Početna / O kampanji / Predizborna obećanja predsjedničkih kandidata: izgubljeni u vremenu

Predizborna obećanja predsjedničkih kandidata: izgubljeni u vremenu

Kad bi vremenski putnik ovih dana sišao u Hrvatsku, zalupio vrata vremeplova i osluhnuo predizborna obećanja predsjedničkih kandidata, našao bi se u velikoj konfuziji. Po ideološkom rasponu tema još bi i mogao naslutiti da se nalazi u Hrvatskoj, ali po temeljnim porukama nipošto ne bi mogao i lako shvatiti koja je godina.

Spektar obećanja kojima maše glavnina ozbiljnih pretendenata na funkciju šefa države bio bi – naime – puno priličniji devedesetima nego 2010., godini zrele i punoljetne Hrvatske.

Hebrang

Čak i ako se ne bi puno osvrtao oko sebe, vremenski bi putnik po predizbornoj retorici mogao lako zaključiti da se nalazi u regresivnom društvu u kojemu se politički vokabular bezglavo vrti u krugu i lovi vlastiti rep.

Predsjednički kandidat SDP-a Ivo Josipović, primjerice, na izbore izlazi s programom “Nove pravednosti” u sklopu kojega svečano obećava biračima: Ako me izaberete, tražit ću reviziju pretvorbe! Gospodina Josipovića netko bi na vrijeme morao upozoriti da mu pravednost baš i nije tako nova: njegova je stranka s obećanjem da će revidirati pretvorbu dobila izbore još trećeg siječnja 2000. godine.

Zašto su ih tri godine poslije izgubili, ne treba nikome objašnjavati. S obzirom na to i na opći tretman pretvorbenih nestašluka, Ivi Josipoviću i stranačkim mu kolegama bilo bi pametnije da tu ranu više ne otvaraju.

Sukus programa Nadana Vidoševića mogao bi se sažeti u geslo: Red, rad i jednake mogućnosti! Kad se krene analizirati razvojni put ovog predsjedničkog kandidata, kao i ideološku popudbinu stranke u kojoj se razvio, ne zna čovjek što bi od tog svetog trojstva prije povezao s pravdoljubivim Nadanom.

Da, na primjer, nije bilo Tuđmanova strateškog plana o 200 bogatih obitelji i 4,5 milijuna kmetova, kandidat Vidošević nikad ne bi bio u prilici danas zagovarati zemlju rada i jednakih mogućnosti.

Red u elementarnoj logici podrazumijeva se sam po sebi. Andrija Hebrang sa sloganom “Za europsku i ponosnu Hrvatsku!” vremešnije će Hrvate neodoljivo podsjetiti na jednu sličnu parolu koja je na domovinski politički prostor lansirana prije dva desetljeća. “Europa, blagostanje, mir!” pisalo je, naime, na prvim predizbornim plakatima HDZ-a još daleke 1990. godine.

Dvadeset godina poslije matematički se može konstatirati da se nismo ni milimetra odmaknuli, kako u ideji, tako ni u provedbi. A dr. Hebrang kriminalce i prijestupnike u vlastitim stranačkim redovima također štiti jednako predano kao i desetljećima prije.

Originalnu i nadasve modernu misao biračima nudi i Miroslav Tuđman, kandidat još desnije desnice, koji poručuje: Računam na vjerničku Hrvatsku! Vjera se s državom 21. stoljeća, naime, jako dobro nosi, a posebno kad je zagovara kandidat koji je prvi put u krstionicu ušao pješice, i to debelo nakon četrdesete.

Tuđmanov ideološki kolega, povjesničar Josip Jurčević, na izbore, pak, izlazi s geslom “Za nove i nepotrošene ljude!”. Možda gospodin Jurčević odista još nije potrošen na izborima, ali ideja novih i nepotrošenih lica jest. I odavno se pokazala promašenom, jer se iza svježe kadrovske fasade kod nas kriju jeftini plagijatori i ljudi bez stvarnog sadržaja.

Izvor: SlobodnaDalmacija.hr

Ostavite komentar

comments