Početna / Intervju / ‘Uspješan političar ne mora biti urlator’

‘Uspješan političar ne mora biti urlator’

JosipovicPobjeda Ive Josipovića na SDP-ovim unutarstranačkim predizborima za predsjedničku nominaciju nije iznenadila gotovo nikoga. Mjesecima prije izbora u domaćim medijima spekuliralo se o tome kako je on glavni favorit za stranačku nominaciju, a te spekulacije pokazale su se točnima kad je uvjerljivo pobijedio protukandidata Ljubu Jurčića i osvojio stranačku nominaciju. Na taj način i službeno je krenuo u predsjedničku kampanju, a kad bi se o novom hrvatskom predsjedniku odlučivalo isključivo na temelju stručnih referencija, Josipović bi vjerojatno već danas mogao slaviti izbornu pobjedu. Naime, teško je vjerovati da će se na izborima pojaviti netko s bogatijim stručnim i znanstvenim životopisom od Josipovića.

Taj 51-godišnjak stalni je profesor na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje predaje kazneno procesno pravo, međunarodno kazneno pravo i prekršajno pravo, autor je ovećeg broja zakona, u više je prilika savjetovao hrvatsku vladu i zastupao Hrvatsku pred Međunarodnim sudom pravde i Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju. S druge strane, usporedo s pravnom, Josipović je gradio i glazbenu karijeru. Diplomirao je kompoziciju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, autor je pedesetak skladbi za razne solo instrumente, komorne sastave i simfonijski orkestar, a i dugugodišnji je direktor Muzičkog biennala Zagreb, najvećeg europskog festivala suvremene glazbe. Ipak, želi li postati predsjednik, morat će poduzeti dvije bitne stvari.

Prvo, morat će se pozabaviti načinom na koji šira javnost percipira njegov karakter. Jer on je poznat po smirenim i uljuđenim nastupima, a mnogi taj dio njegove osobnosti tumače kao nedostatak snage, odlučnosti i energije potrebne za dužnost predsjednika u razdoblju kad je Hrvatska u dubokoj krizi. Pojedini politički komentatori ističu i kako su njegove kritike postojećeg stanja uopćene i blage, a politički program bez konkretnog sadržaja. Sam Josipović tvrdi da to nije istina, da je njegov program jasan i izvediv, da je sposoban vući odlučne i odgovorne poteze i da svoju smirenost i uljuđenost smatra prednošću pred ostalim kandidatima. To možda donekle i jest točno, ali izvjesno je da će Josipović morati poraditi na tome da birače uvjeri kako je sposoban biti vođa, kakvog u predsjedniku značajan dio birača traži. Drugi važan uvjet za uspjeh Josipovićeve kandidature svakako će biti taj da dobije podršku što većeg broja stranaka, osobito onih lijevog centra. U tom kontekstu vrlo je važan prošlotjedni sastanaka SDP-a, HNS-a i IDS-a u Kastvu, gdje je dogovarana predizborna koalicija tih stranaka. Uspije li SDP privoljeti ostale stranke da odustanu od svojih predsjedničkih kandidata i daju formalnu podršku Josipoviću, on će nedvojbeno postati jedan od favorita za pobjedu na izborima.

NACIONAL: Prije desetak dana postali ste službeni SDP-ov kandidat za predsjedničke izbore. U međuvremenu je održan sastanak oporbenih stranaka lijevog centra u Kastvu gdje je dogovarana predizborna koalicija na parlamentarnim izborima. Očekujete li kao kandidat SDP-a podršku tih stranaka i na predsjedničkim izborima?

– Nisam bio na sastanku u Kastvu, pa ne mogu svjedočiti o čemu se razgovaralo, ali sigurno je da će i to biti tema budućih političkih pregovora. Ja apsolutno namjeravam postati kandidat svih stranaka lijevog centra, bez obzira hoće li se to formalizirati ili neće. Dapače, želim biti kandidat širokog kruga građana, ne samo esdepeovaca nego i svih ljudi koji žele pravednu Hrvatsku. Uvjeren sam da će mi to uspjeti, uostalom, otkad sam pobijedio na unutarstranačkim predizborima dobio sam više od 500 SMS-ova i još toliko mailova i javljanja putem Facebooka. Neki su čestitali, mnogi se ponudili da volontiraju u kampanji, a posebno su me veselile poruke u kojima su ljudi govorili kako su prije glasovali za HDZ, ali da će sada glasovati za mene. Te poruke su nagovještaj onoga što želim postići.

NACIONAL: Kako komentirate informacije da je vašu kandidaturu favorizirao predsjednik stranke Zoran Milanović?

– Milanović za moju kandidaturu nije učinio apsolutno ništa. Bio je na jednakoj distanci i od mene i od Ljube Jurčića. I to je dobro. Volio bih da je za mene glasovao, kao i svaki drugi član. Ljubu i mene je predložio za kandidate jer smo gotovo pola godine bili najbolje rangirani esdepeovci u ispitivanjima javnog mijenja o poželjnom predsjedničkom kandidatu. U cijelom sam tom razdoblju ja bio prvi, a Ljubo drugi. Informacija koju spominjete nekima je sredstvo da pokuša podijeliti SDP, a s druge strane, može biti zgodna racionalizacija poraza. Zapravo, nebitna je. Uvjerljiva većina koju sam dobio i distribucija glasova potpuno opovrgavaju medijska nagađanja da je, navodno, jug Hrvatske za Ljubu jer oponira predsjedniku stranke, a da je Zagreb za mene. U Dalmaciji sam, kao i u Zagrebu, dobio vrlo uvjerljivu većinu koja pokazuje koliko su te kalkulacije bile neosnovane.

NACIONAL: Ipak, u javnosti se sad spekulira kako će se Ljubo Jurčić ipak kandidirati na izborima kao neovisni kandidat.

– Ne vjerujem. Prvo, Ljubo je pravi esdepeovac i siguran sam da će poštivati odluku stranke, članova ponaosob, o tome tko treba biti kandidat. Drugo, sigurno zna da nakon ovakvog izjašnjavanja u stranci ne bi mogao računati na uspjeh. Posebno, mislim da bi mu javnost ozbiljno zamjerila da, nakon što je sudjelovao u izborima, sada kaže “baš me briga za izbore, potrošeno vrijeme i novac članova, pozitivnu energiju koju je članstvo pokazalo”. Ali mislim da su to nepotrebna nagađanja. Ljubo je korektan i odgovoran čovjek čija je budućnost u SDP-u i uvjeren sam da će poduprijeti moju kandidaturu i pružiti mi svojim ekonomskim znanjem svaku pomoć. Uostalom, to je i rekao u noći kad su proglašeni prvi rezultati.

NACIONAL: Što mislite o mogućoj kandidaturi Milana Bandića na predsjedničkim izborima?

– I Milan Bandić je odgovoran član koji poštuje stranačke odluke. Računam na Milanovu podršku i ne vjerujem da bi mogao učiniti nešto što bi štetilo stranci, a vjerojatno i njemu i meni. Građani Zagreba opet su mu s pravom dali povjerenje i izabrali ga za gradonačelnika. Siguran sam da će i ovaj mandat odraditi na dobrobit Zagreba.

NACIONAL: Najavili ste da će temeljni motiv vaše kampanje biti “koncept nove pravednosti”, odnosno borba za vladavinu prava u Hrvatskoj. Ipak, to je vrlo općenit koncept pa se mnogi pitaju koje to konkretne mjere predsjednik uopće može provesti, s obzirom na ograničene ovlasti koje mu prema Ustavu pripadaju?

– Predsjednik Republike ima ograničene ovlasti, ali može imati gotovo neograničen politički autoritet. Ovlasti koje ima na planu nacionalne sigurnosti omogućavaju mu da se stavi na čelo borbe protiv korupcije i organiziranog kriminala. S druge strane, politički program koji izborom predsjednika Republike prihvati najveći broj građana, kroz ustavnu ovlast predsjednika da usklađuje rad državnih tijela, pomognut velikim političkim i moralnim autoritetom, može rezultirati sinergijom u kojoj program nove pravednosti zaista postaje projekt cijele države. Koncept je općenit samo na prvoj razini, dok govori o novim vrijednostima koje želi afirmirati. Ali, na drugoj razini, nova se pravednost pretače u sve pore društva, ekonomiju, pravo, kulturu, obrazovanje, socijalnu skrb, mirovinsku politiku. Zapravo, nova pravednost sveobuhvatni je koncept ponovnog uvođenja morala u politiku i vođenje države s posljedicama za sve segmente društva. Upravo takav, opći koncept nešto je što se treba očekivati od predsjednika Republike.

NACIONAL: Sličan koncept deklarativno zastupa i predsjednik Stjepan Mesić, ali puno njegovih inicijativa nije urodilo plodom upravo zato što nije imao operativnih ovlasti da pokrene njihovu provedbu. Na temelju čega vjerujete da ćete vi u tome biti uspješniji od njega?

– Sad je stanje u društvu kudikamo ozbiljnije. Ekonomska kriza podcrtala je probleme u svim segmentima društvenog života. Zato sam siguran da ću za svoj projekt dobiti takvu podršku koju Vlada i druge institucije u društvu neće moći ignorirati. Ja predsjednika Mesića smatram apsolutno velikom figurom hrvatske politike, no različiti smo ljudi i ne želim biti njegova kopija. Želim graditi svoj put, a u sklopu toga sigurno je da ću na nekim pitanjima inzistirati više od njega.

NACIONAL: Koja su to pitanja? Nedavno ste izjavili da i dalje vidite mogućnost za dogovor sa Slovenijom i prekid blokade hrvatskih pregovora s Europskom unijom.

– Cijela situacija sa slovenskom blokadom primjer je grešaka koje je HDZ-ova vlada činila u vanjskoj politici. Podcijenili su problem, mislili da će nestati sam od sebe. S druge pak strane, propustili su spriječiti radikalizaciju političkih stajališta u Sloveniji, jer su sad tamošnji političari dovedeni u situaciju da ne mogu natrag. A budući da Hrvatska ne može i ne bi trebala pristati na bilo kakve teritorijalne ustupke, rješenje je u ovom trenutku nerealno očekivati. Cijela se stvar najprije mora malo ohladiti, ali postoji niz modusa za pronalaženje zadovoljavajućeg privremenog rješenja za obje strane, koji bi Hrvatskoj omogućilo da nastavi proces pridruživanja Europskoj uniji.

NACIONAL: Kritizirate HDZ-ovu vladu, ali postanete li predsjednik, postoji velika mogućnost da ćete još dvije godine morati surađivati s njom. Mislite li da je realno očekivati kako će ona prihvaćati reforme koje vi budete predlagali?

– Ustavna je zadaća predsjednika da surađuje sa svakom vladom, ali i da od nje nastoji izvući najbolje za hrvatske građane. Zato sam i isticao da ne želim biti predsjednik-fikus, kako neki vide poziciju predsjednika, nego predsjednik-kaktus. Jasno, promjenu politike Vlade predsjednik može isforsirati samo političkim sredstvima, autoritetom i podrškom građana. Upravo je podrška građana najvažnija.

NACIONAL: Ipak, HDZ u prošlosti nije dobro reagirao na vaše prijedloge reformi. Odbili su podržati ustavne promjene koje bi omogućile retroaktivno kažnjavanje ratnog profiterstva i privatizacijskog kriminala. Namjeravate li i dalje inzistirati na toj inicijativi?

– Apsolutno! Tog projekta se nikada neću odreći. Ali vidim i vi smatrate da je riječ o retroaktivnom kažnjavanju. To uopće nije točno. Projekt koji zastupam polazi od već viđenih rješenja Vrhovnog i Ustavnog suda te Europskog suda za ljudska prava. Naprosto ne pristajem na to da se načelo “tko je jamio, jamio je” prihvati kao gotova stvar. Želim se izboriti za jedno drugo načelo – “ili plati, ili vrati!” Jasno, nije cijela pretvorba bila kriminalna. Inicijativa ne želi vratiti kotač povijesti. Još je manje udar na poduzetništvo. Ona je samo i jedino udar na kriminal.

NACIONAL: Kad ste tu inicijativu predstavili, mnogi su vas kritizirali da se radi o demagogiji i da će sve završiti jednako neuspješno kao i obećanja Račanove vlade da će kazniti privatizacijski kriminal.

– Da, kao demagogiju je žele prikazati u prvom redu oni koji su sudjelovali na ovaj ili onaj način u kriminalnoj pretvorbi i privatizaciji. Boje se. Ali, točno je, moja želja neće biti dovoljna. Za prihvaćanje inicijative mora postojati politička volja izražena dvotrećinskom većinom u Saboru. Zato, ako se ne realizira, ne kritizirajte nas koji inicijativu zagovaramo, nego one koji žele zauvijek zaštititi one koji su oteli nacionalno bogatstvo.

NACIONAL: Kako komentirate stav predsjednika Mesića o tome da sljedeći predsjednik mora biti antifašist?

– Krajnje je vrijeme da II. svjetski rat u Hrvatskoj završi i mislim da se to može ostvariti na dvije premise. Prva je da svi zločini moraju biti osuđeni i da sve žrtve zaslužuju dostojan grob, poštovanje i pijetet. Druga je da svi hrvatski građani moraju postati svjesni toga da je antifašizam i antifašistička borba u II. svjetskom ratu temelj naše državne i političke baštine, stup na kojem je izgrađena moderna Hrvatska. Drugi nezaobilazni stup na kojemu stoji naša država je Domovinski rat. To je stav koji ću bezrezervno zastupati i kad postanem predsjednik.

NACIONAL: S takvim stavom ne slaže se znatan broj desno orijentiranih birača. Neki od njih zamjeraju vam i vaše stavove o Haaškom sudu, tvrde da ste “haaški apologet” i jedan od najodgovornijih za loš status Hrvatske pri tom tijelu.

– Ja sam uvijek hrvatskim vladama i javnosti govorio samo istinu o Haaškom sudu, dakle, koje su pozitivne ili negativne konzekvencije suradnje ili nesuradnje s tom institucijom. Znam da se ta istina mnogima ne sviđa, ali to je njihov problem. Činjenica je da Hrvatska i danas pati zbog loših odnosa s Haaškim sudom u njegovim počecima, i to samo zato što je tada postojao krug političara koji su vjerovali da je međunarodnu zajednicu moguće prevariti. Danas je jasno da su ti ljudi unazadili Hrvatsku. S druge strane, ja sam bio jedan od onih koji su kontinuirano upozoravali na potrebu da Hrvatskla ispuni obveze koje je preuzela, ne samo zbog međunarodne zajednice, nego i zbog sebe same. To je bila istina i politička realnost koju smo morali prihvatiti, no sa stručne strane Haaški sud često nije ispunio moja očekivanja i zbog toga sam ga kritizirao, o čemu sam, uostalom, napisao i nekoliko stručnih radova i knjiga. Zbog toga smatram da je potpuno neosnovano moje stavove prema Haagu nazivati apologijom. Uostalom, najbolji svjedoci moje vjerodostojnosti, što se tiče odnosa s Haagom, jesu hrvatski okrivljenici. Više Hrvata optuženih pred Haaškim sudom obratilo mi se u određenom trenutku za savjet, imajući povjerenja u mene, u moju stručnost i objektivnost.

NACIONAL:SDP je na prošlim parlamentarnim izborima svoju kampanju temeljio na stavu da treba ukinuti pravo glasa za dijasporu. Hoćete li i vi u svojoj predsjedničkoj kampanji promovirati tu ideju?

– Ne vidim ništa sporno u tome da Hrvati iz dijaspore glasaju i nisam sklon ideji da se kroz promjene Ustava to pravo ukine. Ipak, mislim da su ozbiljan problem izborne prijevare i da to trebamo riješiti u što kraćem vremenu. Često u šali znam reći kako mi Hrvati zaslužujemo Nobelovu nagradu iz medicine, jer prema biračkim popisima iz dijaspore ondje nitko nije umro još od 1990. Dakle, ja jednako cijenim svaki glas hrvatskih građana, bez obzira na to otkud dolazi, no mogućnost varanja treba što prije iskorijeniti. Pritom treba jasno reći da mozak te prijevare nije u Beču, Berlinu ili Mostaru, nego u Zagrebu.

NACIONAL: Što mislite o tvrdnjama da ste nedovoljno kritični i da javno iznosite samo blage, uopćene stavove. Hoćete li u kampanji postati oštriji?

– Prvo, mislim da je posve pogrešno mišljenje da uspješan političar mora biti urlator. Uljuđenošću i staloženošću može se postići više. Moja kritičnost nije ni blaga ni uopćena. Puno je efikasnija od vike i buke koje su često same sebi svrha. U kampanji neću glumiti da sam drukčiji nego što jesam. Moji dosadašnji rezultati pokazuju da se upornošću i odlučnošću, ne bukom, može postići puno. Uostalom, ne samo rezultati unutarstranačkih izbora, nego i ispitivanja javnog mijenja pokazuju da birači prepoznaju moju uljuđenost i staloženost kao prednost.

NACIONAL: Ipak, neki od vaših protivnika tvrde da ste pokazali puno više oštrine tijekom svog angažmana u ZAMP-u, te vam zamjeraju uvođenje drakonskih zakona o zaštiti autorskih prava.

– Na svoj angažman u ZAMP-u apsolutno sam ponosan. Uostalom, ja sam ga još za vrijeme Jugoslavije premjestio iz Beograda u Zagreb, a danas je sustav zaštite autorskih prava možda i najrazvijeniji dio hrvatskog pravnog sustava. O tome svjedoči i činjenica da je Hrvatska upravo to poglavlje prvo zatvorila u pregovorima s Europskom unijom. Naprosto, zaštita autorskih prava je civilizacijska tekovina, a glazba, kao i svaka druga umjetnost, vrijednost je koja ima svoju cijenu i to je stav koji oduvijek zastupam. Neki ga, nažalost, ne mogu shvatiti.

NACIONAL: Nitko ne osporava da treba zaštiti autorska prava, ali mnogi neke metode smatraju moralno upitnima. Najviše protivnika svakako ima tzv. blank tape zakon, kojim je uvedena posebna naknada ZAMP-u pri kupnji praznih podatkovnih medija, kao što su CD, DVD ili hard diskovi, jer postoji mogućnost da se iskoriste za kršenje autorskih prava. Nije li taj pravni princip pomalo čudan?

– Taj zakon nisu izmislili autori, pa ni ja. On je uobičajen u državama Europske unije. Jednostavno, riječ je o europskom standardu, metodi kojom se prikuplja naknada za privatno kopiranje autorskih djela. Tom naknadom donedavno nezakonita radnja, piratstvo, za kućnu uporabu postaje zakonita. Plaćanjem te vrlo skromne naknade ozakonjuje se nelicencirani sadržaj, pa u konačnici zakon pogoduje i građanima i autorima. Ja znam da neki ne razumiju taj zakon i njegovu svrhu, ali on je bez problema prošao sve preglede Europske unije bez ikakvih prigovora. Mislim da je ta činjenica najbolji odgovor na sve te neosnovane optužbe koje se upućuju autorima. Uostalom, o tome se već izjasnilo hrvatsko pravosuđe, pa i Ustavni sud.

Izvor: Nacional, 21.7.2009.

Ostavite komentar

comments