Početna / Intervju / Eh, da je Slavoniji jedan Kalmeta

Eh, da je Slavoniji jedan Kalmeta

slavko vukšić3U Slavoniji je stanje katastrofa, gospodarski dio je uništen i to ne samo od rata već i gospodarskim makinacijama. Politika je napravila to da su se direktori mijenjali na način da dolaze podobni, a ne sposobni, tako da smo urušili gospodarstvo

Slavko Vukšić jedini je među kandidatima za predsjednika RH koji ne skida šešir s glave! Nije ni čudo, jer kapa šokačka je gotovo pa program, kako njegov kandidacijski tako i njegove Demokratske stranke slavonske ravnice. Uostalom, sve je potpise za kandidaturu Vukšić sakupio u krugu od 30 kilometara, između Đakova, Valpova, Našica i Belišća.

– Slavonac sam, u Slavoniji živim i svojih se korijena ne stidim. Volim sve ljude, volim cijelu Hrvatsku, ali potječem iz Slavonije.

Slavonija vas je, kažete, i kandidirala. Jeste li uistinu jedini pravi izvorni kandidat slavonski, ili se na Slavoniju još tko od kandidata ima pravo pozivati?

– Nitko do kandidata ne može staviti ovaj šešir na glavu, jer bi to bila gluma. Neki se jesu u Slavoniji rodili, ali su na nju zaboravili. A ja sam političara koji se Slavonije ne stidi.

Je li gospodarska i socijalna slika Slavonija zapravo slika stanja čitave Hrvatske, ili je stanje u Slavoniji još za nijansu gore nego u drugim krajevima?

– Ne samo za nijansu. Kad bi bilo za nijansu, ne bi se vjerojatno ni kandidirao za predsjednika države. U Slavoniji je stanje katastrofa, gospodarski dio je uništen i to ne samo od rata već i gospodarskim makinacijama. Politika je napravila to da su se direktori mijenjali na način da dolaze podobni, a ne sposobni, tako da smo urušili gospodarstvo i van ratnih operacija.

Kako to kanite promijeniti?

– Mogu reći da sam od malih nogu u biznisu. Moji su se bavili poljoprivredom, tako da tu imam velika iskustva. Radio sam u raznim poduzećima. Evo danas je na tapet došlo pitanje Ine, a ja sam u Ini Naftaplinu radio, bio u radničkom savjetu, jedini Slavonac u radničkom savjetu.

Kada već spominjete Inu, što se zapravo s njom danas događa?

– Meni je žao Ine Naftaplin. I prije rata su se tamo vodile neke čudnovate političke igre. Mi smo polje Beničanci, koje je bilo k’o mali Kuvajt, raubali zbog političkih zahtjeva nekih ljudi. Uništili smo taj dio polja, zavodnili ga, a još tamo ima nafte, još ima plina. Međutim, pitanje je koliko danas za išta imamo sredstva, kad smo to dali Mađarima i to opet na neki čudnovat način, što sad evo izlazi na vidjelo. Doći će se valjda do prave istine.

Koja je po vama prava istina kad govorimo o Ini?

– Prava istina da je netko tu mutio, iskoristio situaciju, možda se nešto i dobronamjerno dogovaralo, ali ne možete vi s velikim firmama raditi kompromise. Ako u ugovoru sve čvrsto ne piše, odmah je sumnjivo.

Znači na strani ste predsjednika Mesića koji traži istragu USKOK-a?

– Nisam ja na strani predsjednika, već na strani istine. Želim da se sazna istina. Da li je sada Mesić dobio neke informacije koje prije nije imao, to samo on zna, a ja sam za istinu.

No, s Mesićem ste prijatelji, kada vaša zajednička fotografija krasi vašu internetsku stranicu?

– S Mesićem sam jako dobar. Konačno i susjedi smo, Orahovica i Našice nisu daleko. Ja sam dobar sa svim ljudima koji žele dobrobit cijeloj Hrvatskoj.

Koliko je Mesić kao Slavonac učinio za Slavoniju?

– Pa, predsjednik je predsjednik svih Hrvata. On je vjerojatno predlagao i lobirao, što je prirodno. Meni je recimo žao da mi u Slavoniji nismo imali jednog Kalmetu. Sigurno ne bi bila ovako zapuštena i cestogradanja i gospodarstvo.

Ali da ste ga imali možda bi ste danas jedva disali pod teretom afera, baš kao i Kalmeta?

– Ja sam za to da se svi ugovori pogledaju, ali je činjenica da ono što se napravilo ostaje. Ako je nešto i protuzakonito napravljeno onda neka odgovaraju svi koji su su u tome sudjelovali. Ali, ja sam za razvoj i za gradnju.

Znači li to da se ova zemlja ne može razvijati drugačije nego po Kalmetinom modelu rada?

– Pa, može. Međutim sve zavisi, nažalost, od ljudi koji su politički utjecajni, od toga gdje žive, i za što se i kako zalažu. Neki se recimo zalažu za regije iz koje su došli, a neki za svoje male osobne profite pa propuštaju veliku dobit za svoje regije. Evo, ja sam bio u Saboru i u vrijeme kada su se donosile odluke, mogao sam, jer mi je bilo nuđeno, uzimati neke jeftine kredite i razno razne povlastice, ali ništa nisam prihvatio. Zato sam tražio da Slavonija uđe u program projekta izgradnje brze podravske magistrale, jer nema razvoja Slavonije bez cestogradnje. Za sebe nisam tražio ništa, ali jesam za regiju koja mi je dala mandat da je predstavljam.

Koliko se sjećam bili ste u to vrijeme u dobrim odnosima s HDZ-om?

– Ne. Pa ja sam napadao HDZ, imao s nekim ljudima i neke bliske susrete, jer sam uvijek bio za pravdu i istinu. Ja sam i dan danas dobar s ljudima iz HDZ-a i SDP-a i svih stranaka, s onima koji normalno razmišljaju i imaju poglede slične mojima. A moji pogledi su ti da trebamo razvijati cijelu Hrvatsku, omogućiti dobar život i onima u Dubrovniku, i onima u Vukovaru, i u cijeloj Hrvatskoj. Ja sam za ravnomjerni razvoj cijele Hrvatske.

No, kako ga postići? Kako primjerice spasiti brodogradnju?

– Mislim da to nije problem. Brodogradnja je naš brend oko kojeg se vrti puno ljudi, obrtnika, malih i srednjih poduzetnika koje maksimalno podržavam. Brodogradnja mora ostati, ali moramo smijeniti one ljude koji su je do sada vodili kako su je vodili. Ekipa ljudi koji vodi poduzeće je bitna, jer već i vrapci znaju da puno mita i korupcije kod sklapanja poslova. Zato me malo smeta kad se traži da ja kao kandidat za predsjednika dam na uvid imovinsku karticu. Imovinsku karticu bi morao dati na uvid svaki građanin koji privređuje mimo svog osnovnog dohotka. I bankari koji su banke uništili, i stečajni upravitelji, nadzorni organi u javnim poduzećima, cestama, suci i odvjetnici. Svi moraju karticu pokazati, ako želimo napraviti red u državi.

No, ako ukinemo brodogradnju nema nam ni ulaska u EU!?

– Ja nisam za to da na koljenima ulazimo u Europu. Ne može Europa znati što mi možemo. Ako moramo našu brodogradnju uništiti da bi netko u nekoj drugoj zemlji razvio sebe, onda ja nisam za takav ulazak u Europu. Pa što bi Švicarci napravili da im netko ukine proizvodnju satova!? Od čega bi živjeli.

Napali su vas zbog navodno nezakonite eksploatacije kamena.

– To je još jedna slika i prilika našeg društva. Vaše kolege novinari štrajkaju i traže zaštitu, a kako ja da sad tražim zaštitu kada me se ocrnilo u udarnom Dnevniku. To je podmetanje samo tako, od čije je strane došlo i to će se znati, ali žalosno je da ja nevinost moram dokazivati na sudu.

Koji je zapravo bio vaš osnovni motiv da se upustite u utrku za Pantovčak?

– Ja, prije svega, volim ljude, a toliko sam u gospodarstvu vidio ljudi koji su propadali ni krivi ni dužni, ljudi su ostajali bez kuća, bez stanova vozila, kamiona. Ja sam sretan kad ih zaposlim, kad im pomognem, a pomogao bi im tako što bi organizirao najstručnije ljude u Hrvatskoj. Nisam ni ja najpametniji, nisam bezgrešan, ali mislim da bi mogao puno učiniti svojim pristupom i iskustvom, s obzirom da sam vodio i nogometne klubove, kulturno umjetnička društva, bio dogradonačelnik…

No, što ako potpora bude mala, ako sakupite manje glasova od potpisa?

– Ništa. Idemo dalje. Ja sam se ponudio, a nisam toliko naivan da očekujem, kraj svega što drugi kandidati rade i čim se služe, da ću biti izabran. Što bude bit će. Međutim, nešto se događa, jer primam jako puno poziva iz cijele Hrvatske. Ljudi zovu, daju podršku, nude pomoć, a to je dobar znak.

Odakle vam nadimak Gašo?

– Bila u mojom Šaptinovcima priredba »Gašpar i Marica«, a ja k’o mali klinjo od četiri-pet godina, skočio na pozornicu gledat kako glumci glume. I dobio nadimak Gašo.

Izvor: Novi list, 16.12.2009., str.26, Novi list.hr

Ostavite komentar

comments