Mesić neće Bandića za nasljednika

HRVATSKI PREDSJEDNIK pred suradnicima sve češće Milana Bandića opisuje kao opasnog populista

Hrvatski predsjednik Stjepan Mesić snažno se suprotstavio mogućnosti da ga naslijedi Milan Bandić. Mesić sve češće u internim razgovorima s bliskim suradnicima opisuje zagrebačkog gradonačelnika kao populista čiji bi izbor za predsjednika Republike bio vrlo opasan. Prema informacijama iz predsjedničkog ureda tri su razloga zbog čega je raskinuto donedavno prilično čvrsto savezništvo dvojice moćnih političara: Bandićevo priklanjanje stajalištima što ih zagovaraju Crkva i konzervativni klerikalni krugovi, njegovo koketiranje s desnicom i kritičarima antifašizma te oslanjanje na sumnjive poslovne krugove.

Zbog ta tri grijeha Mesić definitivno neće pozvati građane da glasuju za Bandića, štoviše, iskazat će maksimalnu benevolentnost bude li se u idućih mjesec dana suzdržao od otvorenog napada na SDP-ova disidenta. Nacional je to doznao od osobe iz Mesićeva najpovjerljivijeg kruga, a tijekom vikenda to su potvrdila još dva pouzdana izvora. Sad je posve očito da Mesić nipošto ne želi vidjeti Bandića kao idućeg predsjednika Republike. Prvi nagovještaj razlaza nazirao se u prošlotjednom Mesićevu intervjuu za Nacional.

Na pitanje o njegovim sukobima s crkvenim vrhom uslijedila je neočekivana reakcija predsjednika Republike: “Isto je s nekim ljudima koji su do 1990. bili u Savezu komunista. SK se transformirao u Socijaldemokratsku partiju te godine, ali to ne znači da su se reformirali i ti nekadašnji komunisti i postali socijaldemokrati. A sada su oni postali pravi vjernici i javno viču kako je konačno došlo vrijeme da pravi vjernik dođe na mjesto predsjednika Republike Hrvatske.” Mesić je odbio eksplicitno odgovoriti na koga je mislio, ali iz njegova istupa očito je da je riječ o Bandiću. U ponedjeljak ujutro iz Mesićeva ureda stigla je poruka da predsjednik prije završetka prvog izbornog kruga ne želi govoriti o pojedinim kandidatima. Isto se odnosi i na Milana Bandića, prenijeli su suradnici Stipe Mesića. Međutim, kad se apstrahiraju protokolarne izjave, očito je da Mesić i Bandić nakon cijelog desetljeća suradnje više nisu u dobrim odnosima. Pristojno se pozdrave pri javnim susretima, ali to je sve, iako je predsjednik Republike još proljetos smatrao da su u SDP-u pogriješili kad kao svog kandidata nisu istaknuli Zlatka Komadinu ili Milana Bandića.

Kako se Bandić sve direktnije promovirao kao kandidat, tako je kod Mesića jačao otklon od dojučerašnjeg bliskog političara s kojim se slagao o većini pitanja. Razlaz je kulminirao nakon objavljivanja Bandićeve kandidature i od tog trenutka njih dvojica su se našli na suprotnim stranama. Kod Mesića je definitivno prevladalo uvjerenje da bi Bandićev izbor bio loš jer bi u velikoj mjeri označavao prekid kontinuiteta politike koja se nakon 2000. vodi iz Ureda predsjednika Republike. Ukratko, radi se o tri bitna pitanja na kojima su se razišli Bandić i Mesić, a to su različite poslovne grupacije na koje se oslanjaju, politika prema Katoličkoj crkvi i čuvanje antifašističke baštine. Mesić je uvjeren da će Bandić na sva ta tri područja voditi politiku koja je drukčija od njegove. Kad se radi o poslovnim krugovima, nije tajna da predsjednik Mesić ima svoje favorite, recimo, među njih je spadao donedavni šef Ine Tomislav Dragičević, ali i direktori raznih javnih poduzeća. Jedan od primjera tih razlika vidljiv je u moćnom građevinskom lobiju, gdje Bandić promovira IGH i Juru Radića, dok je Mesić blizak Ingri i Igoru Oppenheimu, koji je pak u sukobu sa zagrebačkim gradonačelnikom.

Bandićeva pobjeda vjerojatno bi donijela kadrovske promjene u većini javnih poduzeća i na dio vodećih položaja došle bi osobe od njegova povjerenja. To znači i abdikaciju Mesićevih kadrova, na što sadašnji predsjednik ne želi pristati. Ovo je, ujedno, i jedan od razloga što je Mesić sklon podržati Nadana Vidoševića ako ovaj uđe u drugi krug. Manje se radi o Vidoševićevim menadžerskim potencijalima, a mnogo više o tome što on uglavnom ne bi dirao Mesićeve kadrove u gospodarstvu. Ništa manje značajan razlog nije ni tzv. pitanje crkvene politike. Bandićeva bliskost s Katoličkom crkvom iznimno je važan razlog zbog kojega ga se Mesić odrekao. Sadašnji predsjednik se gotovo cijeli svoj mandat sukobljavao s crkvenim krugovima, a spektar njegovih kritičara među klerom je impozantan – od Hrvatske biskupske konferencije koja okuplja cjelokupni hrvatski crkveni vrh, preko Vojnog ordinarija Jurja Jezerinca i njegova nekadašnjeg pomoćnika Anđelka Kaćunka, vodećih predstavnika benediktinaca pa do brojnih dijecezanskih svećenika koji su na misama i procesijama, ponekad implicitno, a češće potpuno otvoreno, Mesića nazivali izdajicom. Poznat je i dugogodišnji spor s Glasom Koncila i glavnim urednikom Ivanom Miklenićem, a crkveni napadi na šefa države događali su se i u inozemstvu, kao prije nekoliko mjeseci kad su Mesića u Münchenu napali demonstranti koje je nekoliko dana ranije pokrenuo član tamošnje Hrvatske katoličke misije fra Tomislav Dukić.

Crkva se pokušala distancirati od tog skandala, ali nepobitno je da je Dukić javno pozivao na demonstracije i najavljivao kako će u njima i osobno sudjelovati. Bandićev odnos s Katoličkom crkvom sasvim je drukčiji i u posljednje vrijeme može se govoriti o neprikrivenom savezništvu. Bandić već godinama ističe da je katolik i vjernik, a kao životne uzore navodi svoju majku i Boga. Ipak, mnogo je važnija materijalna dimenzija njegovih veza s Crkvom. Bandić je jedan od glavnih financijera Katoličke crkve i zahvaljujući milijunskim donacijama iz zagrebačkog proračuna, realizirani su brojni crkveni projekti. Novac koji se dijeli Crkvi iz Zagreba već godinama prema njegovim nalozima plasira se i u druge krajeve, od Slavonije i Bosanske Posavine do Hercegovine i Dalmacije. Svi koji održavaju kontakte s crkvenim krugovima već godinama znaju da je na Kaptolu, ali i među brojnim svećenicima, najpopularniji hrvatski političar upravo Milan Bandić. On je, posebno u posljednjih pet godina, popularniji negoli je to bio i donedavni HDZ-ov premijer Ivo Sanader, koji u najužoj obitelji ima časne sestre i svećenike. Ali, iz crkvene perspektive, Sanader je izbjegavao provoditi baš sve crkvene zahtjeve, dok je Bandić ispunjavao brojne zahtjeve.

Prema službenim podacima, Bandić je donirao 8 milijuna kuna biskupijama u Zagrebu, Zadru, Šibeniku i Đakovu, a to je samo dio novca koji je uplatio za crkvene potrebe. Zato ga je još Ivica Račan angažirao da diskretno uspostavi neformalnu komunikaciju između SDP-a i Crkve, no kako se Bandić udaljavao od socijaldemokrata, tako je slabila mogućnost suradnje Katoličke crkve i ljevice. Prije nego što je objavio predsjedničku kandidaturu posjetio ga je predsjednik HBK Marin Srakić. Razumije se da Srakić nije pozvao vjernike da glasuju za Bandića, ali dovoljna poruka bio je njegov javni dolazak u ured zagrebačkoga gradonačelnika. Desetak dana kasnije Milan Bandić se susreo sa skupinom od 300-tinjak svećenika i osim njega nije bilo drugih političara, a kamoli predsjedničkih kandidata. Bandić se u posljednje vrijeme priklonio Katoličkoj crkvi i njenoj permanentnoj kritici antifašizma. Čak je i Franjo Tuđman shvaćao važnost kontinuiteta sadašnje Hrvatske s antifašističkim pokretom iz II. svjetskog rata, a Mesić je uvjereni sljedbenik tradicija partizanskog pokreta. Unatoč sramotnim događajima, posebno 90-ih kad je srušeno više od tri tisuće partizanskih spomenika, službeno se ni jedna vlast nije distancirala od antifašističke tradicije. Cijelo to vrijeme Katolička crkva je jedina snažna institucija u Hrvatskoj koja tvrdi da je partizanski pokret bio zločinački i odgovoran za kasnije komunističke zločine. Ogromna većina svećenstva izrazito je antikomunistički orijentirana, pri čemu u njihovim kritikama nema distinkcije između antifašizma i komunizma.

Nominalno je sve donedavno Bandić pripadao drugoj strani. SDP je uvijek isticao tekovine antifašizma, što je jedan od razloga zbog čega je na udaru Katoličke crkve. Signifikantan je podatak da biskupi ili Glas Koncila, koji redovito koriste priliku za napad na liberalno-lijeve političare, njega nisu kritizirali ni u jednoj prigodi, a kamoli da bi podsjetili kako je godinama bio član SK. Bilo je pitanje vremena kada će Stipe Mesić napasti Bandića zbog koketiranja s desnicom. Mesić je beskompromisni branitelj antifašizma, zbog čega se sukobio čak i sa Zoranom Milanovićem kad je predsjednik SDP-a odlučio odati počast žrtvama križnih putova. U Bandićevu primjeru situacija je još dramatičnija i podjelu najbolje oslikava podatak da je ove godine Mesić bio na komemoraciji žrtvama ustaškog logora Jasenovac, a Bandić na Daksi zajedno s dalmatinskim svećenicima pokazao pijetet prema osobama koje su strijeljali partizani kad su 1944. oslobodili Dubrovnik. Među žrtvama s Dakse bilo je i nevinih, ali i dosta onih koji su surađivali s nacistima i ustašama. Za Katoličku crkvu svi su oni nevine žrtve komunističkog režima i odlaskom na komemoraciju Bandić je pokazao da se slaže s takvim razmišljanjem, koje je u potpunoj suprotnosti sa stavovima koje zastupa Mesić. Kao zagrebački gradonačelnik Bandić je omogućio nastup na Trgu bana Jelačića vodećem desničarskom pjevaču Marku Perkoviću Thompsonu, čiji koncerti tradicionalno počinju usklikom “za dom spremni”.

Mesić je žestoki protivnik Thompsona, a nedavno je zatražio smjenu šefa diplomacije Gordana Jandrokovića, koji je pokušao uvjeriti švicarske vlasti da u svojoj zemlji omoguće nastup desničarskog muzičara. Dodatni element razlaza treba tražiti i u potpori koju Bandić dobiva od raznih braniteljskih udruga. U većini slučajeva ratni veterani su žestoki Mesićevi kritičari i povremeno ga optužuju za izdaju Domovinskog rata i suradnju s Haaškim tribunalom. Za razliku od Mesića, pripadnici braniteljskih udruga snažno podržavaju Bandića, koji im je u Zagrebu dodijelio stanove i osigurao zapošljavanje, a materijalno je pomagao veteranskim ograncima u drugim mjestima u Hrvatskoj. Bandićevu predsjedničku kandidaturu podržava i HDSSB, stranka čiji je utemeljitelj odbjegli ratni zločinac Branimir Glavaš. Ta podrška samo je još jedan dio mozaika među razlozima koji su Stipu Mesića naveli na stav kako bi pobjeda Milana Bandića bila prilično opasna za Hrvatsku. Mesić se boji kako će u slučaju Bandićeve pobjede biti temeljito rekonstruirana politika koju je kao predsjednik države stvarao u proteklom desetljeću. Umjesto odvajanja Crkve i države, vratit će se stanje iz mandata Franje Tuđmana, kada su biskupi bili rado viđeni gosti u predsjedničkom uredu. Konzervativni katolički kler dobit će saveznika na najvažnijem političkom položaju u zemlji i u pitanje će doći i tekovine ZAVNOH-a i antifašizma. Nitko ne očekuje da će Bandić koketirati s ustaštvom, ali već i priklanjanje politici koju zagovaraju biskupi izazvalo bi proces svojevrsne demesićizacije.

Dijelom zbog vlastitog ega, ali prije svega zbog principijelne politike koju je vodio otkako je izabran, Mesić ne želi pristati na takav razvoj političkih prilika u Hrvatskoj. Hrvatski predsjednik još uvijek se odbija decidirano izjasniti o tome koga bi volio vidjeti kao svog nasljednika, ali jedno je sigurno – to nipošto nije Milan Bandić.

Izvor: Nacional 24.11. (str. 10-12)

Crkva želi Primorca, Bandića i Hebranga

Pusić i Josipović sigurno neće dobiti podršku iz krugova Crkve

Predsjednička kampanja se zahuktava, a kao nikada do sada neki kandidati žele svjedočiti što veću bliskost s Crkvom. Tako se Dragan Primorac, Andrija Hebrang i Milan Bandić rado slikaju s predstavnicima Crkve te inzistiraju na osobnoj kršćanskoj tradiciji.

Stalno spominje Boga

Hebrang je, recimo, svoj program predočio biskupu Barišiću u Splitu, Dragan Primorac obvezatno posjećuje crkvene institucije kao da se kandidira za biskupa, a Bandić stalno spominje “kršćanske obiteljske vrijednosti i Boga”. Stoga se postavilo pitanje hoće li Crkva možda preferirati taj kandidatski “trojac”.

Don Ivan Grubišić, sociolog religije, siguran je da podršku biskupa neće dobiti Vesna Pusić ni Ivo Josipović, ali mogli bi je (ne) izravno dobiti baš Hebrang, Bandić ili Primorac.

Adalbert Rebić nam kaže da spomenuti trojac odgovara, “više ili imanje, kriterijima koje je Crkva postavila kao potrebne kvalitete novog predsjednika”. Iz krugova bliskih Kaptolu kažu da se Crkva više protivi dolasku nekog sličnog Mesiću, poput Josipovića ili, kako kažu, ne daj Bože, Vesne Pusić, nego što će “gurati” nekog od spomenute trojice kandidata. No, neki krugovi bliski Crkvi navode da Bandić najbolje kotira među biskupima.

Pošten, savjestan, radin…

Povodom predsjedničkih izbora Hrvatska biskupska konferencija pozvala je “katoličke vjernike, da izborima pristupite svjesno i odgovorno”, kako bi svojim glasom pridonijeli daljnjemu razvoju Hrvatske.

Crkva ističe kako novi predsjednik mora izbjegavati sve čime bi mogao stvoriti dojam da je predstavnik samo nekih građana i njihovih nazora.

- Naravno da je Crkvi stalo do toga da budući predsjednik bude vjernik, po mogućnosti i katolik, ali to očigledno neće biti njezin apsolutni uvjet. Kako bi to izgledalo kad bi Crkva bila indiferentna prema vjeroispovijesti i svjetonazoru kandidata za prvog čovjeka države Hrvatske – navodi teolog Adalbert Rebić te kaže kako Crkva nije i neće pozvati građane da glasuju za konkretnog kandidata.

Prema njegovu mišljenju, ne bi bilo u redu da u zemlji u kojoj ima više od 90 posto vjernika (teista), predsjednik bude ateist.

- Zar bi trebalo biti čudnim da će Crkva, odnosno vjernici biti zadovoljni ako novi predsjednik bude čovjek blizak njihovu svjetonazoru – kaže don Živko Kustić. No, nije sve u svjetonazoru, već i u ostalim kvalitetama, nastavlja Kustić, koji kaže da Crkva neće “davati upute oko glasovanja”.

- Crkva javno i poimence neće promovirati nijednog kandidata. To je diplomacija Crkve – navodi socijolog religije don Ivan Grubišić. No, Crkva će, uvjeren je Grubišić, već naći mogućnost kako se opredijeliti jer je politički izbor novog predsjednika za nju i te kako važan.

‘Veliki Hrvati’

Grubišić drži da je bliskost Crkvi koje ispoljavaju nekih kandidata “formalno i interesno, a ne iz uvjerenja”.

- Djela su im u suprotnosti s kršćanskim izvornim standardima. Neki su i kršteni kao ‘veliki Hrvati’, kaže Grubišić.

Od novoga predsjednika biskupi očekuju da ističe važnost neradne nedjelje

S obzirom na to da se podigla prašina oko Arbitražnog sporazuma sa Slovenijom, HBK upozorava da predsjednik “ne smije dovesti u pitanje teritorijalnu cjelovitost”. Zato se ističe da je “u pripremanju ulaska naše države u EU obveza predsjednika prepoznati kako čuvati hrvatsku suverenost”.

- Zastupati Hrvatsku na dobro njezinih građana može onaj predsjednik koji u svojoj službi poštuje i štiti kršćanska načela te načela naravnoga zakona obrane i zaštite ljudskoga života od začeća do naravne smrti, dostojanstvo braka i obitelji te slobodni izbor vjerskoga odgoja i vjeronauka u školi.

Prema HBK, predsjednik mora biti čovjek kojemu je stalo da društvo živi na istini o prošlosti. – Predsjednik je dužan zalagati se za istinu o agresiji na Hrvatsku i o njezinoj obrani u Domovinskom ratu. HBK traži da predsjednik zastupa osudu zločina fašizma, nacizma i komunizma, s posebnim naglaskom na rasvjetljavanje nedjela komunističkoga režima.

Biskupi također očekuju da predsjednik ističe važnost neradne nedjelje.

Izvor: Jutarnji list

Teolozi pokopali izjavu biskupa Štambuka: Predsjednik ne treba biti katolik, nego moralna osoba

Za budućeg predsjednika Hrvatske bitnije je da bude moralan i etičan, a ne koje je vjere – zajednički je stav većine predstavnika Katoličke crkve, zamoljenih da prokomentiraju izjavu msgr. Slobodana Štambuka, hvarsko-bračko-viškog biskupa, da budući hrvatski predsjednik treba biti katolik ne samo po krsnom listu, nego i po svjedočanstvu života u vjeri.

Da tu kvalifikaciju budućeg šefa države ne smatraju presudnom ni u samoj Katoličkoj crkvi, svjedoče naši sugovornici, među kojima je i istaknuti teolog prof. dr. Adalbert Rebić.

Ističući ponajprije kako je pitanje treba li predmet propovijedi uopće biti politika, a ne isključivo evanđelje, prof. dr. Rebić naglašava:

- Najvažnije je da budući predsjednik bude moralna osoba, osoba s integritetom, neopterećena bilo kakvim moralno-etičkim dvojbama, a ne koje je vjere, pa i je li uopće vjernik – kaže on. – Izbori su demokratski – dodaje – a zadaća je Crkve prije svega davati preporuke vjernicima da biraju one koji će se boriti za dobro svih, poštovati prava svih građana, koji će voljeti zemlju i narod, poštovati zakone i Ustav.

Sveci i kriminalci

- U Ustavu nigdje ne piše da predsjednik treba biti katolik – dodaje prof. dr. Rebić, zaključujući kako “i katolici i pravoslavci mogu biti sveci, jednako kao što mogu biti i kriminalci”.

Moralni teolog iz Splita fra Luka Tomašević slaže se s njim kada su u pitanju kvalitete budućega prvog čovjeka države.

- Biskup Štambuk dao je preusko gledanje, osobito za ova moderna vremena. Od kandidata trebamo tražiti poštenje, osjećaj za pravdu, da ne krše moralno-etička pravila. Ostavimo to je li ili nije katolik i tko se busa u prsa – ističe fra Luka, dodajući kako bi biskupu rado postavio pitanje na koga je konkretno mislio, da narod ne bi ostao zbunjen.

Za urednika neslužbenoga katoličkog portala Križ života Hrvoja Cirkvenca etičnost je također bitnija kategorija. No, kaže, kada govorimo o sekularnoj državi i miješanju Crkve u politiku, moramo se pitati i obrnuto:

- Zašto je jednom predsjedničkom kandidatu, koji je ateist ili agnostik, potrebno dolaziti na misna slavlja i reklamirati se, kao što je to ovih dana učinio SDP-ovac Ivo Josipović na misi u Ludbregu? – pita se Cirkvenec.

Don Anđelko Kaćunko, naprotiv, slaže se s biskupom Štambukom. No zaključuje:

- Teško da ćemo ikad imati predsjednika praktičnog katolika, jer o tome ionako ne odlučuju samo birači, nego to diktiraju moćnici – zaključuje on.

‘Što je u tome loše?’

Osobno ne vidim ništa negativno u izjavi da bi budući predsjednik trebao biti katolik. Rezultati izbora će pokazati je li katoličkoj većini, a to je 87,8 posto stanovništva prema popisu iz 2001. godine, važno birati osobu koja se izjašnjava katolikom/katolkinjom ili nije – smatra prof. dr. Krunoslav Nikodem, docent na Odsjeku za sociologiju zagrebačkoga Filozofskog fakulteta i sociolog religije.

- Crkva ima pravo i na takav način sudjelovati u javnom životu, ali to uglavnom radi na neprimjeren i nespretan način – tvrdi on. S druge strane, razni pozivi u “obranu demokracije” uglavnom pokazuju potpuno nerazumijevanje osnovnih načela demokracije – zaključuje prof. dr. Nikodem.

Jurica Malčić: Diskriminacija

Pučki pravobranitelj Jurica Malčić osudio je izjavu biskupa Slobodana Štambuka prema kojoj bi bilo “normalno i poželjno da budući hrvatski predsjednik bude katolik”. “Tu izjavu smatram djelovanjem koje opravdava i potiče Ustavom i zakonima Republike Hrvatske zabranjenu diskriminaciju”, stoji u priopćenju pučkog pravobranitelja. (H)

Mesić: Biskup je u sukobu s Ustavom

Ja štitim hrvatski Ustav, a taj gospodin preuzvišeni biskup je u direktnom sukobu s Ustavom, kazao je Stjepan Mesić. – Crkva bi morala povesti računa o toj svojoj gospodi, koja uporno rade protiv Ustava. Pred Ustavom su svi hrvatski građani jednaki. Prema tome, ne može o poziciji jednog hrvatskoga građanina odlučivati njegova privatna stvar, kojoj vjerskoj zajednici pripada. To bi gospoda biskupi trebali znati – poručio je Mesić. Ma.Š.

Josipović: U Ludbregu sam predstavljao Hrvatski sabor

Točno je, deklarirani sam agnostik. U Ludbregu sam bio po protokolu kao saborski zastupnik, jer je Sabor bio pokrovitelj toga slavlja – kaže SDP-ov predsjednički kandidat Ivo Josipović. No, dodaje, to nije bilo prvi put da prisustvuje crkvenim svečanostima. Obišao je brojne bogomolje u zemlji i inozemstvu, od budističkih i hinduističkih hramova do džamija, bio na baptističkoj misi, u brojnim katoličkim svetištima od Poljske do Argentine.

HBK bez komentara

U Hrvatskoj biskupskoj konferenciji nisu željeli komentirati izjave biskupa Štambuka jer, kako kaže glasnogovornik HBK Zvonimir Ancić, nemaju običaj komentirati propovijedi biskupa:

- Crkva nikada vjernicima ne nameće za kojega kandidata ili stranku konkretno glasovati. Uoči svakih izbora pozovemo građane da izađu na izbore, da glasuju po svojoj savjesti i da dobro prouče sve programe – kratko je kazao Ancić.

Izvor: slobodnadalmacija.hr