Početna / Intervju / Od Mesića sam bolji ekonomist, od Sanadera vođa

Od Mesića sam bolji ekonomist, od Sanadera vođa

Vilim RibicKarizmatični sindikalni čelnik Vilim Ribić ljeto će provesti analizirajući opravdanost ulaska u predsjedničku kandidaturu. Desetak dana godišnjeg odmora na koji odlazi nakon trodnevnog sraza s Vladom, koji je završio uvođenjem 3-postotnog kriznog nameta i 23-postotnog PDV-a i razjedinjavanjem sindikalne scene, Ribić će provesti radno, u artikuliranju ideja i razmišljanju o kandidaturi. Uspije li okupiti prave ljude uz svoje ideje, kaže, početkom rujna će odlučiti o svom nezavisnom pohodu na Pantovčak.

Kako ste došli na ideju da se kandidirate za predsjednika?

– Ideja o kandidaturi vrtjela mi se i ranije, a došla je nakon sklapanja sporazuma s Vladom 13. svibnja, kada su mi poznanici i mnogi prolaznici u sindikatu i na ulici počeli prilaziti i govoriti u tom smislu. A kada smo nakon potpisivanja sporazuma došli na sastanak u sindikat, neki su povikali ‘Vilima za predsjednika’. I sam sam počeo razmišljati o tome u posljednjih nekoliko mjeseci otkad sam intenzivno uključen u rad Ekonomskog vijeća, Gospodarsko-socijalnog vijeća i Nacionalnog vijeća za konkurentnost. Tu primjećujem niz pojava i ponašanja odgovornih ljudi iz Vlade i poslodavaca za koje smatram da su nedopustive. Prije svega rastrošnost, egocentrizam, neodgovoran način rada, pa rekao bih čak i nestručan, jedna spremnost da žrtvuju opći interes za vlastiti probitak. Mislim da ova naša politička klasa, ovakva kakva jest, jednostavno nije dorasla da vodi zemlju i to na svim razinama.

Sebe smatrate doraslim vođenju zemlje?

– Mislim da ima jako puno ljudi, a skromno uključujem i svoju malenkost u to, koji bi zemlju mogli voditi na drugačiji način, sukladno skandinavskom mentalnom sklopu, koji govori o tome da čovjek mora radom pokriti svoje troškove i da je rad najveća vrijednost. Niti rad, niti učenje, niti znanje u ovoj zemlji ništa ne vrijede, a društvenu promociju ne stječete radom, nego vezama i počesto prebacivanjem iz šupljeg u prazno. To se vidi i u smislu prelijevanja vrijednosti od onih koji kreiraju stvaraju i rade, k onima koji uživaju privilegije, parazitiraju, koji nemaju ideja, a onda ih spašava država. Druga je važna stvar bitno reducirati ulogu države u hrvatskom društvu, na ono što izvorno jest državna funkcija: to je zaštita sigurnosti države, građana, obrazovanje, zdravstvo, kultura, socijalna skrb. Sve petljanje države preko te granice u mjeri koja nije primjerena standardima Europske unije je idealni okvir da ljudi u vlasti postaju prevažni. Svi se takvima dodvoravaju, a država je kriterij svega, koja odlučuje o sudbinama onih čestitih i radišnih poslodavaca koji nastoje svojim sposobnostima stvoriti nekakvu vrijednost. Dakle, oni mogu raditi koliko god hoće, ali ako država odluči ne dati neke novce ili stvori ovakvu nelikvidnost, oni propadaju. Takva je država idealan poligon za korupciju.

Smatrate da je naša država sada organizirana tako da omogući korupciju?

– Apsolutno. Država je posve naopačke postavljena, tako da svi podsustavi služe sebi, a ne općem dobru. Zdravstvo kao sustav prilagođava se prije ljudima koji tamo rade nego pacijentima, slično je i u školstvu, sudstvo služi primarno sucima, a ne građanima, sveučilište primarno samom sebi umjesto studentima. Bio sam mjesec i pol dana u posjetu sestričnama u Australiji i vratio se u Hrvatsku bolestan jer sam tamo vidio kako funkcionira uređena zemlja u kojoj se sudski sporovi, primjerice, rješavaju u tri dana. Tko se ne pojavi na suđenju slijede mu žestoke kazne. Pravda i regulacija su vrijednosti koje dovode do civilizacije, a ako ih nema, onda vlada pravo jačega, što je situacija u Hrvatskoj.

Te hrvatske probleme niti Superman ne bi mogao riješiti. Vi mislite da možete, nije vas strah primiti se tog posla?

– Ako dopustite da sam sebe ocijenim, mislim da imam silne motive za opće dobro i da sam čovjek ideje. Nemam nikakvih partikularnih interesa i nemam skandala iza sebe. Nakon 19 godina na čelu sindikata, taj sindikat ima znatna ušteđena sredstva. Tih 19 godina moralno sam bez mrlje. Nikad niste čuli niti za jedan skandal iz ovog sindikata. Članovi našeg sindikata, profesori i akademici, izaberu me svake četiri godine, tako da između 60 kandidata dobivam najviše glasova za članstvo u Velikom vijeću sindikata. Vjeruju mi, a držim da bi i građani kada bi me imali priliku bolje upoznati. Dakle, bez moralne mrlje, imam sposobnost mobiliziranja ljudi, primjerice mobiliziram čak i sveučilišne profesore na štrajk, a to je najteže. Dolazim iz obrazovne i sveučilišne zajednice i znam tko bi mi bili dobri savjetnici kada bih nešto radio u tom političkom smislu. Brinem i o radnicima i o sindikatima i vjerujem da bih mogao i o cijeloj državi. Ja sam inače skroman čovjek. Devetnaest godina sam uvijek mislio da su neki drugi bolji od mene, a kad sam u ovih nekoliko mjeseci vidio jad i bijedu naše visoke politike i javnog života… Oni su svi pametni, ali izostaje iskrena opredijeljenost za opće dobro, razumijevanje društvenih okolnosti i spremnosti za žrtvu. Njihova pamet je pragmatična u korist sebe samih. Neki od njih su i dobro obrazovani, ali i tu vidim da sam od većine njih u prednosti u smislu društvenih i ekonomskih znanja. Naravno ne od, primjerice, Lovrinčevića i profesionalnih ekonomista.

Kakvo Vam je obrazovanje?

– Diplomirao sam ekonomiju, a potom odslušao najteži poslijediplomski u tadašnjoj Jugoslaviji iz makroekonomije i još sam paralelno studirao filozofiju i komparativnu književnost. Dao sam doprinos RH na međunarodnom planu u vrijeme Domovinskog rata, za koji mislim da je bio izuzetno važan. Imam kristalnu prošlost, nemam nikakvih mrlja. Najvažnije što imam, a naša politika nema, jesu načelnost i postojanost. Nema popuštanja nikome nizašto, ni u kojem neprincipijelnom zahtjevu. U našem sindikatu se donose načelne odluke i provode pod svaku cijenu. Tako bih upravljao i državom.

Kako biste kao predsjednik s ograničenim ovlastima proveli svoje ideje?

– To je moj najveći problem oko ulaska u ovu kampanju, da izlazim na izbore s programom koji je širi nego što su predsjednikove ovlasti. Uzmimo da dobijem izbore, narod je meni dao ovlasti da provedem taj program, a ja nemam operativnih moći. Da bi se uklonila ta kontradikcija morao bi se raspustiti parlament i ići još i na parlamentarne izbore, a to nije realno. Ono što bi mene zanimalo primarno bilo bi upravljanje s pozicija na kojima mogu donositi operativne odluke.

Onda biste se kandidirali za premijera?

– Da, ali to traži pripremu za parlamentarne izbore. Ako se upustim u politiku, moram to dobro odvagati. Predsjednički izbori mogu biti dobra lansirna rampa da se testiraju ideje. Ako dobiju potporu, onda ta priča ima smisla.

Kako ćete financirati kampanju?

– Sindikalnu potporu ne smijem koristiti, a ne bih niti htio. Ja imam isti problem kao Lesar, a to je da treba naći novce, ali ako imate kvalitetne ideje, vjerujem da možete naći sredstva i ljude. Ne zanimaju ne nikakvi aranžmani s biznisom kojem bih poslije morao vraćati uslugu, kod mene sve mora biti transparentno. Meni nije motiv vlast nego promjena stanja u državi. Ako ocijenim da to može napraviti Lesar, onda ću podržati njegov program.

Možda u drugom krugu budu Lesar i Ribić?

– Nemam nikakvih personalnih ambicija, ali ozbiljno mislim, kao odgovoran građanin, da netko treba pokrenuti ljude u Hrvatskoj i mislim da ja to mogu napraviti. Nisam jedini, ali mnogima je od njih ispod časti baviti se politikom koju smatraju prljavom profesijom. To smatram neodgovornim i neozbiljnim. Ne možete generalno pljuvati po politici kao takvoj. To je kao da pljujete po zraku koji dišete. Mi moramo imati politiku. Kad pljujete po politici, najkvalitetniji mladi ljudi reći će ‘to je sranje pa ja to neću’. Tko onda ulazi? Ulazi zlo. Za mene je politika borba dobra i zla. I u politici ima čestitih ljudi, samo se oni nečestiti puno kvalitetnije povezuju, vjerujte mi. To vidim na sve strane. Čestiti imaju razne principe koje poštuju, poput lojalnosti, ne žele stvarati savez kako to ne bi bio savez protiv Vlade… i onda se u tome ne stvara kritična masa dobrih ljudi za promjene. Duboko vjerujem da u trećoj Hrvatskoj, koja neće biti niti SDP-ova niti HDZ-ova, postoji rudnik dobrih ljudi koje treba povući u politiku. To je moj motiv za ulazak u politiku.

Što ćete učiniti ako postanete predsjednik države s velikim idealima, a malim ovlastima?

– Onda ću djelovati moralno, s jedne pozicije s koje je predsjednik Mesić po mom mišljenju izuzetno uspješno djelovao, osim kad se radi o ekonomiji. Radi se na takav način da se stvara javno mnijenje, da se vrši pritisak na Vladu, da se ide u dijalog s Vladom, da se poziva na moralni kredibilitet jer sam s nekim programom dobio izbore. To ima smisla.

Biste li na Mesićevom mjestu kao predsjednik izašli s konkretnim prijedlogom za izlazak iz krize?

– Moj ured bi u ovakvim situacijama izlazio s konkretnim prijedlozima. Uz sve vrline predsjednika Mesića njemu je slabost ekonomska strana. Meni nije. Naravno da ne znam sve, ali mogu prepoznati tko zna.

Pa tko zna kako izaći iz krize?

– Mislim da ljudi oko guvernera Rohatinskog i profesora Lovrinčevića imaju održiva i realističnija gledišta nego ljudi koji zagovaraju inflaciju i devalvaciju. Inflacija je privremeno rješenje, pa to su osnovni ekonomski poučci.

Na čije glasove mislite da možete računati?

– Ako uđem u predsjedničku trku, šaljem poruku svim privilegiranim skupinama da za mene ne glasuju, da lažni branitelji za mene ne glasuju, da svi koji varaju na subvencijama za poljoprivredu ne glasuju jer toga kod mene neće biti. Unaprijed kažem. Poslao bih poruku da za mene glasa svijet zdravog rada i zdravog, poštenog i odgovornog poduzetništva kojemu ću stvoriti uvjete da nemaju problema s likvidnošću, da im se državna politika ne miješa u posao i da ne budu ovisni o državnim poduzećima.

Je li Vam uzor Lech Wallesa, koji je s čela sindikata došao na čelo poljske države?

– Ne mogu reći da mi je uzor, ali ga poštujem kao lidera koji je značajan u svjetskoj povijesti. Mnogo je ljudi koji su iz sindikata ušli u politiku, primjerice današnji predsjednik Brazila bio je predsjednik sindikata metalaca. Pa i Ronald Reagan je bio predsjednik Sindikata filmskih glumaca u Hollywoodu.

Kakav će Vam biti slogan?

– Odlučno i pravedno. Mislim da su to moje karakteristike. Ja sam odlučan čovjek.

Kakav ćete biti kao predsjednik države?

– Dobar i odlučan. Dobar prema dobrima, a vrlo oštar prema muljatorima i svim privilegiranima. Kad bih imao operativnih moći, da unesem malo sarkazma, prvo bih sagradio nekoliko novih zatvora. Treba zaoštriti kaznenu politiku za sav kriminal. Po tom pitanju imam gnjev pravednika i jako sam nezgodan, odlučan, pravedan i pošten. Ako to nisu vrline da se dobiju izbori, onda neka hrvatski narod bira nekog drugog.

Bude li uskoro prijevremenih parlamentarnih izbora, koga vidite na vlasti umjesto Vlade Jadranke Kosor?

– Najjači motiv za ulazak u politiku mi je upravo to što gledajući to godinama iz neposredne blizine vidim gdje i zašto vlast ne valja. Također, ne vidim alternativu. Sa svih strana čujem ogroman broj ljudi koji na isti način razmišljaju. Nema novih lica niti novih ideja. SDP je davno izgubio socijaldemokratski identitet, tamo su liberalni intelektualci koji kreiraju politiku stranke. Oni se zapravo boje doći na vlast. Veoma me smeta jedna površna kritika vlasti. To nije kritika koja nešto rješava, koja nečemu doprinosi, to je prepucavanje, natjecanje tko će kome što spustiti. Lošu politiku treba rastvarati oštricom istine. Tu nema analitičke rasprave koja prosvjetljuje. Umjesto toga šalju razne prizemne figure i uvrede kavanskog tipa i onda lažu. Zapravo veoma dobro znam da bi i oni veoma restriktivno djelovali prema plaćama i pravima u ovim okolnostima. Imaju na to pravo, ali nemaju pravo sada govoriti obrnuto. To nije alternativa. Ne možete plitkim manevrima i lažima mobilizirati čestite ljude.

S obzirom na debakl Vlade s uvođenjem ‘kriznog poreza’ i na nestabilnu koaliciju, slijedi Vam vehementna jesen. Čini se da ćete prvo izvesti prosvjednike na ulice, a onda krenuti s kampanjom za predsjedničke pa može i parlamentarne izbore?

– Da, moglo bi se svakako izvrtjeti. U svakom slučaju, treba raditi za svoju državu. Stravično je da smo mi, boreći se protiv nacionalizma izbacili s vodom i dijete. Ovdje nema patriotizma jer inače ne bi nastala ova histerija zbog uzimanja tri posto plaće. Ne postoji povjerenje u vlast i tu počinju svi problemi. Ljudi ne pristaju ni na kakva žrtvovanja.

Je li vas iznenadila spremnost Jadranke Kosor da oštro zareže?

– Da, poznato je da ju nisam štedio u kritici, nazvao sam je, štoviše, i ‘Drvenom Marijom’, ali ona je već na prvom našem sastanku kao premijerka pokazala jednu dobru ljudsku osobinu i rekla: ”Bilo je svega rečenoga, bilo je i ‘Drvenih Marija’, ali sada se svi trebamo objediniti i skupiti oko jednog cilja”. Pokazala je da je u stanju potisnuti taštinu radi interesa države. To je dobar znak.

Ostaje pitanje zašto je na prijašnjim pregovorima bila tako ‘drvena’. Mislim da su dva razloga: prvo zato što ona ne razumije politiku plaća i financija, niti je to zanima. A drugo je da ova garnitura pod Sanaderom nije niti mogla biti samostalna jer je on bio sveprisutan. Jednom kad smo ostali nasamo rekao sam mu: ”U prve četiri godine mora si tako vladati državom jer si morao reći ‘Hristos se rodi’, poslati Gotovinu u Haag i morao si imati disciplinu u stranci. Ali isti taj model kontroliranja sada više nije potreban i nije funkcionalan”. I znate što se njemu sad dogodilo? On se gušeći svoje suradnike toliko iscrpio, jer je baš u svemu morao biti prisutan, da se na kraju, čini mi se pojavila prirodna reakcija organizma kad dođe do razmišljanja ‘Ne mogu dalje, raspast ću se, bježim’.

Vi ne biste pobjegli kao Ivo?

– Naravno da ne. Uz sve njegove neupitne kvalitete kao političara, on nije bio takav karakter da može raditi timski, a to je baš moja prednost. Nikada ne bih htio odlučivao o svemu niti djelovati hijerarhijski, već više koordinirajući.

Izvor: Javno.com

Ostavite komentar

comments