Početna / Izdvojeno / Dražen Lalić za Net.hr: Šteta što se Oliver nije kandidirao

Dražen Lalić za Net.hr: Šteta što se Oliver nije kandidirao

Kandidati prijete prstom, upućuju opasne poglede i glume najzgodnije svjetske glumce, sviraju klavir, dijele jabuke i naranče, a slogani su im bizarni i blijedi. Izostala je kreativnost i poziv na akciju.

Šteta što se za predsjednika Republike nije kandidirao – Oliver Dragojević. Naime, da se predsjednik Republike Hrvatske bira ponajprije na osnovi kvalitete komuniciranja putem oglasa, najveće bi šanse za pobjedu vjerojatno imao pjevač iz Vele Luke.

OliverNe radi se ovoga puta o tome da je taj Glas u stanju divno zvučati i kada pjeva “tekst” iz telefonskoga imenika (tako ga je davno opisao publicist Zlatko Gall), nego o okolnosti da je spot velikog trgovačkog lanca s Oliverom u glavnoj ulozi neusporedivo bolji od televizijskog oglašavanja svih kandidata za predsjednika.

U tom se spotu izražava ljudska toplina i solidarnost, prezentiraju se primjeri za socijalne tegobe “običnih” građana, potiče se konkretna akcija za suzbijanje siromaštva, bolesti i drugih njihovih problema, a prenositelj je poruke ugodne vanjštine i uvjerljivo govori ono što je svakom normalnom uhu drago čuti. Dakle, u oglašavanju jednog lanca supermarketa, u kojem je istaknut poznati pop-pjevač, prisutno je sve važno čega nema u spotovima, velikim plakatima i drugim instrumentima kampanja kandidata u vezi s nastupajućim izborima za šefa države.

Znalo je biti puno bolje

Razmjerno kratka, ali prilično dinamična povijest izbornih kampanja u samostalnoj Hrvatskoj ne oskudijeva primjerima kreativne i učinkovite komunikacije. Slogani kao što su “Zna se” (Tuđmanov HDZ 1990.), “Dobar život svima, a ne samo njima” (SDP 1997.), “Građanin predsjednik” i “Na kavu s predsjednikom” (Mesić 2000.) te “Pokrenimo Hrvatsku” (Sanaderov HDZ 2003.) izazvali su veliku pažnju javnosti.

Udarni TV-spotovi iz prve utrke Stjepana Mesića za predsjednika (snimljen je u zagrebačkom pothodniku, kako okružen građanima stoji na simbolu zvijezde i izgovara jednostavne, uvjerljive rečenice), kampanje HNS-a 2003. (mlada djevojka-alternativka, vozeći bicikl, poručuje kako će glasati za narodnjake jer “oni su manje isti”) ili HDZ-a iste godine (oko Ive Sanadera, na kraju njegova “puta” kroz Lijepu našu, roje se žute europske zvjezdice) pripomogli su tim akterima da ostvare pobjedu ili vrlo dobar rezultat na izborima.

Vrijeme lucidnih kampanja, bar što se tiče ovih predsjedničkih izbora, kao da je prošlo: kandidati i njihovi suradnici pokazuju kako ne znaju niti osmisliti niti provesti efektnu kampanju. Njih i druge stupove društva je izgleda naročito zaglupila ova situacija gotovo općeg propadanja u kojoj se zemlja već neko vrijeme nalazi.

Zašto uopće izaći na izbore?

Predizborna komunikacija bi trebala pomoći građanima da odgovore na ključno pitanje: zbog čega bi glasali baš za toga kandidata, a ne za njena ili njegova suparnika. Međutim, uslijed otužne prakse ove kampanje i jadnog stanja naše političke elite, sve se više čeljadi pita zašto uopće izaći na izbore.

Kvalitetna kampanja kao cjelina ponajprije se raspoznaje po živoj raspravi o važnim temama i pripadajućem visokom odazivu građana na birališta, a ove se jeseni u nas gotovo isključivo mogu čuti monolozi kandidata koji gotovo da i ne mogu izraziti neki politički sadržaj koji ima neke veze sa zbiljskim životom.

Uopće nema iznošenja primjera (problema) stvarnih građana, kao što je u kampanji Johna McCaina 2008. bio Joe the Plumber (po naški vodoinstalater Ivica). Umjesto toga, naši kandidati prijete prstom i upućuju opasne poglede, glume najzgodnije svjetske glumce, riskiraju srčane udare u ranojutarnjim trčanjima na vrh planine, sviraju klavir, dijele jabuke, naranče i lopte…

Slogani su im bizarni ili, pak, blijedi. Mi znamo da ćemo dobiti trećeg predsjednika, pa smo od Vidoševića očekivali da nas upozna s time kakav će taj predsjednik biti, odnosno kakvu politiku namjerava voditi. Svjesni smo da će to biti “hrvatski predsjednik”, ali nije nužno da nas Bandić, kao individualni pretendent za taj položaj te pripadajuće privilegije, podsjeća na to kako će odgovornost za sutrašnjicu (“Budućnost je naš posao”) biti kolektivne naravi.

Hebranga više nitko ne može spasiti od poraza

Hebranga baš nitko ne može spasiti od poraza na izborima, ponajprije zato što je za vlasti njegove stranke došlo do eskaliranja korupcije i propadanja gospodarstva, što je faktički učinilo Hrvatsku manje europskom i ponosnom.

Josipovića treba upozoriti kako je uopćeno apeliranje za pravdu u današnjoj Hrvatskoj, kao zemlji u kojoj i kojom dominiraju oni koji su nepravdu izazvali (filozof-sofist Trasimah: “Pravda je ono što je jači odlučio da jest”), pomalo nalikuje zalaganju za ljudska prava u nekom konc-logoru.

Teško je shvatiti da Primorac ne zna kako u našoj političkoj kasti baš svatko svakoga “drži u šaci”, a poglavito su čvrsto “zgrabljeni” oni koji su dugo bili na vlasti. A Vesna Pusić zasigurno mnogo više zna i može nego što je pokazala kad se odlučila da osnovna poruka njene kampanje bude sterilna “Hrvatska zna i može”.

Oglašavanje u dosadašnjom tijeku ove kampanje uglavnom je učmalo i besadržajno, te kao takvo zasigurno ne pridonosi prevladavanju ili bar ublažavanju političke apatije građana kao jedne od osnovnih karakteristika adolescentne krize demokracije kod nas. Oglase dvanaestero kandidata za šefa države ove jeseni, za razliku od nekih oglasa ekonomskih aktera, najvjerojatnije zamjećuje razmjerno malo ljudi, a i građani koji ih uoče često “ne mogu doći sebi” od bezidejnosti pa i gluposti koja se od njih širi.

Pri kraju pisanja ovog teksta pogledao sam spot Put ka sreći kojim je skupina istaknutih glazbenika, korištenjem tehnike testimonya (svjedočanstva), dala potporu kandidaturi Ive Josipovića. Ruku na srce, kvalitetno je snimljen i širi neke dobre vibracije. U usporedbi s dosadašnjom političkom komunikacijom, nije donio ništa novo (HDZ-a je još 1995. koristio spot s pjesmom Za milijun godina), ali u ovoj dosadnoj kampanji taj spot donosi neko osvježenje. Bio bi još bolji da je u njemu nastupio i Oliver Dragojević.

Izvor: Net.hr

Ostavite komentar

comments