Početna / Intervju / Hebrang: Bit ću antifašist kakvog Mesić želi za nasljednika

Hebrang: Bit ću antifašist kakvog Mesić želi za nasljednika

AnHebrangProteklog tjedna Andrija Hebrang objavio je da prihvaća biti HDZ-ov kandidat za predsjednika, dokinuvši tako nagađanja da njegova kandidatura uvjetovana medicinskim pregledima služi samo kako bi se kupilo vrijeme za veliki povratak Ive Sanadera u političku arenu. Nakon objave kandidature, odmara se na Jadranu, gdje su ga zatekli i prvi, za njega nepovoljni, rezultati popularnosti zasad istaknutih predsjedničkih kandidata.

Kako komentirate rezultate istraživanja javnog mnijenja prema kojima Ivo Josipović ima dva puta više glasača nego vi – 22% u odnosu na 11%. Pretekli su vas i Nadan Vidošević, pa i Vesna Pusić?

Dvadeset godina gubim u anketama, a pobjeđujem na izborima. Ankete su u Hrvatskoj političko sredstvo borbe sa ciljem da se obeshrabre birači pojedinih kandidata. Zato je u mnogim zemljama EU mjesec dana pred izbore zabranjeno je objavljivanje ankete. I to je najbolji pokazatelj njihove vrijednosti. Najgori sam rezultat imao u anketama 2003. kada sam bio pojedinačni kandidat HDZ-a za parlamentarne izbore u zagrebačkoj izbornoj jedinici Dubrava, a pobjedio sam zajedničkog kandidata svih ostalih stranaka sa 12% razlike.

Ipak, prema tim podacima nemate podršku glasača HDZ-a. Njih  23% glasalo bi za HDZ, a 11% za vas? Smatrate li da vam je Nadan Vidošević uzeo te glasove?

Nadam Vidošević ne može uzeti glasove HDZ-a jer u HDZ u nije aktivan godinama, a isto tako godinama kritizira HDZ-ovu vladu. To je još jedna dokaz vjerodostojnosti objavljene ankete.

Tko je plasirao informaciju da će Nadan Vidošević biti kandidat HDZ-a? Vidošević smatra da mu je to podmetnuto kako bi izgubio podršku HDZ-a.

Ja sam izabran jednoglasno na predsjedništvu stranke, na središnjem odboru i aklamacijom na saboru HDZ-a. Svi drugi se mogu kaniddirati kao izvanstranački kandidati i želim im sreću. Tekst objavljen u Jutarnjem je čista izmišlotina koja također spada u političko sredstvo borbe. Tu večeru su demantiralii i Šeks i Vidošević i treći sudionik gđa Adlešič. Vidjeli su je samo kreatori lijeve politike u EPH:

O vašoj kandidaturi odlučio je zapravo Ivo Sanader, a Jadranka Kosor to dosljedno provodi. Ipak, protekli je tjedan zabilježeno u medijima da su Ivo Sanader, Luka Bebić i Vladimir Šeks ponudili Stjepanu Mesiću produljenje mandata.

Moram se samo nasmijati na to. Vrh HDZ-a nikada Mesiću nije ponudio produljenje mandata iz jednostavnog razloga što je Mesić prije svih izbora žestoko radio protiv HDZ-a i to čni i sada. Ideja o produljenju mandata je probni balon s Pantovčaka koji je u vrhu HDZ-a naišao na jednoglasno oštro odbijanje. Inače, ja o sebi u zadnjih dva-tri mjeseca nisam pročitao niti jednu istinu.

Je li u redu da u ovako teškim trenucima za zemlju Ivo Sanader plovi na jahti Jadranom?

Odmaranje na jahti ne zamjeram jer je šest godina radio dobro za Hrvatsku bez dana odmora bez vikenda bez godišnjeg odmora i bez praktično mirnoga sna i nakon takvih šest godina sigurno ima pravo na kvalitetan odmor.

Koliko se često čujete s premijerom Ivom Sanaderom? Koliko je jak njegov utjecaj na rad Vlade i ministara koje i dalje naziva?

Koliko ja znam i koliko razgovaram s ministrima to je izmišljotina. A ja mogu reći da se čujem sa Ivom Sanaderom samo kad ga ja osobno nazovem. Volio bih čuti koji su to ministri nazivani.

Baš nikad vam ne pošalje niti poruku?

Ne zove me je jer ja zovem njega, kad god mi zatreba  neki savjet i konzultacija ili, ako ništa drugo,  podjela tuge o izmišljotina koje čitam ovih dana o Vladi, HDZ-u i sebi.

Koliko često ga zovete? Svaki dan?

Kad god zatreba.

Jeste li bili iznenađeni istupom pojedinih HDZ-ovih čelnika, primjerice Vladimira Šeksa u Novom listu koji je oštro kritizirao premijera Ivu Sanadera?

Nisam to u intervjuu vidio, nego samo u opremi članka, a i Vladimir Šeks je to vrlo energično demantirao. Oprema članka nije autorizirana i to je stara metodologija promjene smisla intervjua. Šeks  je dao vrlo kvalitetne intervjue prošle nedjelje o meni, Ivi Sanaderu i Jadranki Kosor, ali na to se nitko ne poziva.

Premijerka Jadranka Kosor je kazala je da vjeruje u vašu pobjedu te da će se mnogi iznenaditi kad tijekom kampanje upoznaju pravog Andriju Hebranga? Kakav je pravi Andrija Hebrang?

Ne znam na što je mislila gospođa Kosor, ali vjerojatno je mislila na razliku u političaru kad brani boje stranke i političaru koji brani boje države bez stranačke boje. Bit ću predsjednik svih građana, ne samo lijevih ili desnih. Za razliku od toga kad branim boje HDZ-a, naravno da tada branim boje samo jedne opcije.

Kakva će biti vaša predsjednička kampanja? Hoćete li ići među narod da upozna tog nestranačkog Hebranga?

Neću ići na kavu jer kava je štetna za zdravlje pa ne bih htio štetiti svojim budućim biračima, ali o samoj strategiji je još prerano govoriti jer do izbora ima pet mjeseci. Jedino što mogu reći da će, kao i sve moje kampanje u zadnjih 20 godina, biti racionalna, jeftina i bez skupih investicija u zakupe nekakvih prostora i skupih agencija, primjerena kriznom vremenu u kojem živimo.

Kako ocjenjujete prvih mjesec dana mandata premijerke Jadranke Kosor?

Gospođa Kosor je za mnoge veliko iznenađenje u pozitivnom smislu. Za mene nijejer sam vjerovao od prvog dana u nju. Poznajem ju otkako je 1995. ušla u politiku,  dakle 14 godina,. Upoznali smo se u brojnim teškim, politički kritičnim situacijama i vidio sam njezin način reagiranja.

U HDZ-u kažu da je veoma oštra, oštrija od Sanadera i da se ne može nagovoriti da odstupi od svojih odluka?

Ona ima veliku sposobnost slušanja tuđeg mišljenja, veliku sposobnost sintetiziranja prijedloga. Kad donese odluku ona je konačna i neopoziva,  no priopćava ju krajnje ženstveno. To znači blago, smireno,  bez podizanja glasa, s osmjehom. Ona je definitivno sklona pregovorima, sklona je prihvatiti tuđe mišljenje, a zbog toga je sad opozicija optužuje da je lutala. Nije lutala nego je pregovarala i prilagođavala se socijalnim partnerima i partnerima iz koalciije. Biti premijer nije uvijek soliranje nego i zborno pjevanje i to treba znati uglazbiti. One je našla idealnu komcinaciju. Nije nevažno niti to što ima doista apsolutnu podršku vrha stranke i na svakoga od nas može računati kad god zatreba.

Kritizirani ste kao šovinist zbog izjave Jadranki Kosor da svi u HDZ-u stojite iza nje kao da je muškarčina. Što ste time zapravo htjeli reći?

To je, naravno,  bilo  rečeno metaforičku. Mene i Vladu Šeksa  se svrstava u rigidnu desnicu, a mi smo, kao tako lažno optuženi rigidni desničari apsolutno podržali ženu za predsjednicu stranke i time smo još jednom dokazali da rigidne desnice u HDU-u nema. Zbog tih optužbi sam  alegorijski rekao: „Podržat ćemo te kao da si muškarčina“. A pokazali smo ono što  nikad nije uspjelo ljevičarima– da možemo iznjedriti ženu za premijerku i predsjednicu stranke.

Kao predsjednički kandidat koji želi zastupati interese svih građana kakav stav imate o kriznom porezu i o zakonu o medicinskoj oplodnji?

Kao kandidat za predsjendika mislim da je Zakon o medicinskoj oplodnji  usklađen sa modernim medicinskim spoznajama o embriju čije zamrzavanje je danas nepotrebno, a isto tako ubojstvo koje slijedi nakon zamrzavanja ukoliko se ne koristi. Podržavam da svako dijete sa 18 godina ima pravo znati tko su mu roditelji. Što se tiče kriznog poreza, nastupit ću kao HDZ-ovac, a ne kao predsjednički kandidat, i to zbog toga što se u kritičnom trenutku države izmišlja opaki izraz „harač“, samo zato da bi se narodu ogadila Vlada koju je izabrao.   Prvi moj argument za krizni porez je da se do njega došlo pregovorima sa socijalnim partnerima i to je njihov prijedlog. Što bi bilo da je Vlada učinila suprotno prijedlogu socijalnih partnera. Drugi argument je da smo puno teže rezanje plaća doživjeli 2000.te godine kada je Račanova Vlada bez dogovora sa sindikatima smanjila plaće za 20% državnim i javnim službenicima. Tada sam bio bio na plaći sveučilišnog profesora, i meni je ibla smamna plaća. Mogli smo lansirati izraz „haračan“, ali ipak nismo.

Zašto ne?

Zato jer smo uvijek smatrali da u krizi treba biti konstruktivan, a ne destruktivan. Dakle, niti je ovo „harač“ niti je ono bio „haračan“ nego su jedno i drugo izlazi iz krize čiji je cilj bolja gospodarska situacija iduće godine

Pokušava li Mesić srušiti koalicijsku vladu?  Za vas je kazao da biste kao predsjednik vratili Hrvatsku u 20. stoljeće?

Mesić pokušava srušiti koalciju i nakon deset godina se sjetio provjeriti ustavnost dvaju zakona u doba najveće gospodarske krize. Što se tiče njegovih kritika mene kao kandidata svaka njegova kritika donosi mi jedan do dva posto novih birača pa se zato ne ljutim. Mesić je cijeli život podržavao ljevicu, pa i posljednjih deset godina kada je to činio protuustavno. Služi se neistinama, pa sam pročitao neki dan kako se zgražava nad mojom izjavom da ja ne bih generale slao u Haag. Takvu izjavu nisam nikada dao. Rekao da ih nismo mi slali u Haag nego da su išli sami poštujući Ustavni zakon.

Najavili ste da vaš  predsjednički program „za europsku i ponosnu Hrvatsku“ čine zagovaranje načela antifašizma kao okvira u kojem je Hrvatska nastala i u kojem živi, te revitalizacija uloge hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu i utemeljitelja države Franje Tuđmana? Kakav je vaš odnos s protukandidatom Miroslavom Tuđmanom, s kojim ste svojevremeno bili povezani u HIP-u i kod kojeg je vaša kći zaposlena kao znanstveni asistent? Očekujete li da će on odustati i dati vam podršku te prepustiti vam svojih 2% glasova?

I vi koristite netočne informacije i laži iz tiska. Tvorac laži računa da 99,9 posto građana nemaju prilike provjeriti laži i zato ju plasira. Moja kći ne radi kod profesora Tuđmana. Ona je na Fizolofskom fakultetu na katedri bibliotekarstva, a on je na informatici. Potpuno je netočno da je on bio mentor mojoj kćeri za doktorat, dakle vidite kako se plete mreža laži. I treće, Miroslava Tuđmana smatram prijateljem, ali se zbog nekih političkih razlilaženja, vezano uz njegove kritike HDZ-a,  nismo čuli niti vidjeli preko godinu dana. I to je sva istina. Cijenim njegovu kandidaturu jer je, koliko poznam njegove stavove, i njegov okvir po uzoru na zemlje europske unije, dakle poštivanje državnosti, državotvornosti i nacionalni ponos.

Za vas kažu da od svih hrvatskih političara izazivate najviše emotivnih reakcija u javnosti. Od toga da ste sin svoga oca do vaših ekstremnih izjava poput one da žene bez partnera ne trebaju imati djecu ili da se Maks Luburić borio za hrvatske interese? Što je to u vama da izazivate tako burne reakcije, ipak ste vi jedan staloženi sveučilišni profesor?

Dijagnozu ste postavili. Koji lijevi kolumnisti kažu da sam rekao da žene bez partnera ne trebaju imati djecu? Ja sam tada  sam pročitao članak iz SDP-ovog  prijedloga zakona o umjetnoj oplodnji i to sam kritizirao. Na TV Novu sam donio izvorni tekst SDP-a i pročitao izvorne članke gdje se ženi bez partnera ne omogućava umjetna oplodnja. Naravno, lijevi kolumnisti prvi dio prekriže. Što se tiče Luburića, moj intervju u NIN-u u Srbiji uopće nije shvaćen onako kako kod lijevih kolumnista jer je smisao tog intervjua bila gradnja mosta između naših zemalja i kao takav je toplo pozdravljen. O Luburiću nikad nisam rekao ništa drugo nego da je ratni zločinac,  proučavam ga već desetljećima i znam o njemu više od novopečenih lijevih kolumnista tipa Jergovića i kakvo se sve ne zovu.

Zašto ste tako pomno proučavali Maksa Luburića?

Nisam proučavao Maksa Luburića. On je samo izvršitelj. Proučavo sam ideologa, Antu Pavelića jer mi nije bilo jasno kako je to bilo moguće da se jedna hrvatska politička opcija  udruži sa fašizmom i prihvati najstrašnije rasne metode. Isto tako sam proučavao i hrvatsku ljevicu jer mi nije bilo jasno kako je mogla poslije završetka drugog svjetskog rata šutke pobiti na desetke tisuća ljudi bez suđenja. Mislim da svaki intelektulac mora tražiti odgovore na ova dva pitanja i, što je najvažnije, naći rješenja da se ona konačno pospreme u povijest i ne odnose nam energiju potrebnu za savladavanje sadašnjih problema.

Za što se, naposlijetku, borio Maks Luburić?

Maks Luburić se borio za fašističku ideologiju, kao i svi njegovi istomišljenici, i to najstrašnijim metodama.

Je li pritom mislio da se bori za hrvatske interese?

Naravno da je mislio. Izrijekom sam rekao da je „mislio da se bori za interese Hrvatske, pa nije valjda mislio da se bori za interese Somalije.“ Tako su mislili i komunistički zločinci poslije Drugog svjetskog rata da se bore za interese Jugoslavije kad su ubijali nevine ljudi Svaka zločinačka ideologija je puna misli o pravednim ciljevima.

Neki ste dan u intervjuu sarajevskom Oslobođenju kazali da treba kazniti isticanje ustaških znakova na Thompsonovim kncertima kao i na Bleiburgu. Tamo ste održali govor ne reagirajući posebno na publiku u crnom. Jeste li bili na kojem Thompsonovom koncertu?

Što se tiče Thompsona, beskrajno cijenim njegov doprinos Domovinskom ratu jer nam se je pridružio kad nam je bilo najteže i kad su mnogi njegovi današnji kritičari prekriženih ruku čekali rezultat rata. Nisam bio niti na jednom njegovom koncertu upravo zato jer čujem da se tamo pojavljuju ustaške odore. No postavljam pitanje  što radi policija? Kod nas je ustaško znakovlje izvan zakona i policija treba vrlo jednostavno postupiti prema takvim maškarama.

Što se tiče Bleiburga,  tamo je po procjenama  bilo 20 tisuća ljudi, a ja sa govornice nisam vidio niti jedne crne odore. Niti jedne. Možda i zato jer sam bio skoncentriran na govor. Nakon govora sam vidio nekoliko crnih odora, i pitao sam policiju zašto ne reagira. Odgovorili su da ta odora nije zabranjena u austrijskom zakonu, jer je u Austriji nikada nije niti bilo. U kasnijem policijskom izvješću sam dobio infomaciju da je sedmero ljudi bilo u crnoj odori na 20 tisuća. Zbog  glasnog pjevanja nekih pjesama koje su kod njih zabranjene priveli su trojicu, koje je prijavila jedna grupa građana treće nacionalnosti Neki koji govore o ustaškom derneku bi trebali poštivati zapisnike austrijske policije, a ne vrijeđati 20-tak tisuća ljudi koji su se došli pomoliti nevino ubijenima.

Dakle predsjednik Mesić ne treba brinuti. Ako vi dođete na Pantovčak bit će mu ispunjena želja da ga naslijedi doslijedni zagovornik antifašizma?

To je jedina želja koja će mu biti ispunjena.

Zašto bi netko trebao glasati baš za vas?

Zato što bi trebalo izabrati političara koji nije politički lutalica. Dakle, koji nije promijenio u svom životu više stranaka ovisno o potrebama njegove karijere. Trebalo bi odabrati kandidata koji je najveći dio svog života posvetio dobrobiti Hrvatske pa i onda kada je trebalo dragovoljno ići pod agresorske granate. Inače, najstrašnija rečenica koju sam pročitao od jednog kolumnista prije par dana je da  „od svih stranačkih kandidata Hebrang je jedini dragovoljac Domovinskog rata od prvoga dana, što bi mu mogla biti otegotna okolnost u izborima.“

Možda se tako kalkulira zbog uspostave dobrih odnosa sa Srbijom. I Damir Kajin i Ivo Josipović najavljuju to kao svoj prvi predsjednički zadatak.

Valjda bolje veze a ne na štetu Hrvatske može uspostaviti netko tko je bio u ratu. Ja sam u intervjuu NIN-u zagovarao uspostavu boljih odnosa i rekao sam „Rane su otvorene, imamo nerješenih problema i možemo uspostaviti bolje odnose jedino ako te nerješene probleme počnemo rješavati.“ Za mene je otvoreni problem što je na hrvtskoj strani ubijeno 9000 civila, a nitko se za to nije bezuvjetno ispričao. Za mene je neriješena ratna šteta, granica i preko tisuću nestalih za kojima tragamo.

Ali to nije razlog da se o tome ne razgovara i da se ne uspostavljaju ekonomske stručne kulturne veze a da se ti problemi ne metu pod teph i da se sukcesivno ne rješavaju. Ne znam kako bi to rješavao netko tko je prespavao zimski san u virjeme kad su ti problemi nastajali. Moda bi ih rješavao na štetu Hrvatske a takvog predsjednika ja ne bih želio.

Sigurno bih jednako bio predsjednik lijeve i desne Hrvatske i premostio bih tu provaliju koja nam oduzima toliko energije. Dao bih distancu i jednima i drugima, otišao bih i u Jasenovac i Bleiburg, i na sastanak SUBNOR-a i na stastanak dragovoljaca Domovinskog rata i na stastanak političkih zatvorenika. S jednakom distancom bih primjerom pokazao kako liječiti rane da konačno krenemo naprijed.

Naravno moj „istočni grijeh“ i dalje ostaje i na njemu ću ustrajati, a to je obilježavanje grobova žrtava fašizama nakon Drugog svjetskog rata. Nikada neću odustati od stava da svaka žrtva ima pravo na križ i molitvu.

Izvor: Javno

Ostavite komentar

comments