Početna / Izdvojeno / ‘Tvrdi’ birači ne žele ‘meku’ Kolindu

‘Tvrdi’ birači ne žele ‘meku’ Kolindu

Kad je Kolinda Grabar-Kitarović, mlada, lijepa, obrazovana žena s međunarodnom karijerom, u lipnju prihvatila prijedlog da bude kandidatkinja HDZ-a na izborima za predsjednika RH, novinari su odmah otvorili i postavili pitanje – je li Hrvatska spremna za ženu predsjednicu? Kitarović je na to rekla kako “ne gleda na podjele muško – žensko“ i kako je „vrijeme da se prestanemo dijeliti, osim po sposobnostima, entuzijazmu, želji i programu koji želimo učiniti“.

Početkom srpnja, u jednom je intervjuu Milijan Brkić, glavni tajnik HDZ-a, na pitanje je li točna teza da HDZ-ovo biračko tijelo nije sklono davanju potpore ženi kandidatu, odgovorio kako će „nakon predsjednika Tuđmana, Kolinda biti prvi kandidat HDZ-a koji će imati apsolutnu potporu cjelokupnog HDZ-a sa svom HDZ-ovom infrastrukturom“, a „osim stopostotne potpore HDZ-a i partnera, sigurni smo da će svojom osobnošću privući mnogo birača na koje je računao Josipović“.

Stopostotne potpore, međutim, zasad nema. Najnoviji podaci Cro Demoskopa, naime – istraživanja političkih preferencija u Hrvatskoj koje se početkom svakog mjeseca agencija Promocija plus telefonski provodi na 1300 ispitanika – pokazuju zanimljivu situaciju o tome kako trenutačno Grabar-Kitarović i aktualni predsjednik Ivo Josipović, SDP-ov kandidat, stoje u svojim glasačkim bazama: Josipovića će SDP-ovi glasači podržati u visokom postotku od 93,8 posto, dok su glasači HDZ-a znatno suzdržaniji kad je u pitanju njihova kandidatkinja – podupire je njih 76,4 posto (što je, uza sve, za jedan posto manja potpora nego u istraživanju s početka kolovoza).

rejting_kandidata_za_hr_predsjednika_novi_mediji.jpg.655x300_q85_crop_upscale

Odmjeravanje snaga

To je, s obzirom na važnost predstojećih izbora, prilično neobično. Iako, naime, predsjednik RH zastupa i predstavlja sve građane, predstojeći izbori procjenjuju se kao odmjeravanje političkih snaga i utjecaja dviju najvećih stranaka, SDP-a i HDZ-a: ona stranka čiji kandidat pobijedi (ako ne bude filmskih obrata i iznenađenja s trećim kandidatima, u što se opravdano sumnja) osigurat će nešto čak i važnije od tanašnih predsjedničkih ovlasti – marketinšku prednost i snagu za iduće parlamentarne izbore. I jednima i drugima to je važno, jer istraživanja pokazuju da je građanima Hrvatske puna kapa svih stranaka, a šefove dviju najvećih – Zorana Milanovića i Tomislava Karamarka – jedva mogu smisliti. Stoga je svaki vjetar u leđa – ipak se jednima radi ništa manje nego o ostanku, a drugima povratku na vlast – vrijedan stranačke glasačke discipline najvišeg stupnja. HDZ-ovo je glasačko tijelo, uza sve, uvijek odlikovala vojnička disciplina. Glavni tajnik zna zašto najavljuje stopostotnu potporu – pa će je tako njihova kandidatkinja na dan izbora možda i dobiti – no trenutačno, eto, iz nekog razloga HDZ-ovi glasači za Kolindu Grabar-Kitarović baš ne daju sve od sebe, što je u medijima zvučno odjeknulo (bez obzira na to što ni najveća podrška samo stranačke glasačke baze ni jednom od kandidata nije dovoljna za pobjedu).

Izraz maskulinizma

Uspješna, obrazovana žena, s iskustvom ministrice vanjskih poslova i europskih integracija, veleposlanice u SAD-u, pomoćnice glavnog tajnika NATO-a za javnu diplomaciju, mirna, pristojna, domoljubna – a ne uspijeva mobilizirati svo glasačko tijelo stranke koja ju je kandidirala? Vratimo se stoga na ono pitanje koje je njezina kandidatura odmah otvorila: a da nije stvar u tome što se radi o ženi? Možda nije pitanje je li Hrvatska, nego je li HDZ-ova glasačka baza spremna za ženu predsjednicu države?

Istraživanje Cro Demoskopa ništa ne govori o razlozima glasanja ili neglasanja za nekog kandidata, a o njima je bez detaljne analize teško govoriti, napominje dr. sc. Inge Tomić-Koludrović, profesorica na Odjelu za sociologiju Sveučilišta u Zadru, no dodaje da „s obzirom na to da simpatizeri i članovi HDZ-a imaju, kako pokazuju istraživanja, tradicionalne, patrijarhalne stavove prema muško-ženskim ulogama, s velikom vjerojatnošću može se pretpostaviti da je jedan od važnih razloga suzdržanijoj podršci, iako doista ne mora biti i jedini – činjenica da se radi o ženi“.

I sociolog dr. Dražen Lalić drži da bi ovim istraživanjem locirana glasačka kočnica mogla biti „izraz maskulinizma HDZ-ova izbornog tijela“. Podsjeća da „ni na jednim velikim izborima u Hrvatskoj nije pobijedila žena, počevši od Savke Dabčević-Kučar i njezine Koalicije narodnog sporazuma na prvim parlamentarnim izborima, preko predsjedničkih izbora 2005. na kojima je od Stjepana Mesića izgubila Jadranka Kosor, pa do činjenice da je Kosor i kao predsjednica Vlade na tu poziciju zapravo bila oktroirana“.

– Nije u pitanju samo to što je Kolinda Grabar-Kitarović žena, nego kakva žena – suviše elitna, svjetska, fina, drugačija, sa životnim stilom s kojim se prosječni glasač i glasačica HDZ-a nikako ne mogu poistovjetiti: dok jedna stoji iza muža i odgaja djecu, dotle druga ima muža koji je preuzeo tu ulogu.

Elitan je, kaže naš sugovornik, i Ivo Josipović, ali „u domaćim okvirima“.

I dr. Lalić napominje da je to što konzervativni dio HDZ-ova izbornog tijela ne može prihvatiti ženu kao predsjednicu samo jedan od razloga za trenutačne pokazatelje raspoloženja birača.

– Treba uzeti u obzir da u javnosti vlada opće nezadovoljstvo strankama, a cijenu plaćaju oni koji su sa strankama povezani. Kolinda Grabar-Kitarović fotografira se u javnosti s Karamarkom, a budući da je i HDZ stranka krize – kriza traje već pet i pol godina, od čega je pola vremena vladao upravo HDZ – to joj ne ide u prilog. Ivo Josipović je pritom u drugoj poziciji, on nije otvoreno strančario, tretira ga se kao zasebnoga političkog aktera. Oprezniji je, ne fotografira se s Milanovićem.

Analizirajući dalje zašto joj HDZ-ovo biračko tijelo nije posve sklono, Lalić navodi i kako Grabar-Kitarović „nema rečenicu“.

Svjetonazorski ispad

– Nije osoba koja nema potencijala i koja ne bi mogla reći svoje mišljenje, ali kad bi ga izrekla – o zdravstvenom odgoju, na primjer, o homoseksualnoj populaciji, odnosima s Crkvom… mogla bi izgubiti potencijalne birače iz HDZ-a – kaže dr. Lalić, upozoravajući ipak da do izbora ima još vremena i da je do tada svašta još moguće.

Vox populi kaže kako bi i najtvrđi desničari lako na izborima zaokružili ime žene tipa Ruže Tomašić, neke koja bi bila “žena, majka, kraljica”, ali i “ratnica” radikalnijih političkih stavova, za razliku od „meke Riječanke“ i „ženskog Josipovića“, kako se naziva Kolindu Grabar-Kitarović. Percipira je se i kao ženu iz nekih „europskih sfera“, svjetlosnim godinama udaljenu od žene koja bi ustala kad muškarac uđe u prostoriju, što je u hercegovačkom zavičaju nekadašnje HDZ-ove ministrice prosvjete Ljilje Vokić bio običaj koji je ona „i dan danas“ nesvjesno nastavila činiti, kako je rekla u jednom intervjuu.

Taj je svjetonazorski ispad iz redova političara HDZ-a starijeg datuma, iz devedesetih, kao i onaj suca Ustavnog suda i saborskog zastupnika Vice Vukojevića koji je saborskoj kolegici Đurđi Adlešič dobacio neka „više rađa, manje priča“. Vremena se u tom smislu nisu bogzna koliko promijenila, sudeći barem po tome što je Andrija Hebrang 2009. godine dolazak Jadranke Kosor na premijersko mjesto pozdravio riječima kako su u HDZ-u „ponosni što je na red za tu funkciju došla jedna žena. Ja joj osobno poručujem: Stajat ćemo svi uz tebe ne kao da si muško nego kao da si muškarčina“.

Nevolja je, izgleda, što se dijelu HDZ-ovih birača ne da prodati ženu pod muškarčinu.

Tomislav Karamarko i Kolinda Grabar Kitarović

Ivo ima širu bazu

Prema najnovijim rezultatima istraživanja CRO Demoskopa (uz razinu pouzdanosti od, kako se navodi, 95 posto), od HDZ-ovih bi glasača Ivo Josipović dobio 12,9 posto glasova, a njih pet posto otišlo bi Milanu Kujundžiću, kandidatu Saveza za Hrvatsku. Kolindi Grabar- -Kitarović svoje bi glasove dalo 2,1 posto SDP-ovih glasača.

Spori napredak

Prema podacima Europske komisije iz svibnja 2013. godine o ženama i muškarcima na vodećim pozicijama u europskom gospodarstvu, politici, poduzetništvu itd. – za dio koji se odnosi na politiku, govori se o /‘sporom napretku’/. Iako Hrvatska u to vrijeme još nije bila članica Europske unije, istraživanja su rađena i za našu zemlju, kao i za nečlanice Island, Norvešku, Lihtenštajn, Srbiju, Makedoniju i Tursku.

No, gledano samo na zemlje EU-a, čija smo članica u međuvremenu postali, udio žena u nacionalnim vladama prema tim je podacima najveći u Švedskoj (54 posto), Francuskoj i Danskoj (48 posto), dok je Hrvatska s 18 posto u drugoj polovici tablice, s istim postotkom udjela žena koji imaju Velika Britanija, Rumunjska i Češka. Najmanji je udio u Estoniji (8 posto), Slovačkoj (7 posto) i Grčkoj (6 posto).
Po broju žena u parlamentima zemalja EU-a opet vodi Švedska (44 posto), pa Finska (43 posto) i Španjolska (40 posto), a po 26 posto imaju Hrvatska i Francuska. Najmanji je postotak žena u parlamentima Malte (14 posto), Rumunjske i Cipra (po 13 posto) te Mađarske (9 posto).

Rijetke predsjednice

Dobije li Hrvatska ženu za predsjednicu, pridružit će se nevelikom društvu 11 zemalja na svijetu kojima trenutačno predsjedava žena: Liberiji (Ellen Johnson-Sirleaf), Argentini (Cristina Fernandez de Kirchner), Litvi (Dalia Grybauskaite), Kostariki (Laura Chinchilla), Brazilu (Dilma Rousseff), Kosovu (Atifete Jahjaga), Malaviju (Joyce Banda), Južnoj Koreji (Park Geun-hye),
Centralnoafričkoj Republici (Catherine Samba-Panza), Čileu (Michelle Bachelet) i Malti (Marie-Louise Coleiro Preca).

Oktroirana Jadranka Kosor

Jadranka Kosor, nekad članica i predsjednica HDZ-a, danas nezavisna zastupnica u Saboru, jedina je žena u Hrvatskoj koja se našla u samom vrhu političke vlasti, kao predsjednica Vlade u razdoblju od srpnja 2009. do kraja 2011. godine. Nakon što je dotadašnji premijer Ivo Sanader dao ostavku, upravo je njoj prepustio mandat za sastavljanje Vlade. Na tom je mjestu, ali i mjestu predsjednice stranke, mogla imati dobar uvid u relacije muške populacije prema ženi koja zauzima tako moćno mjesto na kojemu – ne samo u Hrvatskoj nego i u Europi – “stoluju” uglavnom pripadnici muškog spola.

O tome da je kao žena imala teških trenutaka, svjedoči i njezina izjava koju je medijima dala kad je 2012. godine smijenjena s mjesta potpredsjednice Sabora nakon što je izgubila na unutarstranačkim izborima za čelno mjesto u HDZ-u. Rekla je, među ostalim: „U stranačkim izborima nikoga nisam osobno uvrijedila, ni o kome nisam govorila loše, a svih pet kandidata u početku su derali po meni, bez milosti, spočitavajući mi moje bračno stanje, bez sustezanja su govorili da samohrana majka ne može dobro odgojiti svoje dijete…“
Kao osobu koja bi, dakle, o odnosu muške populacije prema ženi u “visokoj politici” imala što reći, upitali smo Jadranku Kosor za mišljenje o tezi da Kolindi Grabar- -Kitarović odnos s glasačkim tijelom HDZ-a škripi zato što je žena. No, u moguće razloge izostanka pune podrške glasača HDZ-ovoj kandidatkinji Jadranka Kosor nije htjela ulaziti, a što se vlastitih iskustava kao žene u politici tiče, govorila je o onom dobrom:

– Obavljala sam jednu od najtežih dužnosti u tadašnjoj Vladi – bila sam ministrica branitelja. Bilo je to “muško ministarstvo”, ministarstvo ratnika, i u početku su svi odmahivali rukom, ali uspjela sam vrlo brzo izgraditi autoritet, uvažavanje, poštovanje. U tom odnosu se nije vidjelo da sam žena – nije bilo prigovora što na čelu ministarstva nije muškarac, nego žena koja čak nije bila ni branitelj. Kad sam se kandidirala za predsjednicu države, Đuro Glogoški, predsjednik stopostotnih invalida rata, rekao mi je da neće za mene glasati jer želi da ostanem ministrica branitelja – i to mi je bio ogroman kompliment.

Autor: Lidija Gnjidić

Izvor: slobodnadalmacija.hr

 

 

Ostavite komentar

comments