Početna / Istraživanja / Mijenjaju se uvriježene slike o predsjedničkim kandidatima

Mijenjaju se uvriježene slike o predsjedničkim kandidatima

Hebrang17HDZ-ovom kandidatu Andriji Hebrangu raste rejting, što njegove konkurente koji su se već vidjeli u drugom krugu čini nervoznima, a time i nesigurnima.

Za dva tjedna znat će se je li Hrvatska dobila svog trećeg predsjednika ili, što je izvjesnije, koje će se dvoje kandidata plasirati za drugi izborni krug 11. siječnja.

Sve prognoze i dalje su preuranjene, jer ankete koje se provode i njihovi rezultati različiti su, a uz sve to upitan je uzorak ispitanih građana i njihova reprezentativnost. Sa sigurnošću se može predvidjeti jedino ulazak SDP-ova kandidata Ive Josipovića u drugi izbor krug, jer u svim anketama uvjerljivo vodi ispred konkurencije, tako da bi ga samo veliki obrat u preostala dva tjedna kampanje mogao izbaciti s trona trenutačnog izbornog favorita.

Postoci koje Josipović osvaja u anketama začuđuju i njegove suradnike, a teško su objašnjivi i analitičarima koji su ga proglašavali blijedim i dosadnim kandidatom. Navečer 27. prosinca vidjet će se koliko su ankete bile u pravu, a do tada je pred kandidatima još dosta posla da zadrže poziciju koju smatraju da imaju među biračima, ako vjeruju anketama, ili da osvoje dodatnu potporu koja će im jamčiti ulazak u drugi krug. Gužva je poprilična, jer sve ankete kao kandidate za drugi krug vide četvoricu – Andriju Hebranga, Nadana Vidoševića, Dragana Primorca i Milana Bandića, a ne treba unaprijed isključiti niti Vesnu Pusić. Ona svojim jasnim stavovima i povoljnim dojmom koji ostavlja u javnim istupima i sučeljavanjima pokazuje dobro poznavanje tema kojima bi se budući prvi čovjek države trebao baviti. Time osvaja simpatije i onih građana koji joj dosad nisu bili skloni, kao niti HNS-u, čime bi mogla privući dio birača na koje računa i Josipović, posebno one kojima smeta njegova mlakost u nastupima ili potezi poput protivljenja Sporazumu o arbitraži.

Sučeljavanja koja se organiziraju na pojedinim televizijama mogla bi na kraju biti odlučujuća kod izbora kandidata za drugi krug, kolikogod neka od pitanja koja se postavljaju kandidatima bila trivijalna i nepotrebna. No, njima se kandidatima pruža prigoda da se pokažu u drukčijem svjetlu i da biračima predstave svoj karakter i osobnost u punoj mjeri. Primorac i Vidošević koji biračima nude odlučnost i sigurnost tako su, primjerice, pokazali nervozu i nesigurnost kad ih se pitalo za stvari o kojima bi radije željeli da ih se ne pita, dok je s druge strane Hebrang pokazao da nema što skrivati, jer to teško i može s obzirom na to da je već gotovo 20 godina aktivan u politici i poznat građanima. To što su tek u kampanji neki začuđeno otkrili koliko je on duhovit čovjek, dijelom je stvar negativnih stereotipa koji o Hebrangu vladaju među onima koji mu nisu skloni, ali koje on očito uspješno ruši u vlastitu korist. Stoga mu raste i rejting, što njegove konkurente koji su se već vidjeli u drugom krugu čini nervoznima, a time i nesigurnima.

Hebrang će se trebati potruditi da spriječi rasipanje glasova u desnom biračkom tijelu, posebno onom koje uvijek glasuje za HDZ, ali može se pouzdati u dobru stranačku infrastrukturu na terenu koja će obaviti velik dio posla u pridobivanju glasača. Osim bivših članova HDZ-a Vidoševića i Primorca, HDZ-ovo biračko tijelo pokušava pridobiti i Bandić koji igra na sve ili ništa, jer bi mu izborni neuspjeh mogao zapečatiti daljnju političku karijeru. No, upitno je čime bi Bandić mogao zadobiti podršku, kad je cijeloj Hrvatskoj poznat način na koji vodi Zagreb i što u svojim istupima pokazuje nepoznavanje visoke politike, zbog čega izbjegava i sučeljavanja s protukandidatima.

Populizam i demagoške poruke umjesto programa uz dijeljenje darova teško mogu biti dovoljne za ulazak u drugi krug, a kamoli za osvajanje Pantovčaka.

Iako bi u kampanji trebale dominirati ozbiljne političke teme, u dijelu medija kandidate se ocjenjuje po tome kakav im je kućni ljubimac, kakvi su im žene i muževi, kako se odijevaju ili na kojoj strani su im u Drugom svjetskom ratu bili roditelji.

Nekim kandidatima takav pristup očito odgovara, jer im je zbog nedostatka političke vizije i znanja koja se od budućeg predsjednika očekuju draže natjecati se u trivijalnostima. To može donijeti pokoji glas, ali vjerojatnije je da će o pobjedniku odlučiti ljudska i politička vjerodostojnost kandidata i sposobnost ispunjenja izbornog programa.

Izvor: Vjesnik.hr

Ostavite komentar

comments