Davor Butković za Jutarnji list: Hrvati, načelno govoreći, glasaju vrlo racionalno

Pobjeda Ive Josipovića uistinu jest, kako je to novi predsjednik Republike naglasio u svom ponoćnom izbornom govoru, pobjeda svih građana Hrvatske. U ovom se slučaju ne radi o prigodnoj i pristojnoj frazi, nego o materijalnoj činjenici koju potvrđuje i niz prethodnih primjera.

Glas za novu politiku

Kada su Hrvati prekjučer uvjerljivo izabrali Ivu Josipovića, oni su, istodobno, rekli ne politici nejasnih interesnih veza, politici prevare, politici neznanja, politici agresije i netolerancije, politici nekompetencije, i politici koja ne poštuje temeljna demokratska pravila.

Hrvati su, dakle, 10. siječnja glasali protiv politika koje su nas dovele u sadašnju situaciju, koja birače, razumljivo, masovno frustrira, a za novu politiku, koja se temelji na sasvim drukčijim, puno prihvatljivijim načelima (veliko je pitanje hoće li Ivo Josipović dosljedno primjenjivati ta načela).

Hrvatski su glasači, nadalje, zaključili da Milan Bandić nipošto ne smije postati predsjednik Republike: tako je u značajnom dijelu biračkog tijela nastao sponatni pokret otpora protiv Milana Bandića (o čemu smo pisali prije desetak dana), koji je rezultirao kako većim izlaskom na birališta u drugom krugu izbora, tako i Josipovićevom prednošću od skoro šest stotina tisuća glasova, ako ne računamo glasove u Bosni i Hercegovini, koji su bili predestinirani za Bandića i koji, na kraju, neće pomoći bosanskohercegovačkim Hrvatima. Hrvati iz BiH nažalost su, po milijunti put, nasjeli na lošu političku propagandu iz Zagreba. Hrvati su, dakle, odmah, od samog početka kampanje, jasno uvidjeli da Milan Bandić naprosto ne može obnašati dužnost predsjednika Republike.

Važno je reći da se radi o racionalnoj, a ne o ideološki motiviranoj odluci biračkog tijela. Riječ je o sasvim racionalno motiviranoj odluci zato što je za Josipovića glasalo 65 posto birača u Republici Hrvatskoj.

SDP, HNS I IDS, tri deklarirane lijevo-liberalne stranke, mogu računati na oko 40 posto biračkog tijela.

Dakle, čak i pod uvjetom da su svi birači tih triju stranaka glasali za Josipovića, novi se predsjednik još uvijek može pohvaliti s 25 posto glasova birača koji ne podržavaju ljevicu.

Glasanje s interesom

Očigledno je da su Hrvati prekjučer glasali u skladu sa svojim interesom, i sa svojim elementarnim osobnim i građanskim svjetonazorom, a ne u skladu s ideološkim podjelama na crvene i crne; s podjelama koje izazivaju burne polemike na portalima, ali koje su, srećom, sve irelevantnije za središnje hrvatsko biračko tijelo, gdje više nitko ne želi biti odveć crven, kao ni odveć crn.

Naravno, ne treba imati nikakvih iluzija da će se hrvatske hereditarne ideološke podjele tek tako prevladati, ali bitno je da one zahvaćaju sve manji i sve rubniji dio biračkog korpusa, koji može biti vrlo glasan u medijima, osobito na internetu, ali koji je marginalan na biralištima. Uvjerljiva pobjeda Ive Josipovića samo je jedan od čitavog niza dokaza u korist hrvatskih građana koji glasaju.

Na izborima 1992. godine Hrvati su masovno glasali za Franju Tuđmana jer je jedino Tuđman jamčio vojnu pobjedu, koja je onda značila apsolutni nacionalni prioritet.

No, samo tri godine kasnije, na parlamentarnim i lokalnim izborima održanim u studenom 1995.godine, jedva tri mjeseca poslije Oluje, HDZ je doživio težak šamar.

Birači su vratili SDP na mjestu glavne oporbene stranke, a HDZ-ov gubitak vlasti u Zagrebu označio je ulazak u eru izbora, koje HDZ neće moći dobivati bez potpore iz Bosne i Hercegovine.

Predsjednik Tuđman jest uvjerljivo pobijedio na izborima 1997. godine, ali uz mali odziv na biralištima (svega nekoliko postotaka veći nego prekjučer), i uz neozbiljno podijeljenu opoziciju koja je istaknula dva kandidata: Vladu Gotovca i Zdravka Tomca. Da je opozicija te godina izašla s jednim kandidatom, matematika pokazuje da bi dr. Tuđman morao u drugi krug.

Poruka biračkog tijela

Trećeg siječnja 2000. godine Hrvati su ponovo iskazali visok stupanj racionalnosti i nacionalne odgovornosti, kada su konsenzusom smijenili HDZ.

Na predsjedničkim se izborima, održanim nedugo poslije parlamentarnih, vidjelo da građani ne žele koncentraciju vlasti, pa je zato Stipe Mesić pobijedio Dražena Budišu.

Mesić je uvjerljivo pobijedio i pet godina kasnije jer su glasači željeli da netko, makar simbolički, kontrolira Ivu Sanadera i HDZ.

Naposljetku, na lanjskim lokalnim izborima hrvatsko je biračko tijelo poslalo jasnu poruku da više ne želi čuti za Sanadera, kada je HDZ doslovno izbačen iz svih hrvatskih gradova.

Posve je nevjerojatno da se ta, sasvim jasna poruka, na nekim mjestima iskrivljavala i interpretirala kao pobjeda Hrvatske demokratske zajednice.

Jedini važni izbori, na kojima je pobijedila stranka koja je, zapravo, trebala izgubiti, odigrali su se u studenom 2007. godine.

Dobra Hrvatska

Na tim je saborskim izborima Hrvatska demokratska zajednica već bila zrela za poraz.

Međutim, SDP je tog studenog vodio gotovo jednako neracionalnu i iritantnu kampanju, kao i Milan Bandić na ovim izborima, što je, u konačnici, Socijaldemokratsku partiju vjerojatno koštalo pedesetak tisuća glasova, za koliko su izgubili prošle parlamentarne izbore.

SDP više nikada ne bi trebao voditi kampanju s dva kandidata i ne bi, usred kampanje, trebao kretati u bitku protiv jednog segmenta biračkog tijela.

Hrvatski su građani i ove nedjelje pokazali da znaju izabrati političara koji optimalno odgovara određenom vremenu.

Ivo Josipović nije premoderan za Hrvatsku.

Josipovićev izbor samo pokazuje da je Hrvatska mnogo bolja od onoga što i mnogi Hrvati o njoj misle.

Izvor: Jutarnji.hr

Početak Bandićeva kraja: Izgubio izbore, zaleđe i imunitet

Nije važna pobjeda Ive Josipovića, nego poraz Milana Bandića. Pobjeda je uvjerljiva, ali je poraz još uvjerljiviji. No, kao i na svakim hrvatskim izborima, još nije jasno tko su zapravo dobitnici, a tko gubitnici.

PORAZ BANDIĆA

Milan Bandić hvalio se činjenicom da je dosad gubio stranačke, a dobivao opće izbore. Sada je izgubio prve – i najvažnije. One koji su mu radili o glavi. Bio je spreman trampiti sedam milijardi zagrebačkih kuna za pedeset milijuna predsjedničkih i poziciju drugog najmoćnijeg političara u Hrvatskoj za fikus s Pantovčaka, samo kako bi se dočepao imuniteta od kaznenog progona. Da je uspio, kupio bi pet ili deset godina mira od istraga koje se godinama kisele u ladicama Uskoka i Državnog odvjetništva. Ovako, vraća se u Zagreb pred bankrotom, s neprijateljskom Skupštinom, bez blagajne Holdinga, bez Sanadera kao zaleđa, s razočaranim donatorima i sponzorima. Vraća se podvijena repa na političku vjetrometnu i pred “streljački vod” policije i pravosuđa. Naravno, pod uvjetom da policija ne pusti još jednog čovjeka da pobjegne u BiH, kao što mu je u petak pomogla da demantira Uskokove istrage o korupciji u Zagreb. Vidjet ćemo kakva će to biti Josipovićeva Hrvatska.

POBJEDA JOSIPOVIĆA

Hrvatska je pokazala da više nije (samo) zemlja Keruma, Bandića i HDZ-a, već i kulturnog, obrazovanog, poštenog i dozlaboga bezličnog predsjednika. Oporbenog predsjednika. Prvog SDP-ova predsjednika u samostalnoj Hrvatskoj. Prije par mjeseci činilo se da bi pobjeda Ive Josipovića na predsjedničkim izborima bila jednaka svjetskom čudu. Ali eto, i to se dogodilo. Hrvatska je bila Zemlja čuda, ali nikad do sada pozitivnih. Kandidat s karizmom smrznute lignje svladao je brojne populiste i desničare, usisao glasove ljevice, pokazao da na zatrovanoj političkoj sceni ima mjesta za ovako blijedog, birokratskog političara. Nakon Franje Tuđmana i Stjepana Mesića dobili smo Ivu Josipović. Napredak?

POBJEDA OPORBE

Josipovićeva pobjeda trijumf je oporbe. Trijumf onog biračkog tijela zgađenog HDZ-ovom vladavinom, aferama, korupcijom, kriminalom, bezobrazlukom, gospodarskim slomom, nepoštenjem… Ovo je početak onoga o čemu je Josipović govorio u Rijeci: da će SDP na idućim izborima “zacrvenjeti” Hrvatsku. Kao što je Mesić na “trećesiječanjskom” valu pobijedio 2000. godine, tako bi SDP na Josipovićevu “desetsiječanjskom” valu napokon mogao osvojiti vlast. Mogao. To ne znači da će i uspjeti.

PORAZ DESNICE

Jadna je desnica koja je spala na bivšu komunjaru Milana Bandića. Jadan je Andrija Hebrang koji je plakao zbog gomile desničarskih kandidata koji nisu njega pustili da postane predsjednik. Jadna je ta podjela na ljevicu i desnicu koja se svela na obračun Josipovića i Bandića. Ovo nije bila politička, nego svjetonazorska bitka. Sukob civilizacija. Sukob poštenja i nepoštenja. A desnica tu definitivno ne stoji najbolje.

POBJEDA GRAĐANSKE HRVATSKE

Ovo je bila pobjeda mozga nad mišićima. Urbanog nad ruralnim. Hrvatske nad dijasporom. Kulture nad nekulturom. Rekao bi Bandić, pobjeda “ateističke, snobovske, elitističke Hrvatske” nad onom drugom, bojimo se i pomisliti kakvom. Dugo se govorilo o onoj šutljivoj Hrvatskoj koja se povlači pred primitivizmom u politici, pred populistima, vicmaherima, bundžijama i lažljivcima. Sad je vratila udarac. Doduše, ne može se reći da ih Josipović digao na noge, više se može reći da ih je mobilizao strah od Bandića, Hebranga, Primorca i sličnih egzemplara. Ali nema veze, u strahu nisu samo velike oči, nego i velika – muda.

PORAZ IZBORNOG PROCESA

Kampanja je bila duga i zamorna, nemaštovita, isprazna, u velikoj mjeri promašena. Puno se optuživalo i pljuvalo. Govorilo se o svemu samo ne o onome što bi vladar Pantovčaka trebao raditi. Kandidati su bili neprivlačni, o čemu svjedoči i rekordno mali odaziv na birališta. Afera oko zabranjenog spota Milana Bandića pokazuje i kronične manjkavosti u izbornom procesu. DIP je pokazao da ne zna koje su mu ovlasti, ne barata zakonima niti unaprijeđuje izborni proces. Izbori u Hrvatskoj već su godinama utakmica u kojoj se ne znaju pravila. Opet se digla i buka oko financiranja kampanje, ali opet nikome nije palo na pamet da se uvede red i u taj segment izbornog procesa. Da se ograniči maksimalan iznos ili uvedu rigorozne sankcije za sumnjive financije. Ovako, priča o novcima upotrebljava se u političke obračune u kampanji i ni za što drugo.

POBJEDA ZORANA MILANOVIĆA?

Ovo se mora uzeti s velikom rezervom. Iako je Bandić govorio o daljinskom upravljaču i stranačkom laboratoriju, pitanje je koliko Zoran Milanović drži stvari u rukama. Već sama činjenica da je nestao iz kampanje kako ne bi upropastio šanse svom kandidatu, svjedoči o tome kako nije sve tako antiseptično u tom SDP-ovu laboratoriju. Uglavnom, Milanović je izbjegao debakl u stranci. Pokazao svima da je bio u pravu kad je od ljeta samouvjereno izjavljivao da će Josipović dobiti izbore. Učvrstio poziciju u stranci koja mu se urušava. I dobio je Bandića – opet. Josipović bi mu mogao otvoriti vrata i pobjedi na parlamentarnim izborima. Pod uvjetom da Milanović opet pobjegne na skijanje. Da ne smeta…

PORAZ BANDIĆEVIH JATAKA

Tko je izgubio Bandićevim porazom? Oni sumnjivi financijeri? Oni bjegunci od pravde koje je pozivao da se vrate? Oni pripadnici podzemlja koji su se nadali da će imati na Pantovčaku čovjeka koji bi ih branio, štitio i na kraju amnestirao? Svi oni osumnjičenici, optuženici i pripadnici njihovih obitelji koji su davali desetke tisuća kuna za Bandićevu kampanju? Je li to istovremeno i poraz dijaspore koja se mobilizirala u drugom krugu, nadajući se da će njihov Milan pobijediti? Što više gubitnika na Bandićevoj strani, to bolje za Hrvatsku.

PORAZ CRKVE

Kaptol je u šoku! Hrvatska je dobila predsjednika agnostika. Doduše, izbor je bio težak: korumpirani katolik ili nekorumpirani agnostik. Ispalo je ono drugo. Hoće li Crkva biti zadovoljna time, nakon što je do samog kraja lobirala za Milana Bandića? Ako je Kaptol nezadovoljan, onda je to znak da se dogodilo nešto dobro.

JE LI OVO ZADNJA POBJEDA?

Sjetimo se, prije točno deset godina građanska Hrvatska slavila je izbornu pobjedu. A danas smo gotovo u gorem stanju nego tada. U tom periodu nije se dogodilo puno toga dobrog: HDZ se vratio na vlast još gori nego prije, korupcija je još jača, mediji još slabiji, društvo još nemoćnije, apatija još izraženija. Kriminalaca je još više i na još višim pozicijama. A Josipović još bljeđi predsjednik od onih iz 2000. godine. Sad treba vidjeti krećemo li ispočetka prema izlasku iz tunela ili ćemo samo još dublje zaroniti u apatiju.

Izvor: Index.hr

Krešimir Macan za 24sata: Hrvatska odlučila, Ivo Josipović seli na Pantovčak

A pobjednik uzima sve, kažu mnoge pjesme. Bez obzira što je pobjedi prethodilo. I zato mu na pobjedi treba čestitati. Jučer je Hrvatska većinski glasala protiv. Tu je Ivo Josipović dobro poentirao u posljednjem tjednu kampanje. Pozivao je: ‘Izađite i glasajte – važno je’. Uspio je ukazati na slabe strane Milana Bandića u nekoliko posljednjih sučeljavanja. I konačno pokazati da i on može pecnuti da boli. A da se sam ne uvalja u kaljužu. Treba mu odati priznanje što je iz dana u dan rastao. Pretvarao je drugi krug izbora u referendum protiv Bandića. Poruka je prošla, širila se sama od sebe i kad se to dogodi, nemate učinkovita lijeka. Birači su izašli u većem broju nego prije i većinom rekli ne Milanu Bandiću. Koji je, pak, u ovom drugom krugu više griješio.

Sad Ivo Josipović, izabrani predsjednik svih građana Hrvatske, treba pružiti ruku i biračima koji su glasali za Milana Bandića. Prvim potezom treba pokazati da je uistinu i iskreno i njihov predsjednik. To mu je prilika da mandat započne na posve nov i za mnoge neočekivani način.

I tako zaokružiti priču o novom hrvatskom predsjedniku – europske orijentacije i pravednoj državi. Predsjednik koji neće preferirati stranačke boje, koji

neće biti zlopamtilo i koji će Hrvatsku uvesti u Europsku uniju.

Izvor: 24sata.hr

Analitičari: Bandić će biti “tehnički gradonačelnik” ili će dati otkaz

Politički analitičar Ivan Rimac komentirao je veću izlaznost glasača u drugom krugu izbora te tvrdi kako se ona dogodila zbog dizanja tenzija između Ive Josipovića i Milana Bandića.

“U prvom krugu je bila prevelika šuma kandidata, od koje se nije moglo raspoznati pojedine kandidate. Preostala dva kandidata su digli tenzije na vrlo visoku razinu pa su svi građani imali mišljenja o oba kandidata. U nekim slučajevima su pridobili kandidate, u nekima su toliko naživcirali glasače da su izašli na izbore kako bi glasali protiv određenog kandidata”, rekao je Ivan Rimac na HRT-u.

Grdešić: Pobjeda s malom razlikom mogla bi biti osporavana

“Mislim da su rezultati očekivani s obzirom na rezultate prvog kruga i anketa. Malo je iznenađujuća razlika i ona će se sigurno smanjiti kada se budu kompletirali rezultati iz BiH i dijaspore. Pobjeda Josipovića bit će uvjerljiva i to je dobro jer bi pobjeda od 1 ili 2 posto mogla biti osporavana. Ovaj rezultat dobar je za Josipovića i legitimitet predsjednika države”, rekao je Grdešić.

Politički analitičar Damir Gjenero smatra kako je ovakav rezultat izbora pokazatelj da je biračko tijelo odgovornije nego smo se to mi ponekad bojali. “Građani su na ovim izborima birali sigurnost, a bili su iziritirani Bandićevim agresivnim nastupom u drugom krugu predsjedničkih izbora”, kaže za Index Gjenero te je dodao i kako je Sanaderov ispad prošlog tjedna koristio Josipoviću, jer se među građanima povećao strah od povratka u “crna vremena”.

Gjenero tvrdi kako se ova razlika, koju su pokazale izlazne ankete, ne može više dostići te je siguran da je treći hrvatski predsjednik Ivo Josipović. “Bandić je simbol korupcije”, tvrdi Gjenero te dodaje kako Hrvatska njegovim izborom ne bi ništa dobila te bi psihološki utjecaj takvog rezultata bio katastrofalan.

Potpuno se izgubila Bandićeva osoba

Rimac smatra kako je Bandićev problem u drugom krugu, koji je dijelom kriv za ovakav rezultat, bio taj što se u njemu potpuno izgubila njegova osoba. “Glavni problem u Bandićevoj kampanji u drugom krugu izbora bio je to što je postala apersonalna, odnosno potpuno se izgubila Bandićeva osoba. Time je učinio ono što se u prvom krugu uvelike zamjeralo Josipoviću, biračima nije ponudio razloge zbog kojih bi glasali upravo za njega”, rekao je Rimac.

Za sociologa i bivšeg saborskog zastupnika problem je predstavljalo i kršenje izborne šutnje te uplitanje u izbore. “Prvi takav slučaj bio je kad je GONG danas izdavao priopćenja o tome kako je sam Bandić kršio izbornu šutnju”, rekao je Letica te dodao da je drugi problem intervencija Uskoka osam sati prije početka šutnje u kojoj je rečeno da je Bandić pod istragom. “To ne bi bitno promijenilo rezultat izbora, jer je bilo teorijski nemoguće nadoknaditi nedostatak”, ipak je na kraju priznao Letica za HRT.

“Bila je to borba Davida i Golijata, samo ne znam tko je bio tko, sudeći po tome koliko novca je uloženo”

Politički analitičar Ivan Šiber komentirao je razloge lošeg rezultata Milana Bandića. “Zaboravlja se da je Bandić dobio 14,2 u prvom krugu, a Mikšić na prošlim izborima 17 posto. Zaboravlja se da nisu izašli Vidošević i Primorac, da Bandić ne bi bio u drugom krugu. Neovisno o Bandiću, bilo tko da je bio u drugom krugu, polučio bi sličan rezultat. Mnogo ljudi koji su sad izašli, a nisu izašli u prvom krugu, vjerojatno su dali glas Josipoviću”, rekao je profesor sa Fakulteta političkih znanosti Ivan Šiber, na RTL-u.

Šiber je rekao kako je Bandić morao ići agresivno zbog velikog zaostatka u prvom krugu, no smatra kako je učinio dvije velike pogreške. “Pokušavajući objediniti desnu konzervativnu Hrvatsku, bio je izrazito neoprezan. Pojavio se s ljudima koji predstavljaju tamnu stranu Hrvatske, i tako izgubio liberalni dio. Drugo, nevjerojatni Bandićev antiintelektualizam. Prebacivanje protukandidatu da ne zna što je stvarni život. Intelektualni rad za Bandića nije stvaran rad”, rekao je Šiber te dodao kako su Josipovićeve greške bile euforično spominjanje crvene Hrvatske te prihvaćanje prljave kampanje koja mu je bila nametnuta.

“Josipović će stati na branik pravne države”

Profesor Šiber rekao je kako narod jako pametno bira. “2000. godine Hrvatska je trebala Mesića, antipoda jednom autoritativnom sustavu, a demokracija je počela kad je Mesić umirovio generale, te je time olabavio odnose i omogućio iznošenje mišljenja. Josipović je, pak, predsjednik za mirnodopske uvjete, onaj koji će stati na branik pravne države, osnovnih vrijednosti hrvatskog društva, dostojno predstavljati Hrvatsku u svijetu i biti snažan korektiv”, rekao je Šiber.

Komunikologinja Mirela Španjol Marković komentirala je izjave iz stožera Milana Bandića u kojem su rekli kako “nada zadnja umire” te je kazala kako su one razumljive. “Ovo je bio referendum za i protiv, bila su ovo dva potpuno suprotna kandidata. Istina, bila je to borba Davida i Golijata, samo ne znam tko je tko, sudeći po tome koliko je novaca uloženo”, kazala je Mirela Španjol Marković te dodala kako se nada da su pripremili optimističnije govore nego na kraju prvog kruga. Preporučila je i novom predsjedniku Josipoviću da uči, jer njegova kampanja za drugi mandat tek počinje.

“Prvi Josipovićev govor nije bio impresivan”

Prvi govor Ive Josipovića nakon što su objavljeni rezultati ju nije pretjerano impresionirao. “Nije mi zatitralo srce od ljepote govora, vjerujem gospodinu Josipoviću da će se to dogoditi u ponoć. Nedostajalo mi je kod Josipovića strasti, motivacijskog, pokretačkog dijela, ali ima sadržaj”, rekla je Španjol Marković te dodala kako je celofan lako napraviti.

Španjol Marković otvoreno govori kako će joj predsjednik Mesić nedostajati zbog njegova komunikacijskog stila. “Bio je vrlo osebujan. Obrve su mu davale poseban šarm, nitko nije pitao zna li engleski. To što je Mesić imao, a nitko drugi od kandidata nema, to je smisao za humor”, rekla je Španjol Marković te je dodala kako je Mesić ponekad znao i pretjerati, no i to smatra njegovim stilom.

“Rasprava o spotu je kao rasprava o pornografiji”

Profesor sa Fakulteta političkih znanosti Nenad Zakošek komentirao je činjenicu da je glasnogovornik Uskoka Vuk Đuričić pred kraj kampanje rekao kako se vode “izvidi oko Zagreba”. “Doista je neobično da se glasnogovornik Uskoka javlja o tako ozbiljnom pitanju pred kraj kampanje. Moram priznati da ni kao građanin ni kao konzument medija ne shvaćam taj potez”, rekao je Zakošek na HRT-u te dodao da što se tiče DIP-ove zabrane spota “Crveno” tu radi o zakonu koji je donesen početkom 90-ih godina te je samo marginalno mijenjan.

Milan Ivkošić i Slaven Letica u potpunosti osuđuju DIP-ovu zabranu Bandićevog spota “Crveno”, te su rekli da je to napad na slobodu izražavanja. Profesor Ivan Grdešić rekao je da je rasprava o spotu kao rasprava o pornografiji: “Nitko ne može točno definirati, ali svatko ju prepoznaje kad ju vidi. Spot bi naškodio Bandiću, jer je potpuno deplasiran. Nakon 20 godina vladavina HDZ-a pričati o vlasti komunista je besmisleno. Cijela ova dva tjedna obilježile su tri pogreške, Josipovićevom spominjanju crvene Hrvatske, odluci Bandićevog stožera zbog formiranja kampanje oko te riječi, te pokušaja povratka Ive Sanadera u Hrvatsku. Čini se da je Josipović uspio najbolje se snaći u toj situaciji”.

“Josipović se ne može boriti protiv korupcije, jer za to nema ovlasti”

Politički analitičari bavili su se i obećanjima koja su kandidati davali u ovoj predizbornoj kampanji. Tako novinar Milan Ivkošić tvrdi kako Josipović ne može biti čovjek koji će se boriti protiv pravde i korupcije, jer za to nema ovlasti. “Isto tako Bandić ne bi mogao biti čovjek koji će raditi za Hrvatsku. Pogledajmo samo zadnjih deset godina, koliko je predsjednik Mesić napravio za glavni pitanje i glavni problem Hrvatske, ekonomsku politiku – ništa, jer nije mogao”, rekao je novinar Milan Ivkošić na HRT-u.

Kraj političke karijere Milana Bandića?

Profesor Zakošek komentirao je činjenicu da bi nakon poraza na predsjedničkim izborima Milan Bandić mogao izgubiti i potporu u gradu te bi ga njegova bivša stranka mogla izbaciti s te funkcije. Zakošeku nije jasno niti zašto se Bandić kandidirao samo šest mjeseci nakon što je još jednom postao gradonačelnikom Zagreba.

“Dosta je neobično da je Bandić pola godine nakon što je izabran odlučio promijeniti radno mjesto. Mislim da će njegov odnos s Gradskom skupštinom uvelike biti određen ovom kampanjom. Treba spomenuti i da je on napustio svoju stranku, s kojom će sada morati kohabitirati. Mislim da ni sam Bandić ne zna u kojem smjeru bi mu trebala krenuti karijera”, kazao je Zakošek te dodao kako misli da će Bandić donijeti odluku tek kada prespava par noći. “Moramo se suočiti s činjenicom da će uskoro jedan dio njegovih ljudi napustiti SDP i to će zasigurno imati utjecaj na funkcioniranje vlasti u glavnom gradu”, smatra profesor Zakošek.

Profesor Ivan Grdešić smatra da će Bandić imati problema u vođenju grada, posebno nakon loših rezultata u Zagrebu i raskida veza s SDP-om: “Bandić će biti izoliran od Holdinga, od skupštine, od svojih dosadašnjih ljudi. On će postati neka vrsta tehničkog gradonačelnika, koji će odobravati ono što skupština odluči. Ako ne bude mogao pomiriti se s tom situacijom, u kojoj će biti ‘fikus’, onda će morati dati ostavku”, smatra Grdešić.

Izvor: Index.hr

Do 16 sati glasovalo 37,9 posto birača, 4 posto više od prvog kruga

Do 16 sati je glasovalo 37,9 posto birača, izvijestio je DIP. Uskoro opširnije o najnovijim podacima. To je za oko četiri posto više birača nego što ih je izašlo u prvom krugu 27. prosinca do 16 sati. Od 6883 do 16 sati obrađeno je 6289 biračkih mjesta ili 95 posto biračkih mjesta. U DIP-u su zadovoljni ovim porastom izlaza na izbore te vjeruju da će do 19 rezultati biti i još bolji. Na predsjedničkim izborima 2005. u drugom krugu je do 16 sati izašlo je 39,84 posto građana, odnosno dva posto više.

Najveći je odaziv, ako se promatraju gradovi, u Čakovcu (47,46 posto) Zagrebu (45,58 posto) i Varaždinu (45,47), a najmanji u Gospiću (31,56) te Vukovaru (23,48 posto), rekao je Hrvatin. U Vukovaru je, naime, do 16 sati glasovalo samo 7756 birača.

Po županijama, najveći je odaziv u Međimurskoj (44 posto) i Zagrebačkoj (42,97 posto), a najmanji u Vukovarsko-srijemskoj (27,75 posto) i Šibensko-kninskoj (30,45 posto).

Izgreda nije bilo, a zabilježeni su manji incidenti vezani uz izbornu promidžbu pojedinih kandidata koja je zabranjena na dan izbora. Hrvatin je ponovio kako su u stalnom kontaktu s izbornim povjerenstvima na područjima ugroženima poplavom u Ličko-senjskoj, Dubrovačko-neretvanskoj, Splitsko-dalmatinskoj i Sisačko-moslavačkoj županiji. Struja je na tim mjestima osigurana, birališta su otvorena i svugdje se glasa, rekao je predsjednik DIP-a.

Do 11 sati je glasovalo 12,62 posto birača

Do 11 sati je bila takva situacija da je na predsjedničkim izborima glasovalo 12,62 posto birača. To je za oko dva posto više birača nego što ih je izašlo u prvom krugu 27. prosinca. Obrađeno je 95 posto biračkih mjesta. Najveći odaziv u drugome krugu zabilježen je u gradu Zagrebu (17,10 posto), a najmanji odaziv zabilježen je u Vukovarsko-srijemskoj županiji (7,57 posto).

U Hrvatskoj je jutros u 7 sati otvoreno 6550 biračkih mjesta na kojima nešto više od 4 milijuna hrvatskih građana u drugom krugu bira predsjednika države za idućih pet godina i to između nezavisnog kandidata Milana Bandića i kandidata SDP-a Ive Josipovića.

GONG: Promatrači javljaju o slabom odazivu

Drugi krug izbora za predsjednika Rebublike Hrvatske koji je započeo jutros odvija se u skladu s propisanom procedurom, izvijestio je GONG.

Promatrači javljaju o slabom odazivu birača u Hrvatskoj, i nešto većem odazivu u BiH. U protekla dva dana pristigao je veliki broj dojava o kršenju izborne šutnje, mahom od strane neovisnog kandidata Milana Bandića, kao i dojava o sugeriranju glasanja za tog kandidata iz crkvenih redova.

GONG današnje izbore promatra u cijeloj Republici Hrvatskoj na uzorku od 10 posto biračkih mjesta odabranih statističkom metodom, u Bosni i Hercegovini s 10 mobilnih timova, te u Francuskoj, Njemačkoj, SAD-u i Švicarskoj. Do 10 sati GONG je zaprimio izvještaje sa 199 biračkih mjesta.

Građani se žale da bolesnicima nije omogućeno glasovanje

Rad biračkih odbora ocijenjen je većinom kao vrlo dobar, uz iznimke (listići nisu posloženi lepezasto i okrenuti licem prema dolje – mahom dojave iz Dalmacije, nepoznavanje procedure oko promatrača – sjeverna Hrvatska). Primijećeno je da su birački odbori vrlo dobro educirani, no na nekim mjestima educirani su samo predsjednici biračkih odbora te njihovi zamjenici.

GONG je zaprimio i manji broj poziva građana. Pozivi su uglavnom bili u vezi s glasanjem bolesnih i nemoćnih osoba, a građani su se također u znatno mjeri nastavili raspitivati o mogućnosti glasanja izvan mjesta prebivališta. Ponovno je kao problem uočena činjenica da se ne organizira glasanje za birače u bolnicama, stacionarima i staračkim domovima te tim građanima nije omogućeno da glasuju, dok se primjerice redovito organizira glasanje za osobe u zatvorima ili na brodovima.

Izvor: Dnevnik.hr

Krešimir Macan za 24sata: Izađite i glasujte kako vas pet godina ne bi boljela glava

Ponovit ću ono što sam već napisao u prvom izbornom krugu. U nedjelju je jedan od rijetkih dana kad vas političari uistinu slušaju – jer im je svaki glas važan. I zato im recite što mislite. Nemojte biti šutljiva većina koja se najradije ne bi htjela miješati. Kao to nije moj posao. Itekako jest – i jedino vaš. Jer nitko drugi ne može izaći i zaokružiti jedno od ponuđenih imena na listiću. Samo VI. Obavezno zaokružite jedno od imena. Nemojte križati listić jer time niste ništa postigli. Oni su mali, a vi veliki. I zato izađite i osjetite kako to izgleda. Kad se male ruke slože, kaže pjesma, sve se može…

I dalje ostajem pri svome da nemate pravo komentirati rezultate ako niste sami glasovali i sudjelovali na izborima. Jer je to jedino ispravno. Svaki glas je bitan i tek kad ga iskoristite, možete reći da ste napravili sve što ste mogli. Ako nagovorite još nekoga, napravili ste još i više. Ponosan sam na 24sata što i na ovaj način doprinose razvoju demokracije u Hrvatskoj i među rijetkima aktivno pozivaju građane da izađu na izbore. No tu naš posao staje, sad je sve na vama – izađite i glasujte da vas sljedećih pet godina ne bi boljela glava. Sve što morate napraviti je uložiti malo više energije nego što treba da popijete kavu s društvom u kafiću. Ništa više niti manje.

Izvor: 24sata.hr

Krešimir Macan za 24sata: Ivo Josipović s prednosti ulazi u završnu rundu

Uđe li Bandić u 2. krug – uzima izbore – bio je naslov moje prve kolumne i nisam se prevario. Potencijal postoji ili je postojao. Bandić je uistinu uspio napraviti veliki posao i ujediniti u prvom krugu podijeljene birače desnice. Ali prije svega zahvaljujući greškama Ive Josipovića. Nesmotrena izjava o „crvenoj Hrvatskoj“ poslužila je kao izvanredan mobilizacijski alat desnim biračima. Ali se možda u tome pretjeralo. Time su se možda preplašili oni koji ne bi za Ivu, ali nisu bili sigurni niti da bi za Milana. A upravo birači centra, neopredijeljeni odlučuju pobjednika. I zato mislim da u sam finiš kampanje Josipović ulazi s prednosti koje mu daju relevantne ankete. Pomaže mu i sam Bandić nerazumljivom televizijskom kampanjom koja je smiješna samo mojem četverogodišnjaku.

Presudit će kao i prošli put – izlaznost – jer je u svim anketama previsoka. No ovaj put bi ipak mogla biti nešto veća jer je kampanja u drugom krugu bila žestoka. Tko više svojih doslovce izvuče na birališta, bit će novi predsjednik.

Izvor: 24sata.hr

Kolumna Dražena Lalića: Ivo Sanader najveći je negativac ovih izbora

Bivši je premijer, uz potporu svojih istomišljenika, postavio ljestve kojima se nastoji ponovno popeti na vlast, prvo u HDZ-u, a potom u državi. Međutim, te su ljestve trošne i lako se mogu slomiti pod težinom penjača.

Horor hrvatske politike kao da je sve napetiji i strašniji. Različiti akteri u ovo vrijeme između dva kruga predsjedničkih izbora, koje je ionako “po definiciji” bremenito neizvjesnostima, konstruiraju i šire strah među građanima.

U srednjoj Dalmaciji, gdje boravim posljednjih tjedan dana, prilaze mi ljudi, poznati i nepoznati, kako bi mi kao političkom analitičaru izrazili svoju zabrinutost zbog nečega što su s obzirom na izbore i aktualna politička zbivanja čuli ili pročitali u medijima.

Kod mnogih građana koji me kontaktiraju uočavam veliku psihološku vezanost za inscenacije (primjerice, arhetipske priče poput one o svjetlu i tami, te o hrabrom pojedincu koji se suprotstavlja organiziranim moćnicima…) i pripadajuća uzbuđenja kojima su snažno izloženi za dugog trajanja kampanje. Najgorljivije reagiraju na provokativne poruke dvojice preostalih kandidata te njihove međusobne verbalne sukobe.

Oni desne političke orijentacije ponajprije upozoravaju na Josipovićevu neprimjerenu (budući da se predsjednik, za razliku od svojih prethodnika, treba izdići iznad ideoloških i stranačkih podjela) izjavu kako će nakon izbora Hrvatska postati crvena. Ljevičari i liberali, pak, izražavaju svoju užasnutost stilom i profilom Milana Bandića, osobito činjenicom da zagrebački gradonačelnik, iza kojega se vuku dugi “repovi” korupcijskih afera, posljednjih dana bezočno optužuje Ivu Josipovića baš zbog korupcije.

U nekim se medijima “ulijeva ulje u vatru”, pa je primjerice Davor Butković u subotnjem broju Jutarnjega lista čak napisao: “Strah od Bandića kao hrvatskog predsjednika pretvorio se u spontani narodni pokret otpora.”

Građani su manje-više digli ruke od politike

Desetog siječnja građani ne samo što neće “prije svega” glasati protiv Milana Bandića, kako najavljuje Butković, nego uglavnom uopće neće izaći na izbore, kao što nisu izašli ni u prvom krugu. Većina je manje-više digla ruke od politike, te tu važnu djelatnost, nažalost, više uopće mentalno ne povezuje s boljom budućnošću sebe osobno i zemlje u cijelosti. Mnogi se pritom mazohistički zabavljaju: s distance promatraju politička zbivanja, kao neki film strave i užasa koji je “dobar” onoliko koliko je zločest najveći negativac, kako je upozorio još Alfred Hitchcock.

A najveći negativac ovih izbora, ponavljam svoju ranije iznesenu tvrdnju, je – Ivo Sanader. Niti jedna svađa kandidata za položaj budućeg šefa države nije izazvala toliko pažnje kao jučerašnja konferencija za medije bivšeg premijera. To nije slučajno: Sanader je (bio) dominantan hrvatski političar u većem dijelu drugog desetljeća tranzicije. Više od vođa ljude zanimaju samo padovi vođa.

Formalni povratak Sanadera u politiku (zbiljski iz nje nije ni izišao) očito je pažljivo “tempiran”: dogodio se pola godine nakon što je dao svoje zloglasne ostavke na položaje premijera i predsjednika HDZ-a; u nedjelju kada se po uputama spin-doktora trebaju javnosti priopćivati neugodne informacije, točno u podne (poruka: slijedi veliki obračun…); usred “drugog poluvremena” kampanje u vezi s drugim krugom predsjedničkih izbora, čime se pokušalo barem djelomice ublažiti negativne ocjene u medijima koji su dotad bili prilično zainteresirani za te izbore.

HDZ se vodio promicanjem podobnosti i nesposobnosti

Sanaderove ocjene (rezultata) izbora su posebno važne s obzirom da je on razloge za velik neuspjeh Andrije Hebranga i HDZ-a ustanovio u “nesnalaženju u vođenju stranke” kao one koja “pobjeđuje, a ne stranke od 12 posto”. Baš tvrdnjama vezanima za izbore bivši je premijer, uz potporu svojih istomišljenika, postavio ljestve kojima se nastoji ponovno popeti na vlast, prvo u HDZ-u, a potom u državi.

Međutim, te su ljestve trošne i lako se mogu slomiti pod težinom penjača, jer će Kosor, Hebrang i drugi Sanaderovi oponenti iz vodstva HDZ-a u sukobu koji sigurno slijedi otvoriti pitanja vezana za stvarne uzroke poraza na tim izborima. A ti su razlozi očito ponajviše vezani za način vođenja stranke i državne vlasti u razdoblju od početka 2004. do sredine 2009., koji je bio ponajviše određen promicanjem nesposobnosti i političke podobnosti, stimuliranjem korupcije pa i organiziranog kriminala, te sultanskim stilom vladanja jednog predugo neupitnog vođe.

U HDZ-u se jednostavno mora, i to odmah, otvoriti rasprava o političkoj odgovornosti ne samo za poraze na predsjedničkim i lokalnim izborima, nego i za serije sramotnih afera te za neuspjeh u upravljanju zemljom. A iza te rasprave, a možda i istovremeno s njom, vjerojatno će krenuti i pozivanje na druge vrste odgovornosti.

U toj političkoj borbi, ako bude demokratski vođena i otvorena pred javnošću, Sanader i njegovi suradnici nemaju velike šanse. On već dulje vrijeme nema potporu u javnosti, njegov saveznik Milan Bandić će vjerojatno izgubiti izbore (uz ostalo i zato što po svom populizmu i raširenoj predodžbi da je povezan s korupcijom najviše sliči Sanaderu), utjecajni međunarodni akteri su mu već okrenuli leđa, a i većina zastupnika i ministara iz redova HDZ-a, izgleda, nije na njegovoj strani.

Nedostatni aduti bivšeg premijera

Bivši premijer ima neke adute, ponajviše svoje veliko političko iskustvo i snalažljivost u konfliktnom komuniciranju te potporu među dijelom nacionalnog stranačkog vodstva i lokalnih “šerifa”, ali to mu neće biti dostatno. Naime, mnogi “obični” članovi HDZ-a smatraju kako on, za razliku od Jadranke Kosor, nema političku budućnost i ne može integrirati u posljednje vrijeme izrazito podijeljenu stranku, posebno s obzirom da je zapravo pokušao, sasvim mimo stranačkog statuta, napraviti svojevrsni “udar” u stranci.

Nakon 10. siječnja počet će dani i tjedni raspleta u vladajućoj stranci, koji bi političku i javnu scenu trebali učiniti manje opterećenom strahom nego što je to sada. Iz politike bi trebali otići oni koji su svojim inscenacijama poticali strah kao sredstvo vladanja, odnosno ostvarenja svojih sebičnih interesa. A to nipošto nije “unutarnja stvar” ili “problem” HDZ-a, kako su u nedjelju popodne poručila obojica kandidata za predsjednika Republike, nego pitanje koje je zbog velikog utjecaja te povijesne stranke od sudbinske važnosti za sve građane ove zemlje.

Izvor: Net.hr

Jad i bijeda: Ni Milanović ni Josipović nemaju pojma o Sanaderovim i Bandićevim aferama

Ivo Sanader izvršio je puč u HDZ-u. Opstanak Vlade dolazi u pitanje. Govori se o korupciji i Sanaderovu strahu od kaznenog progona. Spominju su Hypo i Poštanska banka. Javnost se digla na noge. Koalicija se digla na noge. Ankete pokazuju koliko građani mrze i preziru Sanadera. Narod psuje Sanadera i pita se gdje je izlaz, gdje je spas… Gdje je alternativa?

Milanović prtlja nešto s daljinskim upravljačem

Eno je, skutrila se pod stolom. Ivo Josipović, predsjednički kandidat SDP-a koji je cijelu kampanju posvetio borbi protiv korupcije, o Sanaderovu puču je izjavio: “To je unutarnja stvar HDZ-a. Hrvatska politička scena treba prepoznati što to znači, je li to demokratski korak naprijed ili korak unazad”. Korak naprijed? Unutarnja stvar HDZ-a? Tek treba prepoznati što to znači?

Njegov stranački šef Zoran Milanović, onaj za kojeg tvrde da nešto prtlja s daljinskim upravljačem, cijelu nedjelju mudro je odšutio. Ili opet ima gripu. Poslao je zato Ranka Ostojića, možda čak s daljinskim upravljačem, da ispred crvenog panoa pročita s papira nešto nesuvislo o čovjeku kojeg se – zajedno s Bandićem – percipira kao najopasnijeg čovjeka u politici. Potpredsjednica Željka Antunović odbila je bilo što komentirati.

“Ne bi se šteli mešat”

I to je najveća oporbena stranka. Ona koja bi trebala predstavljati alternativu. Pritiskati i upozoravati na greške. Preuzeti vlast. Svima je jasno što Sanaderov povratak znači, osim SDP-u. Oni se “ne bi šteli mešat”. “Treba tek vidjeti što to znači”. Treba vidjeti što znači povratak čovjeka kojeg se povezuje sa svakom aferom. Koji je uvaljan u prljave poslove. I koji se politički aktivira samo dan nakon što je Josip Protega završio u pritvoru zbog malverzacija u HPB-u, jedinoj državnoj banci.

Jadranka Kosor je spasiteljica

I kad je već tako, kad se javnost digla na noge, a među građanima prošilila panika od toga na što je sve spreman Sanader i je li to bonapartistički povratak na vlast, dakle kad je počelo grmiti i sijevati, SDP se sakrio pod stol. Koga narod vidi? Jadranku Kosor.

Ona se percipira kao spasiteljica. Kao odlučna političarka koja će se obračunati sa Sanaderom. Kao svjetlo kontra tame. Umjesto da SDP preuzme svoju prirodnu ulogu opozicije, da se upravo u kriznom trenutku nametne kao alternativa, odlučio je tu privilegiju ostaviti samom HDZ-u. Onom “poštenom” dijelu HDZ-a. HDZ-u “umivenog lica i dobrih namjera”. Zaboga, čak i Hebrang zvuči kao svetac kad poziva Sanadera na red.

Vlast ne pada tako lako u ruke

Slična je priča i o Bandiću. Ivo Josipović, onaj koji glumi kaktusa i propagira famoznu novu pravednost (ima li stare?), izjavio je kako “ne zna je li Bandić korumpiran”. Poslije se pravdao da njegovi birači od njega traže pristojnost i suzdržanost. Pa je tako suzdržan i pristojan bio i sada, kad je Sanader banuo na vrata. Tek kad ga je Bandić opandrčio s onom Zlaticom i Komercijalnom bankom, sjetio se – onako prigodno raskuštran – da je Bandić namještao poslove kumovima, da je mešetario sa zemljištem Croatiabusa, da se fiktivno rastao od žene kako bi kupio društveni stan, mahao je čak i Bajićevim kaznenim prijavama. Ali ipak nije objasnio zašto je onda s takvim čovjekom bio na stranačkoj listi na izborima za Hrvatski sabor.

Uglavnom, to je oporba. To je alternativa. To su oni koji računaju na glasove razočaranih birača, poštenih ljudi, svih onih nezadovoljnih HDZ-ovom vladavinom. Misle da će im vlast pasti u ruke, kao što Josipoviću – ni krivom, ni dužnom – pada Pantovčak u ruke. Ali ovo ne ide baš tako.

Je li oporbena šutnja doista zlato?

Kosor je ta koja će se obračunati sa Sanaderom. Mladen Bajić je taj koji će, poput strvinara, “dočekati” padajućeg Sanadera, kao što je dočekao i druge HDZ-ove “pale anđele”. SDP čeka da sve bude gotovo, pa da opet šuti. Kao što je šutio u Saboru dok je trebalo rešetati Sanadera. Kao što šuti u Gradskoj skupštini kad treba rešetati Bandića, dižući čak i ruku za njegov proračun. Kao što je šutio sve ove godine na Bandićeve afere. Kad će, pobogu, govoriti, ako neće sada?

I na kraju, doista se sve svodi na zaključak: HDZ pokvari, HDZ popravi, HDZ ide dalje. I kome onda uopće treba oporba? I tko se uopće sjeća da u ovoj državi postoji najjača oporbena stranka, kad od nje nema ni traga ni glasa? A kad se oglasi, bolje bi bilo da je šutjela.

Ako SDP ne zna ništa o Bandiću i Sanaderu, o kome onda zna? I kad misle saznati? Ako se ne misli o njima izjašnjavati, o kome onda misli? I ako ne misli govoriti sada, kada onda misli? Doista, od vlasti u ovoj državi gora je jedino opozicija.

Autor: Tomislav Klauški

Izvor: Index.hr

Ostalo vam je malo mjesta za manevre, treba izabrati smjer

Gdje je nestao sadržaj kampanje? Gdje se sakrio pred prepucavanjima u drugom krugu? Nema ga jer nažalost nije presudan. Dojam, emocija koju će stvoriti kandidati odlučit će sljedeću nedjelju. Tko ce uspjeti mobilizirati vise birača za ili protiv. A dilema je velika. Ukratko ju je sažela jedna kolegica na Facebooku.

- To što mi se Milan Bandić ne sviđa, ne znači da mi se Ivo sviđa i prestanite me zvati za podršku, bila je jezgrovita.

Stožeri sada moraju procijeniti trebaju li mobilizirati za ili protiv jer više nemaju vremena. Josipović je lupio po Bandiću i moralu, no zar ne mislite da nije mogao igrati s boljim kartama. Išao je na jačanje osjećaja protiv Bandića. Jer je pod Bandićevim napadima počeo gubiti na vlastitom terenu. I tu se vraćam dojmu. Sada je vec prekasno za neke nove karte i preokrete. Treba izabarati jedan smjer koji najviše donosi i na njemu ustrajati do kraja. Nema više prostora za eksperimente. Onaj tko bude lutao i vrludao, izgubit će ove uzbore. Vremena vam je premalo za neke eksperimente.

Autor: Krešimir Macan

Izvor: 24sata.hr

Slijedeća stranica »