Početna / Intervju / ‘Nisam političar koji lupa šakom i ostavlja pustoš’

‘Nisam političar koji lupa šakom i ostavlja pustoš’

josipović8Ivo Josipović, predsjednički kandidat SDP-a koji po svim anketama vodi u aktualnoj kampanji, za Nacional govori o tome kako je postao glavni kandidat za nasljednika Stipe Mesića, što misli o konkurentima te kako zamišlja svoju političku ulogu ako pobijedi na izborima za predsjednika RH.

Dva tjedna prije održavanja prvog kruga, Ivo Josipović je uvjeren u pobjedu na izborima za predsjednika Republike. Svoj optimizam temelji na rezultatima anketa koje pokazuju kako ima deset posto prednosti pred Milanom Bandićem, a još i više u odnosu na Nadana Vidoševića i Andriju Hebranga. U Josipovićevu stožeru prevladava uvjerenje da će u drugi krug ući Hebrang, i priznaju da bi im takav rasplet više odgovarao nego sučeljavanje s Vidoševićem ili Bandićem. U intervjuu Josipović rekapitulira kampanju i objašnjava kako se u 12 mjeseci iz uloge SDP-ova zastupnika o kome se razmišljalo samo kao potencijalnom ministu pravosuđa, transformirao u glavnog kandidata za nasljednika Stipe Mesića.

Dojam je da se u kampanji pokušavate distancirati od SDP-a?

– Ne radi se o tome nego već sada pokušavam fingirati da sam predsjednik Republike. Zna se da predsjednik mora biti jasno distanciran od stranačke politike. Naravno da sam član SDP-a i zagovaram socijaldemokratska načela, ali svjestan sam da se moram distancirati od dnevne stranačke politike. Za razliku od parlamentarnih izbora na kojima vam je za čvrstu saborsku većinu dovoljno već oko 35 posto glasova, na predsjedničkim izborima mora vas podržati pedeset posto plus jedan birač. To znači da trebam dobiti puno više glasova nego što inače pripadane SDP-u.

Koliki je problem to što ste prije pola godine imali potporu trećine birača, a sada ste na otprilike 25 posto. Znači li to da stagnirate?

– Samo u jednom ispitivanju sam imao 33 posto, a prema tom istom ispitivanju danas imam 30 posto. Ali u to vrijeme Vidošević, Bandić i Primorac još uvijek nisu bili službeni kandidati, tako da sam vrlo zadovoljan stabilnom podrškom koju dobivam, iako su sada i službeno uključeni brojni kandidati od kojih su neki vrlo poznati u svijetu politike.

Za vas kažu da imate problem u pridobivanju birača jer ste navodno mlaki?

– Prvo, podrška koju imam pokazuje da mi ovakve ocjene očito ne predstavljaju problem među biračima, i drugo, ja sigurno nisam mlaka osoba. Mislim da je prošlo vrijeme političara koji urlaju, lupaju šakom o stol i iza sebe ostavljaju pustoš. Ja zagovaran razuman i miran pristup kako se mogu koncentrirati na problem ili, kako kažu Zagorci „Tiha voda brege dere”.

Koje je temeljno pitanje kojim se namjeravate baviti?

– Glavno pitanje na koje ću se koncentrirati jest korupcija. U današnjoj Hrvatskoj korupcija je zapreka za bilo koju ozbiljniju reformu, uključujući i gospodarstvo. Razgovarao sam s puno gospodarstvenika koji žele investirati u Hrvatsku, ali kažu da im to ne pada na pamet dok ne iskorijenimo korupciju. Osim toga, i obični građani vide da za gotovo svaki papirić koji žele izvaditi, moraju dati nekakvo mito.

Predsjednik Stipe Mesić također upozorava na korupciju, a malo toga se mijenja. Zašto mislite da ćete biti uspješniji?

– Radi se o sazrijevanju društva. Ne možemo reći da predsjednik Mesić nije otvorio neke važne slučajeve poput afera Kamioni i Brodosplit, što pokazuje da predsjednik Republike ima popriličan utjecaj. Uz to i obavjštajne službe su na neki način pod njegovom kontrolom. Jako su važni dojmovi koje imam s turneje po Hrvatskoj i razgovora s brojnim, javnosti nepoznatim ljudima. Oni osjećaju korupciju u svakodnevnom životu i vrijeme je da se stane na kraj tom korupcionaškom lobiju. Da sam danas predsjednik, jako bih pazio da ne dođe do političkih pritisaka na tijela kaznenog progona. I od obavještajnih bih službi tražio da otkriju puteve prljavog novca jer je to najbolji način za suzbijanje korupcije.

Stanovništvo u Bijedi

Kakav je, nakon što ste proputovali velik dio države, vaš dojam o stanju u kojem se nalazi Hrvatska?

– Za razliku od nekih kandidata nemam bezgranične financijske izvore, i zato se moja kampanja temelji na načelu „od vrata do vrata”. Obišao sam cijelu Hrvatsku i mnoga mjesta gdje sam se susreo i razgovarao s običnim ljudima. Neke od tih susreta nikada neću zaboraviti jer su ljudi počeli plakati nakon nekoliko minuta razgovora. Neki od njih su napušteni, bez posla i bez novca. Zauvijek mi se urezao u pamćenje susret u Osijeku s braniteljem oboljelim od PTSP-a koji je za ruke držao dvojicu sinova, on je plakao, a oni su ga tješili skupa sa mnom. U Karlovcu sam razgovarao sa siromašnom bakom kojoj je isključena struja i ona zimu čeka bez grijanja i vode. To su strašne životne situacije na koje olako zaboravljaju ljudi koji žive u solidnim uvjetima. Svatko tko se bavi politikom mora otići u Slavoniju, Liku, Dalmatinsku zagoru ili Kordun, i vidjeti kako veliki dio hrvatskog stanovništva živi u bijedi.

Koji su prioriteti u vanjskoj politici?

– Prioritet je ulazak u EU i stabilizacija stanja u zemlji. Ali odmah do toga ključni vanjskopolitički cilj jesu dobri odnosi sa susjedima. O tim odnosima ovisi naša stabilnost i sigurnost. Svi možemo profitirati od gospodarske i kulturne suradnje. Hrvatska se može i mora afrmirati kao regionalni lider. Posebno važni partneri su Srbija i Bosna i Hercegovina, jer s njima moramo raščistiti i posljedice rata.

Treba li Uskok ispitati bivšeg predsjednika vlade Ivu Sanadera?

– Potrebno je ispitati svakoga u slučajevima u kojima se sumnja na korupciju i kriminal. Nitko ne može biti zaobiđen.

Kako ocjenjujete rad glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića?

– Konačnu ocjenu moći ću dati kada skupim saznanja o nekim slučajevima za koje se govori kako su zakopani u nekoj od ladica Državnog odvjetništva. Svakako, ne treba zaboraviti uspjeh u otkrivanju nekih teških zločina.

SDP je u Hrvatskom saboru bio iznimno kritičan prema posljednjem Bajićevom izvještaju. Kako ste vi glasali?

– Toga sam dana bio na putu tako da nisam sudjelovao u glasanju. Ali da sam bio u Saboru glasao bih kao i ostali SDP-ovi zastupnici. Dakle, protiv izvještaja. Mislim da Državno odvjetništvo može bolje.

kandidati pod povećalom

Slažete li se s Damirom Kajinom kada kaže da bi pola predsjedničkih kandidata trebalo pohapsiti?

– To je pjesničko izražavanje. Ja nisam osobiti ljubitelj lika i djela nekih kandidata, ali kampanja nije mjesto gdje bi jedni u druge trebali upirati prstom. Isto tako, očekujem da neke navode o pojedinim kandidatima istraži Državno odvjetništvo.

Na koje kandidate aludirate?

– Kampanja ne bi smjela biti korištena za blaćenje ljudi. Eto, proteklih mjeseci se prilično govorilo o sumnjivim ugovorima u Gradu Zagrebu, o velikoj imovini jednog kandidata. Mislim da bi provjera tih navoda bila dobra i za ljude na koje se odnosi jer ako bi se utvrdilo da je sve u redu, i oni bi bili na dobitku. Dobro je sve kandidate imati pod povećalom.

Odnosi li se to i na vas?

– Naravno, svaki predsjednički kandidat, pa i svaki drugi dužnosnik mora biti pod povećalom. Moja je imovinska kartica u medijima proglašena najdetaljnijom i na uvidu je građanima. Neki protukandidati žele plasirati i neistine, blatiti druge i nadoknaditi nemogućnost da pridobiju birače. Nedavno je plasirana laž kako sam pisao optužnice protiv hrvatskih generala za Haaški sud, i da sam i plaću dobivao od Haaga. To nije istina i javnost to prepoznaje.

Po čemu ste bolji izbor od Bandića ili Vidoševića?

– Smatram da je moj program bolji za hrvatsko društvo. Po osobnim svojstvima mogu program ostvariti bolje od njih, i mislim da je to dovoljno.

‘Ili plati, ili vrati’

Je li Hrvatska utemeljena na kriminalu?

– Kriminala je puno, ali državu s tim ne smijemo poistovijetiti. Kriminalci su ljudi, ne država. Bogatstvo nekih ljudi utemeljeno je na kriminalu, pri čemu su neki iskoristili i položaj na kojem su se nalazili. Kruna tih pljački je u pretvorbi i privatizaciji gdje je nacionalno bogatstvo pretočeno u privatne džepove. Zato sam prije dvije godine otvorio pitanje nezastarijevanja kaznenih djela u pretvorbi i privatizaciji, no tada je vlada bila protiv. U međuvremenu je došlo i do promjena u javnom mnijenju i sadašnja HDZ-ova vlada je preuzela moju inicijativu što smatram svojim najvažnijim uspjehom u politici.

Znači vi ne vjerujete o tezu „Tko je jamio, jamio je”?

– Ja sam proklamirao drugu tezu, a ona glasi „Ili plati ili vrati”. Istovremeno sam protivnik kampanjske borbe protiv kriminala. Država mora stvoriti institucije i zakonske okvire i raditi svoj posao. Loše je to da mediji otkrivaju većinu korupcijskih skandala jer je to zadatak državnih tijela.

Kada već spominjete ulogu medija, na temelju čega ste zaključili da Hrvatska televizija ima nešto protiv vas?

– Ne više. Ali u rujnu i listopadu je bilo očito da Informativni program HTV-a izrazito favorizira jednog kandidata.

Ispalo je da je Davor Huić koji je radio za vašu ekipu krivo izračunao Bandićevu minutažu i tako djelomice proizveo nepostojeću aferu?

– Točno, on radi za više klijenata i nije trebao prihvatiti taj posao za koji nisam znao. Zato je otišao iz kampanje. Ali, podaci koje je iznio točni su i afera nije nepostojeća. Jedan je kandidat bio izrazito favoriziran, posebno u Dnevniku. Tamo se u udarnom terminu pojavljivao gotovo svaku večer, često u najbeznačajnijim situacijama, kada bi dijelio nekakve poklone ili ljubio psa.

Zašto izbjegavate kazati da mislite na Milana Bandića?

– Pa o tome sam već više puta javno govorio.

Koje je vaše mišljenje o premijerki Jadranki Kosor?

– U odnosu na Sanadera ona predstavlja očito osvježenje u odnosu na nastup i kontakte s javnošću. Može se razgovarati jesu li neki njezini potezi iznuđeni, ali oni načelno nisu loši. Najviše joj zamjeram što je Vlada što se tiče gospodarstva ostala na istim pozicijama, umjesto da povuče poteze koji bi vodili boljitku. Nedavno je donesen proračun za 2010. koji je očito nerealan i bojim se da u ekonomskom smislu ova zemlja ide u izrazito lošem smjeru.

Koliko ćete kao predsjednik koji dolazi iz SDP-a biti u stanju održavati korektne odnose s Jadrankom Kosor i HDZ-om?

– Prije svega, Ustav obvezuje svakog predsjednika da istupi iz stranke. Svatko tko želi biti predsjednik Republike mora biti spreman surađivati s vladom drugačijeg političkog profila. Ja imam snagu i želju to učiniti. Moj prvi radni dan će početi pozivom gospođi Kosor na sastanak. Vjerujem da ćemo imati dug razgovor i bolje se upoznati, a vjerojatno jedno drugome nešto i sugerirati. Politika je dijalog i tu je moja prednost jer sam miran i staložen, toliko da oni s manje strpljenja misle i dosadan.

Što biste vi napravili?

– Načelno govoreći, treba rasteretiti gospodarstvo i proces proizvodnje. Gospodarstvo treba preorijentirati s uvoza na proizvodnju i izvoz. To treba poticati mjerama fiskalne i porezne politike. Potrebno je uvesti poreze na špekulativni kapital, veliku imovinu, promijeniti politiku poticaja i carina, jednom riječju promijeniti ekonomsku politiku. Očito ima puno toga što nije dobro. Nedavno sam bio u Slavoniji i tamošnji poljoprivrednici su ogorčeni jer se zemlja ne dodjeluje onima koji stvarno rade nego ima slučajeva da se podijeli špekulantima koji obrade samo mali dio, a uzmu cjelokupne poticaje. Poljoprivrednici su očajni jer nemaju gdje prodati proizvedeno, a na drugoj strani, kamo god odete vidite uništenu industriju. Zato nam treba i reindustrijalizacija, a s obzirom na to da ćemo ući u EU, moramo pametno iskoristiti i pristupne fondove. Kada uđemo u Europsku uniju postavit će se i pitanje očuvanja nacionalnog identiteta u tako velikoj zajednici različitih država. To će također biti važan posao predsjednika Republike.

Niste li na pogrešan način štitili nacionalne interese kada ste nedavno glasali protiv Sporazuma o arbitraži?

– Ne. Učinio sam to iz uvjerenja jer taj sporazum je rezultat katastrofalnog rada naše diplomacije. Zbog toga smo dovedeni u situaciju da biramo između nečega što je po međunarodnom pravu naše, a to je more, i, uvjetno rečeno, političkog prava da uđemo i u Europsku uniju ako ispunimo zadane uvjete. Na neki način smo ucjenjeni i pristali smo na tu ucjenu, iako se licitira našim teritorijem. Podsjetit ću kako su za taj teritorij ginuli i partizani i borci u Domovinskom ratu, a sada pristajemo na ovakvo rješenje, makar je sve moglo drugačije završiti. Da je moglo, vidi se i po našem ulasku u NATO.

Što ćete napraviti postanete li predsjednik, a arbitraža sporni dio mora dodijeli Sloveniji?

– Sada je tako kako je. Sabor je odlučio. Možemo se samo nadati da će arbitraža biti kvalitetna i orijentirana prema međunarodnom pravu. A rezultate ćemo morati poštovati.

Da li biste potpisali odluku o slanju dodatnog kontigenta HV-a u ratna područja u Afganistanu?

– Da, ako bi to bilo usuglašeno s Hrvatskim saborom i našim nacionalnim interesima.

glazba kao poticaj i utjeha

Slažete li se s Vidoševićevom tezom kako se Hrvatska brani u Afganistanu?

– Odgovor na ovo pitanje nije jednostavan. Zasigurno podržavam operacije koje su već dogovorene i u skladu su s međunarodnim pravom, ali isto tako Hrvatska treba biti pametna i ne ulaziti u one akcije koje bi se mogle vratiti kao bumerang. Protiv sam ulaska u akcije koje nisu pravedne ili mogu izazvati terorističke odgovore u Hrvatskoj.

Kako ste vi doživjeli nedavnu odluku Švicarske o zabrani gradnje minareta?

– To je necivilizirana odluka. Mislim da vjerske slobode moraju vrijediti za sve građane bez obzira koje su vjeroispovijesti, i osobno bi me bilo sram kada bi Hrvatska donijela takvu odluku.

A križevi u javnim ustanovama?

– Hrvatska je prema Ustavu sekularna država. Međutim, imali smo specifičan razvoj, posebno u ratnim vremenima kada su mnogi ljudi u križevima našli utjehu i snažno se vezali uz ovaj simbol. Naravno da treba jako paziti kako križevi ne bi zamijenili državne simbole ili da se ne povrijedi vjerske osjećaje drugih. Isto vrijedi i za simbole svih vjeroispovijesti. Ali, privatna je stvar svakog čovjeka hoće li u vlastitom radnom prostoru imati neki vjerski simbol. Ne bih slao specijalne jedinice da u takvim slučajevima uklanjaju nečija vjerska obilježja nego bih pokušao objasniti što je to sekularna država i da ona ne znači i zabranu vjerskih osjećaja. Ali, sigurno znači obavezu da pazimo na sekularnu narav države i jednakost svih vjera. Kriterije korištenja vjerskih simbola u sekularnoj državi tek trebamo izgraditi.

Spomenuli ste riječ utjeha, u čemu je vi nalazite?

– Do sada se nisam našao u okolnostima u kojima bih istinski trebao veliku utjehu. Ali ono što mi daje poticaj i utjehu u teškim situacijama je glazba.

Kada ste donijeli odluku o kandidaturi?

– Bilo je to prije godinu dana. U to vrijeme se u SDP-u govorilo o Ljubi Jurčiću, a ja sam krajem prošlog prosinca donio odluku s kojom sam najprije upoznao svoju obitelj, a zatim i Zorana Milanovića. Odgovorio je kako se o tome razgovaralo u stranci i da se u tim razgovorima spominjalo i moje ime. Milanović je kazao kako mora donijeti odgovornu odluku i da će predložiti kandidata koji će najbolje stajati u javnosti. Tada sam počeo davati izjave o ovoj temi, a prijelomni trenutak bilo je moje gostovanje u emisiji “Nedjeljom u dva” kod Aleksandra Stankovića. Do te emisije u politici sam uglavnom bio poznat kao pravnik koji se bavi Haagom i zakonima, i odatle percepcija o meni kao nekome tko je jako ozbiljan. Nakon emisije naglo mi je skočila popularnost i po anketama bio sam u vodstvu. Iza mene je bio Ljubo Jurčić, a dosta daleko iza Milan Bandić. Mislim da je napravljen odličan potez kada su organizirani unutarstranački izbori na kojima je Milanović kao kandidate predložio Jurčića i mene jer smo najbolje stajali u ispitivanjima javnosti. Tako sam praktično u kampanji još od lipnja kada je održana SDP-ova predsjednička pretkampanja.

Izvor: Nacional.hr

Ostavite komentar

comments