Početna / Intervju / Vidošević: Prvo ću se obračunati s korupcijom

Vidošević: Prvo ću se obračunati s korupcijom

vidosevichgk‘Postanem li treći hrvatski predsjednik, osobno ću povesti nemilosrdan obračun s kriminalom i korupcijom. To je rak-rana naše države i predsjednik Republike mora biti na čelu sviju koji pokušavaju osigurati bolju budućnost u ovoj zemlji. A to što u posljednjih desetak dana neki mediji i politički protivnici mene optužuju da sam se obogatio na sumnjiv način pokazuje da im, u nedostatku boljih argumenata, popuštaju živci”, samouvjereno je rezonirao Nadan Vidošević dok smo u ponedjeljak ujutro razgovarali u njegovu uredu na prvom katu Hrvatske gospodarske komore. Unatoč naglašenoj samouvjerenosti, dojam je da Vidošević, ali i neki njegovi najbliži suradnici nisu očekivali da će se u ranoj fazi kampanje suočiti s optužbama zbog navodnog nezakonitog bogaćenja.

Još početkom ljeta pojavile su se prve takve informacije, a onda je prošli tjedan u nekoliko novinskih članaka i TV emisija objavljeno da je pokušao prikriti podatke o dijelu imovine. Martina Sokač, njegova glasnogovornica i dugogodišnja suradnica, s priličnom ljutnjom u glasu, pokušala je objasniti kako se radi o nepoštenoj kampanji, budući da je “Vidošević prvi objavio sve podatke o vlastitoj imovini, a nekretnine koje se spominju u medijima pripadaju njegovoj majci i kao takve ne spadaju u imovinu predsjedničkog kandidata”. Slično rezonira i Nadan Vidošević, te uz kratak osvrt da njegovi kritičari nisu iznijeli nikakve dokaze okreće cijelu priču i najavljuje kako će upravo on povesti obračun s kriminalom. Na pitanje nije li signifikantan podatak da se postavlja pitanje porijekla njegove imovine, Vidošević je po običaju dao prilično pojednostavnjen odgovor koji se svodi na podatak da on predstavlja presedan u hrvatskom političkom životu, jer do sada se nije dogodilo da se uspješni gospodarstvenik kandidira za najvažniju funkciju u državi.

Objašnjenje se svodi na to da sve dok je bio apolitični predsjednik Gospodarske komore nikoga nije zanimalo koliko je bogat, a sada suparnici ne znaju kako bi ga kompromitirali pa izmišljaju afere i prešućuju njegove radne sposobnosti. Dok objašnjava način kako se obogatio – i tako pokušava demantirati optužbe kako je zaradu stekao nepoštenim načinom – mora se priznati da Vidošević ne pokazuje znakve nervoze. Štoviše, taj životni put iz socijalističke srednje klase u Splitu do zagrebačkog naselja Pantovčak i stjecanje nekretnina i kolekcija slika vrijednih nekoliko milijuna eura u njegovoj interpretaciji zvuči prilično jednostavno. “Na prvo mjesto stavljam roditelje, jer zahvaljujući njima nikada nisam bio podstanar i dobio sam formalno i neformalno obrazovanje. Imao sam automobil u vrijeme kada su si to mogli priuštiti samo rijetki pripadnici moje generacije, dakle, to govori o vrlo solidnoj startnoj poziciji. Osim toga, koliko god zvuči neskromno, trebate uzeti u obzir moje sposobnosti, znanje i rad. Sve što sam napravio, napravio sam potpuno sam – nikada nisam poslovao s državom niti sudjelovao u privatizaciji. Ja sam dokaz da se u Hrvatskoj može uspjeti i ako niste dio sustava, i zato znam da će me još napadati oni koji žive od tuđeg rada ili su odrastali na partijskim sinekurama”, objasnio je Nadan Vidošević.

Ukratko on u predsjedničku kampanju ulazi s tezom: “Za 15 godina ne želim reći da sam znao rješenje kako izići iz krize, a nisam ništa radio. nadangajdeZato u ovoj kampanji i postanem li predsjednik, moj će moto biti ‘Sve što imam i znam, a u najboljim sam godinama, želim dati za Hrvatsku’.” Optužbe za bogaćenje možda su zasmetale njegovoj kampanji, ali u strateškom smislu, Vidošević će nastaviti po starom, a to znači isticanjem ekonomskih tema. Hrvatska je u krizi i unatoč upozorenjima kako predsjednik Republike ne može utjecati na nacionalnu ekonomiju, on će u kampanji prije svega inzistirati na toj problematici. Nesumnjivo je svjestan da ga veliki dio biračkog tijela doživljava kao sposobnog ekonomskog stručnjaka, i zato je već napravio četiri točke plana rada u ulozi nasljednika Stipe Mesića. Prvo, Nadan Vidošević smatra da je potrebno izvršiti preustroj prilikom donošenja odluka u Hrvatskoj, i želi formirati svojevrsni trokut na relaciji: predsjednik – premijer – Hrvatska narodna banka. Te tri institucije trebaju formirati jedinstvenu ekonomsku politiku, a u kasnijoj fazi tom trojstvu priključio bi parlament i pravosuđe. Drugo, kao predsjednik Republike inzistirat će na snažnijoj ulozi diplomatskih predstavništava u promociji hrvatskoga gospodarstva. Za sada tu ulogu odrađuju tek pojedina veleposlanstva Republike Hrvatske u susjednim državama, dok je ostatak diplomacije pasivan, smatra Vidošević. Zato sebe u predsjedničkoj ulozi vidi kao dužnosnika koji će natjerati diplomaciju da se stavi u funkciju plasmana hrvatskih roba u inozemstvo.

Treće, Vidošević kao bitan stup svoje politike vidi i obavještajnu zajednicu. Budući da u regiji vlada mir i ne postoje naznake novih sukoba, špijunažu također treba koristiti s ciljem razvoja nacionalne ekonomije. U predsjedničkoj kampanji od Vidoševića se mogu očekivati stavovi kako obavještajna zajednica treba početi intenzivnije kontrolirati porijeklo inozemnog kapitala koji se plasira u Hrvatsku, a u inozemstvu se posvetiti gospodarskoj špijunaži. Dobro, u javnim nastupima vjerojatno neće biti tako direktan, ali to je suština Vidoševićeva plana angažiranja obavještajne zajednice za razvoj hrvatskoga gospodarstva. Četvrto, i oružane snage treba uključiti u razvoj ekonomije. Hrvatska vojna industrija proizvodi pojedine vrste naoružanja koje je po kvaliteti u svjetskom vrhu, a Vidošević tvrdi kako je moguće iskoristiti i članstvo u NATO-u.

Nagli odlazak bivšeg premijera Ive Sanadera, Vidošević je okarakterizirao kao ‘dezerterstvo’, a Jadranku Kosor pozitivno je istaknuo zbog njenog ‘poštenja’Pitanje je koliko je taj plan realan, ali on je za sada jedini predsjednički kandidat koji se s konkretnom inicijativom odlučio obratiti i vojno-industrijskom kompleksu. To je, uostalom, na tragu njegove namjere stvaranja veza s braniteljskom populacijom, koja u većem dijelu naginje prema HDZ-u. Ali kada je prije tjedan dana bio u posjetu Sisku, Nadan Vidošević se prvi put susreo s tamošnjim ratnim veteranima, koji su ga primili unatoč protivljenju nekolicine branitelja koji su članovi HDZ-a. Vidošević je pokupio i ideju SDP-ova zastupnika Ante Kotromanovića te u kampanji namjerava predložiti da branitelji među sobom proglase heroje Domovinskog rata. Kada je Kotromanović plasirao tu ideju, hadezeovci su je odbacili i od tada se nije spominjala, a sada je revitalizira njihov politički oponent Nadan Vidošević. Pritom ne treba očekivati njegov ulazak u sukob s HDZ- om. Vidošević je nedavno snažno napao Ivu Sanadera, ocjenjujući negov odlazak s premijerskog položaja kao dezerterstvo, a u razgovoru koji smo vodili, očito aludirajući na bivšeg premijera kao najveću opasnost u Hrvatskoj, apostrofirao je “populizam u politici”, uz objašnjenje da se radi o “zločinu s odgodom”. Za razliku od eksplicitno negativnog stava o Sanaderu, na račun dosadašnjeg premijerskog rada Jadranke Kosor iznosi isključivo komplimente. Takve teze su u opreci s najavama prema kojima je uskoro namjeravao napasti i predsjednicu Vlade, a kao njezinu najbolju karakteristiku navodi poštenje. “Od Jadranke Kosor imam pozitivna očekivanja jer ona nije korumpirana. Izbor takve osobe na položaj premijerke važna je poruka našim saveznicima, i možete biti sigurni da je neću napasti u kampanji. Cijenim i to što je otvorila pitanja funkcioniranja sustava, i u samo nekoliko tjedana postala kredibilni partner međunarodnoj zajednici. Uvjeren sam da će, kako vrijeme prolazi, politička pozicija Jadranke Kosor biti sve jača”, prognozirao je Nadan Vidošević. Izbjegavanje sukoba sa šeficom vladajuće stranke pokazuje da Vidošević želi uzeti glasove jednog dijela HDZ- ovih birača. Zato odbacuje tezu kako je HDZ-ov otpadnik i podsjeća da je ostao član i 2000., kada su mnogi bježali nakon izbornog poraza. Pitanje je koji dio HDZ- ova biračkog tijela će ga podržati, međutim očito je da se Vidošević namjerava etablirati prije svega kod liberalnijeg dijela populacije, ali i ne iskakati iz nacionalnog “mainstreama”. Dokaz je i njegov odgovor kada smo ga na završetku razgovora upitali kako kao predsjednički kandidat gleda na nedavnu izjavu biskupa Slobodana Štambuka da bi “hrvatski predsjednik morao biti katolik”. “Ja sam religiozan u smislu kršćanske tradicije, ali mislim da nije nužno da predsjednik Republike Hrvatske bude katolik. Predsjednik je izraz volje i potreba većine naroda i narod će odlučiti koga želi na tom položaju”, definirao je Nadan Vidošević.

DOBROSTOJEĆA, ALI NE I BOGATA OBITELJ

■ Objašnjavajući kako je u desetak godina uspio nakupovati stotine stambenih kvadrata, stotine hektara zemlje i jednu od najvrednijih privatnih kolekcija umjetnina, Nadan Vidošević rekao je da je zahvaljujući roditeljima imao dobru startnu poziciju. To je, međutim, samo djelomice točno jer njegovi roditelji nisu bili imućni, ali su bili visokoobrazovani i samim time bolje društveno pozicionirani.

■ Njegova obitelj s očeve strane potječe iz sela Broćanac u Dalmatinskoj zagori. Ondje je rođen njegov djed Frane Vidošević koji je za Kraljevine Jugoslavije bio kondukter vlaka “Sinjska rera” koji je prometovao na relaciji Split – Sinj. Kako je živio u malom stančiću na željezničkoj stanici Dugopolju, ondje je rođen i Nadanov otac Ante. U ono vrijeme, kad je većina ljudi živjela od poljoprivrede, zanimanje konduktera značilo je jednu dobru plaću pa je Frane Vidošević oba svoja sina mogao poslati na studij. Nadanov otac Ante još kao 15-godišnjak dobio je državnu stipendiju, a nakon Domobranskog učilišta u vrijeme 2. svjetskog rata završio je ekonomski fakultet i dobio zvanje inženjera ekonomije. Budući da je u vrijeme dolaska Ante Pavelića na vlast imao samo 16 godina, apsurdna je priča da je ukrao nekakvo ustaško zlato. Antin brat, Nadanov stric, završio je pravo i otišao u Kanadu, gdje se poslije obogatio.

■ Ante Vidošević zaposlio se pak u računovodstvu tvrtke Dalmacijacement, a od šefa računovodstva napredovao je do mjesta financijskog direktora te je imao jednu od većih plaća u poduzeću. Svi ga pamte kao vrhunskog stručnjaka i čovjeka širokog obrazovanja i interesa, a jedno je vrijeme predavao financije i knjigovodstvo na Ekonomskoj školi u Splitu. Međutim, radnici su primijetili da je vječito u strahu da se ne zamjeri nadređenima. Bio je vrlo religiozan i redovito je išao u crkvu. Bio je vrlo skroman i ni po čemu se nije dalo zaključiti da bi bio imućan. Imao je jedino zemlju u Nezirima, gdje je godinama malopomalo gradio vikendicu. Oženio se Splićankom Marijom Tudor, također diplomiranom ekonomisticom čija je cijela obitelj sudjelovala u NOB-u, a dva su joj brata poginula u bitki na Sutjesci. Ante i Marija živjeli su u stanu od 80-ak kvadrata u Kamenitoj ulici, koji je među prvima dobio od Dalmacijacementa. Sina Nadana dobili su 30. siječnja 1960., a Tomislava 1. siječnja 1965. Međutim, početkom 70-ih su se razveli, a djeca su živjela s majkom u splitskoj četvrti Spinut, gdje su išli i u školu. Majka je radila kao šefica odjela štednje u poslovnici Jugobanke na splitskoj rivi, dakle, nije bila obična činovnica, ali nije se moglo govoriti ni o kakvom velikom bogatstvu. Ante Vidošević ponovo se oženio, a njegova druga žena, koja je završila medicinu, poslije je umrla od raka. On sam bio je šećeraš. Umro je početkom 90-ih.

■ No dok je njegov otac još bio financijski direktor, mladog diplomiranog ekonomista Nadana Vidoševića primili su kao pripravnika u Dalmacijacement. Bilo je to početkom 80-ih, a počeo je, kako je sam jednom rekao, kao referent za plan i analize u tvornici Salonit koja je bila u sklopu Dalmacijacementa.

■ “Prvu značajniju rukovodeću funkciju obavljao sam kao pomoćnik direktora za ekonomsko i financijsko poslovanje u tada najvećoj jugoslavenskoj tvornici cementa Partizan, današnjem Svetom Jurju. Jedno vrijeme bio sam generalni direktor Dalmacijacementa”, ispričao je Nadan Vidošević prije nekoliko godina za Nacional. Kao tada već jedan od čelnih ljudi Dalmacijacementa 1990. je dobio stan od dvjestotinjak kvadrata u zgradi koju je za svoje radnike gradila tvrtka, nedaleko od splitske bolnice. Prema nekim pričama, taj su stan uređivali radnici Dalmacijacementa. Međutim, od 1992. u njemu je uglavnom s djecom boravila samo Nadanova supruga Ina, njegova gimnazijska ljubav kojom se oženio kad su mu bile 22 godine. Ona je bila odgajateljica u vrtiću, a 1995. se preselila za suprugom, koji je bio ministar gospodarstva u vladi Nikice Valentića, u Zagreb. Suprug joj je poslije otkupio staž.

■ Prema vlastitim tvrdnjama, prodavši svoj splitski stan, Nadan Vidošević je za 500 tisuća eura kupio atelje Ivana Meštrovića na čijoj je kasnijoj prodaji zaradio milijun eura. Međutim, premda je stan imao 200-tinjak kvadrata, pitanje je je li u to vrijeme za njega mogao dobiti iznos od pola milijuna eura. (O.G.)

Izvor: Nacional, broj 722, 15.9.2009.

Ostavite komentar

comments