Davor Butković za Jutarnji list: Hrvati, načelno govoreći, glasaju vrlo racionalno

Pobjeda Ive Josipovića uistinu jest, kako je to novi predsjednik Republike naglasio u svom ponoćnom izbornom govoru, pobjeda svih građana Hrvatske. U ovom se slučaju ne radi o prigodnoj i pristojnoj frazi, nego o materijalnoj činjenici koju potvrđuje i niz prethodnih primjera.

Glas za novu politiku

Kada su Hrvati prekjučer uvjerljivo izabrali Ivu Josipovića, oni su, istodobno, rekli ne politici nejasnih interesnih veza, politici prevare, politici neznanja, politici agresije i netolerancije, politici nekompetencije, i politici koja ne poštuje temeljna demokratska pravila.

Hrvati su, dakle, 10. siječnja glasali protiv politika koje su nas dovele u sadašnju situaciju, koja birače, razumljivo, masovno frustrira, a za novu politiku, koja se temelji na sasvim drukčijim, puno prihvatljivijim načelima (veliko je pitanje hoće li Ivo Josipović dosljedno primjenjivati ta načela).

Hrvatski su glasači, nadalje, zaključili da Milan Bandić nipošto ne smije postati predsjednik Republike: tako je u značajnom dijelu biračkog tijela nastao sponatni pokret otpora protiv Milana Bandića (o čemu smo pisali prije desetak dana), koji je rezultirao kako većim izlaskom na birališta u drugom krugu izbora, tako i Josipovićevom prednošću od skoro šest stotina tisuća glasova, ako ne računamo glasove u Bosni i Hercegovini, koji su bili predestinirani za Bandića i koji, na kraju, neće pomoći bosanskohercegovačkim Hrvatima. Hrvati iz BiH nažalost su, po milijunti put, nasjeli na lošu političku propagandu iz Zagreba. Hrvati su, dakle, odmah, od samog početka kampanje, jasno uvidjeli da Milan Bandić naprosto ne može obnašati dužnost predsjednika Republike.

Važno je reći da se radi o racionalnoj, a ne o ideološki motiviranoj odluci biračkog tijela. Riječ je o sasvim racionalno motiviranoj odluci zato što je za Josipovića glasalo 65 posto birača u Republici Hrvatskoj.

SDP, HNS I IDS, tri deklarirane lijevo-liberalne stranke, mogu računati na oko 40 posto biračkog tijela.

Dakle, čak i pod uvjetom da su svi birači tih triju stranaka glasali za Josipovića, novi se predsjednik još uvijek može pohvaliti s 25 posto glasova birača koji ne podržavaju ljevicu.

Glasanje s interesom

Očigledno je da su Hrvati prekjučer glasali u skladu sa svojim interesom, i sa svojim elementarnim osobnim i građanskim svjetonazorom, a ne u skladu s ideološkim podjelama na crvene i crne; s podjelama koje izazivaju burne polemike na portalima, ali koje su, srećom, sve irelevantnije za središnje hrvatsko biračko tijelo, gdje više nitko ne želi biti odveć crven, kao ni odveć crn.

Naravno, ne treba imati nikakvih iluzija da će se hrvatske hereditarne ideološke podjele tek tako prevladati, ali bitno je da one zahvaćaju sve manji i sve rubniji dio biračkog korpusa, koji može biti vrlo glasan u medijima, osobito na internetu, ali koji je marginalan na biralištima. Uvjerljiva pobjeda Ive Josipovića samo je jedan od čitavog niza dokaza u korist hrvatskih građana koji glasaju.

Na izborima 1992. godine Hrvati su masovno glasali za Franju Tuđmana jer je jedino Tuđman jamčio vojnu pobjedu, koja je onda značila apsolutni nacionalni prioritet.

No, samo tri godine kasnije, na parlamentarnim i lokalnim izborima održanim u studenom 1995.godine, jedva tri mjeseca poslije Oluje, HDZ je doživio težak šamar.

Birači su vratili SDP na mjestu glavne oporbene stranke, a HDZ-ov gubitak vlasti u Zagrebu označio je ulazak u eru izbora, koje HDZ neće moći dobivati bez potpore iz Bosne i Hercegovine.

Predsjednik Tuđman jest uvjerljivo pobijedio na izborima 1997. godine, ali uz mali odziv na biralištima (svega nekoliko postotaka veći nego prekjučer), i uz neozbiljno podijeljenu opoziciju koja je istaknula dva kandidata: Vladu Gotovca i Zdravka Tomca. Da je opozicija te godina izašla s jednim kandidatom, matematika pokazuje da bi dr. Tuđman morao u drugi krug.

Poruka biračkog tijela

Trećeg siječnja 2000. godine Hrvati su ponovo iskazali visok stupanj racionalnosti i nacionalne odgovornosti, kada su konsenzusom smijenili HDZ.

Na predsjedničkim se izborima, održanim nedugo poslije parlamentarnih, vidjelo da građani ne žele koncentraciju vlasti, pa je zato Stipe Mesić pobijedio Dražena Budišu.

Mesić je uvjerljivo pobijedio i pet godina kasnije jer su glasači željeli da netko, makar simbolički, kontrolira Ivu Sanadera i HDZ.

Naposljetku, na lanjskim lokalnim izborima hrvatsko je biračko tijelo poslalo jasnu poruku da više ne želi čuti za Sanadera, kada je HDZ doslovno izbačen iz svih hrvatskih gradova.

Posve je nevjerojatno da se ta, sasvim jasna poruka, na nekim mjestima iskrivljavala i interpretirala kao pobjeda Hrvatske demokratske zajednice.

Jedini važni izbori, na kojima je pobijedila stranka koja je, zapravo, trebala izgubiti, odigrali su se u studenom 2007. godine.

Dobra Hrvatska

Na tim je saborskim izborima Hrvatska demokratska zajednica već bila zrela za poraz.

Međutim, SDP je tog studenog vodio gotovo jednako neracionalnu i iritantnu kampanju, kao i Milan Bandić na ovim izborima, što je, u konačnici, Socijaldemokratsku partiju vjerojatno koštalo pedesetak tisuća glasova, za koliko su izgubili prošle parlamentarne izbore.

SDP više nikada ne bi trebao voditi kampanju s dva kandidata i ne bi, usred kampanje, trebao kretati u bitku protiv jednog segmenta biračkog tijela.

Hrvatski su građani i ove nedjelje pokazali da znaju izabrati političara koji optimalno odgovara određenom vremenu.

Ivo Josipović nije premoderan za Hrvatsku.

Josipovićev izbor samo pokazuje da je Hrvatska mnogo bolja od onoga što i mnogi Hrvati o njoj misle.

Izvor: Jutarnji.hr

Hebrang pohvalio ljevicu i ‘oprao’ Sanadera

‘Čestitam Ivi Josipoviću, držao se dostojanstveno i pokazao veliku političku ozbiljnost i zrelost i vjerujem da će biti dobar predsjednik države’, komentirao je izlaznu anketu izbora Andrija Hebrang, HDZ-ov kandidat na predsjedničkim izborima koji nije ušao u drugi krug

Hebrang kaže da je do razbijanja desnice došlo zbog kandidiranja trojice bivših HDZ-ovih ministara i dvojice kandidata s krajnje desnice, a porazu desnice na ovim izborima pridonijela je i gospodarska kriza, kao i niz afera, jer su glasači na kraju kaznili vlast.

‘Ovo je velika pobjeda ljevice, čestitam im jer su pokazali puno veću zrelost od desnice, gdje je bilo puno onih koji su stavili osobne interese ispred interesa politike i države – a tu mislim na Sanadera, Primorca i Vidoševića’, izjavio je Hebrang za tportal.

Izvor: Tportal.hr

Josipović: Ako Sanader pokupi dovoljan broj nezadovoljnika, raspisat ću prijevremene izbore

Favorit za pobjednika u drugom krugu predsjedničkih izbora je u već nekoliko nastupa dao naslutiti kako Jadranka Kosor ima njegovu potporu, ali da je u slučaju uspješnog Sanaderovog puča u HDZ-u spreman i na novo preslagivanje karata na hrvatskoj političkoj sceni.

“Ako Ivo Sanader nakon isključenja iz HDZ-a uspije oko sebe okupiti dovoljan broj saborskih zastupnika koji bi HDZ-ovoj vladi oduzeli legitimitet, jedan od prvih poteza koje bih povukao po dolasku na predsjedničku funkciju bilo bi raspisivanje prijevremenih izbora”, rekao je Josipović u svojoj predsjedničkoj turneji.

Logično rješenje

U slučaju da Vlada gubi legitimitet raspisivanje prijevremenih parlamentarnih izbora je jedino logično rješenje.

Koliko je to realno, teško je procijeniti u ovom trenutku. Ako Sanader sa sobom povuče pet zastupnika, vladajuća koalicija više bi jedva imala dovoljan broj ruku za većinu u Saboru, što bi premijerku Kosor stavilo u nezgodan položaj u kojemu bi pomoć morala tražiti od oporbe.

Sudeći po dosadašnjim izjavama, ne čini se da im je to namjera, ali prvi čovjek oporbe još se treba očitovati o ovom pitanju. Drugo je pitanje namjerava li Sanader aktivirati svoj zastupnički mandat i povlačiti za sobom HDZ-ove zastupnike. Jedini razumni motiv za to bila bi osveta prema Kosor.

Izvor: Index.hr

Bandić: Nikada ne bih napravio to što je Sanader učinio

- Nikada ne bih napravio to što je napravio Ivo Sanader koji je otišao bez da je svojim prijateljima objasnio zašto odlazi. I nikada ne bih došao opet u svoju stranku i radio to što on radi. Ja sam 19 godina bio u SDP-u. Izgradio sam tu stranku, a danas kada prođem Praškom ulicom, što vidim – plakate Ive Josipovića. Ali sam svejedno uspio ostati čovjek – rekao je danas Milan Bandić i tako jasno dao do znanja da podržava aktualnu premijerku, a ne bivšeg premijera.

Ponovio je da je sve što se upravo događa u HDZ-u žalosno, kako ga podjele uvijek žaloste te da se nada kako će HDZ uspjeti izići iz ove nezavidne situacije u kojoj se našao.

- Oni su punoljetni i ozbiljni ljudi. A ja samo mogu reći da će premijerka imati moju punu podršku kao budućeg predsjednika. Ono što Hrvatskoj sada najmanje treba su prijevremeni izbori. Podjele su najgore što nam se može dogoditi. Zato ću aktualnoj Vladi dati punu podršku koja ima puni legitimitet – poručio je Bandić.

Prozvao je još jednom aktualnog predsjednika Stipu Mesića ponovivši kako je njegovo ponašanje prema njemu u zadnje vrijeme besramno. Poručio mu je da objavi već jednom stvarne donatore svoje kampanje.

- Meni ne treba NN novac i prljavi novac. Priče s Iblerova trga i Pantovčaka o prljavoj igri Milana Bandića neće proći – ponovio je Bandić. Obrušio se i na svog protukandidata Ivu Josipovića pozvavši ga da ponese sve papire koje ima protiv njega na iduće sučeljavanje.

Pozvao je i DOR i USKOK da sve njegove afere iznesu van i ako mu se išta dokaže, istog je trenutka spreman odustati od kandidature.

- Ni lipe građanima nisam uzeo. Ne može lupež biti predsjednik nego pošten čovjek – rekao je Bandić.

Dodao je i kako od Josipovića očekuje ispriku jer je ušao u njegovu intimu.

- U braku sam 28 godina. Imali smo problema, klekli smo, ali smo se digli. Ako je muškarac, nek’ se ispriča jer je besramno kako je napao moju obitelj. Pao je na ispitu kao čovjek – poručio je Bandić.

Izvor: Vecernji.hr

Kolumna Dražena Lalića: Ivo Sanader najveći je negativac ovih izbora

Bivši je premijer, uz potporu svojih istomišljenika, postavio ljestve kojima se nastoji ponovno popeti na vlast, prvo u HDZ-u, a potom u državi. Međutim, te su ljestve trošne i lako se mogu slomiti pod težinom penjača.

Horor hrvatske politike kao da je sve napetiji i strašniji. Različiti akteri u ovo vrijeme između dva kruga predsjedničkih izbora, koje je ionako “po definiciji” bremenito neizvjesnostima, konstruiraju i šire strah među građanima.

U srednjoj Dalmaciji, gdje boravim posljednjih tjedan dana, prilaze mi ljudi, poznati i nepoznati, kako bi mi kao političkom analitičaru izrazili svoju zabrinutost zbog nečega što su s obzirom na izbore i aktualna politička zbivanja čuli ili pročitali u medijima.

Kod mnogih građana koji me kontaktiraju uočavam veliku psihološku vezanost za inscenacije (primjerice, arhetipske priče poput one o svjetlu i tami, te o hrabrom pojedincu koji se suprotstavlja organiziranim moćnicima…) i pripadajuća uzbuđenja kojima su snažno izloženi za dugog trajanja kampanje. Najgorljivije reagiraju na provokativne poruke dvojice preostalih kandidata te njihove međusobne verbalne sukobe.

Oni desne političke orijentacije ponajprije upozoravaju na Josipovićevu neprimjerenu (budući da se predsjednik, za razliku od svojih prethodnika, treba izdići iznad ideoloških i stranačkih podjela) izjavu kako će nakon izbora Hrvatska postati crvena. Ljevičari i liberali, pak, izražavaju svoju užasnutost stilom i profilom Milana Bandića, osobito činjenicom da zagrebački gradonačelnik, iza kojega se vuku dugi “repovi” korupcijskih afera, posljednjih dana bezočno optužuje Ivu Josipovića baš zbog korupcije.

U nekim se medijima “ulijeva ulje u vatru”, pa je primjerice Davor Butković u subotnjem broju Jutarnjega lista čak napisao: “Strah od Bandića kao hrvatskog predsjednika pretvorio se u spontani narodni pokret otpora.”

Građani su manje-više digli ruke od politike

Desetog siječnja građani ne samo što neće “prije svega” glasati protiv Milana Bandića, kako najavljuje Butković, nego uglavnom uopće neće izaći na izbore, kao što nisu izašli ni u prvom krugu. Većina je manje-više digla ruke od politike, te tu važnu djelatnost, nažalost, više uopće mentalno ne povezuje s boljom budućnošću sebe osobno i zemlje u cijelosti. Mnogi se pritom mazohistički zabavljaju: s distance promatraju politička zbivanja, kao neki film strave i užasa koji je “dobar” onoliko koliko je zločest najveći negativac, kako je upozorio još Alfred Hitchcock.

A najveći negativac ovih izbora, ponavljam svoju ranije iznesenu tvrdnju, je – Ivo Sanader. Niti jedna svađa kandidata za položaj budućeg šefa države nije izazvala toliko pažnje kao jučerašnja konferencija za medije bivšeg premijera. To nije slučajno: Sanader je (bio) dominantan hrvatski političar u većem dijelu drugog desetljeća tranzicije. Više od vođa ljude zanimaju samo padovi vođa.

Formalni povratak Sanadera u politiku (zbiljski iz nje nije ni izišao) očito je pažljivo “tempiran”: dogodio se pola godine nakon što je dao svoje zloglasne ostavke na položaje premijera i predsjednika HDZ-a; u nedjelju kada se po uputama spin-doktora trebaju javnosti priopćivati neugodne informacije, točno u podne (poruka: slijedi veliki obračun…); usred “drugog poluvremena” kampanje u vezi s drugim krugom predsjedničkih izbora, čime se pokušalo barem djelomice ublažiti negativne ocjene u medijima koji su dotad bili prilično zainteresirani za te izbore.

HDZ se vodio promicanjem podobnosti i nesposobnosti

Sanaderove ocjene (rezultata) izbora su posebno važne s obzirom da je on razloge za velik neuspjeh Andrije Hebranga i HDZ-a ustanovio u “nesnalaženju u vođenju stranke” kao one koja “pobjeđuje, a ne stranke od 12 posto”. Baš tvrdnjama vezanima za izbore bivši je premijer, uz potporu svojih istomišljenika, postavio ljestve kojima se nastoji ponovno popeti na vlast, prvo u HDZ-u, a potom u državi.

Međutim, te su ljestve trošne i lako se mogu slomiti pod težinom penjača, jer će Kosor, Hebrang i drugi Sanaderovi oponenti iz vodstva HDZ-a u sukobu koji sigurno slijedi otvoriti pitanja vezana za stvarne uzroke poraza na tim izborima. A ti su razlozi očito ponajviše vezani za način vođenja stranke i državne vlasti u razdoblju od početka 2004. do sredine 2009., koji je bio ponajviše određen promicanjem nesposobnosti i političke podobnosti, stimuliranjem korupcije pa i organiziranog kriminala, te sultanskim stilom vladanja jednog predugo neupitnog vođe.

U HDZ-u se jednostavno mora, i to odmah, otvoriti rasprava o političkoj odgovornosti ne samo za poraze na predsjedničkim i lokalnim izborima, nego i za serije sramotnih afera te za neuspjeh u upravljanju zemljom. A iza te rasprave, a možda i istovremeno s njom, vjerojatno će krenuti i pozivanje na druge vrste odgovornosti.

U toj političkoj borbi, ako bude demokratski vođena i otvorena pred javnošću, Sanader i njegovi suradnici nemaju velike šanse. On već dulje vrijeme nema potporu u javnosti, njegov saveznik Milan Bandić će vjerojatno izgubiti izbore (uz ostalo i zato što po svom populizmu i raširenoj predodžbi da je povezan s korupcijom najviše sliči Sanaderu), utjecajni međunarodni akteri su mu već okrenuli leđa, a i većina zastupnika i ministara iz redova HDZ-a, izgleda, nije na njegovoj strani.

Nedostatni aduti bivšeg premijera

Bivši premijer ima neke adute, ponajviše svoje veliko političko iskustvo i snalažljivost u konfliktnom komuniciranju te potporu među dijelom nacionalnog stranačkog vodstva i lokalnih “šerifa”, ali to mu neće biti dostatno. Naime, mnogi “obični” članovi HDZ-a smatraju kako on, za razliku od Jadranke Kosor, nema političku budućnost i ne može integrirati u posljednje vrijeme izrazito podijeljenu stranku, posebno s obzirom da je zapravo pokušao, sasvim mimo stranačkog statuta, napraviti svojevrsni “udar” u stranci.

Nakon 10. siječnja počet će dani i tjedni raspleta u vladajućoj stranci, koji bi političku i javnu scenu trebali učiniti manje opterećenom strahom nego što je to sada. Iz politike bi trebali otići oni koji su svojim inscenacijama poticali strah kao sredstvo vladanja, odnosno ostvarenja svojih sebičnih interesa. A to nipošto nije “unutarnja stvar” ili “problem” HDZ-a, kako su u nedjelju popodne poručila obojica kandidata za predsjednika Republike, nego pitanje koje je zbog velikog utjecaja te povijesne stranke od sudbinske važnosti za sve građane ove zemlje.

Izvor: Net.hr

Jad i bijeda: Ni Milanović ni Josipović nemaju pojma o Sanaderovim i Bandićevim aferama

Ivo Sanader izvršio je puč u HDZ-u. Opstanak Vlade dolazi u pitanje. Govori se o korupciji i Sanaderovu strahu od kaznenog progona. Spominju su Hypo i Poštanska banka. Javnost se digla na noge. Koalicija se digla na noge. Ankete pokazuju koliko građani mrze i preziru Sanadera. Narod psuje Sanadera i pita se gdje je izlaz, gdje je spas… Gdje je alternativa?

Milanović prtlja nešto s daljinskim upravljačem

Eno je, skutrila se pod stolom. Ivo Josipović, predsjednički kandidat SDP-a koji je cijelu kampanju posvetio borbi protiv korupcije, o Sanaderovu puču je izjavio: “To je unutarnja stvar HDZ-a. Hrvatska politička scena treba prepoznati što to znači, je li to demokratski korak naprijed ili korak unazad”. Korak naprijed? Unutarnja stvar HDZ-a? Tek treba prepoznati što to znači?

Njegov stranački šef Zoran Milanović, onaj za kojeg tvrde da nešto prtlja s daljinskim upravljačem, cijelu nedjelju mudro je odšutio. Ili opet ima gripu. Poslao je zato Ranka Ostojića, možda čak s daljinskim upravljačem, da ispred crvenog panoa pročita s papira nešto nesuvislo o čovjeku kojeg se – zajedno s Bandićem – percipira kao najopasnijeg čovjeka u politici. Potpredsjednica Željka Antunović odbila je bilo što komentirati.

“Ne bi se šteli mešat”

I to je najveća oporbena stranka. Ona koja bi trebala predstavljati alternativu. Pritiskati i upozoravati na greške. Preuzeti vlast. Svima je jasno što Sanaderov povratak znači, osim SDP-u. Oni se “ne bi šteli mešat”. “Treba tek vidjeti što to znači”. Treba vidjeti što znači povratak čovjeka kojeg se povezuje sa svakom aferom. Koji je uvaljan u prljave poslove. I koji se politički aktivira samo dan nakon što je Josip Protega završio u pritvoru zbog malverzacija u HPB-u, jedinoj državnoj banci.

Jadranka Kosor je spasiteljica

I kad je već tako, kad se javnost digla na noge, a među građanima prošilila panika od toga na što je sve spreman Sanader i je li to bonapartistički povratak na vlast, dakle kad je počelo grmiti i sijevati, SDP se sakrio pod stol. Koga narod vidi? Jadranku Kosor.

Ona se percipira kao spasiteljica. Kao odlučna političarka koja će se obračunati sa Sanaderom. Kao svjetlo kontra tame. Umjesto da SDP preuzme svoju prirodnu ulogu opozicije, da se upravo u kriznom trenutku nametne kao alternativa, odlučio je tu privilegiju ostaviti samom HDZ-u. Onom “poštenom” dijelu HDZ-a. HDZ-u “umivenog lica i dobrih namjera”. Zaboga, čak i Hebrang zvuči kao svetac kad poziva Sanadera na red.

Vlast ne pada tako lako u ruke

Slična je priča i o Bandiću. Ivo Josipović, onaj koji glumi kaktusa i propagira famoznu novu pravednost (ima li stare?), izjavio je kako “ne zna je li Bandić korumpiran”. Poslije se pravdao da njegovi birači od njega traže pristojnost i suzdržanost. Pa je tako suzdržan i pristojan bio i sada, kad je Sanader banuo na vrata. Tek kad ga je Bandić opandrčio s onom Zlaticom i Komercijalnom bankom, sjetio se – onako prigodno raskuštran – da je Bandić namještao poslove kumovima, da je mešetario sa zemljištem Croatiabusa, da se fiktivno rastao od žene kako bi kupio društveni stan, mahao je čak i Bajićevim kaznenim prijavama. Ali ipak nije objasnio zašto je onda s takvim čovjekom bio na stranačkoj listi na izborima za Hrvatski sabor.

Uglavnom, to je oporba. To je alternativa. To su oni koji računaju na glasove razočaranih birača, poštenih ljudi, svih onih nezadovoljnih HDZ-ovom vladavinom. Misle da će im vlast pasti u ruke, kao što Josipoviću – ni krivom, ni dužnom – pada Pantovčak u ruke. Ali ovo ne ide baš tako.

Je li oporbena šutnja doista zlato?

Kosor je ta koja će se obračunati sa Sanaderom. Mladen Bajić je taj koji će, poput strvinara, “dočekati” padajućeg Sanadera, kao što je dočekao i druge HDZ-ove “pale anđele”. SDP čeka da sve bude gotovo, pa da opet šuti. Kao što je šutio u Saboru dok je trebalo rešetati Sanadera. Kao što šuti u Gradskoj skupštini kad treba rešetati Bandića, dižući čak i ruku za njegov proračun. Kao što je šutio sve ove godine na Bandićeve afere. Kad će, pobogu, govoriti, ako neće sada?

I na kraju, doista se sve svodi na zaključak: HDZ pokvari, HDZ popravi, HDZ ide dalje. I kome onda uopće treba oporba? I tko se uopće sjeća da u ovoj državi postoji najjača oporbena stranka, kad od nje nema ni traga ni glasa? A kad se oglasi, bolje bi bilo da je šutjela.

Ako SDP ne zna ništa o Bandiću i Sanaderu, o kome onda zna? I kad misle saznati? Ako se ne misli o njima izjašnjavati, o kome onda misli? I ako ne misli govoriti sada, kada onda misli? Doista, od vlasti u ovoj državi gora je jedino opozicija.

Autor: Tomislav Klauški

Izvor: Index.hr

Bandić ne zna tko se vraća, zna tko dolazi

Nezavisni predsjednički kandidat Milan Bandić, za kojega Ivo Josipović kaže da je daljinski upravljač Ive Sanadera, o povratku svog navodnog političkog kompanjona u visoku politiku nije htio reći ništa.

Sve što je o počasnom šefu HDZ-a imao za reći bila je zapravo napamet naučena fraza kako on ne zna tko odlazi ili tko se vraća, ali da zna tko dolazi, misleći naravno na sebe.

“Inače, ne bi se štel mešati u stranačke stvari bilo koje stranke pa ni HDZ-a”, rekao je.

Izvor: rtl.hr

Bandić bez potpore HDZ-a jer se smijao dopisima J. Kosor

Iako HDZ svojim biračima neće preporučiti ni jednoga predsjedničkoga kandidata, predsjednica te stranke Jadranka Kosor izići će na izbore jer je to građanska dužnost. Nije otkrila koga će zaokružiti, no Milan Bandić na njezinu listiću nema baš nikakve šanse.

Posvadili su ih branitelji ili, točnije, Zakon o pravima hrvatskih branitelja, a ne, kako se na prvi pogled čini, dugogodišnje rivalstvo u Zagrebu, gdje je Bandić uvijek bio pobjednik, a Kosor pobijeđena. Ta situacija može biti dijelom razlog netrpeljivosti, no stvarni je razlog potpuno drukčiji.

Igra bez granica

U pet godina ministrovanja J. Kosor napisala je mnoštvo dopisa i od zagrebačkoga gradonačelnika tražila, prema zakonu, zemljište za braniteljske kuće i stanove te prostorije za psiho-socijalne centre. Bandić ni na jedan nije odgovorio. Dapače, kad je u svom uredu imao publiku u kojoj je bilo ljudi za koje je znao da će sadržaj sastanka prenijeti tadašnjoj potpredsjednici Vlade, Bandić je dopise “arhivirao” u – koš za smeće.

– Bile su to ridikulozne priredbe koje je Bandić radio samo zato što je mogao. Čak su i njegovi suradnici kolutali očima dok je izvodio svoj šou – pripovijeda osoba koja je nekoliko puta bila u publici. Takva je Bandićeva igra uvijek stizala do J. Kosor koja se s time vrlo dobro nosila i nikad mu se za to nije ni pokušala osvetiti. Kao da je znala da će brzo doći izvrstan trenutak za vraćanje duga.

Zbližila ih antikorupcija

Osim toga, Bandić je odugovlačenjem kočio svaki projekt u kojem je Ministarstvo branitelja imalo partnere u lokalnoj zajednici, a J. Kosor potrošila je bezbroj riječi apelirajući na zagrebačkoga gradonačelnika da ispuni obveze koje propisuju zakon ili podzakonski akti.

Pretpostavlja se stoga da će Kosor svojim glasačkim listićem pokušati umanjiti šanse da do kraja mandata surađuje s predsjednikom RH koji se potpisuje “Milan Bandić”. U prilog tezi da bi šefica HDZ-a mogla zaokružiti Ivu Josipovića ide i njegov jasan stav o borbi protiv korupcije i kriminala, baza na kojoj je Kosor odradila dobar dio svoga premijerskog staža.

Izvor: Vecernji.hr

‘Molim se za Bandića jer on nije princ tame’

Šaman iz Saborskoga Luka Hodak molitvom podržava kampanju Milana Bandića za predsjednika države

Kaže da je Bandić pozvao sve koji mu žele pomoći u kampanji da pomognu, a on pomaže onim čime najbolje zna – molitvom.

‘Puno se molim Bogu jer Bandić nije nikakav princ tame, a ja poznajem tamu’, objašnjava šaman. Kaže da je Bandiću rekao ono što je vidio – da će postati predsjednik. ‘Ako bude slušao ‘kljukavce’, uprskat će stvar. Toliki sada koji mu mogu naštetiti pokušavaju ući njegov krug. Ista stvar je bila i s Franjom Tuđmanom. Dobar čovjek. Okružio se ‘kljukavcima’, a izbacio prave HDZ-ovce iz stranke, koji su napravili to što su napravili’, mišljenja je Luka Hodak.

On uvijek podržava ljude koji se sami bore protiv svih. ‘Bandić je sam protiv čuda koje se zove mastodontska stranka. Izašao je iz stranke u kojoj je mogao lagodno živjeti jer on želi raditi, a Zagreb mu je malo’, objasnio je šaman Hodak. Na kraju je napomenuo da nije protiv Ive Josipovića, ali njemu nije aspektiran predsjednički položaj.

Izvor: Tportal.hr

Hebrang: Porazi u Vukovaru i Hercegovini zauvijek su mi otvorene rane

Predsjednički kandidat HDZ-a Andrija Hebrang nije su uspio plasirati u drugi izborni krug, stoga se sada vraća svojim svakodnevnim političkim i profesionalnim obvezama i usput analizira sve što mu se događalo zadnjih mjeseci.

– Najviše mi se u pamćenje urezao šok u očima 1.500 ljudi u Hypo centru kad sam na sučeljavanju umjesto ozbiljnih odgovora počeo praviti viceve. Samo su međusobno šaputali, nisu mogli vjerovati što vide.

Je li vam žao što odmah niste tako krenuli, nakon tog nastupa u javnosti ste puno bolje kotirali?

– Je li Hrvatska u situaciji da se predsjednički kandidat šali?

Sadašnji predsjednik Stjepan Mesić deset godina se šali.

– Da, ali zato se u tih deset godina iz Pantovčaka apsolutno ništa nije pokrenulo. Čime je, primjerice, Mesić pridonio kako bi Hrvatska izašla iz krize? Smatrao sam na startu kampanje kako smo u ozbiljnim vremenima i da se predsjednički izbori stoga ne bi smjeli estradizirati već da kandidat mora ponuditi ozbiljan program kako bi našim građanima osigurali bolji životni standard. Zato sam tijekom svoje pretkampanje i prvog dijela kampanje obilazio Hrvatsku i predstavljao program. Međutim, mediji to skoro nisu ni registrirali pa sam sabrao dojmove i odlučio – idemo se igrati. Puno je, uostalom, lakše zabavljati se nego voditi ozbiljnu politiku. Nije mi, ipak, žao što se tako nisam ponašao u cijeloj kampanji, jer bih si predbacivao da nijedan kandidat nije upozorio na ozbiljnost trenutka.

Koji vas je segment izbornih rezultata najviše razočarao?

– Ukupni rezultat što sam ga postigno bio je moj cilj, to možete provjeriti kod članova izbornog stožara. Rekao sam im kako mi je primarno HDZ-ovim otpadnicima, Nadanu Vidoševiću i Draganu Primorcu, pokazati da sam bolji od njih i da se ne mogu tek tako igrati sa strankom. Zato sam neobično zadovoljan rezultatom jer sam toj dvojici, koji su prije HDZ-a bili političke nule, dao moralnu pouku. Međutim, strašno me boli što u Vukovaru i Hercegovini nisam osvojio najviše glasova. To su dvije otvorene rane na mojem srcu i bit će dok sam živ. Dao sam sve od sebe za te krajeve, i u ratu i nakon njega. Premalo je prostora za nabrojiti što sam sve učinio za Vukovar i Hercegovinu. Ukratko, iz vukovarske bolnice izvlačio sam ranjenike, nakon rata uređivao zdravstvene objekte, osmislio groblje hrvatskih branitelja… Milan Bandić cijelo to razdoblje nije valjda ni znao gdje je Vukovar, no u zadnje se vrijeme malo raspojasao poklončićima i dobio izbore. U Hercegovini uspostavio sam sanitet i tako spasio tisuće života, moji su projekti mostarska bolnica, medicinski fakultet, bolnica u Novoj Bili… Bandić ništa nije napravio, podijelio je u zadnje vrijeme nešto poklončića i pobijedio me u Hercegovini.

Što vam sve to sugerira?

– Da politiku treba voditi razumom a ne srcem. No, unatoč svemu nimalo mi nije žao što sam se upustio u sve ovo jer kad vidim tko je ostao za drugi krug predbacivao bih si da nisam ušao u kampanju.

Nije li HDZ mogao odgovoriti Vidoševića i Primorca od kandidatura?

– Predložio sam novi kandidacijski postupak u HDZ-u, ali njih dvojica nisu to prihvatili.

I ništa više niste mogli učiniti kako biste ih onemogućili?

– Jedino smo im mogli ponuditi više nego oni koji su ih gurnuli u sve to. Bio sam protiv toga jer HDZ mora ostati čista stranka koja se bori protiv političkog i financijskog kriminala. A ta dvojica sigurno su nagrađeni za svoju izvršenu zadaću.

Tko ih je nagradio?

– Oni koji su ih stvorili, o njima će još biti govora.

Jesu li doista samo njih dvojica krivi što niste ušli u drugi krug?

– Moj dio krivice je što sam kampanju pripremio kao ozbiljnu. Pogriješio sam, odmah sam morao krenuti u neozbiljnom tonu i bez programa.

Možete li reći da je cijeli HDZ bio uz vas u kampanji?

– Ne mogu. Mogu reći da je ogroman broj županijskih odbora HDZ-a bio uz mene, ali dio ih je bio zbunjen nakon odlaska Ive Sanadera i s kandidaturama ove dvojice. Mogu reći i da su svi članovi Predsjedništva HDZ-a bili uz mene, osim jednog. Predsjednica stranke Jadranka Kosor nekoliko je puta putovala na moje skupove, pružala mi je apsolutnu podršku. Na skupovima su mi govorili članovi predsjedništva s područja na kojem se on održavao, iznimka je taj jedan član iz Zagreba. On je i predsjednik jednog područnog odbora u Zagrebu koji ima više birača nego mnoge županije a nije ni došao na moj skup u Zagrebu.

Očito mislite na Maria Zubovića koji je vrlo blizak Sanaderu. Koliko su vam odmogle glasine da je Sanader imao neke druge kandidate, konkretno Bandića?

– Čujte, takve sam glasine vidio samo u novinama. A Zubović je u jednom navratu demantirao, u ostalima nije. Iskreno, nisam imao ni vremena temeljitije baviti se time.

Hoćete li mirno čekati drugi krug misleći kako za Hrvatsku nije važno hoće li predsjednik biti Josipović ili Bandić?

– Hrvatska sasvim sigurno neće imati karizmatičnog predsjednika koji je lider i ima viziju ulaska u Europsku uniju. Zato mi je svejedno tko će pobijediti. HDZ neće ništa preporučiti našim biračima jer obojica imaju podjednaki broj nedostataka.

Zadarski gradonačelnik, vaš član Zvonimir Vrančić, izjavio je da će glasati za Bandića.

– On sa svojim glasom može napraviti što hoće, ali ne smije javno iznositi stav suprotno onome što ga je HDZ zauzeo. Pokazuje se, dakle, i u ovom slučaju da ima nekih zakulisnih interesa.

Može li Bandić prestići Josipovića?

– Ako u finišu kampanje bude dovoljno nogometnih lopti, jabuka i leda tamo gdje će Bandić polagati vijenac – onda je sve moguće.

Sanader se o povratku nije izjasnio, pa ne znamo što želi

Predstavlja li za HDZ problem stalno nagađanje o Sanaderovom povratku?

– Meni u kampanji Sanader nije ni pomogao ni odmogao. Nudio mi je pomoć, ali za tim nije bilo potrebe. Mi ne znamo jesu li točne informacije o njegovoj želji za povratkom jer se Sanader nije izjasnio. Sanader ima pravo na zastupnički mandat, na njemu je hoće li ga iskoristiti.

Postoji li u HDZ-u potreba za Sanaderovim povratkom?

– Ne mogu o tome govoriti jer Sanader nama nikad nije izrazio želju da se vrati.

Izvor: Novi list, 30.12.2009.

Sljedeća stranica »