Početna / O kampanji / Kad je počeo rat – nismo sigurni, kad će hrvatska biti cjelovita – ne znamo

Kad je počeo rat – nismo sigurni, kad će hrvatska biti cjelovita – ne znamo

kandidatiDomovinski rat bio je obrana od agresije Srbije i JNA; Domovinski rat bio je građanski rat vođen na prostoru jedne republike raspadajuće Jugoslavije; Domovinski rat ima obilježja i jedne i druge vrste rata – to je rasprava koja se vodila u javnosti (i) posljednjih dana, a koju je inicirao slučaj »Thompson bi u Švicarsku«, odnosno kvalifikacija švicarskih vlasti da je rat bio – građanski. No, druga rasprava o Domovinskom ratu, možda i zanimljivija u Hrvatskoj se vodi mnogo tiše. Radi se o naizgled jednostavnom pitanju – kada je počeo Domovinski rat?

Ratovi se od Drugog svjetskog rata više ne navješćuju. Zapravo, i tada je službena obavijest o tome da je jedna država u ratnom stanju s drugom bila puka formalnost jer bi vojne operacije započele koji sat prije službene obavijesti. Posljednji rat, barem posljednji veliki rat, u kojem se zaista obavještavalo »mi ćemo s vama zaratiti« bio je Prvi svjetski rat. Da pitanje kada je počeo Domovinski rat nije jednostavno, potvrđuje i naizgled mnogo jednostavnije pitanje – kada je počeo Drugi svjetski rat. Standardni školski odgovor na to pitanje glasi 1. rujna 1939. godine napadom Njemačke na Poljsku. No, pitanje je, je li njemačko-poljski rat ujedno i svjetski rat ili je njemački napad na Poljsku bio povod za Drugi svjetski rat. Taj je rat ne samo šire zemljopisne konotacije zadobio 3. rujna 1939. godine kada su Francuska i Velika Britanija Njemačkoj navijestile rat zato što je Njemačka napala Poljsku. No, i tada je pitanje je li to bilo dovoljno da bi se taj rat nazivao svjetskim. Još šire konotacije taj je rat zadobio 17. rujna 1939. godine kada je i Sovjetski Savez napao Poljsku. Usprkos činjenici da je SSSR većim dijelom prostire u Aziji, to je i dalje bio dominantno europski, a ne svjetski rat. Drugi svjetski rat postao je doista svjetski 7. prosinca 1941. japanskim napadom na Sjedinjene Američke Države.

5. kolovoza 1990.

Stvari s početkom Domovinskog rata, barem kada je riječ o preciznom datumu su – nejasne. Zavirimo li u hrvatski pravni sustav, to će biti jasnije. Ustav u Izvorišnim osnovama povijesno pravo hrvatskog naroda na punu državnu suverenost izvodi i iz Domovinskog rata jer se to pravo očitovalo i »pobjedom u Domovinskom ratu (1991. – 1995.)«. Dakle, ni u Ustavu nema precizne odrednice i to ne samo o tome kada je rat započeo, nego ni kada je završio. Jedino je jasan ishod rata.

Pravnim određenjem trajanja Domovinskog rata bavi se i Zakon o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji. On u članku 2. stavku 2. navodi da se »pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti Republike Hrvatske, u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s time otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.«. Naizgled ovo je mnogo jasnije jer ako se ovim člankom podrazumijeva »oružani otpor agresoru«, a kao najraniji mogući datum za stjecanje prava navodi 5. kolovoza 1990. godine, onda je valjda rat započeo baš toga datuma.

Međutim, kronologija Domovinskog rata objavljena na internetskim stranicama Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata pod nadnevkom 5. kolovoza ne spominje »oružani otpor agresoru« ili bilo što slično. Točnosti radi, pod tim se nadnevkom spominje jedan događaj – »u okviru MUP-a RH formirana je prva brigada policije (1.700 pripadnika); ubrzo je formirana (7. IX.) Antiteroristička jedinica policije na državnoj razini«. Stavimo li datum iz spomenutog Zakona u kontekst događaja koji navodi kronologija još bi ispalo da je rat počeo administrativnom odlukom MUP-a RH. U tom se zakonskom članku Domovinski rat ne spominje, ali se navodi u nazivu samoga zakona, a datumi su iznimno važni jer na temelju njih se mogu ili ne smiju ostvariti određena prava.

17./18. kolovoza 1990.

Stvari su, možda, nešto jasnije pogleda li se u istoj kronologiji nadnevak 17. kolovoza. Tada su, navodi se, organizirano zapriječeni prometni pravci, a JNA je spriječila helikoptere hrvatske policije da dođu do Knina. Za ovu je temu zanimljivo da su »sljedeći dan Srbi u Gračacu, Obrovcu, Benkovcu, Korenici i Donjem Lapcu napali policijske postaje; to se može shvatiti kao početak oružane pobune Srba protiv demokratski izabrane vlasti u Hrvatskoj«. Tu su stvari doista nešto jasnije jer se navodi »oružana pobuna Srba«, što bi moglo implicirati početak rata, a datum bi u tom slučaju bio 18. kolovoza 1990. godine.

Ista kronologija može biti dobar vodič i za daljnje traganje o početku Domovinskog rata. Naime, pod 2. ožujka 1991. godine, opisujući zbivanja u Pakracu, navodi se da su Specijalne jedinice MUP-a protjerale srpske ekstremiste iz toga grada (koji su dan ranije upali u policijsku postaju i razoružali sve policajce Hrvate). Događaj od 2. ožujka 1991. bio je »prvi veći sukob hrvatskih redarstvenih snaga sa srpskim ekstremistima«. Zanimljivo je da kronologija Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata pojam »Domovinski rat« prvi put spominje uz prvu žrtvu, odnosno Josipa Jovića koji je poginuo na Plitvicama 31. ožujka 1991. godine.

Ni međunarodno zakonodavstvo nije od pomoći za utvrđivanje početka Domovinskog rata. Statut Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju, što je svakako zanimljivo, uopće ne spominje imenicu »rat«. On je osnovan za »kazneno gonjenje osoba odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriju bivše Jugoslavije od 1991.«.

datuma niotkud

Datuma niotkud. Datumi more i Koaliciju za REKOM, odnosno Regionalnu komisiju za utvrđivanje svih činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim kršenjima ljudskih prava na području bivše Jugoslavije. Na osnivanju te komisije se radi, a upravo se pokušava odrediti vremenski okvir koji bi bio u mandatu komisije. Istina, ne traži se odgovor na pitanje kad je počeo Domovinski rat, nego kada je počeo prvi rat od ratova vođenih u procesu raspadanja Jugoslavije. Umjerena struja zalaže se za 1991. godinu, pozivajući se upravo na Statut MKSJ-a, a radikalna struja smatra da je sve počelo demonstracijama na Kosovu u ožujku 1981. godine, ako ne i ranije.

Pomoć u razjašnjavanju problema »kada je počeo Domovinski rat« potražili smo i kod predsjedničkih kandidata, barem onih koji su nakon nedavnog kviz-iskustva na Hrvatskoj televiziji voljni sudjelovati u ispitivanjima znanja. Cilj nije bio dobiti od njih točan odgovor, nego provjeriti tezu o nesigurnosti u to kada je Domovinski rat točno počeo.

Predsjednički kandidat IDS-a Damir Kajin ustvrdio je da to nije definirano ni jednim pozitivnim propisom, iako se određeni datum spominje u Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji.

– Za jedne je to krvavi Uskrs na Plitvicama, za jedne je to »balvan revolucija« i srpska pobuna 17. kolovoza 1990. godine, za neke je to napad na Vukovar. Ničim nije jasno definirano, kazao je Kajin. I predsjednička kandidatkinja HNS-a Vesna Pusić smatra da je pitanje što tko uzima za početak, a na naše pitanje odgovorila je protupitanjem »jesu li to Plitvice i pogibija Jospa Jovića«. Za Nadana Vidoševića to je 17. kolovoza 1990. godine, odnosno početak pobune koju je podržala jugoslavenska vojska, iako je razoružavanje Hrvatske, a naoružavanje pobunjenika započelo već i prije prvih demokratskih izbora, a u simboličkom smislu Domovinski rat svakako je počelo na krvavi Uskrs 1991. godine pogibijom Josipa Jovića. Dakle, i Vidošević je nesiguran je li početak pobuna ili prva žrtva koja, uzgred rečeno, nije simbolička nego stvarna.

vukovarska ada, sveta gera, prevlaka…

Jedini koji nema nikakvih dvojbi o datumu početka jest Josip Jurčević. Ustvrdivši da postoje mnogi nesporazumi, uključujući i one u znanstvenoj zajednici, o početku rata, za njega je to »povijesno i politološki neupitno 17. kolovoza 1990. godine jer je tada oružanom silom dio teritorija Republike Hrvatske izuzet od hrvatske vlasti«.

Domovinski rat vodio se i zbog ostvarenja teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske u međunarodno priznatim granicama. Predsjedniku je sukladno prisezi u opisu posla i čuvanje nezavisnosti, opstojnosti i jedinstvenosti države Hrvatske. Stoga smo predsjedničke kandidate priupitali i kada je Hrvatska postala teritorijalno cjelovitom. Tu su, među anketiranima, stvari ipak nešto jednostavnije. Svi navode reintegraciju Hrvatskoga podunavlja, što se službeno dogodilo 15. siječnja 1998. godine kao ključan događaj. Za Vesnu Pusić baš to je – to, »mirna reintegracija Hrvatskog podunavlja, preuzimanje i konačna uspostava civilne vlasti na tom području«. Njoj nasuprot je Jurčević koji tvrdi da Hrvatska još nije teritorijalno cjelovita u međunarodno priznatim granicama, a primjeri za to su »Vukovarska ada koja je nesporno dio hrvatskoga teritorija, ali i Sveta Gera ili Prevlaka«.

Negdje između Pusić i Jurčevića smjestili su se Kajin i Vidošević. Za Kajina teritorijalna cjelovitost ostvarena je »nakon mirne reintegracije Hrvatskog podunavlja 1997. godine, što je obilježeno početkom 1998. godine«. Međutim, Hrvatska je teritorijalno cjelovita, ali joj granice još nisu defnirane, smatra Kajin, a »bit će kad se arbitražom riješi pitanje zapadne istarske obale gdje granica treba ići sredinom Piranskog zaljeva, kao i druge sporne točke sa Srbijom i Crnom Gorom«. I za Vidoševića teritorijalna cjelovitost je ostvarena mirnom reintegracijom u siječnju 1998. godine, »ali taj se proces nastavlja integracijom Prevlake i bit će dovršen tek razgraničenjem na kopnu, moru i Dunavu«.

Nakon svega barem je nešto jasno: kad je počeo rat, nismo sigurni, kad će Hrvatska biti teritorijalno cjelovita, ne znamo.

Izvor: 17.10.2009. Novi list, strana 32

Ostavite komentar

comments