‘Josipović donosi strane investicije’

Novi predsjednik stranim medijima je nepoznanica, pa Slovenci ističu da je bio protiv arbitraže, a Srbi da je pisao optužnicu protiv Srbije u Haagu Izbor Ive Josipovića za novog predsjednika Hrvatske jedna je od glavnih vijesti u medijima susjednih zemalja.

Srpski mediji naglašavaju da je Josipović sudjelovao u pisanju hrvatske optužnice protiv Srbije na Međunarodnom sudu u Haagu, dok slovenski ističu da je bio jedan od rijetkih saborskih zastupnika koji su glasali protiv sporazuma o načinu rješavanja graničnog spora Hrvatske i Slovenije.

Bivši ambasador Srbije (i Crne Gore) u Zagrebu Milan Simurdić rekao je, gostujući na B92, da su izborom Josipovića hrvatski građani pokazali da se žele što prije priključiti Europskoj uniji. – Može se zaključiti da će novi predsjednik imati proaktivnu ulogu u regiji i željeti uspostaviti još bolje odnose sa susjedima, ocijenio je Simurdić.

Europa ili Tuđman

Ljubljansko Delo ocjenjuje Josipovića umjerenim i konstruktivnim političarom, čiji izbor znači smjenu generacija i promjenu političke boje na Pantovčaku. – Osim što je smiren, Josipović nije ni opterećen aferama, on je političar kakvoga Hrvatska u ovom trenutku treba, rekla je za Delo šefica vanjskopolitičkog odbora slovenskog parlamenta Janja Klasinc, inače članica vladajućih socijaldemokrata.

Delo je zaključilo da su hrvatski birači pokazali političku zrelost, jer je, kako piše, izbor između Josipovića i Bandića za Hrvatsku bio referendum između Europe i Balkana.

“Odlaskom Mesića Hrvatska neće mnogo izgubiti jer Josipović obećava drukčiji stil vladanja. Unatoč neprocjenjivom prilogu europeizaciji i demokratizaciji države i društva, Mesić nije bio najbolji. Previše je bilo njegovih poteza koji su bili na rubu prihvatljivog”, ocijenilo je Delo, koje je Mesića često optuživalo za populizam zbog njegovih izjava o Sloveniji koje su dovodile do zaoštravanja odnosa dviju zemalja.

“Josipović nije populist Mesićevog tipa, koji bi subotom na špici čavrljao sa Zagrepčanima, rukovao se s kumicama na Dolcu i prodavao ljudima šale o vrlo ozbiljnim problemima, skandalizirajući pritom političare u Hrvatskoj i susjedstvu, a onda naknadno tumačio da je to što je rekao bilo mišljeno figurativno”, piše Dnevnik, koji od Josipovića očekuje rezerviraniji stil.

Slovenski mediji redovito navode da je Josipović u Saboru glasao protiv sporazuma sa Slovenijom, ali i da je u kampanje rekao da će kao predsjednik poštovati odluku Sabora. “Josipovićev i Bandićev odnos prema tom pitanju razlikuju se kao europski i tuđmanovski pristup. Od Josipovića bi mnogo mogli naučiti i neki vrlo poznati slovenski političari”, piše mariborska Večer, misleći očito na Janeza Janšu.

Gubitnik Bandić

Svi dnevni listovi u Bosni i Hercegovini na naslovnim su stranicama izvijestili o pobjedi Josipovića.

“Očito je da su građani Hrvatske odlučili izabrati novo lice, s obzirom da je Bandić već petnaestak godina aktivan u politici”, zaključuje Dnevni avaz. Oslobođenje naglašava da je velika većina birača iz BiH svoj glas dala upravo kandidatu koji je poražen. “Bandić je na kraju ispao najveći gubitnik od svih kandidata – izgubio je predsjedničke izbore i izbačen je iz SDP-a, čime mu je znatno oslabljena pozicija”, piše mostarski Dnevni list.

Imidž poštenja

Austrijski mediji, kao i većina onih izvan regije, zadovoljavaju se ocjenama da će Josipović nastaviti proeuropski smjer kojim je Hrvatska krenula. “S imidžem poštenja, energični proeuropejac Ivo Josipović pobjedom je Hrvatskoj otvorio put za što brži pristup u EU. To će donijeti i strane investicije”, zaključuje konzervativni dnevnik Die Presse.

Izvor: Jutarnji.hr

Zašto Hebrang i Bandić toliko gube glasove?

Objavljena anketa o predsjedničkim izborima, ona Pulsova, provedena od 7. do 13. prosinca, ukazala je na dva zanimljiva i važna trenda. Prvo, ukupni broj glasova za kandidate liberalne ljevice u stalnom je porastu. Ivo Josipović dobiva tridesetak posto, a Vesna Pusić više od osam posto glasova. Uspon Vesne Pusić, koja je u prethodnim istraživanjima bilježila petpostotnu i manju potporu, nije se, dakle, dogodio na račun SDP-ova kandidata, koji, također, iz istraživanja u istraživanje, stoji sve bolje.

Prednost neobilježenih

Vrlo dobri rezultati Ive Josipovića i Vesne Pusić ne znače, naravno, da je Hrvatska otišla ulijevo. Oni samo ukazuju da se velik broj “običnih” građana, onih koji nisu vezani stranačkom lojalnošću i ideološko-kulturnim ratovima, priklonio kandidatima koji su najudaljeniji od sadašnjeg modela vlasti. Sadašnji je model vlasti obilježen korupcijskim aferama i najgorom ekonomskom krizom unatrag deset godina: logično je stoga da svi koji žele promjene podržavaju one kandidate koji nemaju nikakve veze s Hrvatskom demokratskom zajednicom. Josipović i Pusić jedina su dva predsjednička kandidata koji nemaju baš nikakve veze s Hrvatskom demokratskom zajednicom. Osim toga, strateška je prednost Ive Josipovića što on ne pripada devedesetim godinama. Hrvatska je javna scena prekontaminirana političarima iz devedesetih: radi se o ljudima koje su zauvijek obilježili pad komunizma, rat, tranzicija i Tuđmanov režim. Ti političari, prirodno, ne mogu govoriti jezikom moderne, normalne Hrvatske, nego javnost podsjećaju na davno prošla vremena, koja nemaju mnogo veze s današnjim senzibilitetom. Stoga skoro sve predsjedničke kampanje, među ostalim svojim značajkama, predstavljaju i povratak u prošlost. Josipovićeva je golema komparativna prednost što on ama baš nikoga ne asocira na devedesete. Prošle sam srijede sjedio na večeri s desetak ljudi koji su na prethodnim izborima uglavnom glasovali za HDZ.

Razgovarali smo, naravno, i o predsjedničkoj utrci i većina ih je, osim jednog opatijskog poduzetnika, odmah rekla da će glasovati za Josipovića, što me iznenadilo. Kada sam pitao zašto, gotovo su unisono odgovorili da je Josipović jedini kandidat “bez balasta.” Druga, još interesantnija pojava, na koju je ukazalo recentno Pulsovo istraživanje, jest pad popularnosti Milana Bandića i Andrije Hebranga. Bandić i Hebrang jedina su dvojica, među stvarnim predsjedničkim kandidatima koji su od početka kampanje izgubili glasove.

Strašljivi Bandić

Milan Bandić, kao proizvod, sveprisutan je u hrvatskim medijima. Uistinu se ne sjećam kada je bilo koji hrvatski političar objavio toliko plaćenih oglasa kao Milan Bandić. A rezultat je obrnuto proporcionalan uloženom: Bandić je u kampanju ušao s petnaestak posto glasova i sa statusom čvrstog favorita za drugo mjesto.

Sada je, pak, izgubio nekoliko postotaka te je pao na treće mjesto, gdje mu opasno prijeti Dragan Primorac, donedavno potpuni autsajder, koji je, međutim, najviše napredovao tijekom kampanje. Tajnu Bandićeva trenutnog neuspjeha sasvim je lako dešifrirati. Prije svega, političare se ne prodaje kao Coca-Colu, što Bandićev izborni stožer očito nije razumio. Nitko, ali baš nitko, ne može postati predsjednik zato što je emitirao tisuću spotova u prvorazrednim televizijskim terminima: političari moraju pokazati da imaju stvarnu supstancu i kičmu, da mogu komunicirati i da se mogu svađati i sa svojim suparnicima, i s građanima.

Bandićevo izbjegavanje javnog sučeljavanja s drugim kandidatima proizvelo je tri efekta: prvo, Bandić je u očima birača postao čovjek koji se boji svojih protivnika. Nitko ne želi glasovati za kandidata koji se boji. Drugo, Bandić je nestao iz fokusa kampanje: kandidat koji ne sudjeluje u kandidatskim debatama prestaje biti kandidat. Treće, Bandić je, ignoriranjem javnih istupa s drugim kandidatima, pokazao stanovitu oholost, što je, trenutno, jedna od najnepoželjnijih osobina u Hrvatskoj.

Dodamo li svemu tome da Milan Bandić, sasvim očigledno, uvjerljivo vodi u trošenju novca na oglase, i to u vrijeme kada je svaki izdatak postao zazoran, sasvim je logično da njegov rejting pada. Bandića, međutim, ne treba podcijeniti. On će osvojiti vrlo mnogo glasova u Bosni i Hercegovini, i on uistinu ima dovoljno energije da se bori za drugi krug do zadnjega prebrojanog glasa.

Hebrang gubi desnicu

Kada je, pak, riječ o Andriji Hebrangu, njegove šanse blijede iz sata u sat.

Hebrang se, pokušavajući se odreći imidža rigidnog HDZ-ovca, pretvorio u pristojnog i simpatičnog čovjeka koji priča viceve i kojem ideološka ograničenja više nisu presudna. No, HDZ-ova desnica ne želi predsjednika koji poštuje Josipa Broza Tita i želi surađivati s Haaškim sudom.

Hebrang je, dakle, svojom osobno-ideološkom preobrazbom izgubio dio glasova tvrdih HDZ-ovih birača, a nije dobio baš niti jedan glas s centra i ljevice.

Osim toga, HDZ nije kadar financirati njegovu kampanju, a u političkim se kuloarima već govori kako će vladajuća stranka u drugom krugu podržati Nadana Vidoševića, ako se on kvalificira za playoff (što je, opet, vrlo dvojbeno; nije jasno kako će HDZ odjednom preporučiti svojim biračima da glasuju za Vidoševića, kada je, evo, HDZ tijekom prvog dijela kampanje činio sve što može da Vidoševića diskvalificira kao pretvorbenog kriminalca).

Hebrangov ulazak u drugi krug predsjedničkih izbora u ovom bi trenutku predstavljao jedno od većih izbornih iznenađenja, koje, međutim, ne treba isključiti. SDP je danas pred ozbiljnim izazovom.

Je li SDP kadar pobijediti?

Sve ankete tvrde da će Ivo Josipović postati treći hrvatski predsjednik. SDP mora pronaći način da građane, koji podržavaju Josipovića u anketama, mobilizira da uistinu i glasuju. U suprotnom, SDP-u bi se mogao dogoditi težak politički neuspjeh. Ne samo zbog činjenice da Josipović uživa u prednosti kakvu nitko nije očekivao uoči kampanje, nego i zbog toga što će Josipović – postane li predsjednik – biti prvi stranački predsjednik Republike Hrvatske. Franjo Tuđman uvijek je pobjeđivao na izborima kao Franjo Tuđman, politički vođa koji je redovito bio snažniji od Hrvatske demokratske zajednice. Stipe Mesić iza sebe nije imao niti jednu stranku.

Ivo Josipović, pobijedi li na izborima, bit će predsjednik Republike iz SDP-a, a ne samo predsjednik Republike Ivo Josipović. Ta, ključna distinkcija povezuje i status SDP-a s Josipovićevim izbornim uspjehom ili neuspjehom.

Naravno da eventualni Josipovićev poraz neće izazvati katastrofu u SDP-u, kao što ni debakl Jadranke Kosor ne predsjedničkim izborima prije pet godina nije ugrozio Ivu Sanadera. Međutim, Josipovićev bi poraz mogao označiti SDP kao stranku koja nije kadra pobjeđivati.

Autor: Davor Butković

Izvor: Jutarnji.hr

Jurčević o diskriminaciji Nove TV prema šest predsjedničkih kandidata

Neovisni predsjednički kandidat Josip Jurčević održao je konferenciju za medije na kojoj je pozvao sva nadležna državna tijela, javnost i šest povlaštenih predsjedničkih kandidata da se suprotstave najtežem obliku diskriminacije kojeg Nova TV nastavlja provoditi nad šestoricom predsjedničkih kandidata.

Jurčević je predočio Upozorenje kojeg je, temeljem prigovora petorice diskriminiranih predsjedničkih kandidata i udruge „Libertas“, Državno izborno povjerenstvo (DIP), 09. prosinca 2009. uputilo Novoj TV da su prema čl. 14 Zakonu o izboru predsjednika RH:

„Sva sredstva javnog priopćavanja dužna svim kandidatima za predsjednika Republike Hrvatske omogućiti da pod jednakim uvjetima izlažu svoj program i obavljaju izbornu promidžbu.“

Isto tako, Jurčević je predočio dokument Agencije za elektroničke medije, od 09. prosinca 2009., koji je nastao temeljem zahtjeva Josipa Jurčevića da se Novoj TV privremeno ili trajno oduzme koncesija kako bi se spriječilo provođenje najtežeg oblika diskriminacije nad šestoricom predsjedničkih kandidata, a što je u suprotnosti sa nizom zakona i ustavnih odredbi RH.

Agencija nije donijela odluku o oduzimanju koncesije, nego je Novoj TV uputila dopis u kojem, između ostalog, „ponovno ističe potrebu poštivanja zakonskih propisa kako bi svi predsjednički kandidati pod jednakim uvjetima i u jednakom vremenu imali priliku iznijeti izborne programe.“

Međutim, usprkos tome, Nova TV je 10. prosinca 2009. izvršila najtežu diskriminaciju šestorice predsjedničkih kandidata, te najavila nastavak te diskriminacije u svojim emisijama 17. i 23. prosinca 2009.

Stoga je neovisni predsjednički kandidat Josip Jurčević uputio novi prigovor DIP-u i novi zahtjev Agenciji za elektroničke medije da poduzmu sve mjere koje su im na raspolaganju, te da angažiraju i druga državna tijela, kako bi se spriječio nastavak najteže diskriminacije šestorice predsjedničkih kandidata, jer u protivnom će izbor budućeg predsjednika RH biti nelegalan i nelegitiman.

Jurčević je posebno naglasio da se nadležna državna tijela koja ne izvrše svoju zakonsku obvezu mogu smatrati dijelom korupcijske hobotnice koja se širi Hrvatskom.

Posebnim pismom pozvao je šestoricu povlaštenih predsjedničkih kandidata da pokažu odgovornost prema instituciji za koju su se kandidirali, te da odbiju sudjelovati u diskriminaciji šestoro svojih kolega predsjedničkih kandidata. Isto tako, Jurčević je uputio javni poziv svim udrugama i građanima da se suprotstave diskriminaciji predsjedničkih kandidata i onemogućavanju temeljnog demokratskog prava građana da svojom slobodnom voljom biraju predsjednika države.

O cjelokupnoj situaciji i svemu što poduzima Jurčević je obavijestio i Izbornu promatračku misiju OSCE-a u Republici Hrvatskoj.

Izvor: Izborni stožer Josipa Jurčevića

Izborni stožeri angažiraju agencije za Facebook i izmišljaju profile za napade na protukandidate

Facebook je postao glavno marketinško oružje uspješnih brandova na Facebooku. To su prepoznali i predsjednički kandidati kojima je ta najpopularnija socijalna mreža poslužila kao oslonac interaktivnog dijela kampanje, što je dobra odluka s obzirom na činjenicu da Facebook u Hrvatskoj broji 900 000 aktivnih članova.

Kao i u ostalim medijima, postavlja se pitanje tko je bio i je najuspješniji? Onaj tko najbolje poznaje prostor na kojem djeluje.

Stoga su se neki kandidati više potrudili voditi Facebook stranicu te su angažirali profesionalne agencije, neki su taj posao povjerili članovima stožera, a neki su odlučili uzeti stvar u svoje ruke i sami sudjelovati u kreiranju i održavanju svoje fan stranice. Kandidati se izrazito trude imati aktivne i zanimljive fan stranice.

- Komuniciraju sa svojim glasačima, objavljuju video poruke, galerije slika, pozivaju glasače na skupove itd. Neki kandidati su toliko prepoznali važnost Facebook stranice te su čak promovirali Facebook stranice kako bi kvalitetnije mogli komunicirati sa više svojih postojećih i potencijalnih glasača – objašnjavaju iz iStudia, interaktivnog studija koji održava Facebook profile nekim hrvatskim brandovima.

Rezultati svih tih aktivnosti su vrlo raznolike kvalitete stranica koje su doprinijele većim razlikama u broju fanova koji je postao glavno mjerilo za „uspješnost Facebook stranice“.

Međutim, kada je u pitanju politika i predsjednički izbori, bilo bi čudno da sve bude regularno i fer. Pa su tako u posljednjih nekoliko dana u medijima počele kružiti priče o raznim podmetanjima i manipulacijama u provođenju kampanja koje nisu zaobišle niti Facebook.

- Primijećeno je kako postoji velik broj profila za koje pretpostavljamo da su imaginarni odnosno virtualni. Navedeni profili posjećuju stranice kandidata i optužuju ih, pišu poruke protiv njih i ukazuju na afere. S obzirom na to da svaki stožer ima veliku podršku mladih volontera, koji itekako poznaju i “kuže” Facebook, ne bi čudilo da su dobili i određene zadatke hvaliti svoje, ali nažalost i kuditi tuđe – ističu u iStudiu.

Kako bi sudjelovanje pod profilom ubrzo razotkrilo koji stožer najviše radi na antipromociji konkurencije, velika je vjerojatnost da su otvorili neke lažne profile pomoću kojih to rade neometano i bez bojazni otkrivanja pravih osoba.

Kao odgovor ovome je primijećena izuzetna administracija kod većine kandidata te administratori brišu sve te negativne poruke kroz brzo razdoblje koje se mjeri u minutama kako bi kandidati izgledali što ljepše, poštenije i pozitivnije. Isti ovi imaginarni profili posjećuju i stranice vlastitih kandidata i onda svaku objavu veličaju, iskazuju podršku itd…

- Isti već spomenuti volonteri ili drugi aktivisti naprave i pokoju Facebook grupu/stranicu protiv konkurentskih predsjedničkih kandidata gdje je cilj prikupiti sve one koji ne podupiru jednu osobu, bez obzira na to koga možda podupiru od drugih kandidata – dodaju u iStudiu.

Na tim stranicama se često upućuje na afere određenog kandidata, a kroz njih se i plasirani ironični viralni filmići koje su napravili antifanovi (velika vjerojatnost antistožeri).

Facebook grupe ‘za’ i ‘protiv’ kandidata – Hebrang najomraženiji

Većina kandidata je shvatila važnost promocije na Facebooku. Neki to rade uspješnije neki manje uspješno i „spemovito“.

Tako je bilo slučajeva da kandidat napravi općenitu stranicu lijepog naziva npr. „Volim Hrvatsku“ ili „Želim boljeg predsjednika“ i sl., okupe velik broj nevinih fanova/korisnika i onda krenu sa promocijom sebe kroz slanje napornih parola prema članovima grupe odnosno fanova stranica koji možda uopće ne podupiru tog kandidata.

Ipak, takve stranice su mudar način manipuliranja onima koji se još možda nisu odlučili ili se premišljaju. Andrija Hebrang ima najviše antifanova.

Izvor: Jutarnji.hr

Krešimir Macan za 24sata: Dečki, ne kukajte toliko, izbori nisu igra u pješčaniku

Lupi petama i reci evo sve za Hrvatsku, svira jutros s radija u reklamnom bloku za predsjedničke izbore. Ne moram vam reći čija je to poruka. Podsjetila me na zajedljivog Borisa Mikšića: “Da imam prljav novac, i meni bi sviralo Prljavo kazalište”, rekao je sinoć na HTV-u. Dečki (cure se zasad nisu pokazale kao plačipizde), ako ste se željeli igrati u pješčaniku, niste trebali ići na izbore. Pravila postoje otprije, netko ih je napisao s namjerom, ne slučajno, i vaše je da igrate prema pravilima. Ne da plačete i kukate – mene nitko ne voli.

To istodobno razlikuje pobjednike od gubitnika. Stav ostavlja dojam. A mediji taj dojam stvaraju prenošenjem i glupih izjava poput gornje, koja samo na prvu zvuči duhovito. Bez udaranja po protivnicima nema pobjede niti dobre kampanje. Ali i to treba raditi s idejom i smislom.

A što se tiče financiranja – zakon kaže kada se moraju objaviti izvještaji. Poslije izbora, kad je sve gotovo. Netko je znao zašto je tako napisao zakon. Na medijima i kandidatima je da daju više ako procijene da će im to pomoći. Ili da pametno šute i drže se zakona kao pijan plota.

Izvor: 24sata.hr

Hebrang: Ovo je postala kampanja krupnog kapitala

Mediji manipuliraju javnim mišljenjem. Najbolji primjer za to je televizija Nova, koja je nakon sučeljavanja kandidata objavila rezultate ankete rađene na uzorku od 300 ljudi – rekao je Hebrang.

- Ova predsjednička kampanja postala je kampanja krupnog kapitala. Naime, moj si je tim dao truda i zbrojio sva oglašavanja predsjedničkih kandidata u svim medijima. Došli su do brojki između 20 i 25 milijuna kuna, a to je neprihvatljivo – objasnio je danas u Krapini predsjednički kandidat HDZ-a Andrija Hebrang rekavši još kako nestranački kandidati taj novac ne mogu opravdati.

- Mi koji smo stranački kandidati moramo imati opravdanje za svaku kunu potrošenu u kampanji, a s nestranačkim kandidatima to nije slučaj. Kako mi možemo znati odakle im toliki novac – pita se Hebrang naglasivši kako hrvatski građani ne zaslužuju predsjednika koji kampanju financira netransparentno, a kako je rekao, te ne izgleda dobro ni u Europi.

Hebrang je ponovno napao medije rekavši kako su i oni poklekli pred novcem i da su također u rukama krupnog kapitala.

- Mediji manipuliraju javnim mišljenjem. Najbolji primjer za to je televizija Nova, koja je nakon sučeljavanja kandidata objavila rezultate ankete rađene na uzorku od 300 ljudi, a sučeljavanje je gledalo oko 1,2 milijuna ljudi. Po toj anketi sam ja ispao najlošiji, a nakon emisije moj je stožer primio više od dvije tisuće poziva podrške – nastavio je Hebrang. Osvrnuo se i na privilegije koje ima predsjednik Hrvatske.

- Nedopustivo je da jedna institucija kao što je Pantovčak jedina u zemlji nije sudjelovala u recesiji. Stoga izdatke za Pantovčak treba smanjiti za barem deset posto. Uz to, nema smisla da najljepši park u Hrvatskoj na Pantovčaku služi samo jednom čovjeku i, da postanem predsjednikom, otvorio bih ga za javnost – zaključio je Hebrang dodavši na kraju da bi predsjednik nakon isteka mandata trebao dobivati normalnu mirovinu bez ikakvih drugih privilegija.

Izvor: Večernji.hr

Hebrang: Ovo je postala kampanja krupnog kapitala

- Ova predsjednička kampanja postala je kampanja krupnog kapitala. Naime, moj si je tim dao truda i zbrojio sva oglašavanja predsjedničkih kandidata u svim medijima. Došli su do brojki između 20 i 25 milijuna kuna, a to je neprihvatljivo – objasnio je danas u Krapini predsjednički kandidat HDZ-a Andrija Hebrang rekavši još kako nestranački kandidati taj novac ne mogu opravdati.

- Mi koji smo stranački kandidati moramo imati opravdanje za svaku kunu potrošenu u kampanji, a s nestranačkim kandidatima to nije slučaj. Kako mi možemo znati odakle im toliki novac – pita se Hebrang naglasivši kako hrvatski građani ne zaslužuju predsjednika koji kampanju financira netransparentno, a kako je rekao, te ne izgleda dobro ni u Europi.

Hebrang je ponovno napao medije rekavši kako su i oni poklekli pred novcem i da su također u rukama krupnog kapitala.

- Mediji manipuliraju javnim mišljenjem. Najbolji primjer za to je televizija Nova, koja je nakon sučeljavanja kandidata objavila rezultate ankete rađene na uzorku od 300 ljudi, a sučeljavanje je gledalo oko 1,2 milijuna ljudi. Po toj anketi sam ja ispao najlošiji, a nakon emisije moj je stožer primio više od dvije tisuće poziva podrške – nastavio je Hebrang. Osvrnuo se i na privilegije koje ima predsjednik Hrvatske.

- Nedopustivo je da jedna institucija kao što je Pantovčak jedina u zemlji nije sudjelovala u recesiji. Stoga izdatke za Pantovčak treba smanjiti za barem deset posto. Uz to, nema smisla da najljepši park u Hrvatskoj na Pantovčaku služi samo jednom čovjeku i, da postanem predsjednikom, otvorio bih ga za javnost – zaključio je Hebrang dodavši na kraju da bi predsjednik nakon isteka mandata trebao dobivati normalnu mirovinu bez ikakvih drugih privilegija.

Izvor: Vecernji.hr

Zbog čega se Bandić boji televizije?

Žao mi je što nisam bio na sučeljavanju predsjedničkih kandidata na Novoj TV, ali nisam mogao istovremeno biti na dva mjesta. Bio sam te večeri na skupu u Makarskoj, među građanima, jer sam odabrao takvu kampanju… – krenuo nam je objašnjavati Milan Bandić, a onda se telefonska veza prekinula.

Za par minuta telefon je zazvonio, Bandić se opet javio. Bio je na granici Hrvatske prema BiH, na putu za Cazin i Bihać, tamo gdje ni mobitel nema signala.

‘Door to door’

- Ma od početka kampanje ja živim kao nomad, spavam u automobilu, presvlačim se po šumarcima. Kao što sam deset godina gazio po blatu Kozari boka u Zagrebu, tako i sada idem k ljudima. Moja je kampanja ‘door to door’ jer je najvažnije da čujem što ljude muči kako bih mogao istinski biti njihov zastupnik – nastavio je Bandić objašnjavati vozeći se prema vrletima Bosanske krajine.

- Ne umanjuje značaj medija za kampanju – kaže – ali glavni mu je cilj obići 250 općina, gradova i županija u Hrvatskoj, kao i sva područja u Bosni i Hercegovini gdje žive hrvatski državljani. A to je put od gotovo 13.000 kilometara, put na kojemu se od vrata do vrata treba susresti s gotovo pola milijuna građana.

Gubitak vremena

Prvo televizijsko sučeljavanje, ono na HTV-u, Bandić je ipak doživio kao gubitak vremena. Zamjerio je već tada konkurentima što se bave praznim pričama o prošlosti, a on bi, kako je rekao, išao nekaj raditi. Na sučeljavanje Nove TV nije došao uz obrazloženje da “nije mogao prekršiti zakon fizike i biti istovremeno na dva mjesta”.

Neki njegovi konkurenti, a i brojni analitičari, smatraju kako Bandić zapravo bježi od sučeljavanja i televizijskih reflektora kako bi izbjegao neugodna pitanja o aferama koje se povezuju uz njegovo gradonačelnikovanje Zagrebom.

I sraz petero vodećih kandidata na Novoj TV pokazao je da se televizijski ekran koristi uglavnom za diskreditiranje konkurenata pred najširim auditorijem.

Bandić je do sada izbjegavao govoriti o svojim takmacima u predsjedničkoj utrci, nikoga od njih nije ni za što prozvao. A čini se kako to ni ubuduće neće činiti. Primjedbe da se boji sučeljavanja jer mu nedostaju argumenti Bandić odbacuje.

- Ne bojim se sučeljavanja. Svi kandidati su pametni, lijepi i sposobni ljudi, svima želim puno uspjeha na izborima. Ali imam i ono što oni nemaju: više ljubavi, dobrote i radne energije. I zato ću ja pobijediti bez obzira što o njima ni jednu ružnu riječ neću reći – kaže Bandić. Osim toga, najavljuje da će u finišu predsjedničke kampanje doći i na televizijsko sučeljavanje.

I tamo gdje nema signala

Do tada, Bandić će glasove prikupljati od vrata do vrata, često i tamo gdje ni mobitel nema signala, kako bi dovoljno ljudi prepoznalo njegov predsjednički projekt. A sada priznaje kako je i sve što je u proteklih deset godina radio u Zagrebu kao gradonačelnik bilo u cilju ostvarenja predsjedničke ambicije.

- Kada sam prvi put pobijedio na izborima za gradonačelnika, odlučio sam se kandidirati i za predsjednika kada dođe vrijeme za to. To je logičan politički slijed kakav postoji i u nizu drugih europskih zemalja – zaključuje Bandić.

Izvor: Jutarnji.hr

Škare Ožbolt: Ogorčena sam tretmanom u medijima!

Prema njenim riječima, pojedine dnevne novine kao i televizijske kuće Nova TV i RTL ponašaju se kao da se za predsjedničku fotelju utrkuje samo šest kandidata: Ivo Josipović, Nadan Vidošević, Milan Bandić, Andrija Hebrang, Vesna Pusić i Dragan Primorac.

- Da bi netko postao predsjednički kanditat očito nije bilo potrebno skupiti 10.000 potpisa nego medijima dati 10 milijuna kuna – izjavila je nezavisna predsjednička kandidatkinja Vesna Škare Ožbolt za posjeta Koprivnici, ogorčena tretmanom u medijima.

Istaknula je kako je krajnje nekorektno što svi kandidati nemaju jednak tretman u medijima, nego oni izvještavaju samo o pojedincima koji su potrošili velike svote novca na oglašavanje. Za primjer je navela Milana Bandića koji će na svoju kampanju potrošiti oko 50 milijuna kuna, za razliku od nje koja će potrošiti između 3 i 3,5 milijuna kuna.

Prema njenim riječima, pojedine dnevne novine kao i televizijske kuće Nova TV i RTL ponašaju se kao da se za predsjedničku fotelju utrkuje samo šest kandidata: Ivo Josipović, Nadan Vidošević, Milan Bandić, Andrija Hebrang, Vesna Pusić i Dragan Primorac.

S njima rade predsjednička sučeljavanja te se samo njihova imena pojavljuju u pojedinim anketama. Tvrdi i kako raspolaže informacijama prema kojima u nedavnom istraživanju agencije Puls njeno ime nije ni bilo među ponuđenim odgovorima na anketno pitanje.

V. Škare Ožbolt je komentirala i izjavu premijerke Kosor kako do kraja njezina mandata neće biti racionaliziranja broja općina, gradova i županija bez obzira na njihovu financijsku pokrivenost. Takav je premijerkin stav ocijenila lošim jer više od 50 posto općina živi od državnog proračuna.

- Potrebno je donijeti jasnu strategiju razvoja zemlje za idućih 25 godina. Mreža općina mora se racionalizirati, a država podijeliti na regije. U njima je potrebno odrediti jaka ekonomska središta koja će koristiti novac iz europskih pretpristupnih fondova – smatra V. Škare Ožbolt koja se zalaže za ulazak Hrvatske u Europsku uniju, ali misli da u nju ne treba srljati tako dugo dok država ne ojača.

Izvor: Vecernji.hr

HDZ-ovi ‘tajanstveni’ glasači mogli bi ponovno iznenaditi

Izlazne ankete Jadranku Kosor izbacile su iz drugoga kruga predsjedničkih izbora, a 2007. krivo protumačile vodstvo SDP-a jer su ih mediji tumačili bez metodologijskih rezervi Vesna Lamza-Posavec, voditeljica Centra za istraživanje javnog mnijenja i masovnih medija s Instituta društvenih znanosti “Ivo Pilar”, pojašnjava izvore pogrešaka i pristranosti koje su se dogodile u izlaznim anketama na posljednjim predsjedničkim i parlamentarnim izborima, zašto je moguć utjecaj objavljenih rezultata predizbornih anketa na izborno ponašanje birača zanemariv te kako se “dijele” izborni apstinenti. Hrvatska, relativno mlada tranzicijska zemlja, tek je 2005. počela objavljivati rezultate izlaznih anketa izbora koji su u granicama svjetskih iskustava zadovoljavajući. Utjecaj objavljenih rezultata predizbornih anketa na izborno ponašanje birača, suprotno uvriježenom mišljenju, zanemarivo je mali, a silazan trend odazivanja na izborima karakterističan je i za brojne zemlje s dugotrajnom demokratskom tradicijom kao i za većinu predstavnica tzv. novih demokracija.

Prognoze, lažne prognoze

Prvi krug izbora za predsjednika Republike Hrvatske 2005. i izbori za Hrvatski sabor 2007. ostali su zapamćeni po široj medijskoj prezentaciji izlaznih anketa (posebice preko elektroničkih medija). “Takve ankete u razvijenim zemljama već su uobičajeni istraživački postupak kojim se prije prvih službenih objava nastoji osigurati vjerna projekcija izbornih rezultata”, kaže Lamza-Posavec i dodaje da su upravo rezultati takvih anketa za istraživače javnog mnijenja mogućnost identificiranja pogrešaka i pristranosti koje su se tada kod nas pojavile. Podsjetimo, na spomenutim izborima izlazne su ankete unatoč relativno malim numeričkim odstupanjima pogrešno imenovale jednoga predsjedničkoga kandidata za ulazak u drugi izborni krug, odnosno pogrešno su procijenile koja će stranka osvojiti najviše glasova. “Uobičajeni su ciljevi izlaznih anketa informirati javnost o izbornim rezultatima prije zatvaranja birališta, proučavati političko opredjeljenje, stavove i karakteristike biračkog tijela koje se odaziva na izbore, ali i analizirati valjanosti anketne metode”, kaže Lamza-Posavec i dodaje kako se počeci izlaznih anketa vežu za SAD još u prvoj polovini 20. stoljeća. “Takva praksa ne samo da se održala nego se u toj zemlji i intenzivirala, američki zakon dopušta objavljivanje rezultata izlaznih anketa u izbornom danu”, kaže Lamza-Posavec i dodaje kako se “promašaji” izlaznih anketa događaju i u najdemokratskijim i najrazvijenijim zemljama svijeta. “Unatoč rigoroznoj proceduri prikupljanja i vrednovanja anketnih podataka, nakon 1990. na svim predsjedničkim i većini senatorskih i guvernerskih izbora u SAD-u dosljedno je zabilježena određena pristranost u korist demokratskih kandidata.” U Hrvatskoj je iskustvo s predizbornim anketama mnogo kraće, prva izlazna anketa provedena je prilikom prvoga kruga predsjedničkih izbora 2005. godine. Takve ankete provele su za televizijske kuće agencije Puls i Gfk – Centar za istraživanje tržišta. Rezultati obiju agencija predvidjeli su uvjerljivu izbornu prevlast Stjepana Mesića te ulazak Borisa Mikšića u drugi izborni krug, dok su Jadranku Kosor smjestile na treće mjesto. “U numeričkom smislu u oba je slučaja podcijenjen rezultat kandidatkinje HDZ-a Jadranke Kosor, a precijenjen rezultat neovisnoga kandidata Borisa Mikšića. Ukupan dojam o odstupanju rezultata temeljio se na činjenici da su obje agencije pogrešno predvidjele poredak vodećih kandidata te pogrešno prognozirale sudionike drugoga kruga izbora”, kaže Lamza-Posavec.

Taj je dojam (posebice u televizijskom predstavljanju) potenciran nedostatno opreznom interpretacijom rezultata, bez metodologijskih rezervi koje su uobičajeno vezane uz rezultate anketnih istraživanja te njihovom usporedbom s objavljenim podacima DIP-a (koji su uključivali i rezultate glasovanja Hrvata u inozemstvu, što nije bilo obuhvaćeno izlaznim anketama) i time se još povećala razlika. “Uzevši u cjelini, podaci pokazuju da su indeksi pristranosti tih dvaju istraživanja bili manji od jedan, što znači da su u prosjeku odstupanja rezultata bila u granicama standardne pogreške uzorka”, pojašnjava Lamza-Posavec. Od svih dosad provedenih analiza najveću pozornost javnosti privukla su izlazna istraživanja u povodu izbora za Hrvatski sabor 2007., koja su unijela dramatiku u ionako neizvjesnu izbornu noć. Na tim su izborima izlazne ankete radile agencije Puls, Medijana Fides i Valicon i sve tri ankete predvidjele su prednost SDP-a u odnosu na HDZ, i to u rasponu od 1,5 do 2,2 posto, a ishod izbora bio je obratan – HDZ je pobijedio s razlikom od 1,9 postotaka. Dakle, dogodila se slična pogreška procjene kao i u predsjedničkim izborima dvije godine prije, s tim što se u Hrvatskoj za izračun zastupničkih mjesta u Saboru primjenjuje d’Hontova metoda koja je vrlo osjetljiva na male numeričke razlike. “Opravdano je pretpostaviti da bi jedan od razloga tome trebalo tražiti u dosljedno utvrđenoj sklonosti slabije obrazovanih i starijih osoba da odbiju anketiranje, a takvih je osoba razmjerno više među glasačima HDZ-a nego SDP-a”, kaže Lamza-Posavec i zaključuje kako rezultati dosad provedenih izlaznih anketa u Hrvatskoj, iako uglavnom nedostatno precizni, ipak nisu toliko pogrešni koliko je bila pogrešna njihova interpretacija i medijsko predstavljanje. No kako je sasvim izvjesno da će drugoga kruga predsjedničkih izbora biti, moglo bi ponovno biti “iznenađenja” posebice zato što je prema sadašnjim predizbornim anketama gužva na “drugome mjestu”, a među onima koji se “gužvaju” postoje i (bivši) HDZ-ovi kandidati i (bivši) SDP-ov kandidat. Bit će to stvarno zanimljiva izborna noć, nadajmo se da će prema izlaznim anketama “samo” dva kandidata ići u drugi krug.

Slab utjecaj predizbornih anketa

U istraživanju Lamze-Posasvec o mogućem utjecaju objavljenih rezultata predizbornih anketa na izborno ponašanje birača polazilo se od pretpostavke da je izravan utjecaj na glasače moguć ako su zadovoljena tri uvjeta: da su potencijalni glasači vidjeli takve ankete, da poznaju njihove rezultate i da vjeruju u njihovu vjerodostojnost. “Kada se sve to zbroji, dolazimo do podataka da rezultati predizbornih anketa mogu utjecati na svega jedan do dva posto potencijalnih birača, što je zanemarivo”, kaže Lamza-Posavec i dodaje kako se u istraživanjima uoči parlamentarnih izbora 2003. i uoči predsjedničkih 2005. pokazalo da je onih na koje se teorijski moglo utjecati bilo najviše među potencijalnim glasačima tada drugoplasiranog SDP-a, odnosno predsjedničkoga kandidata Stjepana Mesića. Tema o mogućem utjecaju predizbornih rezultata na oblikovanje političkih stavova i izbornog ponašanja građana jedna je od najpolemičnijih tema uoči svakih izbora. “Unatoč proturječnim i nedostatno uvjerljivim rezultatima empirijskih provjera takvih preduvjerenja, u brojnim zemljama zakonski su regulirana određena ograničenja u objavljivanju takvih rezultata istraživanja”, kaže Lamza-Posavec i dodaje kako, primjerice, u Luksemburgu zabrana objavljivanja obuhvaća razdoblje od čak 30 dana prije izbora. U Grčkoj i Italiji zabrana je 15, Slovačkoj 14, u Bugarskoj, na Cipru, u susjednoj Sloveniji, Turskoj, Peruu i Urugvaju 7 dana, dok Hrvatska spada u isti rang s Francuskom, Poljskom, Portugalom, Izraelom i Argentinom u kojima je zabrana samo dan prije izbora.

Izvor: Poslovni dnevnik 4.12.2009. (str 12-13)

Sljedeća stranica »