Anemični i sterilni kandidati pokušavali ostaviti dojam dobrih učenika

Od najave i spektakla imali smo onu staru “Treslo se brdo, rodio se miš”. Početak sučeljavanja i istup kandidata bio je anemičan i sterilan. Kandidati su bili statični, uštogljeni te poredani kao studenti na kolektivnom usmenom ispitu za dodjelu stipendije. Emisiju je obilježio animozitet između Andrije Hebranga, Nadana Vidoševića i Dragana Primorca. Da nije bilo povremenog verbalnog okršaja između Hebranga, Primorca i Vidoševića emisija bi bila mrtva. Svi su se čvrsto držali za postolja i isključili jedni od drugih. Čvrsto su odlučili da se tijekom emisije ni ne pogledaju niti ne pomaknu. Da nisu imali ruke ne bi ni znali kome se obraćaju i kome daju repliku. Komunicirali su rukama u oslovljavanju. Nije bilo optimizma na njihovim licima.

No, trudili su se ostaviti dojam dobrih učenika. Pojedinci su nastojali na pitanja odgovarati učeno i mudro – demagoški.

Josipović – odmjeren, oprezan, mlak

Ivo Josipović nije odudarao od svog uobičajenog nastupa: odmjeren, oprezan, mlak. Trudio se da u odgovorima nikoga od kandidata ne izazove. Odgovarao je na pitanja i samodopadno dao na znanje da je zadovoljan sa samim sobom. Nakon svakog odgovora je nabacio namješteni osmjeh, nakrenuo glavu i djelovalo je kao da šalje poruku: Vidite da znam. Statično držanje mu baš nije išlo u prilog. No, međutim bio je uvjerljiv i ostavio dojam kulturnog i neopterećenog gospodina.

Hebrang – pravdaš i svađalica

Andrija Hebrang je potvrdio stav i mišljenje javnosti da je pravdaš i svađalica. Iako je naveo da predsjednik ne bi trebao biti svadljiv, arogantan, on sam je upravo takav bio. Kruto i ozbiljno držanje je oštrinu još naglašavalo. Doslovce je nasrtao na Vidoševića i Primorca. Pokušao je ostaviti dojam superiorne osobe, ali nije uspio. Djelovao je ratoborno i agresivno, što se osjetilo u njegovu govoru. Na pitanja je najčešće odgovarao okolišanjem. Jedino je bio direktan u napadima na Vidoševića i Primorca. Demagoške izjave. Da nije Hebrang bio svadljivo raspoložen, emisija bi bila komorna. Osmijeha niotkuda. Nije bio uvjerljiv.

Primorac – ukočen, ljut i nervozan

Bio je napet kao struna i vidno nervozan. Pogled ukočen, a vidljive znakove nervoze je odavalo crvenilo na vratu i obrazima koje se pojačalo u raspravi o nasilju nad ženom. Crvenilo i pogled u stol te izbjegavanje u početku direktnog odgovora na to pitanje moglo bi se protumačiti i na drugi način. Ljutiti odgovor: “Ne , nikada” – dobili smo tek na inzistiranje voditelja. Uspio je dominirati verbalno i nametnuti se. Nestrpljiv, upadao je u riječ, a upadanje u riječ sugovorniku su inače znakovi agresivne osobe. Primorac je gestikuliranjem naglašavao svoje riječi kao da nam je slao poruku – dobro to upamtite. Korištenje prsta u komunikaciji je najiritantniji znak i koriste ga agresivne osobe. Samo kontrola velika i vidljiva – dlanovi postavljeni u agresivnom i dominantnom položaju na postolje. Ljutnja i napetost mu je frcala iz očiju.

Vidošević – bez snage i poleta

Nastojao je ne ulaziti u duel s Hebrangom i Primorcem. Djelovao je uvjerljivo pri obrani svoje imovine. Dobro se odupirao Primorčevim nasrtajima. No na pitanje je li lagao, nije bio uvjerljiv. Verbalni dio je bio u suprotnosti s govorom tijela. Možemo si postaviti pitanje je li to zaista tako?

Bilo je vidljivo da ga Primorac ljuti i nervira. Kad kod se Primorac javio za riječ ili je govorio, Vidošević je to popratio mrštenjem ili grimasom. Vidošević je dobro koristio ruke u komunikaciji. Na odgovore o svojoj imovini koristio je dlanove prema gore – poruka – vjerujte mi na riječ. Nedostajalo je snage i poleta u nastupu. Djelovao je pomalo umorno, što se vidjelo i po položaju spuštenih ramena. Osjetilo se kao da je požalio što se odazvao u emisiju. Govor tijela ga je odavao. Prikriveno uzdisanje, tapkanje na mjestu, udaljavanje i približavanje postolju. Vodio je unutarnji dijalog sam sa sobom. Vidljivo nezadovoljstvo što je u emisiji.

Pusić – ponosna i precizna

Ponašala se kao prava studentica koja je naučila gradivo. Čak se potrudila drugima očitati lekciju da se bave temama kojima nije mjesto u toj emisiji. Vidjelo se da je ponosna na svoje odgovore. Silom je željela ostaviti dojam da vlada materijom i trudila se davati precizne odgovore. U cijelom nastupu joj je nedostajalo malo odlučnosti. Djelovala je pomalo nesigurno i mlako, a nesigurnost je prikrivala čestim smijehom. Dobra frizura i šminka.

Izvor: Index.hr

Puls: Tko će s Josipovićem u drugi krug?

Prema rezultatima velikog istraživanja agencije Puls, provedenog za RTL Televiziju i Večernji list na uzorku od 800 ispitanika na teritoriju Hrvatske, samo četiri dana prije prvog kruga predsjedničkih izbora i dalje je u vodstvu SDP-ov kandidat Ivo Josipović. Njegovo bi ime na glasačkom listiću zaokružilo gotovo 32 posto ispitanika, a promjene poretka nema ni na drugoj i trećoj poziciji, koje s relativno malom razlikom zauzimaju nezavisni kandidati Milan Bandić i Nadan Vidošević.

U odnosu na prethodno Pulsovo istraživanje za RTL i Večernji list, provedeno na samom početku kampanje, Josipović je svoje vodstvo učvrstio – porastao je s 29,2 na 31,9 posto. Drugoplasirani je i dalje nezavisni kandidat Milan Bandić, kojemu je podrška blago porasla (s 15,6 na 16,8 posto), ali i dalje je gotovo upola manja u odnosu na Josipovića. On nastavlja borbu za ulazak u drugi krug s nezavisnim Nadanom Vidoševićem, kojega podržava 13,1 posto ispitanika, praktički jednako kao i u prvoj anketi.

Pritom ipak ne treba donositi neke grandiozne zaključke, s obzirom da je statistička pogreška ovog istraživanja +/- 3,4 posto, a ono ne obuhvaća dijasporu, čiji bi glasovi za ulazak u drugi krug mogli biti presudni.

Hebrang i Primorac izjednačeni

Statističku pogrešku treba spomenuti i u slučaju duela za četvrto i peto mjesto, koji vode HDZ-ov kandidat Andrija Hebrang i nezavisni Dragan Primorac. Razlika između njih dvojice je minimalna, baš kao što su pokazali i rezultati prve ankete – Hebranga podupire 8,1 posto, a Primorca 7,9 posto ispitanih.

Šesto mjesto i dalje suvereno zauzima HNS-ova kandidatkinja Vesna Pusić, za koju bi u ovom trenutku glasovalo 6,1 posto ispitanika.

Šestero kandidata s podrškom manjom od 3,5 posto

Nitko od ostalih šestero kandidata nije dobio više 3,5 posto podrške ispitanih. Kandidata IDS-a Damira Kajina tako podržava 3,1 posto, nezavisne Vesnu Škare Ožbolt i Miroslava Tuđmana po 2,7 posto, nezavisne Josipa Jurčevića i Borisa Mikšića po 1 posto, a kandidata Demokratske stranke slavonske ravnice Slavka Vukšića tek 0,6 posto ispitanika.

Broj neodlučnih se u odnosu na prvu anketu prepolovio te trenutno iznosi oko pet posto.

Izvor: Rtl.hr

Početak Bandićeva kraja: Izgubio izbore, zaleđe i imunitet

Nije važna pobjeda Ive Josipovića, nego poraz Milana Bandića. Pobjeda je uvjerljiva, ali je poraz još uvjerljiviji. No, kao i na svakim hrvatskim izborima, još nije jasno tko su zapravo dobitnici, a tko gubitnici.

PORAZ BANDIĆA

Milan Bandić hvalio se činjenicom da je dosad gubio stranačke, a dobivao opće izbore. Sada je izgubio prve – i najvažnije. One koji su mu radili o glavi. Bio je spreman trampiti sedam milijardi zagrebačkih kuna za pedeset milijuna predsjedničkih i poziciju drugog najmoćnijeg političara u Hrvatskoj za fikus s Pantovčaka, samo kako bi se dočepao imuniteta od kaznenog progona. Da je uspio, kupio bi pet ili deset godina mira od istraga koje se godinama kisele u ladicama Uskoka i Državnog odvjetništva. Ovako, vraća se u Zagreb pred bankrotom, s neprijateljskom Skupštinom, bez blagajne Holdinga, bez Sanadera kao zaleđa, s razočaranim donatorima i sponzorima. Vraća se podvijena repa na političku vjetrometnu i pred “streljački vod” policije i pravosuđa. Naravno, pod uvjetom da policija ne pusti još jednog čovjeka da pobjegne u BiH, kao što mu je u petak pomogla da demantira Uskokove istrage o korupciji u Zagreb. Vidjet ćemo kakva će to biti Josipovićeva Hrvatska.

POBJEDA JOSIPOVIĆA

Hrvatska je pokazala da više nije (samo) zemlja Keruma, Bandića i HDZ-a, već i kulturnog, obrazovanog, poštenog i dozlaboga bezličnog predsjednika. Oporbenog predsjednika. Prvog SDP-ova predsjednika u samostalnoj Hrvatskoj. Prije par mjeseci činilo se da bi pobjeda Ive Josipovića na predsjedničkim izborima bila jednaka svjetskom čudu. Ali eto, i to se dogodilo. Hrvatska je bila Zemlja čuda, ali nikad do sada pozitivnih. Kandidat s karizmom smrznute lignje svladao je brojne populiste i desničare, usisao glasove ljevice, pokazao da na zatrovanoj političkoj sceni ima mjesta za ovako blijedog, birokratskog političara. Nakon Franje Tuđmana i Stjepana Mesića dobili smo Ivu Josipović. Napredak?

POBJEDA OPORBE

Josipovićeva pobjeda trijumf je oporbe. Trijumf onog biračkog tijela zgađenog HDZ-ovom vladavinom, aferama, korupcijom, kriminalom, bezobrazlukom, gospodarskim slomom, nepoštenjem… Ovo je početak onoga o čemu je Josipović govorio u Rijeci: da će SDP na idućim izborima “zacrvenjeti” Hrvatsku. Kao što je Mesić na “trećesiječanjskom” valu pobijedio 2000. godine, tako bi SDP na Josipovićevu “desetsiječanjskom” valu napokon mogao osvojiti vlast. Mogao. To ne znači da će i uspjeti.

PORAZ DESNICE

Jadna je desnica koja je spala na bivšu komunjaru Milana Bandića. Jadan je Andrija Hebrang koji je plakao zbog gomile desničarskih kandidata koji nisu njega pustili da postane predsjednik. Jadna je ta podjela na ljevicu i desnicu koja se svela na obračun Josipovića i Bandića. Ovo nije bila politička, nego svjetonazorska bitka. Sukob civilizacija. Sukob poštenja i nepoštenja. A desnica tu definitivno ne stoji najbolje.

POBJEDA GRAĐANSKE HRVATSKE

Ovo je bila pobjeda mozga nad mišićima. Urbanog nad ruralnim. Hrvatske nad dijasporom. Kulture nad nekulturom. Rekao bi Bandić, pobjeda “ateističke, snobovske, elitističke Hrvatske” nad onom drugom, bojimo se i pomisliti kakvom. Dugo se govorilo o onoj šutljivoj Hrvatskoj koja se povlači pred primitivizmom u politici, pred populistima, vicmaherima, bundžijama i lažljivcima. Sad je vratila udarac. Doduše, ne može se reći da ih Josipović digao na noge, više se može reći da ih je mobilizao strah od Bandića, Hebranga, Primorca i sličnih egzemplara. Ali nema veze, u strahu nisu samo velike oči, nego i velika – muda.

PORAZ IZBORNOG PROCESA

Kampanja je bila duga i zamorna, nemaštovita, isprazna, u velikoj mjeri promašena. Puno se optuživalo i pljuvalo. Govorilo se o svemu samo ne o onome što bi vladar Pantovčaka trebao raditi. Kandidati su bili neprivlačni, o čemu svjedoči i rekordno mali odaziv na birališta. Afera oko zabranjenog spota Milana Bandića pokazuje i kronične manjkavosti u izbornom procesu. DIP je pokazao da ne zna koje su mu ovlasti, ne barata zakonima niti unaprijeđuje izborni proces. Izbori u Hrvatskoj već su godinama utakmica u kojoj se ne znaju pravila. Opet se digla i buka oko financiranja kampanje, ali opet nikome nije palo na pamet da se uvede red i u taj segment izbornog procesa. Da se ograniči maksimalan iznos ili uvedu rigorozne sankcije za sumnjive financije. Ovako, priča o novcima upotrebljava se u političke obračune u kampanji i ni za što drugo.

POBJEDA ZORANA MILANOVIĆA?

Ovo se mora uzeti s velikom rezervom. Iako je Bandić govorio o daljinskom upravljaču i stranačkom laboratoriju, pitanje je koliko Zoran Milanović drži stvari u rukama. Već sama činjenica da je nestao iz kampanje kako ne bi upropastio šanse svom kandidatu, svjedoči o tome kako nije sve tako antiseptično u tom SDP-ovu laboratoriju. Uglavnom, Milanović je izbjegao debakl u stranci. Pokazao svima da je bio u pravu kad je od ljeta samouvjereno izjavljivao da će Josipović dobiti izbore. Učvrstio poziciju u stranci koja mu se urušava. I dobio je Bandića – opet. Josipović bi mu mogao otvoriti vrata i pobjedi na parlamentarnim izborima. Pod uvjetom da Milanović opet pobjegne na skijanje. Da ne smeta…

PORAZ BANDIĆEVIH JATAKA

Tko je izgubio Bandićevim porazom? Oni sumnjivi financijeri? Oni bjegunci od pravde koje je pozivao da se vrate? Oni pripadnici podzemlja koji su se nadali da će imati na Pantovčaku čovjeka koji bi ih branio, štitio i na kraju amnestirao? Svi oni osumnjičenici, optuženici i pripadnici njihovih obitelji koji su davali desetke tisuća kuna za Bandićevu kampanju? Je li to istovremeno i poraz dijaspore koja se mobilizirala u drugom krugu, nadajući se da će njihov Milan pobijediti? Što više gubitnika na Bandićevoj strani, to bolje za Hrvatsku.

PORAZ CRKVE

Kaptol je u šoku! Hrvatska je dobila predsjednika agnostika. Doduše, izbor je bio težak: korumpirani katolik ili nekorumpirani agnostik. Ispalo je ono drugo. Hoće li Crkva biti zadovoljna time, nakon što je do samog kraja lobirala za Milana Bandića? Ako je Kaptol nezadovoljan, onda je to znak da se dogodilo nešto dobro.

JE LI OVO ZADNJA POBJEDA?

Sjetimo se, prije točno deset godina građanska Hrvatska slavila je izbornu pobjedu. A danas smo gotovo u gorem stanju nego tada. U tom periodu nije se dogodilo puno toga dobrog: HDZ se vratio na vlast još gori nego prije, korupcija je još jača, mediji još slabiji, društvo još nemoćnije, apatija još izraženija. Kriminalaca je još više i na još višim pozicijama. A Josipović još bljeđi predsjednik od onih iz 2000. godine. Sad treba vidjeti krećemo li ispočetka prema izlasku iz tunela ili ćemo samo još dublje zaroniti u apatiju.

Izvor: Index.hr

Analiza drugog kruga: razlika u kvaliteti bila je prevelika

Ivo Josipović postao je prvi SDP-ovac nakon Ivice Račana koji je uspio pobijediti na državnim izborima. Nakon deset godina frustrirajućeg posta socijaldemokrata, ovaj profesor prava postao je treći predsjednik Republike Hrvatske. Josipović je pobijedio unatoč kroničnom nedostatku osobne karizme i stigmi političara koji “niti smrdi niti miriši”.

Tu je svoju objektivnu slabost tijekom četiri mjeseca duge kampanje uspio pretvoriti u vlastitu prednost: birače nije niti iritirao niti polarizirao. Jedan od ključnih elemenata Josipovićeve pobjede bila je i pogrešna strateška procjena ostalih kandidata da se u prvom krugu ne trebaju baviti Josipovićem.

- Bandić, Vidošević, Hebrang i Primorac vodili su bitku među sobom, ne dotičući se uopće Josipovića, koji je u prvom krugu ostao praktično netaknut – ističe stručnjakinja za politički marketing s Fakulteta političkih znanosti dr. Marijana Grbeša.

- Josipoviću treba priznati dvije stvari: uspio je svoju poruku o pravdi i poštenju nametnuti kao svoju razlikovnu prednost, a početnu poziciju sa starta utrke zadržati do kraja. Pritom ključnu ulogu nije odigrala Josipovićeva kampanja, koja je uz iznimku glazbenog spota koji je bio jedini moderniji i kvalitetniji iskorak, bila poprilično nemotivirajuća. Za Josipovićev uspjeh dobrim je dijelom zaslužna loša kampanja protukandidata – smatra dr. Grbeša.

Josipovićeva strateška odluka da u svoju blizinu ne pušta ljude koji su posljednjih osam godina upropaštavali SDP-ove parlamentarne kampanje pokazala se dugoročno dobrom.

- Josipović se pokušao prikazati kao predsjednik za koga će glasati svi. Mislim da u tome nije u potpunosti uspio. S izjavom o crvenoj Hrvatskoj vratio se u okvir ljevičara. Ipak, Josipović je uspio polarizirati Hrvatsku na dvije osnove: građansku i ruralnu, pristojnu i “drčnu”, i na koncu profitirao iz tih podjela – zaključuje Grbeša.

Josipovićev trujumf ujedno je i velika pobjeda Zorana Milanovića. Predsjednik SDP-a, suočen s drastičnim padom vlastitog rejtinga, u očima običnih građana tijekom Josipovićeve predsjedničke kampanje uspio je zatomiti svoj ego-trip i prepustiti SDP-ovu predsjedničkom kandidatu da diktira ritam utrci koja ga je na koncu dovela do prestižne pozicije Mesićeva nasljednika.

Rušenje mita o Milanu

Milan Bandić izgubio je utakmicu za koju se spremao čitav život. U finale lige prvaka ušao je s previše golova zaostatka. Dvadesetak posto prednosti u prvom krugu jednostavno nije bilo moguće nadoknaditi.

- Bandić je u drugom krugu računao na automatsku podršku cijelog desnog krila. No, ni HDZ ni Crkva nisu mu javno dali svoju podršku, unatoč spotu o “crvenoj Hrvatskoj” kojim je pokušao homogenizirati radikalno tijelo desnice – ističe dr. Marijana Grbeša.

- Njegova kampanja vođena je potpuno nestručno, a u njoj je Bandić pokušavao biti nešto što on nije, trudeći se prikazati ozbiljnim liderom. Da je ušao u priču s populizmom berluskonijevskog tipa i biračima se predstavio kao fakin, farabunt hrvatske politike, sigurno bi mobilizirao veći broj birača. Bandić je imao šansu da kampanju nabije energijom. On to nije učinio, mobilizacijska dimenzija se izgubila – smatra dr. Grbeša.

Tri puta je u kampanji mijenjao svoju poruku, no, to nije i jedina nekonzistentnost na njegovu neuspjelom putu k Pantovčaku. Prvo se predstavljao kao feniks koji je srušio stranačke okove, ali o impotenciji stranaka malo je toga u mjesec i pol dana kampanje rekao.

Govorio je da je došlo vrijeme za neovisnog predsjednika, a na birališta nije uspio izvesti rastuću armiju građana koji prema političkim strankama osjećaju sve veći odium.

Predstavljao se kao protivnik establišmenta, ali su ga birači prepoznali kao dio struktura i na dan izbora ostali kući. Iako je otvoreno kritizirao Zorana Milanovića, do drugoga kruga nije istaknuo niti jednu slabu točku svojeg stvarnog protukandidata, Ive Josipovića.

Kad je SDP-ova kandidata i uzeo na nišan, napao ga je jer je “crveni” iako su partijski staž u Savezu komunista zajedno skupljali od 1980. godine.

Josipović je iza sebe stranačku mašineriju SDP-a imao bez koje je Bandić preko noći ostao. Prvu bitku koju je vodio bez socijaldemokrata je izgubio. Mit o njegovoj nepobjedivosti je srušen i veliko je pitanje može li se Bandić od toga ikada oporaviti.

Izvor: SlobodnaDalmacija.hr

Hebrang pohvalio ljevicu i ‘oprao’ Sanadera

‘Čestitam Ivi Josipoviću, držao se dostojanstveno i pokazao veliku političku ozbiljnost i zrelost i vjerujem da će biti dobar predsjednik države’, komentirao je izlaznu anketu izbora Andrija Hebrang, HDZ-ov kandidat na predsjedničkim izborima koji nije ušao u drugi krug

Hebrang kaže da je do razbijanja desnice došlo zbog kandidiranja trojice bivših HDZ-ovih ministara i dvojice kandidata s krajnje desnice, a porazu desnice na ovim izborima pridonijela je i gospodarska kriza, kao i niz afera, jer su glasači na kraju kaznili vlast.

‘Ovo je velika pobjeda ljevice, čestitam im jer su pokazali puno veću zrelost od desnice, gdje je bilo puno onih koji su stavili osobne interese ispred interesa politike i države – a tu mislim na Sanadera, Primorca i Vidoševića’, izjavio je Hebrang za tportal.

Izvor: Tportal.hr

Istraživanja – Media metar: Bandić skočio na 45 posto, Promocija plus: Bandić na 37 posto

Prva velika istraživanja nakon prvog kruga glasanja za predsjednika Hrvatske pokazuje kako se Bandić dosta približio Josipoviću. Prema Media metru Bandić je na 45 posto, a prema Promociji plus na 37 posto.

Prema istraživanju Media metra prednost Ive Josipovića pred Milanom Bandićem u drugom krugu predsjedničkih izbora smanjila se na samo 10 posto. Odnosno, i bitno manje od 10% nakon što se Bandiću pribroje glasovi iz Herceg-Bosne. Prema rezultatima ankete koju je telefonski proveo nezavisni istraživački centar Media metar u razdoblju od 2. do 4. siječnja Josipović vodi s 55,2 prema 44,8 posto pred Bandićem, javlja HRT. Prema anketi na izbore će izaći 59,6 posto birača. Neodlučnih je 12,7 posto. Od 4736 osoba koliko ih je centar pokušao ispitati njih 1976 osoba odbilo je sudjelovanje. Greška mjerenja iznosi +/- 2,4 postotna boda na razini vjerojatnosti od 95 posto.

U anketu nije uključena Bosna i Hercegovina, u kojoj je Bandić u prvom krugu ostvario ukupno najbolje, a Josipović vrlo tanke rezultate. Podsjetimo, u prvom krugu predsjedničkih izbora Ivo Josipović osvojio je 32,42 posto glasova, a Milan Bandić tek 14,83 posto u Republici Hrvatskoj.

Rezultati ove ankete vjerojatno su malo drukčiji od onih koje su neki očekivali, iako je Josipović i dalje u prednosti. S druge strane, Bandić je možda uspio iznenaditi snažnim uzletom, kojemu nisu smetali ni gafovi iz prvog kruga, ni televizijski propusti iz drugog kruga. Štoviše, čini se kako je bacivši sve karte na prljavu kampanju, kojom je ocrnjivao Josipovića, uspio pridobiti neke glasače desnice ili neodlučne birače.

CRO-Demoskop: Bandić na 37,1 posto, Josipović na 54,5

Prema redovitom tjednom istraživanju CRO-Demoskop koje je 4. siječnja provela istraživačka agencija Promocija plus Ivo Josipović dobio je 54,5 posto glasova a Milan Bandić 37,1 posto dok 8,4 posto birača još uvijek ne zna za koga će glasati. Istraživanje je provedeno telefonski na reprezentativnom uzorku od 800 ispitanika CATI metodom. Uzorak je stratificiran po županijama i veličini naselja, uz kontrolu socio-demografskih obilježja birača i to po spolu, dobi, obrazovanju i radnom statusu, standardna greška uzorka: ±4 posto uz razinu pouzdanosti od 93 posto.

Promatrajući distribuciju glasača kandidata iz prvog kruga, mogu se uočiti tri jasne skupine: prvu skupinu čine glasači Andrije Hebranga, Miroslava Tuđmana i Josipa Jurčevića koji su se nešto izrazitije opredjelili za Milana Bandića. U drugoj su skupini glasači Vesne Pusić i Damira Kajina koji znatno češće u drugom krugu biraju Ivu Josipovića. Posljednju skupinu čine glasači kandidata iz prvog kruga kod kojih nema izrazitije potpore niti jednom od ova dva kandidata uz važnu napomenu: biračko tijelo Nadana Vidoševića češće bira Ivu Josipovića dok je biračko tijelo Dragana Primorca i Vesne Škare Ožbolt blago nagnuto na stranu Milana Bandića.

Što se tiče regionalne distribucije biračkih preferencija Josipović je u prednosti u svih šest regija. Pri tom je u tri regije Josipović u značajnijoj prednosti: Zagrebačkoj regiji, Hrvatskom primorju i Istri, te Sjeverozapadnoj Hrvatskoj, dok nešto manju prednost bilježi u Slavoniji, Dalmaciji i Središnjoj i Gorskoj Hrvatskoj.

Izvor: Index.hr

Poglavarstvo Imotskog SMS kampanjom podržava Bandića

Oštra predsjednička kampanja SMS-om ukorijenila se u Hrvatskoj, a ovaj se put Josipovića uspoređuje s Titom, a za Mesićev se odlazak kaže: “Slađe mi je to nego sir paški”.

S broja mobitela koji je registriran na imotsko Poglavarstvo poslana je SMS poruka kojom se poziva na glasovanje za Milana Bandića.

Predsjednik imotskog ogranka SDP-a Branko Milardović tvrdi da je dobio SMS poruku od Ante Đuzela, gradonačelnika grada Imotskog i predsjednika imotskog HSP-a, u kojoj ga uz vrijeđanje aktualnog predsjednika S. Mesića i predsjedničkog kandidata Ive Josipovića poziva da glasuje za Milana Bandića. Provjerom u imeniku utvrđeno je da je broj s kojeg je došla poruka registriran na Poglavarstvo grada Imotskog.

Nepotpisani tekstopisac u poruci veliča predsjedničkog kandidata Bandića riječima:

- Milan je rodom od Gruda, virujte, čovik ima muda.

U istoj se poruci autor obrušava i na predsjednika Mesića nazivajući ga “redikulom”, a Josipovića uspoređuje s Titom. Usto, Bandića ističe i kao kandidata za kojeg bi svoj glas dao i prvi hrvatski predsjednik. Pošiljatelj još navodi da je Bandić “uspio SDP razorit, nije to bilo lako storit. I on i Jurčić tamo su bili, figu u džepu stalno su krili.”, a poruku zaključuje pozivom:

- Zato, sinovi hrvatskih ustaša i partizana, glasujte za Bandić Milana.

Ovakav način oglašavanja postao je, izgleda, uobičajena praksa u Hrvatskoj. Tako su u prvome izbornom krugu kružile SMS poruke koje su pozivale na glasovanje za Andriju Hebranga.

Izvor: Večernji.hr

Jad i bijeda: Ni Milanović ni Josipović nemaju pojma o Sanaderovim i Bandićevim aferama

Ivo Sanader izvršio je puč u HDZ-u. Opstanak Vlade dolazi u pitanje. Govori se o korupciji i Sanaderovu strahu od kaznenog progona. Spominju su Hypo i Poštanska banka. Javnost se digla na noge. Koalicija se digla na noge. Ankete pokazuju koliko građani mrze i preziru Sanadera. Narod psuje Sanadera i pita se gdje je izlaz, gdje je spas… Gdje je alternativa?

Milanović prtlja nešto s daljinskim upravljačem

Eno je, skutrila se pod stolom. Ivo Josipović, predsjednički kandidat SDP-a koji je cijelu kampanju posvetio borbi protiv korupcije, o Sanaderovu puču je izjavio: “To je unutarnja stvar HDZ-a. Hrvatska politička scena treba prepoznati što to znači, je li to demokratski korak naprijed ili korak unazad”. Korak naprijed? Unutarnja stvar HDZ-a? Tek treba prepoznati što to znači?

Njegov stranački šef Zoran Milanović, onaj za kojeg tvrde da nešto prtlja s daljinskim upravljačem, cijelu nedjelju mudro je odšutio. Ili opet ima gripu. Poslao je zato Ranka Ostojića, možda čak s daljinskim upravljačem, da ispred crvenog panoa pročita s papira nešto nesuvislo o čovjeku kojeg se – zajedno s Bandićem – percipira kao najopasnijeg čovjeka u politici. Potpredsjednica Željka Antunović odbila je bilo što komentirati.

“Ne bi se šteli mešat”

I to je najveća oporbena stranka. Ona koja bi trebala predstavljati alternativu. Pritiskati i upozoravati na greške. Preuzeti vlast. Svima je jasno što Sanaderov povratak znači, osim SDP-u. Oni se “ne bi šteli mešat”. “Treba tek vidjeti što to znači”. Treba vidjeti što znači povratak čovjeka kojeg se povezuje sa svakom aferom. Koji je uvaljan u prljave poslove. I koji se politički aktivira samo dan nakon što je Josip Protega završio u pritvoru zbog malverzacija u HPB-u, jedinoj državnoj banci.

Jadranka Kosor je spasiteljica

I kad je već tako, kad se javnost digla na noge, a među građanima prošilila panika od toga na što je sve spreman Sanader i je li to bonapartistički povratak na vlast, dakle kad je počelo grmiti i sijevati, SDP se sakrio pod stol. Koga narod vidi? Jadranku Kosor.

Ona se percipira kao spasiteljica. Kao odlučna političarka koja će se obračunati sa Sanaderom. Kao svjetlo kontra tame. Umjesto da SDP preuzme svoju prirodnu ulogu opozicije, da se upravo u kriznom trenutku nametne kao alternativa, odlučio je tu privilegiju ostaviti samom HDZ-u. Onom “poštenom” dijelu HDZ-a. HDZ-u “umivenog lica i dobrih namjera”. Zaboga, čak i Hebrang zvuči kao svetac kad poziva Sanadera na red.

Vlast ne pada tako lako u ruke

Slična je priča i o Bandiću. Ivo Josipović, onaj koji glumi kaktusa i propagira famoznu novu pravednost (ima li stare?), izjavio je kako “ne zna je li Bandić korumpiran”. Poslije se pravdao da njegovi birači od njega traže pristojnost i suzdržanost. Pa je tako suzdržan i pristojan bio i sada, kad je Sanader banuo na vrata. Tek kad ga je Bandić opandrčio s onom Zlaticom i Komercijalnom bankom, sjetio se – onako prigodno raskuštran – da je Bandić namještao poslove kumovima, da je mešetario sa zemljištem Croatiabusa, da se fiktivno rastao od žene kako bi kupio društveni stan, mahao je čak i Bajićevim kaznenim prijavama. Ali ipak nije objasnio zašto je onda s takvim čovjekom bio na stranačkoj listi na izborima za Hrvatski sabor.

Uglavnom, to je oporba. To je alternativa. To su oni koji računaju na glasove razočaranih birača, poštenih ljudi, svih onih nezadovoljnih HDZ-ovom vladavinom. Misle da će im vlast pasti u ruke, kao što Josipoviću – ni krivom, ni dužnom – pada Pantovčak u ruke. Ali ovo ne ide baš tako.

Je li oporbena šutnja doista zlato?

Kosor je ta koja će se obračunati sa Sanaderom. Mladen Bajić je taj koji će, poput strvinara, “dočekati” padajućeg Sanadera, kao što je dočekao i druge HDZ-ove “pale anđele”. SDP čeka da sve bude gotovo, pa da opet šuti. Kao što je šutio u Saboru dok je trebalo rešetati Sanadera. Kao što šuti u Gradskoj skupštini kad treba rešetati Bandića, dižući čak i ruku za njegov proračun. Kao što je šutio sve ove godine na Bandićeve afere. Kad će, pobogu, govoriti, ako neće sada?

I na kraju, doista se sve svodi na zaključak: HDZ pokvari, HDZ popravi, HDZ ide dalje. I kome onda uopće treba oporba? I tko se uopće sjeća da u ovoj državi postoji najjača oporbena stranka, kad od nje nema ni traga ni glasa? A kad se oglasi, bolje bi bilo da je šutjela.

Ako SDP ne zna ništa o Bandiću i Sanaderu, o kome onda zna? I kad misle saznati? Ako se ne misli o njima izjašnjavati, o kome onda misli? I ako ne misli govoriti sada, kada onda misli? Doista, od vlasti u ovoj državi gora je jedino opozicija.

Autor: Tomislav Klauški

Izvor: Index.hr

‘HDZ se mora riješiti Hebranga i onog koji ga je gurao za kandidata’

Nadan Vidošević nakon poraza kaže kako mu život nije stao, a trenutno mu je jedini cilj i dalje raditi svoj posao.

Premijerka Kosor je pred rekonstrukcijom Vlade. Bi li ušli u njezinu Vladu?

- Mislim da u ovom trenutku nisam spreman za takvu egzibiciju. Trenutno su važniji ovi predsjednički izbori. Puno puta sam rekao da će ovo biti referendum oko mog programa i ako ljudi to prepoznaju ja sam predsjednik, a ako ne, može biti bilo tko. I to se dogodilo. Vlada ako nije izraz šireg društvenog dogovora u kojem se zna točno kud se želi ići je sterilna vlada i nebitno je tko sjedi unutra jer nema snagu za veliki zaokret. Predsjednik treba biti ključna osoba u krizi. U trenutku kada je desnica razlomljena, a ljevica potpuno nestabilna i pod prividom pobjede Josipovića skrivaju sve slabosti, predsjednik je trebao biti stožerna točka.

Mislite da niti jedan od dvojice kandidata nije za to sposoban?

- Mislim da ne. Vidjeli ste reakcije nakon izbora iz kojih je vidljivo da su se neki tek naknadno probudili. U izbornoj noći sam rekao da u povijesti naroda postoje trenuci kada ljudi ne shvaćajući ozbiljnost donesu pogrešnu odluku i to narod odvede u krivom pravcu. Mislim da se to dogodilo.

Jel bi danas drugačije krenuli u kampanju?

- Ne. Niti za milimetar. Nažalost, zbog nedostatka stava struktura u društvu velik dio medija dozvolio je da se dogodi ovakva izborna kampanja. Niti jedna suvisla rečenica o Hrvatskoj danas i sutra nije izgovorena. Sve teme koje sam ja otvorio sigurno će doći na red. Gdje je ta uporišna točka za nešto novo ako ostaje sve kako jest. Ako politički mrtvaci kao što je Andrija Hebrang siju zlo. Oktroirani su na jednom kongresu koji se sličio na sjevernokorejski kongres partije razarajući svaku ideju da bi Hrvatska imala stabilni desni centar. Ljevica nije u bitno različitoj situaciji, ali trenutno pobjeđuje pa se kroz tu pobjedu prikrivaju te iste slabosti. Mislim da se HDZ mora riješiti Hebranga i onog koji ga doveo da bude kandidat.

Ali to je i premijerka?

- Ne. Ona ga nije dovela. Ona je došla ne mjesto premijerke, jednako kao što je Hebrang postao kandidat. Ali ga je podržala.

- To je njena politička procjena i njezina odgovornost. Ono što Hebrang predstavlja u suštini, kao i onaj koji ga je postavio moraju nestati iz HDZ-a da bi on bio moderna stranka.

Bi li se vi vratili u takav HDZ?

- To nije bitno. Bitno je da ti ljudi tamo ne stoje. Činjenica da 56 posto građana nije izašlo na izbore je udar demokraciji. Ako bi ostali pasivni ili samo na razini obrane neke političke strukture to je loše. Ako SDP misli da će samo rušeći HDZ preuzeti vlast dočekat će nas isti problemi. Tko će riješiti problem 26 milijardi kuna koliko nas košta zdravstvo, mirovinski sustav ili to da niti jedno poduzeće ne govori o zapošljavanju.

Dakle, mislite da niti ova vlada to ne može riješiti?

- Ne može. Ali, mislite li da postoji neka rezervna momčad s druge strane? Nema je. Situacija je krajnje teška. Slabi smo, imamo loše karte. Zato sam ja na početku govorio da znam dobivati i s lošim kartama. To je ono zbog čega sam ušao u kampanju, a ne iz nekog hira. Ja sam bio svjestan da mi zemlja ide u propast i da moram napraviti nešto da me djeca sutra ne pitaju gdje si bio kad je gorilo. Novi predsjednik mora mora prodati našu robu i uslugu i dovesti investicije.

Za koga da građani glasuju?

- Svakako ne za onoga tko će se valjati, puzati i skidati u čarape. To ne može biti moj izbor. To je civilizacijsko pitanje bez ozbira što mislim da je i drugo loše, da je to priča bez sadržaja koja bi mogla proći u nekim drugim vremenima ekonomske stabilnost.

Dakle, Josipović?

- Da. Tu dvojbe nema iako niti on u ovom trenutku nije dobro rješenje za zemlju, ali narod je birao pa drugo nemamo.

Hrvatska mora sada napraviti civilizacijski iskorak, a onda svi zajedno možemo popunjavati šupljine. Vlada nije dorasla niti politički niti kompetencijama izazovima ovog vremena. To se pokazalo na proračunu. Za predsjednika smo izabrali osobu koja može nekome biti poželjna, ali ona nema kapacitet za izazov ovog vremena. Govoriti o pravednosti bez sadržaja i stvaranja što to znači? Pravednost u dijeljenju tuđeg?

Ulazimo u najtežu godinu

Što Hrvatsku čeka u 2010.godini?

- Svako dijete koje se rodilo na Božić dužno je 10.000 eura. Iduća će godina poslije 1991. biti najteža godina za Hrvatsku. Kolektivno nam treba drugačiji pristup. Hrvatska živi od milijardu eura koliko se kvartalno zadužuje. Ako nam financijski krugovi budu i dalje davali novac, mi ćemo se u blatu vući i dalje. Izbori su trebali napraviti zaokret u koncepcijskom smislu da kažemo gdje želimo ići i počnemo raditi.

Uopće mi nije žao i neću nestati iz javnog života

Gdje ćete dočekati Novu godinu?

- U vikednici u Gorskom kotaru s obitelji i prijateljima. Jedva čekam. To mi treba.

Kako ste spavali nakon izborne noći? Kako ste se osijećali drugo jutro?

- Spadam u izrazito stabilne osobe i nisam euforičan. Kažu mi da nisam tipični Dalmatinac. Bilo mi je žao što osnovne ideje o kojima sam govorio nisu prošle. Iskreno sam zahvalan 230.000 glasača koji su mi dali svoj glas i volonterima koji su četiri mjesec radili za mene. Pokazalo se da su moje procjene opet bile dobre. Govorio sam da ako ljudi prepoznaju ono što govorim siguran sam pobjednik. Nažalost, ljudi nisu glasali za promjene.

Tko su vaši glasači?

- Moje biračko tijelo je vrlo heterogeno, od lijevog do desnog. To su ljudi koji žele promjene.

Je li ovo Vaš posljednji pokušaj političkog angažmana?

- I dalje ću raditi svoj posao i neću nestati iz javnog života. A koja će biti forma mog angažmana mislim da je sasvim svejedno.

Jeste li požalili na kandidaturi?

- Ne. Da se ovako rasplela situacija, a da ja nisam u njoj sudjelovao bio bih očajan jer nisam ni pokušao.

Izvor: Jutarnji.hr

Krešimir Macan za 24sata: U drugom krugu više će se glasati protiv nego za!

Drugi krug je velika lutrija – jer u situaciji poput naše može krenuti u bilo kojem smjeru. Zamislite kako bi završio prvi krug da je oporba odlučila izaći samo s Ivom Josipovićem kao kandidatom. S druge strane, desnica je razjedinjena i razbijena. Ujedinjena oproba poručuje: “Hoćemo promjenu i odlučni smo to napraviti jer narod više ne može čekati. I nakon pobjede u prvom krugu idemo na prijevremene izbore jer tako želi narod”. Ljevica je sada uzela gotovo 45% glasova. Da su igrali na jednu kartu, mogli su izbore riješiti u prvom krugu. Ovako, neizvjesnost raste. Ivo Josipović poručuje s naslovnica: “Treba mi pomoć HDZ-ovih birača”. Onih koji su glasali za Hebranga. Da mu pomognu u odsijecanju kraka korupcijske hobotnice. Ne znam zašto, ali mi nekako to ne izgleda kao nešto realno. Realnije je motivirati ljevicu, koja je također ostala kod kuće, da u što većem broju izađe na izbore. S druge strane, napadi Stjepana Mesića na Milana Bandića samo mogu motivirati neke nove birače da ga upravo zato podrže. Jer će se u ovom drugom krugu puno više glasati PROTIV nego ZA.

Izvor: 24sata.hr

Sljedeća stranica »