Početna / O kampanji / Mesićeva nasljednika mogao bi odlučivati i fotofiniš

Mesićeva nasljednika mogao bi odlučivati i fotofiniš

kampanja2Izborna utrka za predsjednika Republike postaje sve neizvjesnija

Izborna kampanja za predsjednika Republike se zahuktava, glavni pretendenti za Mesićeva nasljednika već su počeli razmjenjivati teške topničke udare i nema sumnje da će se svakim danom voditi sve nemilosrdnija bitka za naklonost svakoga glasača ponaosob. No, ovi predsjednički izbori ne samo da će biti zanimljiviji i uzbudljiviji od svih prethodnih, nego bi njihov krajnji ishod mogao bitno utjecati i na sudbinu glavne oporbene stranke, prije svega stranačkog čelnika Zorana Milanovića. Naime, poraz SDP-ova kandidata Ive Josipovića na ovim izborima zasigurno bi zapečatio sudbinu stranačkog predsjednika Milanovića, jer bi to bio treći u nizu njegovih neuspjeha otkako je, nakon smrti Ivice Račana, došao na čelo socijaldemokrata 2007. Pogotovo ako SDP-ov disident Milan Bandić ostvari bolje rezultate od dojučerašnjeg mu stranačkog kolege Josipovića, što bi, smatraju mnogi analitičari, ali i sve veći broj stranačkih dužnosnika, i definitivno dovelo do prijevremene smjene na čelu socijaldemokrata. Zasad Josipović i prema najnovijim anketama drži vodeću poziciju, no analitičari upozoravaju na činjenicu da se njegova prednost s početka kampanje sve više topi te da bi se situacija do 27. prosinca, kad će se održati prvi krug predsjedničkih izbora, mogla dramatično promijeniti. Naime, Josipovićeva kampanja je i dalje anemična, neprepoznatljiva i bez imalo adrenalina, što bi u konačnici moglo biti vrlo riskantno za SDP-ova kandidata, jer većina građana želi odlučnijeg i uvjerljivijeg budućeg predsjednika. Izborni slogan »Pravda« u Josipovićevoj izvedbi podsjeća na vapaj nekad omiljenog junaka dječjih crtića Kalimera koji je svaku večer prije Dnevnika nemoćno uzvikivao: »To je nepravda, to je nepravda!«, upozoravaju nezadovoljni pojedinci iz njegova izbornog stožera. Naime, kažu da bi dosadašnji tijek Josipovićeve kampanje možda bio dostatan u utrci za dekana Muzičke akademije ili u utrci za glazbenu nagradu Porin, ali nikako u bici za čelnog čovjeka u državi.

Stoga su sve izraženije podjele u izbornom stožeru SDP-ova kandidata, a potpredsjednica stranke Milanka Opačić, tvrde pouzdani izvori, u takvoj kampanji, navodno, ne želi više sudjelovati. Josipoviću će u svakom slučaju u daljem tijeku kampanje sve više škoditi rasulo u glavnoj oporbenoj stranci i dramatično posrtanje predsjednika SDP-a Zorana Milanovića, koji u središnjici na Iblerovu trgu ostaje sve usamljeniji. Napuštaju ga i dojučerašnji vjerni suradnici i svi su pomalo umorni od Milanovićeva nesnalaženja na čelu stranke, koji SDP vodi u sve dublji ponor. Mnogi smatraju da su sazrele sve okolnosti za prijevremene izbore za novog lidera SDP-a jer da je sadašnji predsjednik Milanović gotovo upropastio tu glavnu oporbenu stranku. Uvjereni su da će do takvih izvanrednih izbora u stranci doći odmah nakon završetka izborne utrke za predsjednika Republike, jer ako se SDP želi pripremiti za iduće parlamentarne izbore 2011., s čela mora odstupiti Zoran Milanović, nesumnjivo najodgovorniji čovjek za kaos koji je nastao u toj stranci od trenutka Račanove smrti do danas. Zbog takvog kaotičnog stanja stranku napuštaju i SDP-ovi prvoborci poput Mate Gavrana, predsjednika brodsko-posavske županijske organizacije i člana Glavnog odbora SDP-a. »Istina je, otišao sam iz SDP-a u kojem sam član od 1990., dao sam ostavke na sve stranačke dužnosti i nakon gotovo 20 godina završio s tim. Ovo što se sada događa podsjeća na rane radove HDZ-a, SDP se pretvorio u sve suprotno od onoga što je trebao biti i od perspektivne stranke postao je gubitnička. Ne želim voditi rat sa Zoranom Milanovićem, jedna je dobra ideja potrošena i bavit ću se nečim drugim«, otvoreno je o razlozima napuštanja SDP-ova broda progovorio Gavran.

Nije teško ni pretpostaviti da će se taj iskusni socijaldemokrat odmah staviti na raspolaganje Milanu Bandiću jer je i sam priznao da će »pomoći svim ljudima koji žele dobro Hrvatskoj i koji ne nose iskaznicu SDP-a samo da bi sebe ojačali«. No, na žalost SDP-a neće Gavran biti usamljen slučaj, takvih bi slučajeva zasigurno moglo biti još jer stranački nezadovoljnici sve su otvoreniji u kritikama dosadašnjih SDP-ovih kormilara koji su, smatraju, u stranku ušli nakon Tuđmanove smrti krajem 1999. godine iz čisto karijerističkih razloga. Takvima, tvrde SDP-ovi prvoborci, nije stalo ni do stranke ni do socijaldemokracije, nego do osobne promidžbe i političkog probitka pa i na štetu same stranke. Mnogi od njih, izvornih esdepeovaca, stoga neće glasati za Milanovićeva kandidata Josipovića, kojeg također smatraju dotepencem jer se u stranku, kako tvrde, učlanio »takoreći jučer kako bi već danas iskoristio sve stranačke poluge da se dočepa Predsjedničkih dvora, a onda, u slučaju uspjeha, sve stranačko bi odbacio od sebe kao staru krpu«! Njihove glasove, nesumnjivo je, pokupit će Milan Bandić, kojem se na terenu priključuje sve veći broj SDP-ovih članova. Možda u tom grmu leže i pravi razlozi naglog pada popularnosti SDP-ova službenog kandidata Ive Josipovića, koji i dalje u anketama drži čelnu poziciju, no sve mu se više približavaju ostali najozbiljniji pretendenti za Mesićeva nasljednika.

Mnogi su s razlogom skeptični i prema anketama koje su se u bezbroj slučajeva dosad pokazale krajnje nepouzdane i de facto u funkciji svojih naručitelja. Prisjetimo li se samo onih besramnih anketa pred prošle parlamentarne izbore koje su i nekoliko minuta pred objavu službenih rezultata Državnog izbornog povjerenstva pokazivale uvjerljivu pobjedu Milanovićeva SDP-a nad Sanaderovim HDZ-om. Mnogi mediji su na temelju tih lažnih rezultata već proglasili SDP-ovu pobjedu te su za novog premijera inaugurirali tadašnjeg SDP-ova kandidata Ljubu Jurčića. Upravo zbog toga mnogi već sada sa skepsom gledaju na Josipovićevu vodeću poziciju jer je već i vrapcima na grani postalo jasno da na takva ispitivanja javnog mnijenja HDZ-ovi birači gotovo po nekom nepisanom pravilu ne odgovaraju. Toga je svjestan i kandidat najjače hrvatske stranke Andrija Hebrang koji se previše ne osvrće na spomenute ankete, nego se uzda u sebe i u rad svojih suradnika na terenu i uvjeren je u pobjedu u drugom izbornom krugu. Razloga za optimizam Hebrang ima na pretek, prije svega zbog činjenice da predsjednica te stranke i Vlade Jadranka Kosor po popularnosti tuče sve ostale stranačke čelnike te da je trenutno najpopularnija političarka u državi. U srazu s njezinim glavnim političkim protivnikom, predsjednikom glavne oporbene stranke Zoranom Milanovićem, predsjednica Kosor uvjerljivo vodi, što dodatno jača i rejting vladajućeg HDZ-a, kao i njegova predsjedničkog kandidata. To u ovoj situaciji može biti i presudno za izbor predsjednika države, s obzirom na činjenicu da je HDZ-ovo biračko tijelo kompaktnije i discipliniranije od svih drugih. Naime, na svim dosadašnjim izborima HDZ-ovo biračko tijelo funkcioniralo je kao disciplinirana vojska koja je nepogrešivo glasovala za svojeg stranačkog kandidata. Prisjetimo li se samo prošlih predsjedničkih izbora na kojima je kao službeni kandidat vladajuće stranke sudjelovala premijerka Jadranka Kosor, koja je u srazu i s tako moćnim kandidatom kao što je to bio predsjednik Mesić, uspjela mobilizirati cjelokupno HDZ-ovo biračko tijelo. Na to, nesumnjivo, računa i Andrija Hebrang pa je najvjerojatnije zbog što veće mobilizacije svojih birača zaoštrio svoju izbornu kampanju.

Naime, Hebrang je odlučio izboriti se za drugi krug na način da izravno baci rukavice u lice svojim najozbiljnijim protukandidatima, odnosno onima koji ga prema dosadašnjim anketama na tome putu najozbiljnije ugrožavaju. Konkretno, odlučio je svojim protukandidatima, pogotovo svojim dojučerašnjim stranačkim kolegama Nadanu Vidoševiću i Draganu Primorcu, skinuti maske s lica i javno im reći što ih pripada. Vidoševića je optužio za prekomjerno bogaćenje i golemu imovinu koju posjeduje i traži od njega da podastre račune za svaku zarađenu, ali i utrošenu lipu. Primorca je prozvao dezerterom jer je, kako tvrdi, u jeku Domovinskog rata, dakle u sudbonosnim trenucima za Hrvatsku, taj dojučerašnji ministar obrazovanja, prosvjete i sporta pobjegao u Ameriku, te rekao da ga branitelji drže u šaci. Na ove žestoke optužbe, žestoko su odgovorili i Vidošević i Primorac, koji su Hebrangu kao najveći grijeh spočitnuli njegovo napuštanje teško bolesnog predsjednika Tuđmana 1998., no čini se da je u tom okršaju predsjednički kandidat HDZ-a u znatnoj prednosti jer je prvi udario i natjerao svoje protukandidate da se brane i svu svoju energiju usmjere na dokazivanje nevinosti, što nije nimalo lak zadatak u tako kratkom razdoblju.

Ako Hebrang do kraja kampanje uspije uvjeriti svoje HDZ-ovo biračko tijelo da je upravo on njihov jedini izbor, a ne »stranački otpadnici«, onda bi se njegove šanse za ulazak u drugi krug udvostručile. Istini za volju, takva agresivna kampanja pored niza prednosti ima i svojih zamki, osobito jer je Hebrang krenuo beskompromisno u klinč s više kandidata istodobno. No, Hebrang je odlučan i samouvjeren u svojoj namjeri da što prije raščisti s neraščišćenim računima svojih protukandidata te ga ni narodna mudrost koja kaže: »Kada gađaš ostani skriven, da i sam ne postaneš metom«, u tome ne može pokolebati. U svakom slučaju, idući dani i tjedni u utrci za predsjednika Republike bit će napeti i dramatično uzbudljivi, a neizvjesnost oko izbornog pobjednika bit će takva da bi u konačnici Mesićeva nasljednika mogao odlučivati, sportskim žargonom rečeno – fotofiniš.

Izvor: Vjesnik

Ostavite komentar

comments