Početna / Intervju / Slušat ću savjete i Ivice Todorića

Slušat ću savjete i Ivice Todorića

josipovic_hdz-ova anketaU manje od pola sata, koliko smo dobili za intervju s novoizabranim predsjednikom, Ivi Josipoviću telefon je zvonio najmanje 15 puta. Osim na kratke pozdrave s čestitarima koji zovu sa svih strana, dobar dio razgovora odnosio se na dogovore oko upoznavanja sustava »predsjednikovanja«.

Već u srijedu ujutro Josipović ima sastanak s ljudima iz predsjedničkog protokola, a do kraja ovoga tjedna krenut će, uz pomoć aktualnog predsjednika Stjepana Mesića, u upoznavanje načina funkcioniranja predsjedničkog ureda na Pantovčaku.

Iako je u početku svog mandata predsjednik Mesić bio alergičan na to da se njegov ured naziva predsjedničkim dvorima, pa je čak obećavao i preseljenje s Pantovčaka u neki skromniji prostor, njegov ured danas broji 130 zaposlenih, 34 kuhara, slastičara, ugostitelja, 12 vrtlara, jednako toliko spremačica, cvjećara, krojača… Josipovića smo stoga prvo upitali namjerava li zadržati taj pravi dvorski pogon na Pantovčaku.

– Možda to zaista jest predimenzionirano. Ali moram prvo vidjeti kakva je uopće struktura Ureda. Naravno da bi bilo primjereno pokušati smanjiti troškove funkcioniranja Ureda, i u tom smislu se često govorilo o potrebi premještanja Ureda na neku drugu lokaciju.

Treba vidjeti što je jeftinije, ono što na prvi pogled izgleda manje skupo na kraju se često i ne pokaže kao najjeftinije. Ja ni na čemu ne inzistiram, trebam pristojne radne uvjete, ne zanima me nikakva raskoš.

Vjerujem da i način na koji neki predsjednik organizira ured dosta govori o njegovom stilu vladanja. Samo zato vas pitam hoćete li imati mali funkcionalan ured ili ćete zadržati raskošne predsjednike dvore?

– Da, jednim dijelom to svakako govori o stilu, ali treba racionalno odvagnuti trošak. Predsjednik Mesić je naslijedio ured od svoga prethodnika. I preseljenje na drugu lokaciju značilo bi neki veliki trošak. Prema tome, treba vidjeti je li racionalnije preseliti ili ostati na istome mjestu, ali reducirati troškove.

Namjeravate li zadržati nekoga od Mesićevih savjetnika? U vašem stožeru u oba kruga izbora moglo se vidjeti, primjerice, Budimira Lončara, je li to znak da on ostaje?

– Koliko znam, gospodin Lončar nije redoviti savjetnik, već vanjski suradnik s velikim, dragocjenim iskustvom. Ja ću sasvim sigurno razmisliti o novoj ekipi koja je prilagođena mom političkom razmišljanju, a hoće li biti mjesta za nekoga od sadašnjih ljudi, to tek treba vidjeti.

Sada sam u fazi kada se najprije želim upoznati s funkcioniranjem Ureda, imam za to više od mjesec dana, prema tome ne bih se sada zaletavao.

Zanimljivo je da je prva konkretna inicijativa koju pokrećete u svrhu ostvarenja vašeg programa Nove pravednosti upravo inzistiranje na objavljivanju registra branitelja. To nije u vašoj predsjedničkoj ingerenciji, kako ćete to postići?

– U prvom redu, zagovaranjem potrebe objavljivanja tog registra. Siguran sam da u javnosti postoji konsenzus po tom pitanju. O tome ću razgovarati s gospođom Kosor. Nema razloga da se ne ide prema tome.

Premijerka Kosor višekratno je isticala da je to nemoguće zbog zakona o tajnosti podataka.

– Ja ne vidim tu zakonske prepreke, a ako i postoje, to se lako riješi izmjenom zakona.

Napisat ćete novi zakon kojim ćete otkloniti prepreke?

– Pa neću ga ja napisati, ali ako kod gospođe Kosor postoji politička volja da se to riješi, lako se izmjeni jedna ili dvije zakonske odredbe da se to omogući.

Imate li na umu nekakav rok u kojem bi se trebao objaviti registar branitelja?

– Nemam nikakve rokove, ali vjerujem da će se registar branitelja objaviti. Treba stvoriti klimu u kojoj će biti jasno da nema nikakve potrebe za bilo kakvom stigmatizacijom onih ljudi za koje se ustanovi da možda nisu nosili pušku i ratovali, ali su na drugi način, u logistici, pomagali obranu.

Vjerujem da najvećim dijelom to nisu nikakvi uzurpatori, ali treba napraviti jasnu distinkciju: postoje ljudi koji su ratovali i oni koji su im pomagali. Mislim da to žele i branitelji, gdje god sam se sada u kampanji širom Hrvatske sastajao s braniteljima, to je bio njihov prvi zahtjev.

Ne bi li ipak u skladu s vašim programom Nove pravednosti i krilaticom »ili plati ili vrati«, oni za koje se ustanovi da su neopravdano uživali neke braniteljske privilegije trebali vratiti, refundirati vrijednost tih povlastica?

– Postoji široko rašireno, ali krivo uvjerenje da svih petsto tisuća ljudi u registru branitelja uživa neke povlastice, prima neke novce. To naprosto nije točno. Najveći dio tih ljudi nema nikakve financijske koristi od braniteljskog statusa.

Sigurno će se naći i onih koji ni za što nisu zaslužni, i oni moraju odgovarati i vratiti novce koje su primali jer je to prijevara. Za njih svakako vrijedi »ili plati ili vrati«, ali mislim da je to mali broj.

Je li ova inicijativa za objavom registra branitelja svojevrsni vaš test za Jadranku Kosor i iskrenost njezinih namjera da razračuna s korupcijom? Činjenica je da je njezin politički uspon bio baziran upravo na eksponiranju teme branitelja i njihovih prava.

– U prvom redu ta inicijativa kreće iz nekog mog vlastitog osjećaja za pravdu i uvjerenja da onima koji su držali glavu u torbi za vrijeme Domovinskog rata treba iskazati posebno poštovanje.

Ne bih to shvaćao kao poseban test za Jadranku Kosor, ali da – tu će se svakako vidjeti postoji li kod nje stvarna volja za pravedni zahtjev branitelja za objavom registra i volja za raščišćavanjem stvari.

U predsjedničkoj kampanji govorili ste o potrebi uvođenja socijalnih mirovina za sve ljude iznad 65 godina. Imate li predodžbu koliko bi to stajalo državu?

– Hrvatska bi za to morala naći novca. Točnih izračuna nemam, to je bio moj politički i socijalni stav za koji mislim da je ostvariv. Razgovarao sam s ljudima koji se bave mirovinskim sustavom, oni smatraju da bi se to moglo riješiti.

Isticali ste i da privilegirane mirovine nisu pravedne. Što to znači, da biste bili za ukidanje svih privilegiranih mirovina?

– Zalagao bih se da mirovine odgovaraju onome koliko je svatko od nas zaista ulagao u mirovinski fond. Naravno, to se ne odnosi na branitelje, invalide i slične kategorije. Ali, takve mirovine država mora platiti iz proračuna ili kakvog namjenskog fonda, a ne iz općeg mirovinskog fonda.

Svojim dojučerašnjim kolegama zastupnicima ukinuli biste privilegirane mirovine?

– Pa bih. I sebi samome.

Vi ćete imati predsjedničku?

– I ta je privilegirana, odrekao bih je se bez problema. Ionako kanim umrijeti radeći.

Rekli ste da kanite odmah na početku tajne službe upregnuti u bitku protiv kriminala i korupcije. Kako ćete to operativno provesti?

– Već sada zakon obvezuje tajne službe da rade na otkrivanju teških slučajeva kriminala jer to je pitanje nacionalne sigurnosti. Ja ću ih motivirati da rade još žešće.

Obećavam da niti jedno izvješće koje dobijem na uvid, a govori o sumnjama na kriminal i korupciju, neće ostati u mojoj ladici nego će biti proslijeđeno nadležnim tijelima, Državnom odvjetništvu.

Pisat ćete kaznene prijave?

– Pa ne mora to biti u formi kaznenih prijava. Državno odvjetništvo dužno je postupiti prema svakom izvješću koje dobije, prema svakoj informaciji, pa čak i prema onome što pročitaju u novinama. Ali, ako treba, pisat ću i kaznenu prijavu.

Predsjednik Mesić pune je dvije godine javno upozoravao na slučaj »kamioni« prije nego li se DORH pokrenuo.

– Pa dobro, ali je upozorio i uspio je. Nadam se da će za neke buduće slučajeve meni trebati manje od dvije godine.

Koliko detaljan uvid imate o gospodarskim i financijskim problemima zemlje? Dijelite li stav svoje stranke, odnosno bivše stranke… Ispisali ste se već iz SDP-a ili?

– Nisam još, ali hoću onoga trena kada stupim na dužnost.

Dakle, u SDP-u tvrde da je stanje toliko teško da bi ove godine mogla doći u pitanje isplata mirovina i plaća. Dijelite li tu procjenu?

– Nisam ekonomski ekspert, ali čitam ono što govore oni koji jesu, pa i ono što govori guverner HNB-a Željko Rohatinski. Nije vrijeme za paniku niti paniku treba širiti, ali mislim da je vrijeme ozbiljno i zahtijeva ozbiljnost.

Treba gospodariti pametno bez dosadašnje rastrošnosti, ali i treba razmišljati o filozofiji izlaska iz krize.

Mislim da kod nas, posebice u slučaju uvođenja tzv. harača, nije do kraja promišljena filozofija kako izaći iz krize, da li redukcijom troškova i potrošnje ili, kako su neke zemlje radile, motiviranjem potrošnje i pokretanjem zamašnjaka proizvodnje.

Što vi mislite, kojem ste od ta dva pristupa skloniji?

– Potpuno je irelevantno što ja o tome mislim jer je to pitanje struke. Za iznalaženje odgovora na ova i neka druga pitanja namjeravam otvoriti novi način komunikacije i političkog promišljanja u okviru tzv. think tankova (trustova mozgova, op. a).

Koga od domaćih ekonomista cijenite, koja tri imena će, primjerice, sigurno dobiti pozivnicu u takav Vaš savjetnički tim?

– Da ne govorimo o imenima, to neće biti tri, četiri savjetnika nego široki krug stručnih ljudi iz različitih područja. U svakom slučaju, pozivnicu će dobiti veliki gospodarstvenici koji su trenutno najuspješniji…

Ivica Todorić?

– Zašto ne i on? Njegovo poslovanje bitno utječe na gospodarsko stanje, bez obzira da li ga cijenili pozitivnim ili negativnim. Prema tome, tu vidim i gospodarstvenike, ali i jedan dio ljudi sa sveučilišta koji se bave tom problematikom, neovisne analitičare, zastupnike sindikata i potrošača.

Posebno mi se čini važnim da u ovoj krizi, a i kad iz nje izađemo, nađemo način za očuvanje i zaštitu radničkih prava. Danas su radnici gotovo potpuno nezaštićeni, imaju prava samo na papiru.

Na neki način, radnici su danas ucijenjeni prijetnjom gubitka radnih mjesta pa svoja prava i ne traže, a kada to i čine, radni postupci beskrajno dugo traju.

Zalagat ću se da se uvedu radni sudovi i maksimalno skrate ti postupci. U kampanji sam vidio neke primjere zaista uspješnih tvrtki i u njima su u pravilu zadovoljni radnici, njihova prava se ispunjavaju.

Ali vidio sam, naravno, i prevelik broj suprotnih slučajeva, žalosnih situacija gdje ljudi doslovce plaču od nemoći.

Govorite o radničkim pravima, o bijedi i žalosti koju ste vidjeli tijekom kampanje. Bez namjere da se uhvatim za neukusne diskvalifikacije vašeg protukandidata Bandića koji je više puta tvrdio da ste rođeni sa zlatnom žlicom u ustima, moram primijetiti da je ipak činjenica da ste vi rođeni u jako dobro situiranoj, imućnoj obitelji…

– Pa, rekao bih, sređenoj obitelji. Srednja klasa, ništa više od toga.

Sami kažete da danas pripadate višem srednjem sloju, dakle nikada u životu niste se morali boriti za egzistenciju. Koliko ćete moći razumijeti ogroman dio Hrvatske koji je zaista osiromašen, koji životari? To nije vaš svijet.

– Nisam nikada imao egzistencijalne probleme, ali mislim da je potpuno krivo razmišljanje da netko mora biti siromašan da bi razumio siromaštvo. Rekao bih da je to plitka demagogija. To je kao da tvrdite da netko mora biti bolestan da bi razumio patnje bolesnika.

Prljava Bandićeva kampanja se ljudima zgadila

Koji je po vama bio ključni element, ona ključna razlika zbog koje su ljudi birali vas, a ne Milana Bandića?

– Mislim da je njegova prljava kampanja, s očitim neistinama, radila protiv njega i da se ljudima zgadila.

Što mislite, koja je ljudima prva asocijacija kada vide Ivu Josipovića?

– Mislim da im je ključna asocijacija da su izabrali novu, poštenu osobu, spremnu na naporan rad. Pretpostavljam da je to percepcija. Bandić je tu percepciju pokušao rušiti besmislenim, grubim neistinama i nije uspio. Ljudi naprosto nisu povjerovali njegovim karikaturalnim optužbama.

U kampanji se uvijek daju velika obećanja, na kraju se malo toga ispuni. Što je ono što definitivno možete jamčiti ljudima koji su vas izabrali?

– Mogu jamčiti da, suprotno onome što mi je protivnički tabor pokušao prišiti u kampanji, moj program nije podjela i nije strančarenje.

Dakle, od 18. veljače jednaka distanca prema Jadranki Kosor i Zoranu Milanoviću?

– Apsolutno, u smislu praktične politike. Naravno, moj svjetonazor se neće mijenjati…

Srce je lijevo?

– Srce je lijevo, svatko ima neka uvjerenja koja se ne mogu pobrisati, ne mogu od sutra postati tabula rasa, ali to neće utjecati na obavljanje mojih državničkih poslova.

Moramo rasteretiti gospodarstvo

Često ste zadnjih dana isticali kako vas je posebno pogodila situacija u Slavoniji, imate li kakvu konkretnu inicijativu za poboljšanje stanja u toj regiji?

– Da, tako je, Slavonija je ozbiljan problem jer je resursima bogata regija, koja bi morala hraniti i sebe i druge, zapravo gladna. U Slavoniji se dogodila propast industrije koja tamo prije rata nije bila zanemariva, a s druge strane poljoprivreda je potonula, ljudi proizvode, a nemaju to gdje plasirati ili proizvode skuplje nego što mogu prodati.

Krajnje je vrijeme da se analizira zašto je to tako. Neki se razlozi takvom stanju, poput usitnjenosti posjeda, ne mogu lako otkloniti, ali sustav poticaja, koji nije dobar, može se i treba promijeniti.

U svakom slučaju, i za Slavoniju i za čitavu Hrvatsku važno je da država konačno rastereti gospodarstvo i mislim da treba vratiti na dnevni red nešto o čemu smo i mi u SDP-u govorili, temu porezne reforme kojom će se rasteretiti cijenu rada i proizvodnje, a više opteretiti ono što je iza toga, primjerice kapitalnu dobit i velike nekretnine.

Izvor: Novilist.hr

Prema tome, to je stvar odgoja, pristupa ljudima. Uostalom, moj sređen ekonomski položaj nije pao s neba. Iza njega stoje dva fakulteta, doktorat, specijalizacije, jednom riječju, vrlo naporan rad.

Ostavite komentar

comments