Početna / O kampanji / Komentar Novog lista – Sezona lova na birače

Komentar Novog lista – Sezona lova na birače

vidosevichgkNekoliko mjeseci ostalo je do službenog početka još jedne predizborne utrke u Hrvatskoj, utrke na čijem cilju je kao sjajan trofej isturena fotelja predsjednika države, nasljednika aktualnog Stjepana Mesića. Već danas imamo petnaestak najavljenih predsjedničkih kandidatura, a ne treba sumnjati da će se do službenog početka kampanje pojaviti još novih lica. Za neke od njih, ako i uspiju ispuniti potrebne preduvjete za kandidaturu, na koncu će glasati tek članovi njihovih širih obitelji, a oni ozbiljniji, pak, potporu će dobiti od društvenih skupina koje dijele njihov svjetonazor, ideje, vizije…

Razgovarali smo sa šestero predsjedničkih kandidata, pokušavajući doznati u kojim dijelovima biračkog tijela oni nalaze sigurne glasove, biračku bazu na koju valja nakalemiti što veći broj neodlučnih birača. Stranački kandidati, dakako, od prve su se prisjetili svojih partijskih suboraca, birača s kojima ih veže stranačka pripadnost, ali nisu se libili otići i dalje, najavljujući da se ne odriču niti jednog glasa.

Kandidati ljevice pribjegavaju retoričkim akrobacijama kako bi otkinuli što veći dio desnog biračkog tijela, a kandidati desnice ne ostaju im dužni, nego traže formulu kojom bi privukli birače lijevih.

Najozbiljniji neovisni kandidat Nadan Vidošević lišen je ideologije, pa priželjkuje i »lijeve« i »desne«.

Vrlo agresivno krenuo je u pretkampanju i dobio znatnu pozornost šire javnosti. Službeno ga ne podržava niti jedna politička stranka, ali vjetar u jedra daje mu niz uglednih gospodarstvenika, osobito onih s kojima je niz godina surađivao u Hrvatskoj gospodarskoj komori. Otežavajuću okolnost Vidoševiću predstavlja osobno bogatstvo, stečeno od osamostaljenja naovamo. Kod velikog broja birača ono bi prema ovom kandidatu moglo izazvati odium, budući da je, između ostalog, rečeni imetak stjecan u procesu pretvorbe i privatizacije. Vidošević, međutim, vjeruje da će premostiti ovaj problem i istaknuti se dobrom kampanjom, jasnim porukama i programom. Na pitanje na koje birače sa sigurnošću računa iz Vidoševićevog stožera najprije smo dobili izjavu u pisanom obliku.

Nadanova croatia rediviva

– Cijela moja kampanja se zasniva na pokušaju izvlačenja Hrvatske iz stanja malodušnosti i osjećaja besperspektivnosti. Oživljavanje Hrvatske kroz povratak vjere da vlastitim organziranim radom možemo živjeti bolje, osnovni je smisao moje kampanje. To je jedini put kojim se možemo, ne preko noći ali u dogledno vijeme, riješiti osjećaja tjeskobe, jer smo dužni, jer netko drugi upravlja našim životima. Patriotizam i osjećaj slobode moraju izlaziti iz osjećaja građana da je Hrvatska najbolje mjesto za ostvarenje snova svakog od njih. Oni koji osjećaju, misle i žele kao ja, bit će moji saveznici, glasi spomenuti dopis.

Budući da na postavljeno pitanje u ovom dopisu odgovora nije bilo, Vidoševića smo zamolili i za par »živih riječi«.

– Nema skupine kojoj se obraćamo. To je, jednostavno, poruka svima. U tome i jeste stvar, što iz krize izlazi društvo u cjelini. Pitanje je kako ljude animirati u cjelini! Pojedine skupine nisu te koje pokreću društvo, u pitanju je svaki građanin. Hrvatska je danas ugrožena kao što je bila ugrožena i 1991. godine, ali sad je riječ o ekonomskoj ugrozi. Stabilnost i budućnost ovise od ekonomskog oporavka, a u tome sudjeluju svi građani. Svaki građanin je moj birač, kaže Vidošević.

Budući da u priči o ekonomskom oporavku, uvjetom svoje izmještenosti izvan granica Hrvatske, jedan dio birača uglavnom ne sudjeluje, pitali smo ga hoće li pokušati pridobiti i glasove dijaspore.

– O dijaspori moramo drugačije govoriti. Postoji hrvatski narod, koji ima dvije domovine – Hrvatsku te Bosnu i Hercegovinu. Moj odnos, kad govorimo o komuniciranju s dijasporom, sastojat će se od dva aspekta: jedan je poziv onima koji su ekonomski migranti – da svoju sreću pokušaju tražiti u Hrvatskoj, a drugi – reći ću Hrvatima iz BiH da će u meni uvijek imati potporu. Ne samo zato jer je to ustavna obveza države, nego i zato jer vjerujem da potporu treba davati; davati, ali ne na način da im Hrvatska politika bude tutor. Kad god je ona bila tutor, to je završavalo tragedijom hrvatskog naroda u BiH. Oni moraju imati autentične vođe, koji žive s njima, koji prepoznaju njihove potrebe i potrebe suvremene BiH u cjelini, smatra Nadan Vidošević.

Josipovićeva poruka nove pravednosti

Predsjednički kandidat SDP-a Ivo Josipović svoje mišljenje o glasovima dijaspore već je javno izrazio, a ono je suprotno stavovima što ih (je) na izborima zagovara(la) njegova stranka. Josipović prihvatljivim smatra i predizborna pojavljivanja izvan granica zemlje.

– Idem u BiH jer želim čuti što birači tamo misle. Uostalom, ljudi koji imaju hrvatsko državljanstvo u BiH imaju pravo glasovati i njihov glas vrijedi jednako kao i moj glas u Zagrebu, rekao je socijaldemokratski kandidat, dajući do znanja da se ne kani unaprijed odricati birača, pa bili oni i iz najtvrđe utvrde HDZ-a.

Oni na koje unaprijed računa, kaže nam Josipović, »u prvom redu birači su one stranke koja me kandidira«.

– Prije svega očekujem glasove birača koji preferiraju socijaldemokraciju. U istom krugu su i oni građani koji pripadaju biračkom tijelu lijevog centra, ali vodim računa i da predsjednik mora biti predsjednik svih građana. Niti jednog dijela biračkog tijela se ne odričem, jer želim da ljudi prepoznaju moj program, poručuje ovaj kandidat.

Govoreći o socijalnoj strukturi glasača, SDP-ov kandidat ističe da je u prvom redu okrenut ljudima koji žive od svoga rada, ali i »poduzetnicima koji vide cjelinu društva i znaju da moraju imati socijalnu odgovornost, plaćati poreze i doprinose, koji imaju viziju Hrvatske kao moderne države.« Kod teme o radnim ljudima i građanima Josipović je, dakle, nasvom terenu, ali nevolje ovog kandidata počinju s pitanjem kako pridobiti birače – vjernike, onaj dio biračkog tijela koji ozbiljno shvaća predizborne smjernice upućene s oltara područne crkve.

– Neću se obraćati vjernicima kao vjernicima, jer to i nije zadaća političara. Vjernicima se obraćaju svećenici. Računam i na njihove glasove, respektiram ih i poštujem. Širok spektar birača može privući poruka o novoj Hrvatskoj: poruka nove pravednosti. Uzdam se i svoj background, moj životopis iz kojeg se vidi da sam puno radio i postigao rezultate, kaže Josipović. Još jedna skupina birača za koju važi mit da su tradicionalno naklonjeni desnoj političkoj opciji jesu branitelji. Njihova brojnost (oko 500 tisuća birača) od Josipovića će tražiti da »ljubav« potraži i na toj strani.

– Obratit ću se i braniteljima u svojoj kampanji, jer oni su zadužili ovu zemlju. To je jedna ozbiljna kategorija građana i naravno da se kanim i njima obratiti. S pravim braniteljima želim raspraviti pitanje popisa branitelja, jer smatram da oni koji su zaista bili branitelji moraju dobiti i zahvalnost, koja nije izražena samo riječima. Oni moraju dobiti socijalnu sigurnost. A oni koji beneficije ne zaslužuju – oni moraju prestati musti ovu državu, kaže Josipović.

Hebrangova desnica

Predsjednički kandidat HDZ-a Andrija Hebrang sigurnu biračku bazu, pak, nalazi u članovima i simpatizerima svoje stranke, a vjeruje da će se njima pridružiti i simpatizeri drugih konzervativnih stranaka.

– Računam na skupinu birača desnih političkih stranaka, prvenstveno na birače HDZ-a, što čini otprilike trećinu ukupnog biračkog tijela, kaže Hebrang. Kao nadgradnju na (upitnu) snagu od »otprilike trećine ukupnog biračkog tijela« predsjednički kandidat vladajuće stranke vidi glasove »neopredijeljenih, koji će prepoznati i dobrim ocijeniti njegov program«.

– Težište programa bit će u skladu s mojim sloganom: Za europsku i ponosnu Hrvatsku. U žiži tog programa je vraćanje nacionalnog ponosa i narodnog optimizma, što su vrijednosti kakve se gaje i u drugim europskim zemljama. Zalagat ću se za poticanje ozbiljnih gospodarskih reformi, za dostizanje europskih standarda u gospodarstvu, demokraciji i vladavini pravne države. Bit ću predsjednik koji će kreativno djelovati i oko najtežih reformskih pitanja predlagati konsenzus svim strankama. U špici mog programa je i konstatacija da smo deset godina imali predsjednika koji je zagovarao samo lijevu političku opciju, dok budući predsjednik mora imati jednaku distancu prema političkoj ljevici i prema političkoj desnici. To je imperativ funkcioniranja politički uravnotežene države i preduvjet konsenzusa pri velikim reformama, kaže Hebrang.

Mnogim glasovima, dakle, nada se ovaj kandidat, ali postoje i oni za koje je svjestan da ih neće moći pridobiti.

– Pozivam da me podrže svi birači kojima je stalo do europske i ponosne Hrvatske, ali svjestan sam da ne mogu privući one birače koji su pozicionirani potpuno lijevo, kao niti one koji nisu pristalice njegovanja pozitivne uspomene na Domovinski rat i ukupni povijesni put Hrvatske, zaključuje Hebrang.

Vesni najvažnije povjerenje

Hrvatska narodna stranka kao svoju kandidatkinju za predsjednicu države biračima predstavlja Vesnu Pusić, koja računa da je neće zaobići glasovi birača »lijevog centra«.

– Prema istraživanjima i informacijama koje dobivamo s terena, birači lijevog centra vide mene kao svog najboljeg kandidata. Što se mene tiče, ja računam na one građane koji Hrvatsku vide kao modernu i samosvjesnu zemlju, na one koji sebe vide kao ljude ponosne na svoju zemlju, ali su istovremeno ravnopravni Europljani te na one koji društvo vide slobodnim od korupcije. Takvi ljudi su hrvatska šansa, a svakako su i moja šansa za pobjedu, vjeruje kandidatkinja.

Vesna Pusić smatra da niti jednu društvenu skupinu ne treba ideološki uniformirati te poručuje biračkom tijelu da se na predsjedničkim izborima pri odluci nije nužno voditi isključivo ideološkim preferencijama.

– Kad govorimo o biranju na poziciju predsjednika države onda je manje važno neko konkretno ideološko slaganje ili neslaganje, a više je važno koliko ljudi imaju povjerenja u osobu i njezine stavove, koliko poštuju nekog tko se bori za svoju, ali i za slobodu drugog. Važno je i u kome birači prepoznaju osobu koja bi mogla biti predsjednik sposoban da izbori dobru poziciju za Hrvatsku na međunarodnom planu, jer ako tu dobro stojimo – to je dobro za sve ljude u zemlji, bez obzira na njihovu političku orijentaciju, kaže Pusić.

Kao svoju prednost ona vidi političko iskustvo, poznavanje međunarodnih odnosa i prepoznavanje procesa u društvu.

– Prednost mi je činjenica političkog iskustva, spremnost da se suočim s problemima, da ih prepoznam, pa da katkad problem i rješenje prepoznam ranije nego drugi, ponekad i prije vremena. Više ne možemo čekati četiri, pet godina da bi zajednički prepoznali problem, odnosno njegovo rješenje, zaključuje kandidatkinja.

Kajinovi svi koji žive od rada

Društvena skupina na čije glasove ona ne računa »ne postoji«, jer »svatko tko izlazi na izbore, pogotovo predsjedničke, računa da će ga ljudi iz svih skupina prepoznati kao osobu koja je za konkretan posao krajnje kompetentna«.

Predsjednički kandidat IDS-a Damir Kajin, pak, na neke ne računa, ali srećom njih nije više od deset do petnaest posto u ukupnom biračkom tijelu. Svi ostali na dan izbora dobrodošli su zaokružiti njegovo ime.

– Nikako ne mogu biti predsjednik svih građana, jer i kad bih to bio koliko god se trudio deset do petnaest posto građana ove države nikad ne bi glasalo za mene. Oni imaju svog predsjednika, svog boga, a njihov bog, predsjednik i idologija jest novac. Onih devedeset posto drugih kada se liše idologije prije će glasati za Kajina, nego za bilo kojeg drugog kandidata, uvjeren je istarski kandidat. Svi koji žive od rada, kaže, njegovi su birači, kao i svi koji »u privatnom sektoru muku muče kako isplatiti plaću prvog u mjesecu«.

– U Istri očekujem plebiscitarnu podršku, a izvan Istre ukupno ću dobiti još veći broj glasova. Za mene će glasati Slavonci i Dalmatinci i Zagrepčani i Primorci i Zagorci, kaže Kajin. On ne vjeruje da će ideologije imati veliku ulogu na ovim izborima, jer one su do sad uglavnom koristile tome da se netko okoristi.

– Kao što u IDS-u postoji jedan posto ljudi koji su se silno okoristili mimo rada, isti slučaj je i u SDP-u, pa ako baš hoćete i u HDZ-u. Devedesetdevet posto ljudi iz stranaka u isto vrijeme dijeli sudbinu svojih sunarodnjaka. Dakle, 99 posto ljudi izmanipulirano je, a jedan posto se okoristilo. Ako odbacimo tih jedan posto u svakoj stranci, svi ostali, uvjeren sam, slušaju što Kajin govori za saborskom govornicom. Na njih ću računati na ovim izborima. Za mene neće glasati oni koji žele da se prilike u ovoj zemlji konzerviraju, ali oni koji žele da se nešto mijenja – siguran sam da će prije povjerovati meni, nego Vidoševiću, Josipoviću, Hebrangu ili Vesni Pusić, mišljenja je Damir Kajin.

Tuđman računa na vjerničku hrvatsku

U borbi za sve glasove, protiv ostalih koji također očekuju sve ili gotovo sve glasove, nalazi se i predsjednički kandidat Miroslav Tuđman. On ne računa tek na »one koji misle da su Mesić i Sanader dobro vodili ovu državu«, a vodili su je, smatra, »bez ponosa i dostojanstva, s poraznim odnosom prema stvoriteljima države«.

– Računam na ukupnu hrvatsku populaciju, a osobito na onaj dio Hrvatske koji je ostao ponosan. Računam na mlade koji su ostali bez prilike da sami odlučuju o svojoj sudbini, na iseljenu Hrvatsku koja je u potpunosti isključena i zanemarena, iako bez nje nije moguće stvoriti jednu modernu državu s ubrzanim razvojem. Računam na vjerničku Hrvatsku, na ljude koji dosljedno zastupaju one vrijednosti na kojima je moguće graditi nacionalni i kulturni identitet Hrvatske, zaključuje predsjednički kandidat Tuđman, poručujući biračima da ne zaborave »da smo došli do 40 milijarda eura duga i da je Hrvatska nakon deset godina puno bliža Zapadnom Balkanu nego Europskoj uniji«.

Izvor: Novi list, 12.9.2009. strana 28

Ostavite komentar

comments