Početna / O kampanji / Nataša Božić za Novi list: Bandić na Pantovčaku – jer mi to zaslužujemo

Nataša Božić za Novi list: Bandić na Pantovčaku – jer mi to zaslužujemo

milanbandicMilan Bandić još se nije službeno kandidirao, a kad će – ne znamo. Ali, kao da i jest. U svim anketama o popularnosti predsjedničkih kandidata i njegovo je ime, iako nije objavio kandidaturu. Štoviše, u većini je već na trećem mjestu, a prema rezultatima posljednjeg istraživanja Promocije Plus preskočio je Nadana Vidoševića i puše za vrat službenom kandidatu SDP-a Ivi Josipoviću, zasada vodećem u predsjedničkoj utrci. O svojoj kandidaturi Bandić od ovoga tjedna više ne govori u kondicionalu. Mantre »kandidarat ću se ako budem siguran da mogu pobijediti« i »ako me ljudi nastave toliko nagovarati, neću imati drugog izbora« zamijenili su sasvim konkretni i nedvosmisleni planovi za kampanju.

»Rudi je sa mnom prošao samo prošle izbore, a čekaju ga još dvoji«, raspričao se Bandić tako na Dan nezavisnosti novinarima Večernjaka o aktivnostima koje planira za sebe i svog kućnog ljubimca, retrivera Rudija. Kako je rekao, planira dobiti prve sljedeće izbore te se opet kandidirati za istu funkciju. Ako se zna da su prvi idući izbori oni predsjednički – stvari su više nego jasne.

Pitanje je dana, možda čak i sata, kada će zagrebački gradonačelnik, kao posljednji među favoritima, i službeno objaviti ulazak u predsjedničku arenu u kojoj, ustvari, pliva kao riba u vodi dulje od svih ostalih. Svoje predsjedničke ambicije prvi put je, bandićevski zakulisno, najavio još u svibnju, uoči lokalnih izbora izjavivši kako je uvjeren da bi pobijedio ako se kandidira za gradonačelnika Hrvatske. Pomno isplanirana kulisa te objave dovoljno govori o ozbiljnosti kojom Bandić pristupa kandidaturi: dogodilo se to u drugom najvećem hrvatskom gradu, u Splitu, i to u društvu čovjeka koji će nedugo nakon toga postati splitski gradonačelnik – Željka Keruma. Kerumu je namijenjena jedna od ključnih uloga – velikog financijera i lobista – u Bandićevom pohodu na Pantovčak, a dvojica »narodskih gradonačelnika« planiraju i suradnju na kreiranju nove utjecajne političke stranke u slučaju da Bandić u ovom pokušaju ne stigne na cilj.

on krade al’ i nama dade

Od svih kandidata koji su ušli u predsjedničku utrku Milan Bandić istovremeno je najkontroverzniji i najtransparentniji. Za razliku od Ive Josipovića koji je, kako je to rekao jedan zlobni bandićevac, »nepoznat izvan prve tramvajske zone«, i Nadana Vidoševića o čijim se poslovima i načinima stjecanja bogatstva, doduše, naveliko nagađa od kada se kandidirao ali je godinama, zapravo, uživao poluanoniman status na lagodnoj poziciji šefa HGK, Milan Bandić pod svjetlima je reflektora od 0 do 24 već puno desetljeće.

Nitko tko zaokruži njegovo ime na predstojećim predsjedničkim izborima neće se moći žaliti da je kupio mačka u vreći.

Ne treba se, dakle, pitati o Bandiću jer o njemu se zna sve, ali se itekako treba pitati o onima koji ga unatoč svemu neprestano, točnije četiri puta za redom, biraju za prvog čovjeka metropole. Tko su oni, zašto to čine i ima li ih i u Hrvatskoj dovoljno da ga učine predsjednikom?

Politički analitičar Žarko Puhovski, profesor sociologije na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu Dražen Lalić te predsjednik Transparency internationala Hrvatske Zorislav Antun Petrović slažu se da je fenomen Bandić proizvod koruptivne društvene i političke kulture kakva, definitivno, prevladava u Hrvatskoj.

– A što očekujemo u zemlji u kojoj se onoga tko je na vlasti a nije uspio namlatiti pare smatra nesposobnim idiotom? U zemlji u kojoj politička zbivanja prati, u najbolju ruku, pet posto intelektualaca i pet posto onih koji bistre politiku po birtijama? Zavladao je opći cinizam u odnosu na političare, smatra se da su oni a priori koruptni, a onoga tko priča o poštenju doživljava se nesposobnim. Naličje tog cinizma je onda analogija na kojoj dobiva Bandić: ako su već svi koruptni, idemo onda birati onoga tko je sposoban, tko ima rezultate – objašnjava Puhovski. Ako mentalitetu u kojem su »snađi se druže« i »on krade al’ i nama dade« misao vodilja i aktivnog i pasivnog političkog angažmana, dodate još i kontekst nesređene pravne države koja ne progoni najveće ribe, te neslobodnih medija koji ne uživaju povjerenje građane, jasno je da u igri ostaje upravo ono što je Bandićev najjači adut: vidljivi rezultati »poslovanja«. Izgrađena infrastruktura, percepcija čovjeka koji »radi 16 sati na dan«, »koji se muči kao Isus Krist na križu« i jednim telefonskim pozivom rješava probleme na kojima sistem zapinje.

muljao s GUP-om, dijelio zemljišta tajkunima, vozio pijan…

Objektivno govoreći, Bandić je hodajuća afera. Od kada je 2000-te godine zasjeo u gradonačelničku fotelju u metropoli, kontroverzni potezi ili izjave Milana Bandića pune novinske stranice praktički na tjednoj bazi.

Još nije kako treba ni ušao u gradonačelniči ured, a već je skandalizirao javnost zapošljavanjem čak 14 osobnih savjetnika. Ni godinu dana poslije, otkrilo se kako gradonačelnik Zagreba ima bespravnu vikendicu u Samoborskom gorju. U vrijeme dok se na građevinske dozvole u prosjeku čekalo mjesecima, Bandić je, naravno, kad je pukla bruka, papire za svoju bespravnu građevinu »sredio« za rekordnih 15 dana. Nije mu trebalo ni dvije godine da pohvata konce i pokrene »core business« u kojem se, u godinama koje dolaze, nažalost izvještio do perfekcije. Radi se o kreativnim i učestalim promjenama GUP-a, te muljevitim zamjenama atraktivnog gradskog zemljišta za čudne i, obično, znatno manje parcele poznatih i manje poznatih »investitora«. U 2002. tako zemljišnim transakcijama pogoduje kontroverznim poduzetnicima Leonu Suliću, Anti Guciću, Ivanu Radoševiću, a u sličnim poslovima kasnije će mu partneri biti i neki puno »konkretniji« igrači od ražalovanih tajkuna iz ’90.-tih. Na listi etičkih i pravnih regula koje nikako ne bi smio kršiti jedan političar, Bandić bi kraj svake stavke mogao staviti »check« jer – prekršio ih je sve: muljao je s gradskim resursima, šakom i kapom dijelio novce Zagrepčana širom Hrvatske isključivo u svrhu vlastite promocije, poslove dilao svojim kumovima i drugarima, bespravno gradio, vozio pijan, bježao pred policajcima i prijetio im otkazom, fiktivno se rastao od žene da bi stekli imovinu, gradio javne WC-e za 12 tisuća eura po kvadratu, psovao mater gradonačelnici (Vlasti Pavić) iz vlastite stranke na sjednici gradske skupštine…

turkey političar

– Većina ljudi u Hrvatskoj shvaća politiku vrlo, vrlo pragmatično. Treba usporediti ono što su građani Zagreba dobivali za svoje poreze prije i nakon 200., pa će se shvatiti Bandićeva tajna. Ako čovjek plaća goleme poreze i prireze i za to ne dobije baš ništa, onda je zahvalan i kada za istu lovu dobije tek čašu vode i dobar dan. Karikiram, ali u osnovi – to je to. Građani još uvijek u velikoj mjeri apstrahiraju državu i javne službe, ne shvaćaju da novac kojim raspolaže Bandić ili Kalmeta ili bilo tko drugi u javnoj vlasti nije »gradski« ili »državni« nego njihov, i da im nije nešto dao Bandić nego da oni to plaćaju – objašnjava šef TIH-a Petrović. Za razliku od Puhovskog koji vjeruje da Bandićevu pobjedu u drugom krugu predsjedničkih izbora može zaustaviti samo čudo, Petrović smatra kako će građani znati napraviti razliku između funkcije gradonačelnika i predsjednika države.

– Prema mom iskustvu na čelu TIH-a, politička kultura se ipak razvija i ljudima igraju rezultati ali igra i transparentnost. Uz to, birači ipak shvaćaju da gradonačelnik i predsjednik nisu ista stvar. Jedno je na čelo nekog grada birati čovjeka koji će na gradilištu dići slušalicu i dovući u pet minuta još jedan bager. Ali Bandić ne može ući u Europski parlament, okrenut broj telefona i riješiti stvar. Na toj razini ipak igraju neke druge vještine i kvalifikacije – smatra Petrović.

Bandić je, objašnjava Lalić, klasičan primjerak onoga što se u Americi naziva »turkey političar«, po onima koji za Dan zahvalnosti donose ljudima u kuće purice.

– Dijeli konje, daje donacije zavičajnim klubovima, krpa ceste, pomaže župama, svećenicima, crkvi. Ljudi računaju – od njega ćemo nešto dobiti. Budući da je u tome vješt, a uz to je izrazito socijalno inteligentan i ima sposobnost jednostavnog komuniciranja, mnogi računaju: nema veze ako je i korumpiran, on je za razliku od drugih političara barem simpatičan i efikasan. Uspješno je izgradio imidž Robina Hooda hrvatske politike. Naravno da je to sve jedna varka ali varke funkcioniraju. Bandić je najveći profiter na krizi političkih elita u Hrvatskoj, na krizi povjerenja ljudi u institucionalnu politiku i njezinu sposobnost da rješava probleme – objašnjava Lalić.

trenutak istine

Lalić je, međutim, uvjeren kako ono što je Bandiću bila garancija za uspjeh u Zagrebu istovremeno neće biti i sigurna ulaznica u presjedničke dvore na Pantovčaku. Puno toga, objašnjava, ovisit će o odazivu na izbore jer Bandiću, već se pokazalo i na zagrebačkim izborima, odgovara niži odaziv. Kod slabog odaziva na biračkim mjestima dominiraju oni koji su na temelju klijentelističkih motiva izašli na izbore. Za Bandića, kaže Lalić, postoji niz »bijelih mrlja« na teritoriju Hrvatske, sredina kojima on jednostavno kulutrološki i ideološki uopće ne odgovara i u kojima će mu hendikep biti to što, ako se na stranu odvoje njegovi infrastrukturni zahvati po Zagrebu i velikodušni poklončići slične materijalne prirode podijeljeni širom Hrvatske, nema nikakvu prepoznatljivu političku inicijativu i program iza sebe.

– Kada se borba s ove svakodnevne real-politike u kojoj je on vješt, prebaci na polje kulture i vrijednosti, a predsjednički izbori svakako su ta vrsta bitke za vrijednosni sustav, vidjet ćemo kako će Bandić proći. Kada ljudi budu odlučivali između europskih vrijednosti za budućnost i dosadašnjih balkanskih normi »poslovanja« u politici, Bandić će saznati svoj realni domet. Predsjednička kandidatura populista Milana Bandića bit će trenutak istine i za njega i za zemlju u cijelosti – zaključuje Lalić.

Izvor: 10.10.2009. Novi list, strana 32

Ostavite komentar

comments