Početna / Izdvojeno / Milan Kujundžić je ipak samo kalkulant pun šupljih floskula

Milan Kujundžić je ipak samo kalkulant pun šupljih floskula

Za nekoga tko prezire kalkulante, Milan Kujundžić i sam previše kalkulira. O Titu i Paveliću, o državnim obveznicama i “štetnim udrugama”, o svom izlasku iz HDZ-a.
Milan Kujundžić nas želi uvjeriti da ima jasan stav o svemu.

Milan Kujundžić

Piše: Tomislav Klauški

Kaže da ne voli kalkuliranje. Kalkuliranje je za njega trgovina. “A hrvatskom narodu ne trebaju kalkulanti”, kazao je on u jučerašnjem gostovanju u Nedjeljom u dva.

Ali kad ga je Aleksandar Stanković pitao kojim bi to udrugama uzeo novac zato što navodno “rade štetu Hrvatskoj”, predsjednički kandidat je odbio odgovoriti. “Pitajte me nakon predsjedničkih izbora”, kaže on. “Nije to kalkulacija, ali postoje trenuci kad nešto ide”.

Zatim ga je Stanković upitao kako to da nije napustio HDZ kad je shvatio da ta stranka nanosi štetu hrvatskim interesima, već je istupio tek kad je izgubio izbore za šefa stranke. “Pa ja sam bio običan član. To ne bi bilo uopće zabilježeno, ne bi imalo nikakvog učinka”, ustvrdio je Kujundžić, a na opasku kako to znači da sve radi zbog medijskog učinka, a ne radi sebe i svoje vjerodostojnosti, ostao je pri stavu da bi to bilo zabilježeno “kao da list padne s drveta”.

Onda se došlo do pitanja kupovine državnih obveznica. “Ja sam domoljub i kupio bih obveznice”, požurio se pohvaliti Kujundžić. “Ali ne od ove vlade koja ih je svela na razinu smeća”.

Kupio bi, ali zapravo ne bi. Domoljub, naime, kupuje samo vrijedne obveznice.

Ubi ga znatiželja

I naravno, stiglo se i do pitanja Tita i Pavelića. “Na Pavelićev grob u Madridu išao sam iz čiste znatiželje”, kazao je nakon dugo razmišljanja. Na pitanje bi li išao na Titov grob, odgovorio je otprilike isto “Ne bih hrlio, ali ako bih se zatekao u Beogradu, nema razloga da ne bih to pogledao”.

Ali ako ga netko pita, ne bi se ljubio s Tomislavom Nikolićem.

Kujundžić je očito kupovao vrijeme smišljajući pravi odgovor na pitanje o Titu i Paveliću, ispitujući voditelja što on misli je li Tito bio zločinac, a onda odabrao srednji put: “Nema znakova jednakosti između njih dvojice, nažalost obojica su povijesne osobe, obojica su bili odgovorni za živote. Zločin je zločin”.

Da se ne bi slučajno zamjerio jednima ili drugima.

A ne bi se zamjerio ni homoseksualcima. “Nemam ništa protiv njih, pod uvjetom da zaustave agresiju prema drugom dijelu svijeta”.

Uglavnom, tako je zvučao nastup Milana Kujundžića u Nedjeljom u dva, kojeg je zaokružio tvrdnjom da nam “trebaju vjerodostojni ljudi na političkoj sceni”.

Na škakljiva pitanja će odgovoriti “kad dođe vrijeme”, na jedno pitanje odgovara tako da ga relativizira drugim pitanjem, kupio bi obveznice, ali zapravo ne bi kupio, poštuje homoseksualce, ali samo one pasivne…

A sadržajne šupljine, one koje je odmah na početku emisije predbacio Kolindi Grabar Kitarović, Kujundžić je pokušao popuniti populističkim parolama i demagoškim dosjetkama.

Hrvatski narod i hrvatska djeca

U predsjedničku utrku kreće kako bi se “obratio većini hrvatskog naroda”,  na konkretne opaske uzvraća parolama kako moramo “mijenjati Hrvatsku i dati nadu zemlji i djeci”, a na pitanja tko će podnijeti najveći teret, pompozno uzvraća: “Kao i uvijek, hrvatski narod”.

Ritualno je opalio po stranačkim liderima, da bi na pitanje o ustavnim ovlastima odgovorio sljedeće: “Znači, ja bih vodio nacionalnu politiku. Pozvao bih lidere stranaka na razgovor, rekao im da se prestanu igrati i krenu dogovarati. Treba nam dijalog političara o nacionalnim interesima, a ja bih im rekao da će svi zajedno sa mnom snositi odgovornost”.

Nije moglo konkretnije. Ni jednostavnije.

Od nekoga tko se hvali odlučnošću, snagom i probojnošću očekivalo bi se puno više odlučnosti, snage i probojnosti.

Sigurno više konkretnih stavova, ma kako provokativni bili.

Ili barem, ako tih stavova nema, odnosno ako još nije vrijeme da se oni iznose, da se onda Kujundić suzdrži od prozivanja svojih protukandidata za kalkuliranje i neodlučnost.

Ne može oboje.

Kao “treći čovjek” u kampanji Kujundžić namjerava pomrsiti račune Josipoviću i Grabar Kitarović. Želi se razlikovati. Biti prepoznatljiv. Imati stav. Bježati od kalkulacija.

Ali onda kalkulira s obveznicama. Kalkulira s Titom i Pavelićem. Kalkulira s izlaskom iz HDZ-a. Kalkulira sa “štetnim udrugama”. Kalkulira s koalicijama.  

I sve to nadomješta floskulama.

O hrvatskom narodu, hrvatskoj djeci, nacionalnim interesima, pa još malo o hrvatskom narodu i još malo o hrvatskoj djeci.

Ali eto, makar se nije išao hvaliti da je za vrijeme Domovinskog rata stajao mirno dok je išla himna na kraju televizijskog programa.

U to je vrijeme, naime, bio na doktorskom studiju u Americi.

Izvor: 24sata.hr

Ostavite komentar

comments