Roditelji Ive Josipovića: Uvijek je težio biti najbolji

Milica Josipović (74) i njen suprug Ante (84) rezultate prvih neslužbenih rezultata DIP-a čekali su u svom domu na Medveščaku, a oko 22 sata su se pojavili u Hrvatskom novinarskom društvu, gdje su im brojni gosti čestitali na uspjehu njihovog sina.

“Nadam se da će Ivo opravdati povjerenje građana. Uvijek je težio biti najbolji. Sve zadatke koje si je u životu zadao ostvario je bez puno muke”, izjavila je Milica za Jutarnji list.

Rekla je i kako u početku nije bila sretna s njegovim izborom da se kandidira za predsjednika.

“Ivo nikada nije donosio nepromišljene odluke. Bila sam šokirana, to nije bila naša želja, ali dali smo mu potpunu podršku. Nadam se da će održati sve što je rekao u predizbornoj kampanji i da će građani prepoznati da su izabrali pravog čovjeka za predsjednika”, izjavila je Milica.

“Ivo je paralelno završio dvije srednje škole, dva fakulteta. Kad smo se preselili na Medveščak, brzo je pronašao prijatelje. Oduvijek voli ragu i špagete, iako se ne snalazi najbolje u kuhinji. Interes za glazbu pokazao je još kao dječak, a otac mu nema sluha”, ispričala je ponosna majka.

“Imamo odličan odnos. Kad se ne čujemo nekoliko dana, već se zabrinem, ali onda slušam njegove skladbe i kao da se družimo. Nisam ni sanjala da će Ivo kao prvi kandidat ući u drugi krug predsjedničkih izbora. Jedino što se sada nećemo tako često viđati. Znala sam ga nazvati i u ponoć kad nam je trebao nešto pomoći, odmah bi došao, a sada neće biti toliko dostupan. No, i da nije pobijedio, ništa se ne bi promijenilo”, smatra Milica.

Josipovićevi roditelji nisu se dugo zadržali u stožeru u HND-u, a tamo su se vidjeli i Ivin uspjeh proslavili sa kćeri Višnjom, Ivinom sestrom, i punicom Zorkom Kepec.

Izvor: Net.hr

Zašto je mali čovjek rekao ‘ne’ Milanu Bandiću?

Ni karizmatični Zlatko Sudac, ni popularni Marko Perković Thompson, ni ’sveti’ Josip Bozanić, ni bogati Ivica Todorić… nisu uspjeli pogurati narodskog Milana Bandića dovoljno blizu malome čovjeku.

Kako je to moguće? Da čovjek also known as Krimilan, Miki, Betmen (Batman), Bandera, Banderas, Faraon, Banda, Bandit(ić), izgubi od Kuhane Noge, Bljedolikog, Šmokljana, Čovjeka od papira, Lignje, Caspera…?

Etikete i nadimci koje su im lijepili na čela nameću zaključak da je kriminal Bandićevo bitno obilježje. Je li moguće da su se Hrvati zasitili kriminala kao zaštitnog znaka politike ili je malim ljudima ostalo tako malo da uza sav trud ne vide svoju računicu u biranju osobe koju prati glas čovjeka ogrezlog u kriminal?

Kriminal

Najteža prtljaga koju je kandidat Bandić vukao iz svog skoro desetljetnog gradonačelničkog mandata. Priče o USKOK-u koji vječno provodi izvide, nikada ih ne završava, kao što ni Bandića nikada ne ekskulpira do kraja, kulminirale su zadnji dan predizborne kampanje kada se u medijima pojavila informacija da USKOK privodi kraju istragu o Krašogradu i piše optužnicu protiv njega.

Zašto baš Krašograd? Zato što je dobar dio bitnih podataka vezanih za taj slučaj objavljen na internetskim stranicama Grada Zagreba već godinama i teško nam je povjerovati da malobrojne snage USKOK-a, koliko god malobrojne bile, ne uspijevaju završiti istragu zamjene zemljišta “na Trgu bana Jelačića”, kako su se sprdale Bijele udovice, za komad nimalo atraktivne periferije.

Nakon odlaska Sanadera s vlasti kao čir su prsnula državna poduzeća za koja smo nekako uvijek znali ili smo bar sumnjali da su gnjila. Tako su i “malom čovjeku” sve situacije u kojima se Bandić branio pohvalama institucijama koje (ne) rade svoj posao morale ostaviti traga u sjećanju.

To su zlatni montažni WC-i na okretištu u Dubravi, čiji je metar kvadratni koštao 11.600 eura, unosni posao Bandićeva kuma koji je gradonačelnik prvo pravdao institucijama, a naknadno skupom infrastrukturom, mijenjala su se zemljišta i s Croatiabusom, gradskim su se novcem gradile ceste do naselja Blaže Petrovića i Ivića Pašalića, dok su drugi manje kontroverzni poduzetnici bili prepušteni svojim resursima. Bandić je skrivio sudar pijan, a onda poslušao instinkt da pobjegne s mjesta nesreće, građani plaćaju izlaženje medija koji ga tretiraju kao božanstvo, poput Zagreb Newsa ili Zagreb.hr-a, pustio je povijesnu jezgru Zagreba u šake Tomislavu Horvatinčiću…

Čovjek bez uvjerenja

Od komunista do nacionalista u šezdeset sekundi. Komunizam je bio prevladavajuća energija kojim se napajao politički establishment do 90-ih godina, a Bandić je imao iskaznicu.

Po prokušanom HDZ-ovom receptu zaboravlja na postojanje partijske knjižice. Danas mu je Franjo Tuđman daleko draži od donedavnog prijatelja Stjepana Mesića, a Crkva otvoreno agitira za njega kao da ne postoji njegova “crvena prošlost”.

Desničarenje

On, pak, plaši birače “crvenom Hrvatskom” i povratkom komunizma, kao da je učio od Ante Đapića ili oporbenjaka Ive Sanadera, koji su tu vrstu zaplašivanja dobrim dijelom potrošili i pokazali da je bespredmetno.

Koketira s osobama koje su okrvavile ruke u Domovinskom ratu, što je kulminiralo pojavljivanjem Tomislava Merčepa na njegovoj konferenciji za medije. Govori i kako bi vlastitu kćer “preodgojio” u slučaju da mu kaže da je lezbijka. Preodgoj homoseksualaca, nažalost, prokušana je praksa u svijetu koja je po metodama bliska fašizmu.

Razmetanje zagrebačkim novcem

Kada se gradonačelnik trudi ostaviti dojam da je “iz svog džepa” financirao uspjehe poput niskopodnih tramvaja ili Muzeja suvremene umjetnosti, čija se gradnja i vremenski i financijski oduljila iznad svih predviđanja, ili kada, pak, napravi turneju po državi koju plaća iz gradskog proračuna, to nije simpatično.

Nepoštivanje pravila izbora

Bandić je potrošio najviše od svih predsjedničkih kandidata u Hrvatskoj povijesti. Ponavljanjem da sve to plaća mali čovjek, ostavlja dojam da pod a) ne govori istinu i pod b) da je zaista posegnuo u džep maloga čovjeka bez njegova znanja.

Kršenjem predizborne šutnje, i to na način da koristi gradu dostupne osobne podatke kako bi slao svoja obraćanja u obliku pisama, što se možda nije dopalo biračima. Čak je i Radio Marija sudjelovala u kršenju predizborne šutnje, a o pozivima s oltara na glasanje za Bandića da se i ne govori.

Bušizmi

Jedan od razloga zašto ljudi nisu glasali za Bandića možda je i strah od blamaže po receptu Georgea W. Busha zvanom “Australija ima predivne valcere”. Uvidjeli smo u kampanji da Bandića ne krasi sjajno znanje o vanjskoj politici, da ne zna imenovati ključne ljude u Europskoj uniji, pa ni reći tko je veleposlanik Hrvatske u SAD-u ili Rusiji, a nagradu za mir bi dao čovjeku koji zaslužuje Nobelovu nagradu za medicinu.

Uz neznanje i druge verbalne ispade u kojima spominje životinje, tu su i ispadi “treće vrste”, poput čuvenog hranjenja Duška Ljuštine, kopanja nosa ili “curlinga” s vijencem u čarapama u Dubravama kod Brčkog.

Male, bijele, prozirne laži

Slagao je da se zna služiti engleskim jezikom (Ke?), pa se onda ispravio da je njegov engleski – hotelski (Tu ti tu tututu.). Nema iskaznicu SDP-a s rednim brojem dva i parkiranje je jeftinije u Ljubljani no u Zagrebu. Radi se o istom skandalozno skupom parkiranju čiju je cijenu povećao ne bi li blagotvorno djelovao na okoliš i smanjio gužvu u centru grada, a onda je smanjio pred izbore.

Izrazi

Postoji i mogućnost da su se birači zasitili stalnog ponavljanja izraza “mali ljudi”, jer je u osnovi podcjenjivački, izlazio on iz usta novinara, političara ili nekog trećeg.

Nije isključeno ni da postoje oni koje je vrijeđao izraz “narod” u njegovim porukama “Čovjek iz naroda za narod”, zbog one stare uzrečice – “Narod da je pametan ne bi se zvao narod”.

Izvor: Net.hr

Josipović u tri ujutro čekao kćer na Plesu

Dan Ive Josipovića počeo je vrlo rano, i to već u tri ujutro kada se sam odvezao na aerodrom kako bi dočekao svoju kćer koja se vratila sa skijanja i dovezao je kući.

Inače, cijeli dan mu je prošao dosta ležerno, a bez nekih velikih obveza bio je sve dok sa suprugom nije otišao glasati. Nakon toga je s najbližim suradnicima popio kavu u kavani Kavkaz, gdje su bili Mirando Mrsić, njegova glasnogovornica Danica Juričić, Marko Rakar, te ostali koji su od rujna bili u njegovom najužem timu.

Obiteljske obaveze

Onda su uslijedila obiteljska druženja, pa je tako prvo otišao kod svojih roditelja, a nakon toga je sa suprugom posjetio i svoju punicu. Unatoč tomu Što je vladala izborna šutnja, Josipović je ipak imao posla u stožeru u koji se uputio nakon što je obavio obiteljske obaveze. Tamo se opet našao sa svojim suradnicima i usklađivao raspored za ostatak dana.

Osim sa suradnicima, Josipović se družio i s medijima koji su ga pratili u stopu cijeli dan, a kamere se nisu gasile sve dok kasnije poslijepodne nije napustio stožer. U stožeru je odradio nekoliko snimanja za novine i televiziju te je odgovarao na pismene upite koji su ga čekali.

Zaostale upite rješavao je u sobi pored ureda Gordane Sobol i s članovima stožera dogovarao ritam i obaveze koje su ga čekale navečer.

U stanu sa suprugom

Nakon napuštanja stožera otišao je kući, gdje je vrijeme proveo sa suprugom, s kojom je trebao oko 20.30 doći u Hrvatsko novinarsko društvo, gdje će čekati rezultate.

Izvor: Jutarnji.hr

Bandića cijelu noć mučila nesanica

Nije mogao spavati. Nekoliko je puta u noći sa subote na nedjelju palio i gasio svjetla u svojem stanu u Bužanovoj ulici. Baš kao studenti koji sutradan imaju važan ispit ili osnovnoškolci uzbuđeni zbog izleta. Ipak je najvažniji dan u životu predsjedničkog kandidata bio pred njim. I promijenio je, isključivo jučer, svoje desetgodišnje navike.

Milan Bandić nije trčao, kao svaki dan, u šest ujutro. Valjda zbog neprospavane noći. Ili zato, kako nam objašnjava glasnogovornik njegovog stožera i “majstor za medije” Nedžad Haznadar, što je na biralište odlučio izaći u sedam sati ujutro.

- Ne bi drukčije stigao na biralište. Treba pretrčati tih 10 kilometara. To traje 45 minuta. A dolaskom u sedam sati ujutro ponovno je htio dokazati da će raditi za Hrvatsku koja rano ustaje i kasno liježe – kaže. Odjenuo je Bandić, nešto prije sedam sati odijelo. Ni ovaj put nije zaboravio staviti bedž, malu hrvatsku zastavu zataknuo je na prsa, malo iznad srca. Točno u sedam na izborno mjesto u Njegoševoj stigao je u pratnji supruge Vesne.

Nakon što je obavio svoju građansku dužnost, pozvao je, već poslovično, novinare na kratko druženje u obližnjem kafiću, u Klinčeku.

I pas Rudi je bio tamo. Dvadeset minuta kasnije zaputio se kući, odjenuo crveno-plavu trenirku i s Rudijem krenuo prema Kušlanovoj, gdje svakodnevno trči. Nije, kako se očekivalo, došao na misu u 11 sati u crkvu Svetog Franje Asiškog na Kaptolu. I dok je Bandić ispijao kavu na Bukovačkoj cesti, novinari su mu bezuspješno pokušavali ući u trag. Doznali smo da je supruzi do kasno navečer kuhao juhu, puricu i mlince, pravi zagrebački ručak, kakav je obećao protukandidatu Ivi Josipoviću ako pobijedi na izborima.

Josipović i Bandić: Partijska knjižica za uspon do vlasti

Iako je od pada Berlinskoga zida i raspada SFRJ prošlo dvadeset godina, Hrvatska će 10. siječnja birati između dvojice kandidata s komunističkom prošlošću. Njihove partijske priče na neki način zrcale povijest SKH i SDP-a od početka 80-ih godina prošloga stoljeća, kada su obojica postala članovi partije, do današnjih dana.

Ivo Josipović, kandidat SDP-a, koji potječe iz poznate baškopoljske partizanske i komunističke obitelji, postao je član partije potkraj studija 1980., pošto je umro jugoslavenski diktator Tito.

– Nakon Titove smrti, mnogo se ljudi upisalo u partiju, htjeli smo mijenjati stvari – obrazlaže Ivo Josipović svoju mladalačku odluku.

Josipovićevi kolege s fakulteta, kako se prisjećaju neki od njih, zbog toga čina nisu pred njim bili do kraja otvoreni.

Pa ipak, Josipović nije bio politički aktivan, unatoč članstvu u partiji. Ne zna se, međutim, je li mu članstvo u partiji pomoglo pri dobivanju mjesta asistenta na Pravnom fakultetu, ali mu je sigurno pomoglo da, uz magisterij iz prava, dobije lagodnije mjesto pri služenju vojnog roka u Beogradu 1984. Nakon obuke na Avali, dobio je prekomandu – u Generalštab JNA.

Posao u Ledu

S druge strane, Milan Bandić studirao je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Tijekom studija radio je preko student-servisa i dobivao “crkavicu”, odnosno stipendiju koju je hercegovačka općina Grude dijelila siromašnim studentima. Poslije studija radio je u Ledu, u hladnjačama. Potom je otišao u vojsku koju je kao vojni policajac služio u Zagrebu. Bio je stacioniran u vojarni “Maršal Tito” (danas vojarna “Croatia”, op. a). Godine 1981. odslužio je vojni rok te je primljen u SKH.

“Učlanio sam se u partiju u Mjesnoj zajednici sestara Baković. Iskreno, bilo je to dijelom zbog ideja, a dijelom zbog egzistencije jer nisam mogao dobiti posao”, prisjeća se Milan Bandić svojih partijskih početaka.

Poslije partijske inicijacije, i Bandiću su počele cvjetati ruže. U Ledu je dobio posao u administraciji, a 1983. godine zaposlio se u Općinskom komitetu SKH Peščenica, u kojem je bio stručno-politički radnik za ONO i DSZ.

– Općinski sekretarijat za narodnu obranu vodio je umirovljeni pukovnik JNA, inače nositelj partizanske spomenice, koji je bio jako rigidan. Kako je pukovnik odlazio u mirovinu, iskoristili smo priliku i zaposlili komunikativnog Bandića. Na posao su ga primili ondašnji vodeći ljudi SK Peščenica, Miro Šimić i Marko Ćustić te Ivo Radman koji je radio u Sekretarijatu narodne obrane i društvene samozaštite, i ja.

Dosta je njih bilo protiv Bandića, ali mi smo bili za njega. Bio je drukčiji, komunikativan i elokventan. Bandić ima veliko srce i ljubav prema gradu Zagrebu i njegovim ljudima – prisjeća se Ivan Šikić, predsjednik općine Peščenica 1982./’83.

Na početku demokratskih promjena Bandić je dobio ponudu iz HDZ-a, no glatko ju je odbio uz obrazloženje da Hrvatska mora u SDP-u imati alternativu.

Poslije toga, u priču su se upleli važni ljudi zagrebačke partije, Marko Ćosić i Zdravko Tomac, koji je Bandiću bio profesor na politologiji.

– Ivici Račanu 1990. predložili smo Bandića, povukli smo ga iz Peščenice i doveli u SDP Grada Zagreba gdje se dokazao – prisjeća se Tomac.

Brz napredak

Bandić je brzo napredovao u SDP-u Grada Zagreba – 1993. postao je tajnik gradske organizacije SDP-a, dvije godine poslije prvi je put kao zastupnik ušao u Gradsku skupštinu, a potkraj 1997. postao je predsjednik zagrebačkoga SDP-a. Za pet-šest godina osnovao je više od 200 ogranaka SDP-a u Gradu Zagrebu.

Za razliku od Bandića, Josipović se 90-ih godina tek nakratko aktivirao u SKH-SDP.

– Na Račanov poziv napisao sam prvi demokratski statut SDP-a – prisjeća se Josipović.

Bandić se, međutim, njegova angažmana u SDP-u na početku 90-ih ne sjeća.

– Možda je nešto privatno radio za Račana, ali njega se ne sjećam. Kao jedan od vodećih ljudi SDP-a u Zagrebu, znao bih da je bio angažiran – kaže Milan Bandić.

Zdravko Tomac tvrdi, pak, da se na početku 90-ih, pri preobrazbi SKH u SDP, vodila oštra borba između dviju frakcija unutar stranke – hrvatske i tvrdolinijaške.

Nositelji hrvatske struje, tvrdi Tomac, bili su aktivisti SDP-a Grada Zagreba, a “jugoslavenske” su bili u središnjici stranke, na Iblerovu trgu.

Tomčeve optužbe

– Godine 1992. u Dalmaciji je izišao pamflet protiv mene i Račana, optuženi smo da smo nacionalisti, “crveni ustaše”, a napadi su se nastavili i 1993. U skupini “nezadovoljnika” bili su Nikola Visković i Zoran Malenica s Pravnoga fakulteta u Splitu. Njima se pridružio i Feral Tribune. Josipović nije bio isturen, ali je pripadao toj skupini te je 1994. napustio SDP. Nije se slagao s Račanom i sa mnom jer smo bili previše nacionalno orijentirani – tvrdi Tomac.

Njegove tvrdnje odlučno opovrgava predsjednički kandidat Ivo Josipović.

– Ja te ljude, Viskovića i Malenicu, uopće ne poznajem. Tomac je duboko ušao u prljavu kampanju Milana Bandića i kao što laže na Z1 i u tiskovinama, poput Hrvatskog lista, da sam pisao optužnice protiv hrvatskih generala, tako laže i o mojoj ulozi u transformaciji SDP-a. Da sam ja pripadao opciji koju opisuje Tomac, zar bi me Račan zvao za saborskog zastupnika?! Dapače, zauzimao sam se za bolju suradnju s politikom lijevog centra, s politikom Mike Tripala – uzvratio je Josipović. On se u politiku ponovno vratio 2003. na Račanov poziv i nagovor. Tada je postao neovisni zastupnik u Hrvatskom saboru, a formalni član SDP-a postao je tek 2007.

– Račan je vadio ljude “iz šešira”, poput Tuđmana, “kao stručnjake i neopterećene”. Milanovića je “izmislio” 2000., a Josipovića i Jurčića 2003. kao nestranačke ljude. On je to činio da se ne bi vratili stari ljudi sa starim idejama. Iz šešira je zapravo izvukao ljude koje veže ambicija – objašnjava Zdravko Tomac.

Pristaše Milana Bandića prigovaraju Josipoviću da je postao član SDP-a “odozgo”, odnosno da mu je to “dano u naslijeđe”, a Bandić se, siroče, “morao za sve krvavo izboriti”.

‘Rastjerivač tame’

– Za razliku od svoga protukandidata, Bandića, koji je cijeli život bio partijski aparatčik, ja nisam nikada bio ni na jednoj funkciji u SKH – uzvratio je Josipović na tvrdnje o “datosti odozgo”.

– Kad je Josipović rođen, već ga je čekao glasovir, a Bandić je morao rastjerivati tamu, učeći pod svijećama – zaključio je jedan Bandićev bliski rođak.

Izvor: Vecernji.hr

Za sarajevski medij Bandić okrenuo ploču: Treći entitet je zadnje rješenje

Predsjednički kandidat Milan Bandić rekao je da predstavnici tri naroda u BiH moraju sjesti i dogovoriti se kako će država funkcionirati u budućnosti.

Tvrdi kako zakopavanje u “stranačke, nacionalne” ili druge interesne rovove neće BiH dovesti nigdje. “Što se tiče stvaranja trećeg entiteta, podupirem ga kao zadnje rješenje, u slučaju da je nužno jer Hrvati kao konstitutivan narod u najlošijem su položaju”, rekao je u intervju za Sarajevo-x Milan Bandić te dodao kako je to opcija samo u slučaju da Hrvati i dalje ostanu služiti za “potkusurivanje”.

“Pridonosit ću boljoj budućnosti sva tri naroda u BiH”

Bandić je kazao i kako mu je posebno drago zbog rezultata koji je u prvom krugu ostvario u Bosni i Hercegovini. “To je najbolji pokazatelj da Hrvati i hrvatski državljani u BiH doista prepoznaju mene kao najboljeg predsjednika koji će ih najbolje zastupati”, tvrdi Bandić te dodaje kako su birači prepoznali onog koji će pridonositi “jačanju stabilnosti BiH te boljoj budućnosti sva ti naroda”.

Naglasio je da će u budućnosti BiH u Hrvatskoj imati snažnog prijatelja i partnera koji će je podupirati na putu prema euroatlantskim integracijama. “Zbog toga sam siguran da ne samo među hrvatskim biračima, već i među svim građanima u BiH uživam velike simpatije i potporu”, rekao je Milan Bandić.

Izvor: Index.hr

Dobar skladatelj u pravu, loš pravnik u glazbi

Ivo Josipović je dobitnik dva Porina, dok je njegov Zakon o autorskom pravu, kojim je uvedena naknada na prazne nosače zvuka, proglašen – haračem.

U zaleđu iznimno bogatog profesionalnog života Ive Josipovića, kandidata s najviše šansi da postane treći hrvatski predsjednik, ostala je njegova karijera glazbenika i dugogodišnjeg predsjednika Muzičkog biennala Zagreb. Premda nije nepoznata Josipovićeva velika zaljubljenost u note i biografski detalj da je nakon srednje muzičke škole nastavio glazbeno obrazovanje na studiju kompozicije na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, često se zanemaruje podatak kako je predsjednički kandidat SDP-a bogato nagrađivani i plodni skladatelj. Iz brojnih domaćih i inozemnih priznanja treba izdvojiti nagradu Porin, a najprestižniju hrvatsku diskografsku nagradu struka je Ivi Josipoviću dodijelila dva puta – 1999. godine za skladbu »Samba da camera« za gudački orkestar, odnosno 2000. za skladbu »Hiljadu lotosa« za mješoviti zbor i instrumentalni ansambl.

Uz činjenicu da je od dvije nagrade proteklo više od deset godina, malo se tko više sjeti njegovih Porina i poradi posvemašnjeg odmaka skladatelja Ive Josipovića od konvencionalnog i popularnog, barem imajući na umu standarde u hrvatskoj glazbi. Naime, Josipovićevo glazbeno promišljanje je minimalistički-instrumentalno, u zadnje vrijeme i relativno komorno, no nipošto nezanimljivo. Nagrađena »Hiljadu lotosa«, »Igra staklenih perli« kao preludij za glasovir ili »Jubilus« za glasovir, ukazuju na Josipovićev nemali skladateljski talent, čak i nedovoljno iskorišten proteklih dvadesetak godina, no koji mu u aktualnoj utrci za trećeg hrvatskog predsjednika neće donijeti nekoliko glasova više. Jer, njegovi minimalističko-komorni komadi mogu samo naići na posvemašnje nerazumijevanje kod velike većine glasača, naravno ne i svih, kojima bi uloga Josipovića kao skladatelja, recimo, Severininih pjesama bila puno bliža.

Glazbeni intelekt dio je, jasno, njegovog imagea znanstvenika i intelektualca, on vjerojatno nikad neće biti dio Sevinog benda, pa će avangardno promišljanje Ive Josipovića i ubuduće, vjerojatno, izazivati nedoumicu – »A, kojom se to on glazbom zapravo bavi!?«.

No, na puno manje nerazumijevanja nailazi uplitanje pravnika Ive Josipovića u glazbu – njegovo sudjelovanje u pisanju Zakona o autorskom pravu koji provodi HDS ZAMP najviše mu se obija o glavu upravo tijekom predsjedničke kampanje. Naime, uvođenje naknade na sve prazne nosače zvuka, kojim se željelo obeštetiti hrvatske glazbenike zakinute ilegalnim kopiranjem njihovog intelektualnog vlasništva, nepopularan je gotov koliko i Zakon o uporabi duhanskih proizvoda. Premda se Josipović brani kako je zakon donesen prema zapadno-europskoj praksi, uvođenje nemale naknada na sve nosače zvuka ili slike apsurdan je upravo poradi činjenice da se svakog uvoznika, odnosno kupca DVD-a, CD-a ili memorijske kartice (od kojih se neke ugrađuju i u perilice rublja!) apriori tretira da će na njih ilegalno kopirati tuđu glazbu ili film.

Premda je praksa dosta drukčija – na CD-e, DVD-e ili memorijske kartice pohranjuju se, također, privatne fotografije, videosnimke, kompjutorske simulacije, prezentacije… Na CD ili DVD arhivira se i posve legalno kupljena glazba s interneta, koja se sve više prodaje upravo on-line, pa se nameće pitanje jesu li zakinuti glazbenici zapravo preplaćeni.

Tim više jer je visina naknade na prazne medije, ali i sve elektroničke aparate s kojih se može reproducirati glazba ili film, posljednje tri godine dramatično rasla. Naime, u cijenu jednog praznog CD-a je 2007. bilo uračunato 0,08 kuna naknade, da bi ona do konca prošle godine narasla na 0,64 kune. Naknada za DVD je do konca 2009. skočila na gotovo kunu, a na memorijske kartice i USB uređaje znatno više, na čak 32 kune. Najdramatičniji primjer jest naknada od čak 160 kuna koliko izdvajaju kupci Hi-Fi HD rekordera, pa je zakon o autorskom pravu domaća informatička branša nazvala – haračem.

U brizi pravnika Ive Josipovića o kolegama glazbenicima puno godina prije negoli će on postati kandidat s najviše šanse da postane treći hrvatski predsjednik, može se tražiti odgovor što je to ujedinilo hrvatsku estradu u njegovom »Band Aid«. Službena pjesma njegove izborne kampanje postala je »Put ka sreći« Gorana Bareta, a u raspjevanom »Band Aidu« na glas za Josipovića pozivaju Kemal Monteno, Tamara Obrovac, Damir Urban, Josipa Lisac, Marijan Ban, Sandra Bagarić, Matija Dedić, Alen Vitasović, Vinko Coce…

Hoće li ujedinjena domaća estrada doprinijeti da dobar skladatelj u pravu, odnosno manje uspješan pravnik u glazbi postane prvi hrvatski predsjednik glazbenik, znat će se u nedjelju, već oko 19 sati.

Izvor: Novi list.hr

Bandić dva dana prije izbora smanjuje cijene parkiranja u Zagrebu

Parkirališna karta u prvoj zoni stajat će 12 kuna, umjesto dosadašnjih 14. U drugoj zoni bila je sedam kuna, a sada će iznositi pet kuna, dok će vozači najjeftinije proći u trećoj zoni gdje će sat parkiranja platiti dvije kune te u četvrtoj zoni u kojoj će se za cijeli dan naplaćivati pet kuna.

Gradonačelnik Zagreba i kandidat za predsjednika Hrvatske Milan Bandić samo nekoliko dana prije drugoga izbornog kruga povukao je očajnički potez i smanjio cijene parkiranja za otprilike 20 posto.

Odluka stupa na snagu u petak 8. siječnja, samo dva dana prije nego što će Zagrepčani ponovno izaći na birališta.

Parkirališna karta u prvoj zoni stajat će tako 12 kuna, umjesto dosadašnjih 14. U drugoj zoni bila je sedam kuna, a sada će iznositi pet kuna, dok će vozači najjeftinije proći u trećoj zoni gdje će sat parkiranja platiti dvije kune te u četvrtoj zoni u kojoj će se za cijeli dan naplaćivati pet kuna.

Umjesto gradonačelnika tu sretnu vijest Zagrepčanima je obznanila njegova zamjenica Jelena Pavić Vukičević koja odbacuje ikakvu povezanost između odluke o smanjenu cijena parkiranja i predsjedničkih izbora.

- Vezivati ovu odluku uz izbore nije realno, uvijek se nešto može staviti u bilo kakav kontekst, osim toga, svake godine su neki izbori. Prijedlog je inicirao gradonačelnik Milan Bandić uz dogovor s direktorom Zagrebparkinga Matom Kraljevićem – kazala je dogradonačelnica.

Dodala je da “iako parkiranje nije socijalna kategorija, najnoviju odluku možemo nazvati antirecesijskom”.

U tom je kontekstu rekla da će sljedećih dana analizirati cijene svih ostalih komunalnih usluga, a na naše pitanje hoće li Zagrepčanima pojeftiniti odvoz smeća ili voda, nije odgovorila nego je ponovila da su sve cijene predmet njihove analize.

Osim cijena parkiranja pojeftinile su i cijene dnevnih karata, odnosno kazni za vozače koji ne plate parkiranje ili prekorače vrijeme. Tako će dnevna karta u prvoj zoni stajati 200 kuna umjesto dosadašnjih 230, u drugoj 100 kuna umjesto 130, u trećoj 50 umjesto 70 kuna.

Podsjećamo, odluku o uvođenju dnevne karte Zagrebparking je donio nakon što je Ustavni sud prijašnju praksu kažnjavanja proglasio protuustavnom i nezakonitom iako je Gradska skupština na posljednoj sjednici u prosincu blagoslovila uvođenje te novotarije – dnevne karte, i premda je ta odluka stupila na snagu 1. siječnja, još nitko za neplaćanje nije kažnjen.

- Naši djelatnici za sada još samo upozoravaju vozače i dosad nisu ispisali niti jednu kaznu, odnosno dnevnu kartu – rekao je Mate Kraljević, direktor Zagrebparkinga.

Izvor: Večernji.hr

Josipović ili Bandić? Svejedno, briga ih za sport

Osim vodećih ljudi Cibone, jer je Jelušić uz Josipovića, svi drugi važni ljudi iz sporta priklonit će se Bandiću, od kojega su imali velike koristi.

Nazvao sam ga 28. prosinca ujutro:

– Bok, stari, jel razmišljaš o pakiranju kofera?

– Ne, zakaj, kaj ti je, pa Ivo bu ga pomel.

– Dobro, u svakom slučaju provjeri gdje ti je kofer.

Jer, budite oprezni, imate posla s opasnim igračem koji je i sam priznao da nije ’svetac’, jer da jest, ne bi u ovako korumpiranoj državi mogao deset godina vladati metropolom. Uz njega su stali i predstavnici Katoličke crkve, ne mareći odveć za Bandićevu prošlost, a kao zagrebački gradonačelnik i te kako je bio povezan sa sportom. Netko će reći da predsjednik nema, poput, primjerice, premijerke i Vlade, moć odlučivanja i preoblikovanja zakona o sportu, koji se nameće kao nužnost za napredak sporta uopće. No, bez obzira na to, mnogobrojni sportski djelatnici i sportaši također su glasači, pa ih sigurno može zanimati kako o sportu od 2010. godine razmišljaju Ivo Josipović i Milan Bandić.

Financirati male sportove

Ivo Josipović, pobjednik prvoga kruga predsjedničkih izbora, na vrhunski sport gleda kao na biznis.

– Mislim da je privatizacija klubova apsolutno put budućnosti. Kapital mora ući u klubove, a nužno je da ljudi koji ih vode posluju korektno, što znači da je obvezno plaćanje poreza.

Josipović je odijelio vrhunski sport od tzv. malih sportova.

– Mislim da bi država, a posebno županije, morala više ulagati u manje sportove koji ne mogu ući u tržišnu utakmicu. I u mnogo razvijenijim zemljama financiraju se mali sportovi. Ali profesionalizam podrazumijeva da se ljudi koji vode klubove znaju snaći za novac kojim bi se financirali.

Iako se o Josipovićevu odnosu prema sportu zapravo vrlo malo zna, on je svojom izjavom otkrio da dobro poznaje situaciju. Podsjetio je, naime, da je dr. Franjo Tuđman državnim novcem punio proračun Croatije, nogometnog kluba iz Maksimirske 128 čiji vodeći ljudi, a njegovi poslušnici zapravo nisu plaćali porez te su državi ostavili goleme dugove. Progovorio je Josipović i o Bandićevu raspojasanom dijeljenju novca poreznih obveznika najvećim zagrebačkim klubovima koji su posljednjih godina uglavnom proizvodili neuspjehe. Mislio je i na Snježnu kraljicu, najskuplju utrku u povijesti svjetskoga skijaškog kupa, koja donosi samo gubitke.

Je li Josipović tim logičnim pogledom prema vrhunskom sportu zapravo postigao autogol? Sigurno, jer izgubio je glasove gotovo svih sportskih djelatnika koji jako dobro žive u tim klubovima te mnogobrojnih sportaša. Zanimljivo, uz Josipovića se ne spominje ni jedan sportaš koji mu je dao potporu, dok su neki sada bivši vrhunski sportaši u stožeru Milana Bandića.

Uspjesi donose novac

Kako i ne bi bili kada je sam Milan Bandić, koji je deset godina upravljao gradom i raspolagao mnogim atraktivnim poslovnim lokacijama, prema nekima bio i više nego izdašne ruke. Bandić je o sportu nakon izbora rekao sljedeće:

– Treba samo puno delati. Ako se u klubovima bude dobro radilo, bit će uspjeha, gledatelja i novca.

Osim Cibone u kojoj je predsjednik Ivo Jelušić, Milanovićev privjesak, kako ga Bandić naziva, svi ostali važni ljudi našeg sporta dat će glas Bandiću, od kojeg su dosad imali i te kakve koristi.

No, za kojeg se god od dvojice kandidata puk 10. siječnja odlučio, uvjeravam vas da sportu neće biti baš nimalo bolje. Jer i Ivu Josipovića i Milana Bandića zanima samo ugodnih pet godina na Pantovčaku, za sport im se, kao uostalom i za sve druge segmente društva – zapravo fućka.

Bilo je Badnje jutro, uz aperitiv prije bakalara pitao sam starog prijatelja za koga će glasovati na predsjedničkim izborima (riječ je o prvom krugu).

– Pa kaj ti ne znaš, ja sam ti jedan od osnivača grupe na Facebooku pod nazivom “Neću da mi Milan Bandić bude predsjednik”. Ak’ bude, odmah 11. siječnja iselil bum se iz Hrvatske!

Izvor:  Sportal.hr

Milan Ivu uči što je vjera i brak

Prozivanje predsjedničkog kandidata Milana Bandića za rastavu braka radi imovinske koristi od strane njegova protukandidata Ive Josipovića, iz Bandićeva izbornog stožera večeras su ocijenili kao ‘totalnu laž’, te kao ‘krajnje nepošten, neprimjeren, nekorektan i nimalo građanski potez, koji je daleko od razine sveučilišnog profesora, a pogotovo mogućeg predsjednika Republike Hrvatske’

Iz Bandićeva stožera priopćili su kako su ’sa žaljenjem’ pratili jučerašnju konferenciju za novinare, na kojoj je SDP-ov kandidat Ivo Josipović za svoga protukandidata Bandića rekao da je ‘razorio sveti sakrament braka i razveo se samo zato da bi jeftino otkupio dva društvena stana’.

Riječ je o totalnoj laži i o uvlačenju teškog trenutka nečije obiteljske intime u političku arenu, jer su se, kako je priopćeno, ‘rastava i kratki odvojeni život Milana i Vesne Bandić dogodili nakon teškog emotivnog i depresivnog perioda u njihovu braku, kada se činilo da nema drugog izlaza’.

Stoga Josipovićev istup ocjenjuju ‘krajnje nepoštenim, neprimjerenim, nekorektnim, nimalo građanskim, te daleko od razine sveučilišnog profesora’, a pogotovo mogućeg predsjednika Republike Hrvatske, te još jednom izražavaju žaljenje ‘zbog blatne nizine u koju je Ivo Josipović srozao ovu predsjedničku kampanju’.

Nekorektnim se ocjenjuje i Josipovićevo komentiranje vjerskog sakramenta ženidbe te se navodi kako ’svatko tko iole poznaje katoličku vjeru, zna da je sakrament ženidbe neraskidiv do smrti jednog od supružnika, unatoč civilnoj rastavi’.

Vesna i Milan Bandić ovim su povodom zajedničkim pismom zatražili zaštitu od pučkog pravobranitelja, te se nadaju da će hrvatska javnost ovakve neprimjerene istupe najbolje sama ocijeniti, stoji u priopćenju Bandićeva izbornog stožera.

Izvor: Tportal.hr

Slijedeća stranica »