Početna / Intervju / DIKTATURA PROLETARIJATA OPET NAM PRIJETI

DIKTATURA PROLETARIJATA OPET NAM PRIJETI

Sanja Barić PREDSTOJNICA KATEDRE ZA USTAVNO PRAVO PRAVNOG FAKULTETA U RIJECI I VANJSKA ČLANICA SABORSKOG ODBORA ZA USTAV, POSLOVNIK I POLITIČKI SUSTAV

Ustav RH

Intervju vodio : Srđan Brajčić

Ljudi ne vide da se i iza ovakvih građanskih inicijativa možda ponovo krije neki drugi diktator kojeg ćemo za pedesetak godina morati skidati s vlasti. Rješenje je samo u ustavu; ustav sprječava narod u tome da mu se ne dogodi nov diktator.

Politizacija ideje

Ivi Josipoviću oporba zamjera upravo to da je u ustavne promjene krenuo u krivo vrijeme – na samom kraju svog prvog predsjedničkog mandata. Dakle, zlorabi li predsjednik Josipović ovaj neprikosnoveni društveni dokument?

– Doista sam žalosna zbog ovakvih interpretacija i politizacije ideje. Naprosto iz nekoliko razloga ne može biti istinito kada netko tvrdi da predsjednik koristi Ustav za svoju predizbornu kampanju. Prije svega, predsjednik uopće ne donosi Ustav, već samo može predlagati njegove promjene. Ustav može promijeniti Sabor, i to dvotrećinskom većinom! Predsjednik čak ne može ni raspisati referendum o ustavnim promjenama bez supotpisa premijera.

Kao drugo, predsjednikov nacrt prijedloga ustavnih promjena uopće nije namijenjen usvajanju. Javnost se s tim nacrtom trebala upoznati nakon predsjedničkih izbora, pa doista ne znam kako je i zašto nacrt iscurio u javnost. To se nije smjelo dogoditi, jer materijal uopće nije gotov. Ideja je bila takva da se u slučaju Josipovićeve izborne pobjede ustavne promjene predlože javnosti kroz uobičajenu, službenu proceduru. Drugim riječima, da gotov materijal javnost dobije na uvid, da se otvori javna rasprava – koja će trajati godinu, dvije ili koliko već treba – i da društvo, politika i narod prihvate samo one izmjene za koje se ocijeni da su nužne. U slučaju poraza, Ivo Josipović, kao profesor prava, u stručnom bi postupku ponudio svoje viđenje Ustava na javnu raspravu.

I treća stvar, predsjednik ne koristi ustavne izmjene kao promidžbeni program. U tom bi slučaju ustavne teme bile kontinuirane, što sada nije slučaj. Predsjednik samo povremeno govori o nužnosti ustavne reforme lokalne i regionalne samouprave i pritom nikome ne nameće svoje stavove.

Je li se ipak s procedurom moglo krenuti ranije?

– Pripremanje jednog ovakvog nacrta prijedloga ustavnih promjena je proces koji traje. Možemo govoriti i o tome da je predsjednik mogao oformiti radnu skupinu nakon predsjedničkih izbora, tamo negdje u proljeće 2015. godine, pa da se narednih godinu dana bavimo ustavnim promjenama.

U tom slučaju novi Ustav ne bismo brzo dobili. Predsjednik je to učinio puno prije izbora, naprosto iz razloga da dobije na vremenu. Neki kažu da se moglo još i ranije. Postavlja se međutim pitanje – a kada je, zapravo, (bilo) pravo vrijeme!? Ivo Josipović jest profesor pravnih znanosti, ali nije ustavno-pravni stručnjak. Dakle, uz sva svoja pravna znanja i stručnost, bilo je nužno da stekne određeno iskustvo na funkciji predsjednika države kako bi dobro uočio najveće probleme u primjeni hrvatskog Ustava.

Ne smijemo pritom zaboraviti niti to da je tijekom njegovog predsjedničkog mandata bilo nekoliko ustavnih inicijativa u samom Saboru. Na početku se doista činilo da će ovaj saziv Sabor krenuti u proceduru poboljšanja Ustava. No, 2013. godine dogodio se slučaj Perković, odnosno onaj strašni kaos oko njegovog izručenja. Svima je tada bilo jasno da Sabor neće učiniti ništa po pitanju ustavnih izmjena. To je upravo, čini mi se, bila važna motivacija predsjednika da pokrene ovu proceduru ustavnih promjena.

Predsjednik i pravnik Ivo Josipović krenuo je u ovu složenu proceduru okružen s ustavno-pravnim stručnjacima, dok s druge strane svjedočimo tome da Građanska inicijativa U ime obitelji pokušava samoinicijativno mijenjati neke bitne dijelove Ustave putem referenduma.

Je li neozbiljno, čak opasno da se grupa građana kontinuirano bavi škakljivim ustavnim pitanjima?

U ime obitelji je jedna uspješna i legitimna građanska inicijativa. Naime, ova inicijativa prepoznaje i iskorištava lošu situaciju u društvu to jest veliko nezadovoljstvo naroda, kao i sve slabosti pravog poretka koji građanima omogućava da lako mijenjaju Ustav, bez nekih posebnih ograničenja i većinskog kvoruma.

K tomu, s netransparentnim izvorima financiranja svoje kampanje. No, činjenica ostaje ta da se biračima mora omogućiti bolji izborni sustav kako bi oni više mogli utjecati na izbor svojih predstavnika u parlamentu. Uglavnom, inicijativa U ime obitelji marketinški vrlo mudro koristi sintagmu birajmo zastupnike imenom i prezimenom. Međutim, zastupnike tako možemo birati u većinskom, mješovitom ili preferencijalnom sustavu.

Ovo zadnje predlaže U ime obitelji. Dakle, preferencijalno glasovanje nije jedni sustav, a možda nije ni najbolji, biranja političara imenom i prezimenom. Pouzdano znam to da U ime obitelji koristi savjete jednog našeg ustavno-pravnog stručnjaka. Isto tako znam da ga ne slušaju sto posto. Uzimaju samo dio njegovih savjeta i unose dijelove koji su pravno vrlo prijeporni i opasni po hrvatski Ustav, pa će Ustavni sud imati posla. Ponajprije mislim na inicijativu o tome da se uvede dopisno, odnosno elektroničko glasovanje koje je samo zaživjelo u nekim saveznim država sjeverne Amerike i Švicarskoj. Estonija je imala puno problema s elektroničkim glasovanjem. Strah od zloupotrebe i hakera udaljio je druge zemlje od ove metode. Hrvatska se osim toga suočava s nizom drugih problema, poput nerazjašnjenog popisa birača.

Ivo Josipović

Prag od tri posto premali

Posebno prijepornim se ocjenjuje njihova namjera da se izborni prag spusti na tri posto i tako uvrsti u Ustav. Što vi mislite o tome?

– Ovo je važno pitanje o kojem se mora povesti ozbiljna i duga javna rasprava. Nije pametno, niti ustavno-pravno logično preko noći mijenjati izborni sustav i dugoročno utjecati na budućnost Hrvatske putem inicijative a da ne znamo tko iza nje zapravo stoji.
to nam se događa već drugi put ugrožene manjine, nego cijelo društvo. Osobno smatram da je prag od tri posto premali; on može uzrokovati opasno fragmentiranje političkog sustava. Naime, spuštanjem izbornog praga otvara se prostor malim i opasnim strankama da uđu u Sabor.

Pritom je nevažno radi li se o ekstremno desnim, zelenim ili lijevim strankama. Opravdano presumiramo da U ime obitelji radi u interesu upravo takvih političkih opcija. Uostalom, vidjeli smo što se dogodilo na izborima za Europski parlament; dobili smo Savez za Hrvatsku i najavljeno je osnivanje još desnijih stranaka. Takve stranke još uvijek nemaju dovoljnu podršku glasača da bi postale parlamentarne, što bi se moglo promijeniti predloženim spuštanjem izbornog praga. Ova inicijativa dakle ne misli isključivo o biračima, nego ponajprije o ekstremnim političkim grupacijama. Vidimo što se događa u Mađarskoj.

Je su li pitanja izbornog praga, preferencijalnog i dopisnog glasovanja ili predizbornih lista ustavna ili zakonska kategorija?

– Dobro, puno zemalja to regulira svojim ustavima. Naprimjer Slovenija. Nije u tome najveći problema. Problem je u činjenici da mi namjeravamo nešto unijeti u Ustav, a da ne znamo što to točno unosimo. Razumijem, građanima je više dosta i Zorana i Tomislava i prihvaćam njihov bijes koji ide u smjeru da sve to žele srušiti i zaokružiti nešto njima posve nepoznato iz opravdanog gubitka iluzija u hrvatski politički sustav.

Ne vide međutim da to može biti vrlo opasno. Upravo tako funkcioniraju referendumi; na bijesu i očaju građana koji tako sami sebi donesu još veće zlo. Posve je pritom nebitno slažemo li se mi, u političkom smislu, s predlagateljima ove inicijative ili ne, s obzirom na klimu u društvu koja stremi k ekstremima. Ti ekstremi su sadržajno prazni, ali su zato nabijeni emocijama. Zazivaju se majke i očevi spasitelji koji će nas izbaviti iz bijede i očaja. Neki kao da prizivaju prosvijećeni apsolutizam – u današnje vrijeme to bi bila diktatura – Josipa II.

Apsolutno stoji to da je svemu kriva i aktualna vlast koja nije uspjela riješiti probleme i zaustaviti društvene sukobe, kao i politički lideri koje loše komuniciraju sa svojim građanima. Uglavnom, neki od prijedloga koji moramo usvojiti u paketu su iznimno sporni. Ustav moramo mijenjati jedino uz razmišljanje i razumijevanje onoga što unosimo u Ustav i, naravno, bez ovako burnih emocija. Odgovornost sada leži i na akademskoj zajednici, kao i nekim drugim segmentima ovog društva koji moraju građanima pokušati racionalno objasniti o čemu se zapravo ovdje radi i koje mogu biti posljedice svega toga.

Naklon inicijativi U ime obitelji

Hoćete reći da Građanska inicijativa U ime obitelji jako dobro zna kako će postići svoj cilj?

– Ja se inicijativi U ime obitelji klanjam do poda. Imaju moj naklon i stručni i osobni. Znaju znanje; znaju kako se radi dobar marketing, znaju prepoznati najbolji društveno-politički trenutak za svoje ideje, znaju postaviti pravo pitanje… Barataju pravim političkim vještinama. Na televiziji se sada emitira serija Kuća od karata – to treba gledati. Ne mogu vjerovati da HDZ i SDP nisu bili u stanju predvidjeti ovakve poteze inicijative U ime obitelji koja je nadmudrila najjače političke stranke upravo na političkim temama. Svoj zadnji referendum ova je inicijativa pokrenula u predizbornoj godini, znajući da politika neće mijenjati odredbe o referendumu u strahu od gubitka podrške birača i njihovog suda da im se tako dodatno sužavaju prava odlučivanja.

Željka Markić

Međutim, svi znamo – i birači i politika – da su postojeće odredbe o referendumu loše. Loše su i utoliko što omogućavaju mistifikaciju građanskih inicijativa. Svi mi vidimo da U ime obitelji ima puno volontera, da ti volonteri nose iste majice i bedževe, da imaju billboarde… Pa nije to samo volja naroda koji nešto želi promijeniti. Tu su golema financijska sredstva koja sve to guraju. Umješni organizatori pronašli su rupu u zakonu koja im omogućava da s nepoznatim financijskim sredstvima i nepoznatim pravim organizatorima odnosno organizacijskim strukturama nameću svoju volju.

Znamo da u Hrvatskoj postoje samo tri subjekta koja mogu dati takvu podršku građanima; to su političke stranke, sindikati i Katolička crkva. Primjerice, pokušajmo se mi, obični građani okupiti oko neke plemenite referendumske ideje: oko povećanja mirovina ili smanjenja poreza. Svi smo mi intimno za to, ali nisam baš sigurna da bismo uspjeli skupiti dovoljan broj potpisa građana u predviđenom roku. Pri tome ne želim umanjivati neke ipak dobre namjere ljudi koji su uključeni u ovoj građanskoj inicijativi.

Ovakvi pokreti i njihovi istomišljenici svoje beskrupulozno djelovanje opravdavaju ustavnim određenjem o tome da vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu. Možemo li ovdje govoriti o zloupotrebi temeljnih ustavnih odredbi?

– Naša demokracija je mlada, pa još uvijek o njoj nemamo dovoljno znanja i fali nam iskustva. Svakako, mi još moramo puno vježbati tu našu demokraciju. No, sve ovo što nam se danas događa ja vidim kao proces kroz koji smo morali proći. Demokracija nije nekontrolirana volja naroda, kako neki žele tumačiti odredbu da vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu. To je čisti populizam! Naravno, može biti i tako, ali onda imamo diktaturu proletarijata. A mi stalno slušamo o tome da smo protiv udbaša, komunista, komunjara… Pa najviše referendumskog i neposrednog odlučivanja bilo je upravo u doba socijalizma. No, sjetimo se tko je zapravo upravljao emocijama građana i vukao konce neposrednog odlučivanja. Diktator. Doista je smiješno kada ljudi zaboravljaju taj dio naše povijesti. Pritom uopće ne vide da se i iza ovakvih građanskih inicijativa možda ponovo krije neki drugi diktator kojeg ćemo za pedesetak godina morati skidati s vlasti. Rješenje je samo u ustavu; ustav sprječava narod u tome da mu se ne dogodi nov diktator.

Ovakve, suspektne građanske inicijative bile bi nemoguće da je hrvatski Ustav bolje definirao referendumsko izjašnjavanje. Vodi li predsjednik Ivo Josipović o tome računa u svom nacrtu prijedloga ustavnih promjena?

– Apsolutno. Neovisno o svim dosadašnjim inicijativama, neodrživo je to da Ustav može promijeniti mizeran postotak građana ove zemlje. Upravo to sadašnji hrvatski Ustav dopušta. Naravno, mi možemo reći: pustimo da narod odlučuje o svemu. Ali demokracija nije anarhija, nego je to sustav koji štiti svoje manjine. Adolf Hitler i nacionalsocijalizam nisu u Njemačkoj došli na vlast revolucijom, već u skladu s tada važećim ustavom. Omogućile su to loše ustavne odredbe.

USTAVNO ODREĐENJE SAMOUPRAVE

Prekobrojna samouprava jedno je od vrućih političkih pitanja. Hoće li predsjednikove ustavne promjene redefinirati onaj segment Ustava koji govori o pravu na lokalnu i regionalnu (područnu) samoupravu, što bi bio preduvjet za ukidanje županija?

– To je inače najkompliciranija tema ovih ustavnih promjena. Mi smo ponudili određene prijedloge. Sugeriramo da se uvede opći termin teritorijalna samouprava ispod kojeg bi bile regije i lokalna samouprava. Međutim, postoje dvije, tri verzije koje bismo prezentirali javnosti. Za svaku od verzija novog ustroja nudimo objašnjenje. Dakle, ne postoji jedno rješenje, već njih nekoliko i jedno ne isključuje drugo. Svakako, ustavno određenje samouprave neće se mijenjati bez konsenzusa politike, građana, ali i cijelog društva.

TIHA DIPLOMACIJA PREDSJEDNIKA JOSIPOVIĆA

Proteklih godina domaći ustavno-pravni stručnjaci sukobljavali su se oko ustavnog sustava ustrojstva vlasti u Hrvatskoj. Ostaje li dakle Hrvatska poluparlamentarni sustav ili se kroz ustavne promjene predlaže neki drukčiji model? Neki su naime zagovarali potpuni parlamentarizam.

– Ne, nikakvih tako dramatičnih promjena neće biti. Zasad ostaje to da će predsjednika građani birati izravno. No, tko zna – možda će se i to jednog dana mijenjati. Položaj predsjednika uopće nije problem našeg sustava. Problem su hrvatski zastupnici koji ispadnu kukavice svaki put kada trebaju iznijeti neko svoje mišljenje. U takvim situacijama radije će se prikloniti mišljenju svog političkog vođe i neće iskoristiti postojeći mehanizam nadziranja izvršne vlasti.

U tom smislu funkcija predsjednika može i mora biti – jamac stabilnosti sustava i korektor premijera u smislu da on ipak nema apsolutnu vlast. U suprotnome, imali bismo kancelarsko-kabinetski sustav. To još uvijek ne bi bilo prikladno stupnju razvijenosti hrvatske demokracije i parlamentarne prakse. Dakle, nisam za to da Hrvatska postane čista parlamentarna demokracija; naši predsjednici ipak pokazuju dovoljnu razinu samokontrole i trebaju nam njihove izvršne ovlasti u izvanrednim situacijama. To može biti i izvanredna gospodarska situacija koju su izazvali neki vanjski faktori. Vidimo što se događalo u Grčkoj i Italiji.

Dobro, je li Ivo Josipović u svom mandatu dovoljno koristio poluge izvršne vlasti koje mu daje funkcija predsjednika? Je li u nekim situacijama bio fikus?

– Ne bih rekla da je bio fikus. Svojim karakternim osobinama Josipović doprinosi društvenoj pomirljivosti, a bio je aktivan i na vanjskom planu. U ustavno-pravnom smislu mogao je u nekim trenucima reagirati drukčije, ponajprije mislim na slučaj dvojezičnih natpisa. Očekivala sam da će rezolutnije stati u zaštitu postojećih hrvatskih zakona, ali to je stvar procjene određenog političkog trenutka. No, predsjednik je i u tom slučaju pozivao na dijalog sukobljenih strana, što je dobro. On vrlo dobro radi tu tihu diplomaciju i nije povukao niti jedan potez težine onog kad je Stjepan Mesić umirovio dvanaest generala. A imao je nekoliko razloga za to.

NEMA PRIJEDLOGA O PREDSJEDNIČKOM VETU

Ima li istine u tome da Josipovićeve ustavne promjene donose i institut predsjedničkog veta?

– To je smiješno! Nema nikakvog prijedloga o predsjedničkom vetu na zakone. Jača se samo postojeća mogućnost predsjednika da zakone lakše pošalje na ocjenu ustavnosti. Sada njegov zahtjev prema Ustavnom sudu ima težinu koliko i svaki drugi građanski zahtjev. S druge strane, zahtjeve nekog općinskog tijela Ustavni sud mora rješavati u roku do 30 dana. Neke druge odredbe bit će samo pročišćene. Recimo, razmatra se termin imuniteta ministara u hrvatskoj Vladi. Smatramo da imunitet mora biti ustavna kategorija i nipošto se on ne bi trebala regulirati zakonom.

Izvor: Novi list

Ostavite komentar

comments