Početna / O kandidatima / Zašto je mali čovjek rekao ‘ne’ Milanu Bandiću?

Zašto je mali čovjek rekao ‘ne’ Milanu Bandiću?

Drugi krug predsjednickih izbora 2010 100110Ni karizmatični Zlatko Sudac, ni popularni Marko Perković Thompson, ni ‘sveti’ Josip Bozanić, ni bogati Ivica Todorić… nisu uspjeli pogurati narodskog Milana Bandića dovoljno blizu malome čovjeku.

Kako je to moguće? Da čovjek also known as Krimilan, Miki, Betmen (Batman), Bandera, Banderas, Faraon, Banda, Bandit(ić), izgubi od Kuhane Noge, Bljedolikog, Šmokljana, Čovjeka od papira, Lignje, Caspera…?

Etikete i nadimci koje su im lijepili na čela nameću zaključak da je kriminal Bandićevo bitno obilježje. Je li moguće da su se Hrvati zasitili kriminala kao zaštitnog znaka politike ili je malim ljudima ostalo tako malo da uza sav trud ne vide svoju računicu u biranju osobe koju prati glas čovjeka ogrezlog u kriminal?

Kriminal

Najteža prtljaga koju je kandidat Bandić vukao iz svog skoro desetljetnog gradonačelničkog mandata. Priče o USKOK-u koji vječno provodi izvide, nikada ih ne završava, kao što ni Bandića nikada ne ekskulpira do kraja, kulminirale su zadnji dan predizborne kampanje kada se u medijima pojavila informacija da USKOK privodi kraju istragu o Krašogradu i piše optužnicu protiv njega.

Zašto baš Krašograd? Zato što je dobar dio bitnih podataka vezanih za taj slučaj objavljen na internetskim stranicama Grada Zagreba već godinama i teško nam je povjerovati da malobrojne snage USKOK-a, koliko god malobrojne bile, ne uspijevaju završiti istragu zamjene zemljišta “na Trgu bana Jelačića”, kako su se sprdale Bijele udovice, za komad nimalo atraktivne periferije.

Nakon odlaska Sanadera s vlasti kao čir su prsnula državna poduzeća za koja smo nekako uvijek znali ili smo bar sumnjali da su gnjila. Tako su i “malom čovjeku” sve situacije u kojima se Bandić branio pohvalama institucijama koje (ne) rade svoj posao morale ostaviti traga u sjećanju.

To su zlatni montažni WC-i na okretištu u Dubravi, čiji je metar kvadratni koštao 11.600 eura, unosni posao Bandićeva kuma koji je gradonačelnik prvo pravdao institucijama, a naknadno skupom infrastrukturom, mijenjala su se zemljišta i s Croatiabusom, gradskim su se novcem gradile ceste do naselja Blaže Petrovića i Ivića Pašalića, dok su drugi manje kontroverzni poduzetnici bili prepušteni svojim resursima. Bandić je skrivio sudar pijan, a onda poslušao instinkt da pobjegne s mjesta nesreće, građani plaćaju izlaženje medija koji ga tretiraju kao božanstvo, poput Zagreb Newsa ili Zagreb.hr-a, pustio je povijesnu jezgru Zagreba u šake Tomislavu Horvatinčiću…

Čovjek bez uvjerenja

Od komunista do nacionalista u šezdeset sekundi. Komunizam je bio prevladavajuća energija kojim se napajao politički establishment do 90-ih godina, a Bandić je imao iskaznicu.

Po prokušanom HDZ-ovom receptu zaboravlja na postojanje partijske knjižice. Danas mu je Franjo Tuđman daleko draži od donedavnog prijatelja Stjepana Mesića, a Crkva otvoreno agitira za njega kao da ne postoji njegova “crvena prošlost”.

Desničarenje

On, pak, plaši birače “crvenom Hrvatskom” i povratkom komunizma, kao da je učio od Ante Đapića ili oporbenjaka Ive Sanadera, koji su tu vrstu zaplašivanja dobrim dijelom potrošili i pokazali da je bespredmetno.

Koketira s osobama koje su okrvavile ruke u Domovinskom ratu, što je kulminiralo pojavljivanjem Tomislava Merčepa na njegovoj konferenciji za medije. Govori i kako bi vlastitu kćer “preodgojio” u slučaju da mu kaže da je lezbijka. Preodgoj homoseksualaca, nažalost, prokušana je praksa u svijetu koja je po metodama bliska fašizmu.

Razmetanje zagrebačkim novcem

Kada se gradonačelnik trudi ostaviti dojam da je “iz svog džepa” financirao uspjehe poput niskopodnih tramvaja ili Muzeja suvremene umjetnosti, čija se gradnja i vremenski i financijski oduljila iznad svih predviđanja, ili kada, pak, napravi turneju po državi koju plaća iz gradskog proračuna, to nije simpatično.

Nepoštivanje pravila izbora

Bandić je potrošio najviše od svih predsjedničkih kandidata u Hrvatskoj povijesti. Ponavljanjem da sve to plaća mali čovjek, ostavlja dojam da pod a) ne govori istinu i pod b) da je zaista posegnuo u džep maloga čovjeka bez njegova znanja.

Kršenjem predizborne šutnje, i to na način da koristi gradu dostupne osobne podatke kako bi slao svoja obraćanja u obliku pisama, što se možda nije dopalo biračima. Čak je i Radio Marija sudjelovala u kršenju predizborne šutnje, a o pozivima s oltara na glasanje za Bandića da se i ne govori.

Bušizmi

Jedan od razloga zašto ljudi nisu glasali za Bandića možda je i strah od blamaže po receptu Georgea W. Busha zvanom “Australija ima predivne valcere”. Uvidjeli smo u kampanji da Bandića ne krasi sjajno znanje o vanjskoj politici, da ne zna imenovati ključne ljude u Europskoj uniji, pa ni reći tko je veleposlanik Hrvatske u SAD-u ili Rusiji, a nagradu za mir bi dao čovjeku koji zaslužuje Nobelovu nagradu za medicinu.

Uz neznanje i druge verbalne ispade u kojima spominje životinje, tu su i ispadi “treće vrste”, poput čuvenog hranjenja Duška Ljuštine, kopanja nosa ili “curlinga” s vijencem u čarapama u Dubravama kod Brčkog.

Male, bijele, prozirne laži

Slagao je da se zna služiti engleskim jezikom (Ke?), pa se onda ispravio da je njegov engleski – hotelski (Tu ti tu tututu.). Nema iskaznicu SDP-a s rednim brojem dva i parkiranje je jeftinije u Ljubljani no u Zagrebu. Radi se o istom skandalozno skupom parkiranju čiju je cijenu povećao ne bi li blagotvorno djelovao na okoliš i smanjio gužvu u centru grada, a onda je smanjio pred izbore.

Izrazi

Postoji i mogućnost da su se birači zasitili stalnog ponavljanja izraza “mali ljudi”, jer je u osnovi podcjenjivački, izlazio on iz usta novinara, političara ili nekog trećeg.

Nije isključeno ni da postoje oni koje je vrijeđao izraz “narod” u njegovim porukama “Čovjek iz naroda za narod”, zbog one stare uzrečice – “Narod da je pametan ne bi se zvao narod”.

Izvor: Net.hr

Ostavite komentar

comments