Početna / Istraživanja / Kome drugi, a kome deveti krug?

Kome drugi, a kome deveti krug?

plakati3Prema anketama, Josipović bi trebao dobiti oko 27 posto, Bandić oko petine biračkog tijela, Vidošević oko 17 posto, Hebrang oko 10 posto, Primorac oko osam posto, a Pusić nešto manje od njega.

“Ako je demokracija vladavina naroda, netko treba ispitivati mišljenja pripadnika naroda”, ustvrdio je George H. Gallup, pionir istraživanja javnog mnijenja u SAD-u.

Profesionalci koji ozbiljno rade taj iznimno složen i važan posao trebali bi imati, poglavito kad istražuju predizborne preferencije građana, povjerenje medija, javnosti i političkih aktera. Kod nas, kao i u mnogim zemljama, mediji u tjednima prije izbora razmjerno intenzivno koriste rezultate tih istraživanja, demokratski orijentirani građani prate te rezultate i uglavnom ne sumnjaju u poštenje i stručnost istraživača, ali mnogi pripadnici političke elite i s tim u vezi “vrte svoj film”.

Grubi napadi vodećih političara na meritorne agencije i timove za istraživanja javnog mnijenja, odnosno njihov rad (nekima od takvih napada sam i osobno bio izložen, s obzirom da sam neko vrijeme bio direktor agencije Puls) prošlog su se desetljeća mogli objasniti okolnošću da je tada demokracija u Hrvatskoj osobito teško bolovala od dječjih bolesti.

Međutim, za “lov u mutnom” i “zabijanje glava u pijesak” nekih političkih faca u posljednje vrijeme nema opravdanja s obzirom da su profesionalni istraživači javnog mnijenja na nekoliko izbornih ciklusa, motreno u cjelini, zorno pokazali kako nepristrano i znalački rade svoj posao.

Manipulativno i neznalačko reagiranje (izvjesnih) kandidata na ankete dolazi do izražaja i posljednjih tjedana. Suočeni s nalazima istraživanja koji nisu u skladu s njihovim nerealnim ambicijama, neki pretendenti za položaj šefa države daju očajničke izjave, poput onih da su ankete “namještene” (Boris Mikšić), “dio korupcijske hobotnice u Hrvatskoj” (Josip Jurčević) i slično.

Floskule o izborima kao najboljoj anketi

Ništa manje očajničke nisu ni ocjene poput one zagrebačkog gradonačelnika da su “najbolje ankete one na terenu, s čovjekom i njegovim problemima”, te tome slična “izbori su jedina prava anketa”. Posljednja je “misao” izgleda postala, uz neke druge notorne fraze, poput “pustimo institucije da rade svoj posao”, sastavni dio žargona onih pripadnika političke kaste, izgleda sve brojnijih, koji su, ponajviše zbog svoje gluposti i lakomosti, “stiješnjeni uza zid”. Naime, izbori ne mogu biti anketa s obzirom da nema korištenja uzorka te da u njima, kao i na referendumu, mogu sudjelovati svi građani.

Naravno, predizbornim istraživanjima i pripadajućim rezultatima treba pristupati oprezno. Izraženije povjerenje može se dati ispitivanjima koja su realizirale ozbiljne agencije i skupine istraživača koje djeluju već dulje vrijeme (kod nas ih nema više od pet), a rezultate anketa ad hoc timova koje angažiraju kandidati ili stranke treba uzimati “s vrećom soli”.

Vrlo je važno je li neka anketa terenska ili telefonska, jer kod dijela naših građana još uvijek nije dostatno razvijena kultura ispitivanja javnog mnijenja putem telefonskih priključaka. S tim u vezi, pri analiziranju rezultata anketa treba uzeti u obzir koliko je bilo odbijanja, s obzirom da su ljudi nižega obrazovanja i starije dobi, te stanovnici malih mjesta manje skloni surađivati s anketarima, što utječe na to da rejting nekih stranaka zbog strukture njihovih simpatizera (kod nas je to ponajprije HDZ) u rezultatima anketa uglavnom biva podcijenjen.

Također, treba promotriti koliko sudionika istraživanja nije odgovorilo (ne znaju ili su neodlučni) na pitanje za koju bi stranku glasali kad bi se izbori danas održali.

Posebno je korisno ustanoviti trendove (promjena) rejtinga stranaka u ozbiljnim ispitivanjima javnog mnijenja u duljem razdoblju uoči izbora. Još su snažni dojmovi vezani za zbivanja u vremenu pred posljednje parlamentarne izbore. Tada su istraživači pravilno ustanovili postupno topljenje i naposljetku gubljenje prednosti SDP-a koja je pet mjeseci prije izlaska građana na birališta iznosila 5-6 posto.

Što pokazuju trendovi ustanovljeni ozbiljnim (u takve ponajprije svrstavam ankete agencija GfK, Mediana Fides i Puls) ispitivanjima preferencija u vezi s predsjedničkim izborima? Josipović zadržava nemalu prednost koju ima još od početka utrke, ali ne napreduje u popularnosti. Rejting Bandića u posljednje vrijeme, kada je “stisnut” različitim kritikama, također stagnira, nakon uzleta koji se zbio i prije nego je formalno proglasio svoju kandidaturu. On i Vidošević zasad vode “mrtvu trku” za ulazak u drugi krug. Pusić i Hebrang također stagniraju; Primorac napreduje, ali izgleda nedostatno, itd.

U tri tjedna do izbora svašta se još može dogoditi

Iako se u sljedeća gotovo tri tjedna svašta može dogoditi, iznosim procjenu rezultata prvog kruga izbora, koju sam napravio na temelju uvida u rezultate šest ozbiljnih anketa provedenih posljednjih mjesec i pol. I to tako (neprecizan, ali jedini mogući način) da sam postotke koji se odnose na neodlučne ispitanike pribrojio kandidatima u omjeru opredjeljivanja za njih. Slijedom toga, Josipović bi trebao dobiti oko 27 posto, Bandić oko petine biračkog tijela, Vidošević oko 17 posto, Hebrang oko 10 posto, Primorac oko osam posto, a Pusić nešto manje od njega, itd.

Međutim, ne treba olako procjenjivati kako će u drugi krug, uz kandidata SDP-a, ući bivši član te stranke, jer je postotak anketiranih koji su se izjasnili za Bandića i Vidoševića unutar statističke greške (koja za uzorak od 1000 ispitanika iznosi plus-minus 3,2 posto).

Uz to, još jednom na ishod izbora može utjecati disciplina biračke mašine HDZ-a u zemlji i inozemstvu, koja zbog gore navedenog razloga možda i nije valjano (ona posljednja nije uopće) detektirana u anketama. To bi Hebranga dovelo u željeni drugi krug i spasilo u posljednje vrijeme poljuljanu “čast” vladajuće stranke, koja nedvojbeno ima know how za ostvarenje povoljnog izbornog rezultata. Hebrangu i Josipoviću, kao kandidatima najvećih stranaka, odgovara što niži izlazak.

A mnogi građani, pak, anketarima vele da će glasati, a naposljetku izborne nedjelje zbog ovog ili onog razloga ne konzumiraju to pravo. Ako je demokracija vladavina naroda, onda treba izaći na izbore. Pa kome drugi, kome deveti krug…

Autor: Dražen Lalić

Izvor: Net.hr

Ostavite komentar

comments