Početak Bandićeva kraja: Izgubio izbore, zaleđe i imunitet

Nije važna pobjeda Ive Josipovića, nego poraz Milana Bandića. Pobjeda je uvjerljiva, ali je poraz još uvjerljiviji. No, kao i na svakim hrvatskim izborima, još nije jasno tko su zapravo dobitnici, a tko gubitnici.

PORAZ BANDIĆA

Milan Bandić hvalio se činjenicom da je dosad gubio stranačke, a dobivao opće izbore. Sada je izgubio prve – i najvažnije. One koji su mu radili o glavi. Bio je spreman trampiti sedam milijardi zagrebačkih kuna za pedeset milijuna predsjedničkih i poziciju drugog najmoćnijeg političara u Hrvatskoj za fikus s Pantovčaka, samo kako bi se dočepao imuniteta od kaznenog progona. Da je uspio, kupio bi pet ili deset godina mira od istraga koje se godinama kisele u ladicama Uskoka i Državnog odvjetništva. Ovako, vraća se u Zagreb pred bankrotom, s neprijateljskom Skupštinom, bez blagajne Holdinga, bez Sanadera kao zaleđa, s razočaranim donatorima i sponzorima. Vraća se podvijena repa na političku vjetrometnu i pred “streljački vod” policije i pravosuđa. Naravno, pod uvjetom da policija ne pusti još jednog čovjeka da pobjegne u BiH, kao što mu je u petak pomogla da demantira Uskokove istrage o korupciji u Zagreb. Vidjet ćemo kakva će to biti Josipovićeva Hrvatska.

POBJEDA JOSIPOVIĆA

Hrvatska je pokazala da više nije (samo) zemlja Keruma, Bandića i HDZ-a, već i kulturnog, obrazovanog, poštenog i dozlaboga bezličnog predsjednika. Oporbenog predsjednika. Prvog SDP-ova predsjednika u samostalnoj Hrvatskoj. Prije par mjeseci činilo se da bi pobjeda Ive Josipovića na predsjedničkim izborima bila jednaka svjetskom čudu. Ali eto, i to se dogodilo. Hrvatska je bila Zemlja čuda, ali nikad do sada pozitivnih. Kandidat s karizmom smrznute lignje svladao je brojne populiste i desničare, usisao glasove ljevice, pokazao da na zatrovanoj političkoj sceni ima mjesta za ovako blijedog, birokratskog političara. Nakon Franje Tuđmana i Stjepana Mesića dobili smo Ivu Josipović. Napredak?

POBJEDA OPORBE

Josipovićeva pobjeda trijumf je oporbe. Trijumf onog biračkog tijela zgađenog HDZ-ovom vladavinom, aferama, korupcijom, kriminalom, bezobrazlukom, gospodarskim slomom, nepoštenjem… Ovo je početak onoga o čemu je Josipović govorio u Rijeci: da će SDP na idućim izborima “zacrvenjeti” Hrvatsku. Kao što je Mesić na “trećesiječanjskom” valu pobijedio 2000. godine, tako bi SDP na Josipovićevu “desetsiječanjskom” valu napokon mogao osvojiti vlast. Mogao. To ne znači da će i uspjeti.

PORAZ DESNICE

Jadna je desnica koja je spala na bivšu komunjaru Milana Bandića. Jadan je Andrija Hebrang koji je plakao zbog gomile desničarskih kandidata koji nisu njega pustili da postane predsjednik. Jadna je ta podjela na ljevicu i desnicu koja se svela na obračun Josipovića i Bandića. Ovo nije bila politička, nego svjetonazorska bitka. Sukob civilizacija. Sukob poštenja i nepoštenja. A desnica tu definitivno ne stoji najbolje.

POBJEDA GRAĐANSKE HRVATSKE

Ovo je bila pobjeda mozga nad mišićima. Urbanog nad ruralnim. Hrvatske nad dijasporom. Kulture nad nekulturom. Rekao bi Bandić, pobjeda “ateističke, snobovske, elitističke Hrvatske” nad onom drugom, bojimo se i pomisliti kakvom. Dugo se govorilo o onoj šutljivoj Hrvatskoj koja se povlači pred primitivizmom u politici, pred populistima, vicmaherima, bundžijama i lažljivcima. Sad je vratila udarac. Doduše, ne može se reći da ih Josipović digao na noge, više se može reći da ih je mobilizao strah od Bandića, Hebranga, Primorca i sličnih egzemplara. Ali nema veze, u strahu nisu samo velike oči, nego i velika – muda.

PORAZ IZBORNOG PROCESA

Kampanja je bila duga i zamorna, nemaštovita, isprazna, u velikoj mjeri promašena. Puno se optuživalo i pljuvalo. Govorilo se o svemu samo ne o onome što bi vladar Pantovčaka trebao raditi. Kandidati su bili neprivlačni, o čemu svjedoči i rekordno mali odaziv na birališta. Afera oko zabranjenog spota Milana Bandića pokazuje i kronične manjkavosti u izbornom procesu. DIP je pokazao da ne zna koje su mu ovlasti, ne barata zakonima niti unaprijeđuje izborni proces. Izbori u Hrvatskoj već su godinama utakmica u kojoj se ne znaju pravila. Opet se digla i buka oko financiranja kampanje, ali opet nikome nije palo na pamet da se uvede red i u taj segment izbornog procesa. Da se ograniči maksimalan iznos ili uvedu rigorozne sankcije za sumnjive financije. Ovako, priča o novcima upotrebljava se u političke obračune u kampanji i ni za što drugo.

POBJEDA ZORANA MILANOVIĆA?

Ovo se mora uzeti s velikom rezervom. Iako je Bandić govorio o daljinskom upravljaču i stranačkom laboratoriju, pitanje je koliko Zoran Milanović drži stvari u rukama. Već sama činjenica da je nestao iz kampanje kako ne bi upropastio šanse svom kandidatu, svjedoči o tome kako nije sve tako antiseptično u tom SDP-ovu laboratoriju. Uglavnom, Milanović je izbjegao debakl u stranci. Pokazao svima da je bio u pravu kad je od ljeta samouvjereno izjavljivao da će Josipović dobiti izbore. Učvrstio poziciju u stranci koja mu se urušava. I dobio je Bandića – opet. Josipović bi mu mogao otvoriti vrata i pobjedi na parlamentarnim izborima. Pod uvjetom da Milanović opet pobjegne na skijanje. Da ne smeta…

PORAZ BANDIĆEVIH JATAKA

Tko je izgubio Bandićevim porazom? Oni sumnjivi financijeri? Oni bjegunci od pravde koje je pozivao da se vrate? Oni pripadnici podzemlja koji su se nadali da će imati na Pantovčaku čovjeka koji bi ih branio, štitio i na kraju amnestirao? Svi oni osumnjičenici, optuženici i pripadnici njihovih obitelji koji su davali desetke tisuća kuna za Bandićevu kampanju? Je li to istovremeno i poraz dijaspore koja se mobilizirala u drugom krugu, nadajući se da će njihov Milan pobijediti? Što više gubitnika na Bandićevoj strani, to bolje za Hrvatsku.

PORAZ CRKVE

Kaptol je u šoku! Hrvatska je dobila predsjednika agnostika. Doduše, izbor je bio težak: korumpirani katolik ili nekorumpirani agnostik. Ispalo je ono drugo. Hoće li Crkva biti zadovoljna time, nakon što je do samog kraja lobirala za Milana Bandića? Ako je Kaptol nezadovoljan, onda je to znak da se dogodilo nešto dobro.

JE LI OVO ZADNJA POBJEDA?

Sjetimo se, prije točno deset godina građanska Hrvatska slavila je izbornu pobjedu. A danas smo gotovo u gorem stanju nego tada. U tom periodu nije se dogodilo puno toga dobrog: HDZ se vratio na vlast još gori nego prije, korupcija je još jača, mediji još slabiji, društvo još nemoćnije, apatija još izraženija. Kriminalaca je još više i na još višim pozicijama. A Josipović još bljeđi predsjednik od onih iz 2000. godine. Sad treba vidjeti krećemo li ispočetka prema izlasku iz tunela ili ćemo samo još dublje zaroniti u apatiju.

Izvor: Index.hr

Sve ima svoju cijenu: Bandić za više od 5 milijuna kuna postao miljenik Kaptola

Iz proračuna Grada Zagreba u posljednjih godinu i pol gradonačelnik Milan Bandić uzeo je više od pet milijuna kuna kako bi dao novac za Kaptol odnosno za Crkvu u Hrvata. Prema službenim podacima iz ožujka ove godine tri milijuna kuna otišlo odboru Zagrebačke nadbiskupije za obnovu katedrale, do 350 tisuća kuna Šibenskoj biskupiji za podmirenje dijela troškova financiranja rekonstrukcije broda “Zaveslaj”, pa do 200 tisuća kuna Zagrebačkoj nadbiskupiji za podmirenje dijela troškova obnove pročelja župnog dvora, a tu je i 200 tisuća kuna Župi Sv. Petra i Pavla za obnovu krovišta, pa 170 tisuća kuna Zadarskoj nadbiskupiji za financiranje radova na uređenju sakralnog prostora crkve.

Davao i u recesiji

Nakon što je na proljeće Bandić ponovno osvojio vlast, Crkva se nastavila donirati i u vrijeme recesije. Tako je poznat slučaj iz listopada prošle godine kada se već počelo uvelike govoriti i pisati o teškom financijskom stanju u Gradu Zagrebu. Tada je Bandić galantno zavukao ruku u džepove svih Zagrepčana te je iz pričuve izdvojio još dodatnih 270 tisuća kuna. Hrvatska biskupska konferencija dobila je tako 67 tisuća kuna za najam Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog, Zagrebačka nadbiskupija za postavljanje orgulja u crkvi na Jordanovcu 100.000 kuna, a župa Svih svetih u Sesvetama za Dane zahvale i zajedništva dobila je 40 tisuća kuna.

Koliko je Bandić zaista potrošio na Crkvu do kraja prošle godine, teško je izračunati jer je Bandić trošio novac iz proračunske pričuve koja je bila teška oko 15 milijuna kuna, a koju je uspio posušiti do kraja. Novac je dijeljen šakom i kapom zavičajnim, sportskim, braniteljskim i inim udruženjima, a mnoga od tih udruženja bila su opet usko vezana uz djelovanje Crkve.

Bandić ne može reći da je “podrivao sistem iznutra”

Kada je poznat taj financijski saldo, tada zaista i ne čudi da su ga prvo kardinal Josip Bozanić a kasnije i vojni ordinarij mons. Jezerinac proglasili svojim favoritom za Pantovčak, a tako i automatski poželjnim predsjednikom od strane Crkve, jer osim financijske strane, teško da Crkva u Bandiću može vidjeti svog idealnog predstavnika.

Uostalom, Bandić već deset godina kao gradonačelnik Zagreba a tako i uvaženi član SDP-a i šef zagrebačkog ogranka nikada nije stao javno na stranu Crkve ni sa svojim izjavama, a ni sa svojim odlukama.

Isto tako Bandić kao kreator politike u SDP-u i nominalno kao dojučerašnji drugi čovjek te stranke teško može koristit maksimu bivših komunista o “podrivanju sistema iznutra”. Naime, Bandić nije bio činovnik nego onaj koji je utjecao na politiku svoje stranke.

Volio Mesića, sad ljubi ruke Jezerincu

Ovdje valja naglasiti i vrlo dobre odnose Stjepana Mesića i Bandića sve do lipnja ove godine. Tada je Mesić javno rekao da mu je Bandić prijatelj te da se ne bi iznenadio kada bi ga on naslijedio. Tako je u jeku polemike predsjednika i vojnog ordinarijata kao i jeku polemike Pantovčaka i Kaptola, Bandić redovno podupirao politiku Mesića a u isto vrijeme fotografirao se sa crkvenim svijećama na hodočašćima.

U srednjem vijeku postojao je običaj otkupa grijeha. Jednostavno su se za novac otkupljivali grijesi, a ovisno o težini grijeha bio je konačni račun. Ako ćemo parafrazirati taj običaj onda možemo slobodno reći kako su Bandićevi grijesi bili teški više od pet milijuna kuna.

A grijeha će se morati nastaviti riješavat i na Pantovčaku. Na to vjerojatno računa i raduje se i Crkva.

Izvor: Index.hr

Bandić kod Bozanića bio puna dva sata!

Predsjednički kandidat i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić upravo je završio susret sa zagrebačkim nadbiskupom kardinalom Josipom Bozanićem. Susret je trajao puna dva sata!

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić primio je Milana Bandića u Nadbiskupskom dvoru na Kaptolu, kao što smo još sinoć najavili. Do posjeta je došlo najvjerojatnije na Bandićev zahtjev, ali u vrlo zanimljivo vrijeme kada je i Bandiću i Josipoviću važan svaki glas za drugi krug predsjedničkih izbora.

Biskupi su se dosad dvaput oglasili oko predsjedničkih izbora i to prilično načelno, a pojedini biskupi i nadbiskupi primili su tijekom kampanje neke od predsjedničkih kandidata. Crkveni vrh, naime, drži kako bi bilo nepristojno ijednoga od njih odbiti, pa su bili dobrodošli svi odreda po sistemu “otvorenih vrata”.

Međutim, Bandićev posjet kardinalu Bozaniću dogodio se na kraju tjedna u kojemu je Glas Koncila objavio kako Crkvi nije po volji nijedan od dvojice ponuđenih kandidata. Glavni urednik toga tjednika vlč. Ivan Miklenić podigao je priličnu prašinu unutar Crkve, jer veliki dio klera misli kako je trebalo ipak pustiti neki ’signal’ za Bandićevu stranu.

Bandića se u Crkvi, osobito u zagrebačkom kleru, percipira kao katolika i dobrotvora, koji je kao gradonačelnik bio prilično široke ruke za crkvene potrebe. Tako se ovaj današnji posjet Bandića kardinalu Bozaniću (a osobito dugo vrijeme koje su proveli zajedno) smatra otvorenom podrškom Crkve njemu osobno u drugom krugu predsjedničkih izbora.

O čemu su Bandić i Bozanić razgovarali, izvijestit ćemo vas detaljno kasnije.

Izvor: Vecernji.hr

Politika i religija: Nakon biskupske poruke biračima agencija Millenium Promocija za Večernjak istražila u kakvim su vezama predsjednički kandidati s Crkvom: U 2008. Bandić Crkvi donirao čak četiri milijuna kuna

Kandidati su progovorili i o svojim religijskim uvjerenjima i koliko su ona bitna u njihovu svakodnevnom životu

Premda nema preciznog odgovora koliko Crkva, odnosno crkveni vrh, ima utjecaja na politička kretanja i koliki je crkveni utjecaj na birače prije izbora, i prije ovih predsjedničkih izbora vidi se da je kandidatima važno kakav su dojam ostavili u crkvenim očima. Biskupi su se oglasili svojom porukom u kojoj naglašavaju vrijednosti nauka koji promiče Crkva i očekuju od vjernika da će u programima predsjedničkih kandidata prepoznati upravo te vrijednosti. Riječ je, prije svega, o pravu na život (protiv pobačaja), neradnoj nedjelji, vjeronauku u školi, ali i socijalnoj osjetljivosti i neupitnom domoljublju.

Neki su kandidati u svojim političkim karijerama već izgradili dobar odnos s visokim crkvenim strukturama. Za Večernji list posebno je istraživanje u stožerima predsjedničkih kandidata provela Millenium Promocija, otkrivajući o kakvim je vezama (osobnim i političkim) riječ između pojedinih predsjedničkih kandidata i Crkve.

Crkveni službenici anketirani su anonimno, kako bi se čulo njihovo autentično mišljenje, jer se do službenog stava (osim pisma biskupa) ne može doći.

Dio klera misli da je do biskupske izjave o izborima došlo prerano i da je trebalo pričekati do pred same izbore, jer će se poruka pomalo zaboraviti. No, očekivati je da će se intenzivirati odnosi predsjedničkih kandidata s crkvenim vrhom i da će komunikacija između njih i Crkve još mnogo toga otkriti.

MILAN BANDIĆ

“Bio sam odličan đak i ministrant kod fra Blage (Brkića) u selu Ružići. On me naučio da se sto puta više isplati oprostiti, nego nekome osvetiti. A to me učila i majka” (iz biografije na službenom webu).

“Suradnja s Bandićem u glavnom gradu bila je više nego uspješna” (crkveni izvor).

“Zabrinjavaju nas česti napadi na Bandića po kojima je navodno upleten u neke mutne radnje. Crkva sebi ne može dozvoliti da se kompromitira podrškom kandidatu koji i u najmanjoj mjeri može imati bilo kakvih problema sa zakonom” (crkveni izvor).

– U posljednje dvije godine Bandić je polovinu donacija dao upravo Crkvi. Od ukupno osam milijuna kuna, pripalo im je čak četiri milijuna kuna milodara: 3 milijuna kuna za obnovu zagrebačke katedrale, zajednička gradnja 2500 socijalnih stanova, 350 tisuća kuna šibenskoj biskupiji, 170 tisuća kuna zadarskoj nadbiskupiji, izgradnja novih dječjih vrtića, projekt Hrvatskoga katoličkog sveučilišta

– Gradsko poglavarstvo u nešto više od godinu dana posjetila su dvojica najviših dužnosnika Crkve, kardinal Josip Bozanić i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije Marin Srakić

– U Iloku: –Nisam se ispovijedao u crkvi, nego sam išao posjetiti crkvu i samostan. Ispovijedam se hrvatskom čovjeku svaki dan

– Na pitanje je li ga strah, odgovara da se boji samo Boga

– U crkvu ide najmanje dvaput tjedno, u svojoj župi Majke Božje Lurdske

– Mislim da nema ništa loše u tome da je u zemlji koja se izjasnila kao više od 90 posto vjernička predsjednik vjernik’

– Krsni kum 115 puta

– Često sam bio prozivan zbog činjenice da sam i vjernik i socijaldemokrat. Ja živim socijaldemokraciju 21. stoljeća koju je promovirao Tony Blair, također praktičan sam vjernik. Nažalost, mnogi je još poistovjećuju s komunizmom u kojem se pratilo ako bi netko otišao na misu. Socijaldemokratsko učenje i socijalni nauk Katoličke crkve imaju mnogo sličnosti. Surađivao sam sa svima koji žele dobro svome narodu i svojoj zemlji. Od toga su profitirali samo građani, a mene su lupali.

– Vjeru je privatna stvar i u crkvu idem zbog uvjerenja i potreba, a ne zbog skupljanja bodova. Vjera me potiče da budem još bolji, pošteniji, odgovorniji. Protivnik sam uvlačenja Crkve u politiku, ali sam isto tako protivnik tjeranja Crkve u sakristiju. I mi u politici, i crkveni dostojanstvenici pozvani smo služiti općem dobru. Poželjno je čuti glas Crkve o ključnim društvenim problemima. To nije miješanje u politiku, nego njezino poslanje.

DRAGAN PRIMORAC

“Bivši ministar prosvjete Dragan Primorac bio je kooperativan u suradnji i s Kaptolom i Crkvom u RH, ali i BiH” (crkveni izvor)

“Primorca se ne dovodi ni u kakvu vezu s korupcijom i mislim da je on trenutačno prihvatljiviji od Bandića”

– Raspela u javnim ustanovama: Zalažem se za poštovanje vjerskih sloboda koje podrazumijeva i pravo isticanja religijskih simbola

– O pobačaju: Vjernik sam i zalažem se za život, ali svaka žena ima vlastitu odgovornost prema tom činu

– Dio njegova programa uključuje četiri vrijednosti – poštenje, rad, obitelj i domovinu, a to su vrijednosti koje zastupa i Crkva

– Vjeru je primio od bake i majke, a utjehu je u njoj potražio kad je bio suočen sa smrću. Drugi je prijelomni trenutak bio gubitak bliskih osoba koje su poginule u Domovinskom ratu

– 2008. u manje od dva tjedna pješačio iz Splita do Sinja Gospi Sinjskoj, a potom otišao i u Lourdes: “U Sinj sam hodočastio prije 20 godina. Sada sam to htio opet učiniti u krugu prijatelja i obitelji. U Lourdes sam otišao jer svetište slavi 150. obljetnicu Marijina ukazanja”

– 2008. sudjelovao na Tjednu solidarnosti i zajedništva sa Crkvom i ljudima u BiH

– Prvi se upisao u knjigu žalosti kod splitskog ordinarijata u povodu smrti pape Ivana Pavla II.

ANDRIJA HEBRANG

– “On se nikada nije libio pružiti podršku Crkvi kad je bila napadana”, ističu njegovu konfrontaciju s aktualnim predsjednikom Mesićem kad su posrijedi križevi u javnim prostorima (crkveni izvor)

– Nedavno se sastao sa splitsko-makarskim nadbiskupom M. Barišićem

– Želim da Crkva zna moj program – rekao je nakon sastanka

– Crkva neće podržati jednog kandidata nego će reći vjernicima: Crkva je mudra, vidite programe, vidite osobe i po savjesti glasajte za onog za koga smatrate da može najbolje – naglasio je tada nadbiskup Barišić

– Stjepan Mesić u svojim istupima često omalovažava, pa i vrijeđa Crkvu kao instituciju, a time i sve vjernike – rekao je Hebrang

– Smatra da je, ne samo zbog ugovora koji je obvezuju, država dužna sudjelovati u financiranju Crkve koja je tijekom borbe za samostalnost RH dala velik doprinos

– Promijeniti ugovor s Vatikanom: NE

– Kršten punoljetan jer ga “teta nije smjela krstiti iz političkih razloga”

IVO JOSIPOVIĆ

– Sastao se s kardinalom Josipom Bozanićem prije službenog početka kampanje. Nije otkrio o čemu su razgovarali. No, tvrdi da nije išao tražiti potporu radi izbora za predsjednika države.

Naši sugovornici kažu da je kod crkvenih poglavara ostavio dobar dojam

– Na planu dnevnih događaja ima stavova Crkve s kojima se slažem, ali i onih s kojim se ne slažem

– O raspelima u javnim prostorima: Treba uvažiti činjenicu da su većina građana katolici, ali i da ima pravoslavaca, muslimana, ateista, agnostika…

– RH kao mlada država još nije osvijestila što znači sekularna država i razvila kriterije prema kojima će naći sklad između vjerskih osjećaja pojedinaca i vjerskih skupina. Ti kriteriji u nas tek trebaju sazreti, pa tako i u samoj Katoličkoj crkvi

– Od svećenika Sudca ne očekuju političke poruke

– Ne zna ima li što poslije smrti

– Po vjerskoj opredijeljenosti agnostik

– Jednako treba tretirati sve vjerske zajednice, jednako porezno opterećivati građane te podržavati laički karakter države

– Vjeronauk treba biti slobodna odluka roditelja i djece. Djeci koja ne žele ići na vjeronauk treba omogućiti drugi obrazovni sadržaj

– Računam na glasove vjernika i poštujem ih

– Ljetos se susreo s kardinalom Bozanićem, u rujnu sudjelovao na misnom slavlju Svete nedjelje u Ludbregu, susreo se s riječkim nadbiskupom Devčićem, varaždinskim biskupom Mrzljakom, u Sarajevu s kardinalom Puljićem, te s đakovačko-osječkim nadbiskupom mons. Srakićem

– U planu susret i s banjalučkim biskupom Komaricom

NADAN VIDOŠEVIĆ

– Odnosi Hrvatske i Vatikana nešto su čime možemo biti zadovoljni”

– Raspela u javnim prostorima: Nisam za zabrane, križ nije sveprisutan u našem društvu, ali je najsnažniji izraz kršćanskog identiteta ove nacije

– Vjeronauk u školi mora biti izborni predmet

– Nije mu prihvatljiva teza da bi sljedeći predsjednik trebao biti katolik

– Stalo mu je do mišljenja Crkve. Vjernik je i nada se da će osvojiti i simpatije crkvenih krugova

– Susreo se s porečko-pulskim biskupom Milovanom te zagrebačkim nadbiskupom Bozanićem, a dogovoren je i susret s varaždinskim biskupom Mrzljakom.

– Kršten je kao dijete i praktični je vjernik. Svake nedjelje ide na misu

VESNA PUSIĆ

– Raspela u javnim ustanovama: Vjerskim obilježjima tamo nije mjesto, oni su dio privatnog života

– Vjeronauk u školi: Crkvu i školu kao institucije treba razdvojiti. Vjeronauk se može podučavati u župama

– Potpora crkve: “Ne očekujem ni potporu ni kontru, jer je ovo sasvim različit posao od posla koji radi Crkva”

– U Saboru je zatražila da se javno prelistaju crkvene financije

– Akciju Ženske mreže “Bez Boga, bez gospodara” Pusić je ocijenila izvrsnom

– 2007. osudila pokušaj upletanja Crkve u predizbornu kampanju kazavši da je Crkva civilna institucija, te da njezina funkcija ne može biti usmjeravanje glasovanja

– Ne prakticira vjeru

– 2006. o smjeni prevoditeljice prijenosa mise za gluhonijeme zbog njezina razvoda rekla je da se “radi o nevjerojatnom postupku koji zahtijeva zaštitu ustavnosti”

Izvor: Večernji list

Nataša Škaričić za Business.hr: Značaj nedjelje u utrci za Pantovčak

Mnoga su jučerašnja izdanja novina donosila komentare predstavnika poslodavaca o neprimjerenosti korištenja Hrvatske gospodarske komore za katapult predsjedničke kampanje Nadana Vidoševića.

U Jutarnjem listu o tome govori vlasnik Atlantic grupe Emil Tedeschi, u Novom listu predsjednik HUP-a Đuro Popijač, s time da obojica razvlače same ostatke prastare teze da je Vidošević učinio nešto nemoralno plasirajući se ravno iz infrastrukture, ugleda i fotelja HGK. Neka mi oproste na čuđenju: zar Vidošević nema većih problema od toga i kakav je to, molim vas, faktor HGK da bi svi pali ničice pred njezinim predsjednikom? čak i da jest nekakav, bivši se HDZ-ovac s toga mjesta toliko rijetko i blijedo javljao za riječ – dok se nije sjetio politike – da su samo profesionalci povezivali jedan određeni lik i jednu određenu instituciju, a manji je dio njih vjerovao da ta veza daje i neke značajne rezultate. čemu onda panika?

Daleko je krupnija stvar veza Kaptola i HDZ-ovog kandidata Hebranga koja bi ostala na tajnim sastancima uz misno vino i prepelice u umaku od brusnica, da Hebrangov ego dopušta stanje kontemplacije ili umjerena hedonizma. Nema šanse: on bi o svakoj svojoj umišljenoj ili stvarnoj prednosti progovorio kroz neke druge otvore, ako mu se sugerira da zatvori usta. U dnevničkim zapisima koje je danima vodio za Slobodnu Dalmaciju, HDZ-ov je kandidat za Pantovčak zabilježio detalj iz svojega rokovnika koji glasi “ručati s crkvenim velikodostojnikom”, nakon čega slijedi niz programskih shema za uvlačenje neimenovanom uglednom velikodostojniku. Ova mi je jedna od najdražih, a prenosim je u skračenoj verziji: “Vremena su takva da se ponekad mora raditi i nedjeljom. To je suprotno mom svjetonazoru, ali ponekad moram odstupiti od vlastitih principa… Hoćemo li kao društvo smoći snage i oduprijeti se dinamici novog doba barem nedjeljom? Bila bi to najbolja terapija našega duha, obnova naših obitelji i izvor naše ukupne sreće”. Sinergija je prejaka da je se ne bi zamijetilo – na bilješkici o nedjelji još se ni tinta osušila nije, a Crkva je već dala svoj prijedlog da predsjednik bude praktični vjernikkatolik. Zgodno, jel’ da? Da, ali i nemjerljivo gore od ovoga što čini Vidošević.

Izvor: business.hr, strana 3, 15.9.2009.