Početna / O kampanji / O financiranju predsjedničke kampanje: kandidati biračima ne trebaju pravdati ništa

O financiranju predsjedničke kampanje: kandidati biračima ne trebaju pravdati ništa

Tiskovna konferencija Borisa Mikšiæa

Nemoguće je, dakle, saznati koliko su potrošili na oglašivanje (televizijsko, radijsko, novinsko, plakatiranje…), kome su davali plaće jer su nekoga zasigurno zaposlili u svom stožeru, kome su plaćali honorare, koliko su potrošili na benzin, a koliko su ih koštali glazbenici. Sve je to vrlo pogodno i za porezne prijevare, ali i za kršenja, primjerice, Zakona o radu

Hrvatska je ušla u petu kampanju za predsjedničke izbore, drugu koja se vodi a da postoji Zakon o financiranju promidžbe za izbor predsjednika Republike, ali prvu u kojoj će financiranje kampanje biti barem pristojno uređeno –- morat će sačekati barem do 2015. Iako je kandidatima suzbijanje korupcije među programskim prioritetima, a uz suzbijanje korupcije redovito se vezuje i svojedobno pomodna, a sad već gotovo klasična, u hrvatski jezik uvezena, imenica »transparentnost«, spomenuti Zakon baš ničim ne obvezuje da budu transparentni. Dapače, taj Zakon, ismijavan čim je usvojen 2004. zbog činjenice da ne regulira gotovo ništa i da ima samo sedam članaka, kandidatima omogućava da njihove kampanje i dalje budu, umjesto financijski proničnih i providnih, financijski nepronične i neprovidne. U Zakonu se navodi od koga se ne smiju dobivati donacije (strane države, javnih poduzeća, jedinica lokalne uprave i samouprave, udruga radnika i poslodavaca…) a uz tu odredbu praktički je koliko-toliko smislena još jedino odredba prema kojoj kandidati Državnom izbornom povjerenstvu moraju sedam dana prije održavanja izbora dostaviti prijevremena financijska izvješća o visini i izvorima sredstava prikupljenima za promidžbu te da su dužni u roku od 15 dana od održavanja izbora dostaviti DIP-u podatke o visini i izvoru utrošenih sredstava korištenih u promidži. I to bi bilo sve. Financiranje predsjedničke kampanje smisleno je poput ementalera – što više sira, to više rupa, što više rupa, to manje sira.

sankcionirati zakonodavca

Dobrohotnost zakonodavca prema predsjedničkim kandidatima i načinima njihovog financiranja kampanje potvrđuje činjenica da ni za ove minimalne zahtjeve nisu predviđene baš nikakve sankcije. No sankcioniran bi možda ipak trebao biti ponajprije zakonodavac koji gotovo ništa nije regulirao ni 2004., a kojemu ni brojni prigovori nisu bili dovoljan poticaj, a pet godina dovoljno dugo vremensko razdoblje da dopuni Zakon. Izvršna direktorica GONG-a Sandra Pernar ističe da nije definirano čak ni kako izvještaji koji se trebaju predati DIP-u izgledaju. Da se nije vodilo računa o obavještavanju javnosti svjedoči činjenica da kandidati nemaju obvezu javno objaviti svoja financijska izvješća, na što posebno upozorava Pernar. Ta je obveza prebačena u nadležnost DIP-a koji u roku od osam dana od primitka podatke treba objaviti u »Narodnim novinama« i sredstvima javnog priopćivanja (pri čemu se, naravno, ne navodi o kojim se sredstvima radi, trebaju li te objave sredstvima javnog priopćavanja biti plaćene i po kojoj tarifi).

No to je tek početak nesuvislosti. Kandidati, nadalje, uopće nisu dužni objaviti rashodovnu stranu svoje kampanje. Usporedbe radi, golema dokumentacija o rashodovnoj strani američkih predsjedničkih kandidata javno je dostupna na internetu i iz nje se jasno vidi na što se troši novac. Navodi se kome je plaćeno, kada i zašto, a navode se i najmanji (primjerice dva dolara) troškovi poput onih za poštarinu. Kandidati u Hrvatskoj svojim biračima ne moraju, ako ne žele, pravdati ništa. Dakle, nemoguće je saznati koliko su potrošili na oglašivanje (i koliko na televizijsko, koliko na kojoj postaji, koliko u kojim novinama, koliko na plakate, internetske portale, radijske postaje…), nemoguće je saznati i kome su davali plaće jer su nekoga zasigurno zaposlili u svom stožeru, kome su plaćali honorare, koliko su potrošili na benzin, a koliko su ih koštali glazbenici koji su im u kampanji svirali i pjevali. Sve je to vrlo pogodno i za porezne prijevare (primjerice, manji dio se isplati ugovorno, a većina u gotovini), ali i za kršenja primjerice Zakona o radu.

diskriminacija nezavisnih kandidata

No, možda je i najzanimljiviji propust nereguliranog načina financiranja predsjedničkih kampanja stvaranje razlike (pa i diskriminacije) nezavisnih kandidata u odnosu na kandidate stranaka. Naime, nezavisni kandidati moraju otvoriti poseban računa za financiranje svoje kampanje, što stranački ne moraju, već mogu koristiti postojeći stranački. Postoje i dvojbe oko toga mogu li se na nezavisne kandidate, iako sudjeluju na predsjedničkim izborima, primijeniti odredbe Zakona o financiranju politički stranaka, nezavisnih kandidata i lista. U tom bi slučaju donacije kako fizičkih tako i pravnih osoba njima bi bile ograničene na 90 tisuća kuna u slučaju fizičkih osoba, odnosno milijun kuna za pravne osobe. Za kandidate političkih stranaka nikakvih ograničenja u visini donacije nema. Kandidati stranaka povlašteni su, smatra predsjednik Transparency interantionala Hrvatska Zorislav Antun Petrović, i zato što kandidat stranke prema zakonu može kanalizirati sve donacije u stranku, odnosno na stranački račun, pa onda stranku prikazati kao jedinog donatora, a što je bio, kako navodi, slučaj s kandidatkinjom HDZ-a na prošlim predsjedničkim izborima Jadrankom Kosor.

Jedno od pitanje je i koliko novca treba da bi se kampanja odradila zadovoljavajuće. Prema podatcima s prošlih izbora, Stjepanu Mesiću trebalo je nešto manje od 6,5 milijuna kuna za kampanju i to je bilo dovoljno za stjecanja prava da još pet godina bude na Pantovčaku. Većina izglednijih kandidata na ovogodišnjim izborima navodila je da će utrošiti manje od te svote (četiri do pet milijuna kuna). No, recesiji usprkos teško je vjerovati da će ta svota biti dovoljna za pokrivanje svih troškova. Hrvatska je država koja nikome ne limitira visinu donacije. Tako je u Hrvatskoj Branku Mikšiću bilo moguće, što mu u SAD-u, na koji se toliko poziva, nipošto ne bi bilo, da sam sebi financira kampanju u stopostonom iznosu.

Izvor: Novi list 28.11.2009. (pogled str.8)

Ostavite komentar

comments