Početna / Intervju / Josipović: Očekujem prljavu kampanju, ali vjerujem da bi izbore mogli završiti u prvom krugu

Josipović: Očekujem prljavu kampanju, ali vjerujem da bi izbore mogli završiti u prvom krugu

U ekskluzivnom intervjuu za Media servis predsjednik Ivo Josipović osvrnuo se na predstojeću kampanju za predsjednika, ali i promjene Ustava. Osvrnuo se između ostalog i na porez na štednju, monetizaciju ali i odgovorio predsjedniku Srbije Tomislavu Nikoliću. S predsjednikom je razgovarala Željka Gulan.

Prvo ususret predsjedničkim izborima, vremena još ima, službena kampanja nije počela, no imamo nekakav smjerokaz – istraživanja koja vam i dalje daju uvjerljivu prednost. Ohrabruje li vas to?

Drago mi je da i dalje uživam većinsku podršku u narodu, gotovo sam siguran da će i dalje tako ostati. Izbori su pred nama i svi kandidati i kandidatkinje imat će prilike ponuditi svoju viziju Hrvatske.

Do sada smo mogli čuti i neka razmišljanja Vaše glavne protukandidatkinje Grabar Kitarović, kakav je Vaš dojam?

Dozvolite da ne komentiram svoju moguću protukandidatkinju, javnost će sama procijeniti.

Očekujete li prljavu kampanju?

Ima naznaka, vidjeli ste i onu priču s tzv. aferom Barbie pa s određenim portalima i medijima koji plasiraju određene izmišljotine. To je valjda nešto na što moramo računati. Očekujem od kandidata i kandidatkinja da se svi skupa držimo fair-playa i da se fokusiramo na politiku i poruke koje želimo ponuditi.

Kad je riječ o istraživanjima, prema njima izvjestan je drugi krug?

Moglo bi doći do drugog kruga, no vjerujem da bi izbore mogli završiti u prvom krugu, što sugeriraju i pojedine ankete.

Bi li drugi krug bila svojevrsna poruka birača?

To bi značilo da treba pobijediti u drugom krugu. Do sada su uvijek bila dva kruga, prema tome samo po sebi to nije iznenađenje i to ovisi o različitim okolnostima: hoće li ljudi izaći ili ne na izbore na određeni dan. Mi imamo taj ne osobito sretni položaj u kalendaru – pred Božić i Novu godinu i to utječe na izlaznost.

Prema nekim istraživanjima da su danas predsjednički izbori najviše biste glasova dobili u Istri i Primorju. Kako komentirate da upravo u tom djelu Hrvatske imate tako veliku podršku? (Radio Labin)

Zahvaljujem na podršci ali moram reći da imam vrlo visoku podršku i u nekim drugim dijelovima Hrvatske. Možda je ta podrška nešto naglašenija u Istri, ne samo zato jer sam vrlo često u Istri i Primorju, već zato jer je riječ o dijelu Hrvatske u kojemu su se oživotvorile neke ideje koje ja zagovaram. Posebno kad je riječ o toleranciji, o demokraciji, ljudskim pravima, a naravno Istra i Primorje su gospodarski nešto uspješniji od drugih krajeva Hrvatske. Mislim da su Istra i Primorje u mnogočemu uzor za mnoge druge, volio bi da taj standard i taj uspjeh imamo svi u Hrvatskoj. Zadaća je predsjednika da jednako voli sve krajeve Hrvatske i ja ih doista obilazim i nastojim zagovarati određene politike za koje mislim da mogu donijeti dobro u cijeloj Hrvatskoj.

Dobili ste potporu SDP-a, to nije bilo upitno, hoće li Vam potpora stranke kojoj rejting pada koristiti ili štetiti?

Pozicija predsjednika je vrlo specifična, zahvalan sam SDP-u na podršci, zahvalan sam i drugim strankama koje podržavaju – sada ih ima gotovo 10-ak koje su se tako izjasnile, bit će ih još. Politika predsjednika jest individualna, izvanstranački je čovjek, zagovara određene vrijednosti: blizak sam socijaldemokratskim vrijednostima, na kraju krajeva, potekao sam iz tog miljea i toga se ne sramim. Međutim zagovaram vrijednosti koje su bliske i drugim političkim opcijama. Predsjednik treba biti zajednički nazivnik Hrvatske, i mislim da je to vrlo važno i da sam u prvom mandatu to uspijevao biti. Mislim da o tome govore i moji odlasci u gradove gdje su župani gradonačelnici iz drugih stranaka, posebice HDZa i govore podaci o tome da sam mnogima od njih pomogao da ostvare neke svoje realne i legitimne ambicije: mislim na određene projekte u lokalnoj zajednici. To će vam potvrditi i u Zadru, Šibeniku i nekim drugim sredinama. Prema tome, podrška svake stranke posebno tako velike kao što je SDP je dobrodošla i sa zahvalnošću ću prihvatiti i podršku drugih stranaka.

U fokus je došla potpora Mirele Holy, koja je zbog toga očito imala turbulencije u stranci, bi li Vam ona bila ozbiljan protukandidat, da se kandidirala?

Ne bih u to ulazio, ona nije kandidat, ne želi biti, tako je rekla. Prema tome, riječ je o respektabilnoj političarki o kojoj će se još čuti u Hrvatskoj.

Koliko ćete potrošiti u kampanji?

Zakon predviđa plafon od 8 milijuna kuna, ne znam hoću li dostići tu razinu donacija i ako je dostignem, hoću li sve potrošiti. U svakom slučaju nastojat ću sa što manje financijskih resursa ostvariti što bolji rezultat. Ono što je važno jest da su izvori transparentni, da je jasno odakle su novci i da se oni jednako tako troše sukladno zakonu.

Vuku se repovi i od prošle kampanje – zašto niste vratili 200 tisuća kuna koje vam je donirao Robert Ježić?

Riječ je o jednom spinu i mistifikaciji. Tu sam donaciju dobio kada gospodin Ježić nije bio ni pod kakvim kaznenim postupcima. Na jedan vrlo transparentan i potpuno čist način. Uostalom isto takvu donaciju pa i veću dobili su neki moji protukandidati u kampanji, neke stranke lijeve i desne, neke škole, dječji vrtići, kazališta… Ali eto zamislite samo mene pitaju zašto ne vratim….

Ivo-Josipovic

Vi ste predsjednik…

Da ali za sve vrijede isti zakonski uvjeti. Ne vraćam iz razloga jer kaznena presuda i kada ju pročitate vidite da se ona uopće ne odnosi na Dioki. Odnosi se na jednu švicarsku firmu koja je dužna vratiti novce Republici Hrvatskoj. Nema nikakvog razloga da zbog presude koja se odnosi na švicarsku tvrtku ovdje netko zahtjeva da vratim donaciju koju sam dobio legalno i legitimno. I dalje ostajem kod toga: ako se pokaže da je donacija u vezi s kakvim kaznenim djelom – dapače. To čak ni ne znači će gospodin Ježić, možda hoće, možda neće, biti osuđen za neko kazneno djelo vezano i za Dioki. Vrlo precizno poručuje – ako je donacija vezana za kazneno djelo.

Treba li mijenjati izborno zakonodavstvo posebno o izboru zastupnika i zašto najjače političke stranke to izbjegavaju učiniti? (Radio Đakovo)

Mislim da treba mijenjati izborno zakonodavstvo i općenito mijenjati politički sustav, od unutarstranačke demokracije gdje treba postaviti zakonske, a u jednom malom segmentu i ustavne osnove, a mislim da ozbiljno treba razmišljati o strukturi državnih vlasti i načinu izbora u njima. Danas imamo sustav za koji prigovaramo da birači premalo utječu na njega pa govorimo o preferencijalnim listama. Da jednim dijelom to jest lijek za neke od političkih problema koje imamo, ali ne za sve. U tom prvom nacrtu teksta Ustava koji su sačinili stručnjaci stoji jedna odredba o preferencijalnom glasanju. No to nije jedini oblik. Najdirektniji je oblik utjecaja na građane onaj kada birate po većinskom sustavu zastupnika, konkretno, imenom i prezimenom. Mislim da bi jedna varijanta mještovitog sustava kakvog smo već imali dobro došla. Mislim da smo danas u vremenima tranzicije kada moramo iz jednog sustava koji je bio dobar, funkcionalan, ali je to možda prestao biti, prijeđemo u jedno vrijeme u kojem ćemo naš sustav učiniti racionalnijim, primjerenijim i bližim građanima i omogućiti im veće sudjelovanje o obnašanju vlasti. Dio Ustava se odnosi i na referedncum, tu se isto unose određena pojašnjenja i standardi za koje mislim da će dobro doći. Kada je riječ o samom prihvaćanju Ustava, ja mogu razumijeti rezerve pojedinih stranaka i normalno je da dok cjeloviti tekst ne vide da se ne mogu ni izjašnjavati. Normalno je da oporbena stranka koja ima kandidata za predsjednika kaže da je ovo dio predizborne kampanje i to je legitimno prigovarati. No što je moj cilj? Cilj je da do kraja mandata potpuno zaokružim tekst Ustava, da u ovom dijelu u kojemu su neka od tih pitanja i pitanja za raspravljanje – da ih otvorim i među predsjedničkim kandidatima: poput pitanja decentralizacije, izbornog sustava… A kada pobijedim na izborima, ja ću cjeloviti tekst dati na raspravu, ponuditi sukladno Ustavu Saboru pa će stranke reći prihvaćaju li ili ne i imaju li kontraprijedloge, a u konačnici ako se pokaže da ima prevelikog otpora za kojeg procijenim da nije suštinske naravi, onda sam spreman ponuditi taj Ustav i na referendum.

Zašto ga nećete predstaviti prije kampanje?

Zato što mislim da do kraja nije “dobrušen”, a sada se fokusirati na neka ne najbitnija pitanja bi možda, da tako kažem, zamračilo kampanju i sam tekst Ustava. Nisu sva pitanja tu jednako važna, važna ću izdvojiti sad već u vrijeme kampanje.

I sami ste to spomenuli pa ću Vas i ja pitati ovo “oporbeno” pitanje – zašto to niste napravili prije?

Iz više razloga. Da biste vidjeli što ne valja, morate biti unutra jedno vrijeme. Da ja sam u jednom mandatu bio tu i vidio što valja ili ne valja. Uostalom, zar je nelegitimno ponuditi Ustav pred novi mandat jer time kažete što obećajete. Prema tome mislim da bi gospoda iz oporbe trebala biti zahvalna da ću transparentno otvoriti raspravu o tome i eto prigode za protukandidate ili protukandidatkinju da i oni nešto kažu o tome. Mislim da argument – to je dio kampanje ne znači puno. Problematika preustroja lokalne i regionalne samouprave i dalje je aktualna. Ukidanje općina često se spominje kao jedna od mjera uštede i koji Vi model smatrate najprikladnijim? (Radio Vrbovec)

U raspravama o budućem mogućem Ustavu je pitanje regionalizacije bilo iznimno važno. (…) Zaključak i stručne radne skupine i moj je da Hrvatska mora biti puno više decentralizirana nego danas. Pitanje o broju jedinica lokalne samouprave je u ovom trenutku nebitno. Ono što želim postići je da Hrvatska bude decentralizirana, da puno više poslova ide na razinu lokalne samouprave – govorimo li tu o općinama od 100 ljudi ili 10000 ljudi u ovom trenutku je manje važno. Važnu funkciju preuzimaju regije. Hrvatska je premala zemlja da bi vlast bila raspršena na 600 ili 500 jedinica lokalne samouprave bez pravog objedinjavajućeg kriterija. Mi danas imamo područja koja imaju povijesnu tradiciju zajedništva, svoju gospodarsku cjelinu, donekle i svoju specifičnu kultulorošku bazu i mislim da su te buduće regije najbolje jedinice od kojih onda dalje ide grananje prema gradovima i općinama i otvoreno bih rekao – sukladno potrebama same regije. Neću sada govoriti o broju regija – imamo varijante -6,7,8, no to je sada stvar rasprave. Tu će biti i puno parcijalnih interesa o kojima će se voditi ili manje voditi računa. Ali zar Slavonije nije jedna regija i zar kao takva ne može bolje služiti svojim građanima nego sada, rasparcelirana. Mislim da je regionalnost budućnost Hrvatske, da je veća decentralizacija i kada je riječ o poslovima ali i novcima budućnost Hrvatske.

Treba li mijenjati ovlasti predsjednika Republike i je li moguć konsenzus o tom pitanju? (Radio Đakovo)

U nacrtu koji smo pripremili nema bitnih promjena u nadležnosti predsjednika, vidim da je to vrlo atraktivno pitanje i da bi se mogla zapodjenuti neka kavgica na političkoj sceni no nije to ključ promjena. Dakle u ovom nacrtu nema bitnih promjena, više je riječ o preciziranju ili fokusiranju postojećih ovlasti, ali nikako se ne radi o uvođenju novih.

Na primjer? Na što se to odnosi?

To se, reći ću na primjer, odnosi na slučajeve kada predsjednik dobije zakon na potpis za koji smatra da je neustavan. Danas nema roka u kojem Ustavni sud treba odlučiti je li to ispravna prosudba ili nije, tu se daje jedan prioritet predsjedniku kod odlučivanja, mislim da je to svrsishodno, mislim da je to normalno. Ima jedna podvarijanta da bi predsjednik mogao upozoriti Sabor, ali u konačnici Sabor kao i danas, ostaje to tijelo koje donosi zakone onako kako misli da to treba činiti, tu se stvari možda malo i mistificiraju. Isto tako malo su pojašnjene danas vrlo nejasne ovlasti kada je riječ o izvanrednim – ratnim stanjima što nema nikakve praktične vrijednosti, barem, u dogledno vrijeme ili kako sada možemo sagledati situaciju na dnevni politički život u Hrvatskoj. Drugih bitnih stvari – ne mogu se sjetiti…. Parlamentarni model je nešto što smo mi prihvatili i mislim da ga ne treba mijenjati osim što u toj podjeli vlasti treba jasno odrediti ovlasti svakog tijela posebno. “Ako baš hoćete – jača se pozicija Vlade posebice kad je riječ o upravljanju državnom imovinom i načinu donošenja odluka. I mislim da je to ovoga trenutka potrebno jer smo danas svjesni određene krize odlučivanja, straha od donošenja odluka u cijelom stupu vlasti. Jer nije jasno kakva je uloga DORH-a, kakva je uloga ovoga ili onoga … Evo recimo i tu se velika promjena planira, možda dodajem i više soli nego što sam planirao, ali civilni odjel Državnog odvjetništva ne bi trebao biti tamo gdje je danas…

Gdje bi trebao biti?

On mora biti uz Vladu, uz upravni aparat, mora biti pravni savjetnik Vlade, države i njegov servis dok tužiteljstvo treba ostati posebna, neovisna funkcija proganjanja počinitelja kaznenih djela. Mislim da ovaj miks koji danas imamo nije najbolje rješenjeKad kažete da ste spremni i na referendum, nisu li ovo prebitna pitanja i prevažne stvari da građani o njima odlučuju na referendumu?

Zašto ne, nekoliko je mogućnosti. Ja bih volio da bude ona najkompliciranija procedura koja obuhvaća najviše faktora: da se provede rasprava s Vladom, nakon toga u Parlamentu, i da Parlament prihvati ili ne prihvati promjenu i da nakon toga cijeli Ustav ide na referendum. Jer taj Ustav nudi doista ozbiljne promjene za koje ne vjerujem da bi mogle biti donesene u okviru redovitih političkih odnosa. Evo, možete li danas zamisli da se npr o decentralizaciji u Parlamentu donesu odluke? Ja mislim da su to velike odluke i da je dobro da se donesu na referendumu i da narod o tome odluči.

Hoćete li stići promijeniti Ustav u ovom dijelu oko izbornog zakonodavstva – imamo zahtjev Inicijative “U ime obitelji” za referendumom o preferencijalnom glasovanju?

Ako taj referendum i uspije, bilo bi doduše dobro da se izbruse ta pitanja i s malo više opreza formuliraju, ako su to ona koja sam vidio u tisku, to nimalo ne utječe na cjelokupnu ustavnu inicijativu. Ako što bude i izglasano na referendumu, tu smo da prihvatimo ali je moguće na nekom narednom referendumu i izmijeniti poziciju koja je prihvaćena ili blago korigirati …

Nekako su referendumi popularni u zadnje vrijeme…

Popularni su, ali mislim da to nije slučajno, mislim da to pokazuje kako građani osjećaju određenu otuđenost vlasti. I to nije vezano niti uz stranačku pripadnost niti uz određenu političku preferenciju već očito postoji senzibilitet građana da više utječu na donošenje odluka.

“Naglašavate da je Hrvatska sekularna država, no u našim školama vjeronauk je i dalje obavezan predmet, a političari rijetko idu s provođenjem odluka protiv kojih se crkva javno izjasni. Za 20. rujna veliki prosvjed “Raskinimo vatikanske ugovore”, planira li se kakva politička odluka po tom pitanju i kako bi ona mogla utjecati na našu državu” (Radio Vrbovec)

Demokratsko je pravo naših građana da protestiraju protiv ovog ili onog i da se zalažu za određene vrijednosti. Da, ja mislim da je Hrvatska sekularna država, ali ne mislim da je vjeronauk nešto što urušava takav koncept države. I nije točno da je vjeronauk obvezan već je stvar izbora. Bi li organizacija vjeronauka mogla biti bolja da pojedini učenici ne čekaju po hodnicima – da mogla bi biti bolja, i tu treba tražiti rješenja ali kroz dijalog zainteresiranih – ponajprije roditelja, a onda države i crkve, jer je to dio vatikanskih ugovora. Ne vjerujem da postoji itko tko bi organizaciju vjeronauka konstruirao tako da šteti drugima. Mislim da to nitko ne želi i da to nije poanta vjeronauka. Kad je riječ o vatikanskim ugovorima – legitimno je reći mi bismo drugačije. Ali ja moram upozoriti da mi sad imamo jedan model u kojem jednu vrstu potreba, u ovom slučaju vjerske potrebe, financiramo ugovorom. Mislim da možemo razgovarati je li to puno ili malo, ali ja mislim da je dobro da su vatikanskim ugovorima uređeni odnosi između države i crkve kao što to imamo i s drugim vjerskim zajednicama. Ja sam dugo tražio da se urede odnosi i s drugim, manjim vjerskim zajednicama što je država uporno odbijala. Tražio sam i konačno smo dobili da i te vjerske zajednice imaju isti status. Naravno, razmjeran veličini i onim potrebama koje se zadovoljavaju kroz te vjerske zajednice. Dakle, Hrvatska je i država vjerskih sloboda. Ako neki ljudi, bit ću vrlo slikovit, koji ne odlaze u kazalište, kroz svoje poreze plaćaju kulturu ne vidim zašto ne bi plaćali i druge potrebe. Moguće je da ćemo se mi jednog dana odlučiti za drugi model, legitimno je to tražiti i to treba biti predmet javnog dijaloga.

Idemo na gospodarstvo je uvijek goruća tema, poprilično nam je loše, 11 kvartal zaredom BDP je pao, Vlada nešto pokušava s plaćama – je li to dovoljno nakon svega?

Vrlo sam često kritizirao različite poteze ili stanje, no mislim da kroz taj pokazatelj koji je doista nepovoljan ima i nekih dobrih i mislim da bismo našu poziciju trebali graditi upravo na onim pokazateljima koji su dobri i jačati te tendencije i da će se na kraju pokazati, ako ispravno budemo vodili politiku, da će i taj konstantni pad BDP-a biti zaustavljen. Moj najveći prigovor i prošloj i ovoj Vladi bio je prekomplicirani pravni okvir, previše dozvola, papira, koje bilo tko, bio veliki ili mali poduzetnik mora pribaviti da bi počeo posao. Svi hoćemo velike investitore, ali rekao bih da Hrvatska u velikoj mjeri počiva i na malom i srednjem poduzetništvu i ne treba zanemariti nikoga. Sada je vrijeme da Hrvatska doista odlučno prekine s ignoriranjem ili nedovoljnim angažmanom na problemu rasta BDP-a, ili otvaranju radnih mjesta, mislim da se i malim pomacima može dati doprinos. Razmislimo, je li baš za neke energetske projekte bilo potrebno i po 90 različitih papira i dozvola, je li baš zaštita investicija malih i velikih pred pravosudnim tijelima dovoljno brza i efikasna….

ivo_josipovic1

Ali to se pitamo već godinama?

Točno, ali na predsjedniku je da na to upozorava i da inzistira, predsjednik tu nema izvršne ovlasti…

Dobro ali možda je trebala Vlada napraviti te stvari već odavno?

Slažem se s Vama, nemam što dodati…

Kad ste spominjali male obrtnike – evo imamo i tu promjene oko naplaćenih faktura pa se na kraju čini kao da je otkrivena topla voda…

Dobro, ali smo ipak otkrili. Prema tome, kritika zato što nismo to napravili ali sad smo otkrili da možemo bolje, učinimo to.

Uvodi se porez na kamate na štednju, imate li Vi štednju?

Imam, ja ću isto to platiti. Uvođenje je očito trend u Euroskoj uniji. Porezni sustav treba gledati u cjelini – on kao cjelina govori o tome služi li svrsi i s druge strane porez uvijek mora biti takav da ne uništi one koji su porezni obveznici. Mora biti pravedan, pravilo uvijek mora biti onaj tko više ima neka više i plati.

No čini se da će svi plaćati isto?

U prijedlogu će plaćati svi isto ali u apsolutnim brojevima će biti ogromne razlike, znači to ponovno treba gledati u cjelini. Na kraju će ponovno platiti više oni koji imaju više. Ne može na isti način participirati onaj koji ima 6 kuća i vikendice kao i onaj koji živi u podstanarskom stanu.

Kao jedan od načina pokrivanja dugova spominje se i monetizacija?

Riječ je u izračunu, no nedavno sam čitao jednu analizu da su dugovi toliki da ih ne možemo platiti. Možda je monetizacija jedno iznuđeno rješenje, no ako ima drugo rado bih ga čuo. Bilo kako bilo, ako se u monetizaciju ide, treba napraviti jedan pravedan, fer ugovor, prema kojemu će i onaj s kojim zaključujete ugovor nešto i zaraditi ali neće biti nepravedan teret za državu. Krajem rujna govorit ćete na Općoj skupštini UN-a. “Zločesti” bi rekli da Vam je to ‘odlično sjelo’ uoči kampanje?

Sigurno će oporba opet reći da je to opet u funkciji propagande. Je, sjajno mi je sjelo… Naravno, ne smijemo zaboraviti, ja sam predsjednik do sredine drugog mjeseca i redovito obavljam sve predsjedničke dužnosti. Jedna je i predstavljanje i zastupanje države i to ću učiniti i na Općoj skupštini, nadam se na zadovoljstvo naši građana i građanki.

Jučer ste prokomentirali posjet premijera Americi. Je li to dobar potez? Je li to dobar put, isplati li se otići?

Pa je to ne mogu reći, i ja sam puno puta bio u prilici da odlazim negdje i da zagovaram Hrvatsko gospodarstvo i Hrvatsku kao partnera. U svakom slučaju dobro je da ide i da pokuša, a sada kakav će rezultat biti, to mi je teško reći. Dobro je da ide i da se stvaraju kontakti sa jakim tvrtkama, posebno ICT sektor. Podsjetit ću, mi imamo puno start up kompanija, mladih ljudi koji su u IT sektoru ostvarili odlične rezultate ne samo na domaćem već i stranom tržištu. Ako bi se zaista ostvarila dobra gospodarska suradnja sa velikim IT tvrtkama to bi samo Hrvatskoj moglo pomoći ne samo kroz direktnu investiciju već i mogućnost našim ljudima da surađuju sa tim tvrtkama.

Nekako kroz cijelu ovu emisiju razgovaramo o kampanji i koju god temu otvorimo netko kaže to je sad predizborna kampanja. Tako je bilo i u slučaju Bunjevačkih Hrvata. Predsjednik Srbije Vam je poručio da je razumljiv Vaš komentar budući da ste u predizbornoj kampanji…

Skoro kao naša oporba. Evo da se razumijemo. Nitko ne poriče pravo određenom krugu ljudi da se deklarira nacionalno kako želi. Imamo tamo broj od 17- 18,000 ljudi koji kažu da su Bunjevci. Super, ja s tim nemam problem, to je njihov izbor i njihovo pravo. Povijesno, oni jesu izrasli iz hravtskog korpusa.Što sam ja progovarao Nikolićevom potezu. Prigovarao sam to što je kroz dulji vremenski period vidljivo da država Srbija na neki način potiče jačanje tog osjećaja pripadanja bunjevačkom korpusu na račun hravtskog. Dakle, država ne bi, kao što ni mi ne bi smjeli uvjeravati ljude da su Hrvati, a ne Srbi, ili da su Česi, a ne Slovaci, tako bi i država Srbija trebala biti neutralna i svim manjinama pružiti jednake uvjete, a građani i građanke će odlučiti jesu li Bunjevci, Hrvati ili Srbi ili što god žele biti. Međutim, država Srbija se ne pnaša tako. Ona kroz jedan dulji period favorizira, ili različitim mjerama potiče ljude da se na neki način izdvoje iz hrvatskog i priklone bunjevačkom, što nije korektno. Odabir građana je njihova stvar. U isto vrijeme, hrvatska nacionalna manjina ne dobiva takvu pomoć i ja se pitam zašto gospodin predsjednik nije priskrbio hrvatskoj manjini udžbenike na hravtskom jeziku. Znači, očito postoji neka politička pozadina, ili barem se nejednako tretiraju nacionalne manjine. Ja bih volio da pitanje nacionalnih manjina stalno bude na stolu, da se rasprava u jednoj prijateljskom atmosferi. Zašto? Jer mislim da nam je u interesu da sve nacionalne manjine, ovdje u Hrvatskoj naše nacionalne manjine imaju najbolje mogućnosti artikulacije svog nacionalnog identitea. Isto, tako nam je interes da hrvatska manjina u susjednoj državi i drugim zemljama ima isto tako dobre uvjete, ne samo za artikulaciju nacionalnog identiteta, već i za političku autonomiju i participaciju u političkom životu. To je sukus onoga što sam želio reći kad sam rekao- Nije dobro što ste to napravili.

Znači nije predizborna kampanja?

Ne, nije. Još ću nešto podsjetiti. Ajmo biti i malo samokritični. Ja sam u istoj izjavi rekao, dobro, sad smo kritizirali Srbiju i treba je kritizirati, ali ajmo biti i malo samokritični. Ja sam prije jedno možda dvije godine kritizirao našu politiku prema Bunjevcima, i kritizirao sam odnos hrvatske manjine u Vojvodini prema tim istim Bunjevcima. Zašto? Ako mi kažemo ili želimo da Bunjevci, mnogi se tako izjašnjavaju, kažu, ‘mi smo Bunejvci ali smo i Hrvati’, ako nam je to želja, da potaknemo da osjećaju pripadnost hrvatskom korpusu, opet je njihov odabir. Dakle, ja ne mislim ni na kakve prisilne mjere ni na propagandu ili agitaciju, onda ne može biti kada dolazi predsjednik Hrvatske u Vojvodinu, da domaćin ne želi pozvati Bunjevce. To tako ne može biti. A ima još drugih primjera gdje se njih isključuje i stavlja se zid između hrvatske manjine i ljudi koji se osjećaju Bunjevcima. Mi danas imamo tri skupine zapravo u Vojvodini: jedni su ljudi koji se deklariraju kao Hrvati, imate jednu skupinu koja kaže ‘mi smo Hrvati Bunjevci’, a imate i treću koja kaže ‘mi smo samo Bunjevci’ i to je legitimno, ja niti jednog trenutka ne želim reći da to netko ne bi smio učiniti ali gledam što mi radimo da hrvatski korpus ne gubi ljude i da oni ne odlaze negdje drugdje. Dakle, nama nije da ih prisiljavamo niti da utječemo na njihovo odlučivanje, ali je da im ostavimo mogućnost da budemo s njima, ako ništa, da ih upoznamo i budemo bliži jedni s drugima. Isto tako, država Srbija ne bi trebala mjerama poticati ovo o čemu govorim.

Izvor: index.hr

Ostavite komentar

comments