Anemični i sterilni kandidati pokušavali ostaviti dojam dobrih učenika

Od najave i spektakla imali smo onu staru “Treslo se brdo, rodio se miš”. Početak sučeljavanja i istup kandidata bio je anemičan i sterilan. Kandidati su bili statični, uštogljeni te poredani kao studenti na kolektivnom usmenom ispitu za dodjelu stipendije. Emisiju je obilježio animozitet između Andrije Hebranga, Nadana Vidoševića i Dragana Primorca. Da nije bilo povremenog verbalnog okršaja između Hebranga, Primorca i Vidoševića emisija bi bila mrtva. Svi su se čvrsto držali za postolja i isključili jedni od drugih. Čvrsto su odlučili da se tijekom emisije ni ne pogledaju niti ne pomaknu. Da nisu imali ruke ne bi ni znali kome se obraćaju i kome daju repliku. Komunicirali su rukama u oslovljavanju. Nije bilo optimizma na njihovim licima.

No, trudili su se ostaviti dojam dobrih učenika. Pojedinci su nastojali na pitanja odgovarati učeno i mudro – demagoški.

Josipović – odmjeren, oprezan, mlak

Ivo Josipović nije odudarao od svog uobičajenog nastupa: odmjeren, oprezan, mlak. Trudio se da u odgovorima nikoga od kandidata ne izazove. Odgovarao je na pitanja i samodopadno dao na znanje da je zadovoljan sa samim sobom. Nakon svakog odgovora je nabacio namješteni osmjeh, nakrenuo glavu i djelovalo je kao da šalje poruku: Vidite da znam. Statično držanje mu baš nije išlo u prilog. No, međutim bio je uvjerljiv i ostavio dojam kulturnog i neopterećenog gospodina.

Hebrang – pravdaš i svađalica

Andrija Hebrang je potvrdio stav i mišljenje javnosti da je pravdaš i svađalica. Iako je naveo da predsjednik ne bi trebao biti svadljiv, arogantan, on sam je upravo takav bio. Kruto i ozbiljno držanje je oštrinu još naglašavalo. Doslovce je nasrtao na Vidoševića i Primorca. Pokušao je ostaviti dojam superiorne osobe, ali nije uspio. Djelovao je ratoborno i agresivno, što se osjetilo u njegovu govoru. Na pitanja je najčešće odgovarao okolišanjem. Jedino je bio direktan u napadima na Vidoševića i Primorca. Demagoške izjave. Da nije Hebrang bio svadljivo raspoložen, emisija bi bila komorna. Osmijeha niotkuda. Nije bio uvjerljiv.

Primorac – ukočen, ljut i nervozan

Bio je napet kao struna i vidno nervozan. Pogled ukočen, a vidljive znakove nervoze je odavalo crvenilo na vratu i obrazima koje se pojačalo u raspravi o nasilju nad ženom. Crvenilo i pogled u stol te izbjegavanje u početku direktnog odgovora na to pitanje moglo bi se protumačiti i na drugi način. Ljutiti odgovor: “Ne , nikada” – dobili smo tek na inzistiranje voditelja. Uspio je dominirati verbalno i nametnuti se. Nestrpljiv, upadao je u riječ, a upadanje u riječ sugovorniku su inače znakovi agresivne osobe. Primorac je gestikuliranjem naglašavao svoje riječi kao da nam je slao poruku – dobro to upamtite. Korištenje prsta u komunikaciji je najiritantniji znak i koriste ga agresivne osobe. Samo kontrola velika i vidljiva – dlanovi postavljeni u agresivnom i dominantnom položaju na postolje. Ljutnja i napetost mu je frcala iz očiju.

Vidošević – bez snage i poleta

Nastojao je ne ulaziti u duel s Hebrangom i Primorcem. Djelovao je uvjerljivo pri obrani svoje imovine. Dobro se odupirao Primorčevim nasrtajima. No na pitanje je li lagao, nije bio uvjerljiv. Verbalni dio je bio u suprotnosti s govorom tijela. Možemo si postaviti pitanje je li to zaista tako?

Bilo je vidljivo da ga Primorac ljuti i nervira. Kad kod se Primorac javio za riječ ili je govorio, Vidošević je to popratio mrštenjem ili grimasom. Vidošević je dobro koristio ruke u komunikaciji. Na odgovore o svojoj imovini koristio je dlanove prema gore – poruka – vjerujte mi na riječ. Nedostajalo je snage i poleta u nastupu. Djelovao je pomalo umorno, što se vidjelo i po položaju spuštenih ramena. Osjetilo se kao da je požalio što se odazvao u emisiju. Govor tijela ga je odavao. Prikriveno uzdisanje, tapkanje na mjestu, udaljavanje i približavanje postolju. Vodio je unutarnji dijalog sam sa sobom. Vidljivo nezadovoljstvo što je u emisiji.

Pusić – ponosna i precizna

Ponašala se kao prava studentica koja je naučila gradivo. Čak se potrudila drugima očitati lekciju da se bave temama kojima nije mjesto u toj emisiji. Vidjelo se da je ponosna na svoje odgovore. Silom je željela ostaviti dojam da vlada materijom i trudila se davati precizne odgovore. U cijelom nastupu joj je nedostajalo malo odlučnosti. Djelovala je pomalo nesigurno i mlako, a nesigurnost je prikrivala čestim smijehom. Dobra frizura i šminka.

Izvor: Index.hr

Puls: Tko će s Josipovićem u drugi krug?

Prema rezultatima velikog istraživanja agencije Puls, provedenog za RTL Televiziju i Večernji list na uzorku od 800 ispitanika na teritoriju Hrvatske, samo četiri dana prije prvog kruga predsjedničkih izbora i dalje je u vodstvu SDP-ov kandidat Ivo Josipović. Njegovo bi ime na glasačkom listiću zaokružilo gotovo 32 posto ispitanika, a promjene poretka nema ni na drugoj i trećoj poziciji, koje s relativno malom razlikom zauzimaju nezavisni kandidati Milan Bandić i Nadan Vidošević.

U odnosu na prethodno Pulsovo istraživanje za RTL i Večernji list, provedeno na samom početku kampanje, Josipović je svoje vodstvo učvrstio – porastao je s 29,2 na 31,9 posto. Drugoplasirani je i dalje nezavisni kandidat Milan Bandić, kojemu je podrška blago porasla (s 15,6 na 16,8 posto), ali i dalje je gotovo upola manja u odnosu na Josipovića. On nastavlja borbu za ulazak u drugi krug s nezavisnim Nadanom Vidoševićem, kojega podržava 13,1 posto ispitanika, praktički jednako kao i u prvoj anketi.

Pritom ipak ne treba donositi neke grandiozne zaključke, s obzirom da je statistička pogreška ovog istraživanja +/- 3,4 posto, a ono ne obuhvaća dijasporu, čiji bi glasovi za ulazak u drugi krug mogli biti presudni.

Hebrang i Primorac izjednačeni

Statističku pogrešku treba spomenuti i u slučaju duela za četvrto i peto mjesto, koji vode HDZ-ov kandidat Andrija Hebrang i nezavisni Dragan Primorac. Razlika između njih dvojice je minimalna, baš kao što su pokazali i rezultati prve ankete – Hebranga podupire 8,1 posto, a Primorca 7,9 posto ispitanih.

Šesto mjesto i dalje suvereno zauzima HNS-ova kandidatkinja Vesna Pusić, za koju bi u ovom trenutku glasovalo 6,1 posto ispitanika.

Šestero kandidata s podrškom manjom od 3,5 posto

Nitko od ostalih šestero kandidata nije dobio više 3,5 posto podrške ispitanih. Kandidata IDS-a Damira Kajina tako podržava 3,1 posto, nezavisne Vesnu Škare Ožbolt i Miroslava Tuđmana po 2,7 posto, nezavisne Josipa Jurčevića i Borisa Mikšića po 1 posto, a kandidata Demokratske stranke slavonske ravnice Slavka Vukšića tek 0,6 posto ispitanika.

Broj neodlučnih se u odnosu na prvu anketu prepolovio te trenutno iznosi oko pet posto.

Izvor: Rtl.hr

Analiza drugog kruga: razlika u kvaliteti bila je prevelika

Ivo Josipović postao je prvi SDP-ovac nakon Ivice Račana koji je uspio pobijediti na državnim izborima. Nakon deset godina frustrirajućeg posta socijaldemokrata, ovaj profesor prava postao je treći predsjednik Republike Hrvatske. Josipović je pobijedio unatoč kroničnom nedostatku osobne karizme i stigmi političara koji “niti smrdi niti miriši”.

Tu je svoju objektivnu slabost tijekom četiri mjeseca duge kampanje uspio pretvoriti u vlastitu prednost: birače nije niti iritirao niti polarizirao. Jedan od ključnih elemenata Josipovićeve pobjede bila je i pogrešna strateška procjena ostalih kandidata da se u prvom krugu ne trebaju baviti Josipovićem.

- Bandić, Vidošević, Hebrang i Primorac vodili su bitku među sobom, ne dotičući se uopće Josipovića, koji je u prvom krugu ostao praktično netaknut – ističe stručnjakinja za politički marketing s Fakulteta političkih znanosti dr. Marijana Grbeša.

- Josipoviću treba priznati dvije stvari: uspio je svoju poruku o pravdi i poštenju nametnuti kao svoju razlikovnu prednost, a početnu poziciju sa starta utrke zadržati do kraja. Pritom ključnu ulogu nije odigrala Josipovićeva kampanja, koja je uz iznimku glazbenog spota koji je bio jedini moderniji i kvalitetniji iskorak, bila poprilično nemotivirajuća. Za Josipovićev uspjeh dobrim je dijelom zaslužna loša kampanja protukandidata – smatra dr. Grbeša.

Josipovićeva strateška odluka da u svoju blizinu ne pušta ljude koji su posljednjih osam godina upropaštavali SDP-ove parlamentarne kampanje pokazala se dugoročno dobrom.

- Josipović se pokušao prikazati kao predsjednik za koga će glasati svi. Mislim da u tome nije u potpunosti uspio. S izjavom o crvenoj Hrvatskoj vratio se u okvir ljevičara. Ipak, Josipović je uspio polarizirati Hrvatsku na dvije osnove: građansku i ruralnu, pristojnu i “drčnu”, i na koncu profitirao iz tih podjela – zaključuje Grbeša.

Josipovićev trujumf ujedno je i velika pobjeda Zorana Milanovića. Predsjednik SDP-a, suočen s drastičnim padom vlastitog rejtinga, u očima običnih građana tijekom Josipovićeve predsjedničke kampanje uspio je zatomiti svoj ego-trip i prepustiti SDP-ovu predsjedničkom kandidatu da diktira ritam utrci koja ga je na koncu dovela do prestižne pozicije Mesićeva nasljednika.

Rušenje mita o Milanu

Milan Bandić izgubio je utakmicu za koju se spremao čitav život. U finale lige prvaka ušao je s previše golova zaostatka. Dvadesetak posto prednosti u prvom krugu jednostavno nije bilo moguće nadoknaditi.

- Bandić je u drugom krugu računao na automatsku podršku cijelog desnog krila. No, ni HDZ ni Crkva nisu mu javno dali svoju podršku, unatoč spotu o “crvenoj Hrvatskoj” kojim je pokušao homogenizirati radikalno tijelo desnice – ističe dr. Marijana Grbeša.

- Njegova kampanja vođena je potpuno nestručno, a u njoj je Bandić pokušavao biti nešto što on nije, trudeći se prikazati ozbiljnim liderom. Da je ušao u priču s populizmom berluskonijevskog tipa i biračima se predstavio kao fakin, farabunt hrvatske politike, sigurno bi mobilizirao veći broj birača. Bandić je imao šansu da kampanju nabije energijom. On to nije učinio, mobilizacijska dimenzija se izgubila – smatra dr. Grbeša.

Tri puta je u kampanji mijenjao svoju poruku, no, to nije i jedina nekonzistentnost na njegovu neuspjelom putu k Pantovčaku. Prvo se predstavljao kao feniks koji je srušio stranačke okove, ali o impotenciji stranaka malo je toga u mjesec i pol dana kampanje rekao.

Govorio je da je došlo vrijeme za neovisnog predsjednika, a na birališta nije uspio izvesti rastuću armiju građana koji prema političkim strankama osjećaju sve veći odium.

Predstavljao se kao protivnik establišmenta, ali su ga birači prepoznali kao dio struktura i na dan izbora ostali kući. Iako je otvoreno kritizirao Zorana Milanovića, do drugoga kruga nije istaknuo niti jednu slabu točku svojeg stvarnog protukandidata, Ive Josipovića.

Kad je SDP-ova kandidata i uzeo na nišan, napao ga je jer je “crveni” iako su partijski staž u Savezu komunista zajedno skupljali od 1980. godine.

Josipović je iza sebe stranačku mašineriju SDP-a imao bez koje je Bandić preko noći ostao. Prvu bitku koju je vodio bez socijaldemokrata je izgubio. Mit o njegovoj nepobjedivosti je srušen i veliko je pitanje može li se Bandić od toga ikada oporaviti.

Izvor: SlobodnaDalmacija.hr

Hebrang pohvalio ljevicu i ‘oprao’ Sanadera

‘Čestitam Ivi Josipoviću, držao se dostojanstveno i pokazao veliku političku ozbiljnost i zrelost i vjerujem da će biti dobar predsjednik države’, komentirao je izlaznu anketu izbora Andrija Hebrang, HDZ-ov kandidat na predsjedničkim izborima koji nije ušao u drugi krug

Hebrang kaže da je do razbijanja desnice došlo zbog kandidiranja trojice bivših HDZ-ovih ministara i dvojice kandidata s krajnje desnice, a porazu desnice na ovim izborima pridonijela je i gospodarska kriza, kao i niz afera, jer su glasači na kraju kaznili vlast.

‘Ovo je velika pobjeda ljevice, čestitam im jer su pokazali puno veću zrelost od desnice, gdje je bilo puno onih koji su stavili osobne interese ispred interesa politike i države – a tu mislim na Sanadera, Primorca i Vidoševića’, izjavio je Hebrang za tportal.

Izvor: Tportal.hr

Istraživanja – Media metar: Bandić skočio na 45 posto, Promocija plus: Bandić na 37 posto

Prva velika istraživanja nakon prvog kruga glasanja za predsjednika Hrvatske pokazuje kako se Bandić dosta približio Josipoviću. Prema Media metru Bandić je na 45 posto, a prema Promociji plus na 37 posto.

Prema istraživanju Media metra prednost Ive Josipovića pred Milanom Bandićem u drugom krugu predsjedničkih izbora smanjila se na samo 10 posto. Odnosno, i bitno manje od 10% nakon što se Bandiću pribroje glasovi iz Herceg-Bosne. Prema rezultatima ankete koju je telefonski proveo nezavisni istraživački centar Media metar u razdoblju od 2. do 4. siječnja Josipović vodi s 55,2 prema 44,8 posto pred Bandićem, javlja HRT. Prema anketi na izbore će izaći 59,6 posto birača. Neodlučnih je 12,7 posto. Od 4736 osoba koliko ih je centar pokušao ispitati njih 1976 osoba odbilo je sudjelovanje. Greška mjerenja iznosi +/- 2,4 postotna boda na razini vjerojatnosti od 95 posto.

U anketu nije uključena Bosna i Hercegovina, u kojoj je Bandić u prvom krugu ostvario ukupno najbolje, a Josipović vrlo tanke rezultate. Podsjetimo, u prvom krugu predsjedničkih izbora Ivo Josipović osvojio je 32,42 posto glasova, a Milan Bandić tek 14,83 posto u Republici Hrvatskoj.

Rezultati ove ankete vjerojatno su malo drukčiji od onih koje su neki očekivali, iako je Josipović i dalje u prednosti. S druge strane, Bandić je možda uspio iznenaditi snažnim uzletom, kojemu nisu smetali ni gafovi iz prvog kruga, ni televizijski propusti iz drugog kruga. Štoviše, čini se kako je bacivši sve karte na prljavu kampanju, kojom je ocrnjivao Josipovića, uspio pridobiti neke glasače desnice ili neodlučne birače.

CRO-Demoskop: Bandić na 37,1 posto, Josipović na 54,5

Prema redovitom tjednom istraživanju CRO-Demoskop koje je 4. siječnja provela istraživačka agencija Promocija plus Ivo Josipović dobio je 54,5 posto glasova a Milan Bandić 37,1 posto dok 8,4 posto birača još uvijek ne zna za koga će glasati. Istraživanje je provedeno telefonski na reprezentativnom uzorku od 800 ispitanika CATI metodom. Uzorak je stratificiran po županijama i veličini naselja, uz kontrolu socio-demografskih obilježja birača i to po spolu, dobi, obrazovanju i radnom statusu, standardna greška uzorka: ±4 posto uz razinu pouzdanosti od 93 posto.

Promatrajući distribuciju glasača kandidata iz prvog kruga, mogu se uočiti tri jasne skupine: prvu skupinu čine glasači Andrije Hebranga, Miroslava Tuđmana i Josipa Jurčevića koji su se nešto izrazitije opredjelili za Milana Bandića. U drugoj su skupini glasači Vesne Pusić i Damira Kajina koji znatno češće u drugom krugu biraju Ivu Josipovića. Posljednju skupinu čine glasači kandidata iz prvog kruga kod kojih nema izrazitije potpore niti jednom od ova dva kandidata uz važnu napomenu: biračko tijelo Nadana Vidoševića češće bira Ivu Josipovića dok je biračko tijelo Dragana Primorca i Vesne Škare Ožbolt blago nagnuto na stranu Milana Bandića.

Što se tiče regionalne distribucije biračkih preferencija Josipović je u prednosti u svih šest regija. Pri tom je u tri regije Josipović u značajnijoj prednosti: Zagrebačkoj regiji, Hrvatskom primorju i Istri, te Sjeverozapadnoj Hrvatskoj, dok nešto manju prednost bilježi u Slavoniji, Dalmaciji i Središnjoj i Gorskoj Hrvatskoj.

Izvor: Index.hr

VIDEO: Ivo Josipović i crvena Hrvatska – je li mu to trebalo?

Je li Ivu Josipović možda napravio kardinalnu pogrešku kada je ponesen atmosferom skupa SDP-a u Rijeci odlučio najaviti “crvenu Hrvatsku”? Je li otvorio Pandorinu kutiju društvenog rascjepa koja je puno jača recimo od borbe za korupciju i pravDE za koju se on zalaže? Vrijeme će pokazati… Zanimljivo je primijetiti kako je Nadan Vidošević, u tom istom Dnevniku, taj potez ocijenio nepotrebnim i štetnim, istodobno dajući podrški Ivu Josipoviću. Zna li Nadan nešto što mi još ne znamo?

Kome idu glasovi u drugom krugu i što će odlučiti? Lijepo smo najavili negativnu kampanju – a “crvena Hrvatska” bi mogla biti ta kora od banane…

Puno će se ovih dana govoriti o drugom krugu pa evo nekoliko linkova na neke moje nastupe ili osvrte u drugim medijima, a moju dnevnu kolumnu o predsjedničkim izborima čitajte u 24sata.

Autor: Krešimir Macan

Izvor: Manjgura.hr

‘HDZ se mora riješiti Hebranga i onog koji ga je gurao za kandidata’

Nadan Vidošević nakon poraza kaže kako mu život nije stao, a trenutno mu je jedini cilj i dalje raditi svoj posao.

Premijerka Kosor je pred rekonstrukcijom Vlade. Bi li ušli u njezinu Vladu?

- Mislim da u ovom trenutku nisam spreman za takvu egzibiciju. Trenutno su važniji ovi predsjednički izbori. Puno puta sam rekao da će ovo biti referendum oko mog programa i ako ljudi to prepoznaju ja sam predsjednik, a ako ne, može biti bilo tko. I to se dogodilo. Vlada ako nije izraz šireg društvenog dogovora u kojem se zna točno kud se želi ići je sterilna vlada i nebitno je tko sjedi unutra jer nema snagu za veliki zaokret. Predsjednik treba biti ključna osoba u krizi. U trenutku kada je desnica razlomljena, a ljevica potpuno nestabilna i pod prividom pobjede Josipovića skrivaju sve slabosti, predsjednik je trebao biti stožerna točka.

Mislite da niti jedan od dvojice kandidata nije za to sposoban?

- Mislim da ne. Vidjeli ste reakcije nakon izbora iz kojih je vidljivo da su se neki tek naknadno probudili. U izbornoj noći sam rekao da u povijesti naroda postoje trenuci kada ljudi ne shvaćajući ozbiljnost donesu pogrešnu odluku i to narod odvede u krivom pravcu. Mislim da se to dogodilo.

Jel bi danas drugačije krenuli u kampanju?

- Ne. Niti za milimetar. Nažalost, zbog nedostatka stava struktura u društvu velik dio medija dozvolio je da se dogodi ovakva izborna kampanja. Niti jedna suvisla rečenica o Hrvatskoj danas i sutra nije izgovorena. Sve teme koje sam ja otvorio sigurno će doći na red. Gdje je ta uporišna točka za nešto novo ako ostaje sve kako jest. Ako politički mrtvaci kao što je Andrija Hebrang siju zlo. Oktroirani su na jednom kongresu koji se sličio na sjevernokorejski kongres partije razarajući svaku ideju da bi Hrvatska imala stabilni desni centar. Ljevica nije u bitno različitoj situaciji, ali trenutno pobjeđuje pa se kroz tu pobjedu prikrivaju te iste slabosti. Mislim da se HDZ mora riješiti Hebranga i onog koji ga doveo da bude kandidat.

Ali to je i premijerka?

- Ne. Ona ga nije dovela. Ona je došla ne mjesto premijerke, jednako kao što je Hebrang postao kandidat. Ali ga je podržala.

- To je njena politička procjena i njezina odgovornost. Ono što Hebrang predstavlja u suštini, kao i onaj koji ga je postavio moraju nestati iz HDZ-a da bi on bio moderna stranka.

Bi li se vi vratili u takav HDZ?

- To nije bitno. Bitno je da ti ljudi tamo ne stoje. Činjenica da 56 posto građana nije izašlo na izbore je udar demokraciji. Ako bi ostali pasivni ili samo na razini obrane neke političke strukture to je loše. Ako SDP misli da će samo rušeći HDZ preuzeti vlast dočekat će nas isti problemi. Tko će riješiti problem 26 milijardi kuna koliko nas košta zdravstvo, mirovinski sustav ili to da niti jedno poduzeće ne govori o zapošljavanju.

Dakle, mislite da niti ova vlada to ne može riješiti?

- Ne može. Ali, mislite li da postoji neka rezervna momčad s druge strane? Nema je. Situacija je krajnje teška. Slabi smo, imamo loše karte. Zato sam ja na početku govorio da znam dobivati i s lošim kartama. To je ono zbog čega sam ušao u kampanju, a ne iz nekog hira. Ja sam bio svjestan da mi zemlja ide u propast i da moram napraviti nešto da me djeca sutra ne pitaju gdje si bio kad je gorilo. Novi predsjednik mora mora prodati našu robu i uslugu i dovesti investicije.

Za koga da građani glasuju?

- Svakako ne za onoga tko će se valjati, puzati i skidati u čarape. To ne može biti moj izbor. To je civilizacijsko pitanje bez ozbira što mislim da je i drugo loše, da je to priča bez sadržaja koja bi mogla proći u nekim drugim vremenima ekonomske stabilnost.

Dakle, Josipović?

- Da. Tu dvojbe nema iako niti on u ovom trenutku nije dobro rješenje za zemlju, ali narod je birao pa drugo nemamo.

Hrvatska mora sada napraviti civilizacijski iskorak, a onda svi zajedno možemo popunjavati šupljine. Vlada nije dorasla niti politički niti kompetencijama izazovima ovog vremena. To se pokazalo na proračunu. Za predsjednika smo izabrali osobu koja može nekome biti poželjna, ali ona nema kapacitet za izazov ovog vremena. Govoriti o pravednosti bez sadržaja i stvaranja što to znači? Pravednost u dijeljenju tuđeg?

Ulazimo u najtežu godinu

Što Hrvatsku čeka u 2010.godini?

- Svako dijete koje se rodilo na Božić dužno je 10.000 eura. Iduća će godina poslije 1991. biti najteža godina za Hrvatsku. Kolektivno nam treba drugačiji pristup. Hrvatska živi od milijardu eura koliko se kvartalno zadužuje. Ako nam financijski krugovi budu i dalje davali novac, mi ćemo se u blatu vući i dalje. Izbori su trebali napraviti zaokret u koncepcijskom smislu da kažemo gdje želimo ići i počnemo raditi.

Uopće mi nije žao i neću nestati iz javnog života

Gdje ćete dočekati Novu godinu?

- U vikednici u Gorskom kotaru s obitelji i prijateljima. Jedva čekam. To mi treba.

Kako ste spavali nakon izborne noći? Kako ste se osijećali drugo jutro?

- Spadam u izrazito stabilne osobe i nisam euforičan. Kažu mi da nisam tipični Dalmatinac. Bilo mi je žao što osnovne ideje o kojima sam govorio nisu prošle. Iskreno sam zahvalan 230.000 glasača koji su mi dali svoj glas i volonterima koji su četiri mjesec radili za mene. Pokazalo se da su moje procjene opet bile dobre. Govorio sam da ako ljudi prepoznaju ono što govorim siguran sam pobjednik. Nažalost, ljudi nisu glasali za promjene.

Tko su vaši glasači?

- Moje biračko tijelo je vrlo heterogeno, od lijevog do desnog. To su ljudi koji žele promjene.

Je li ovo Vaš posljednji pokušaj političkog angažmana?

- I dalje ću raditi svoj posao i neću nestati iz javnog života. A koja će biti forma mog angažmana mislim da je sasvim svejedno.

Jeste li požalili na kandidaturi?

- Ne. Da se ovako rasplela situacija, a da ja nisam u njoj sudjelovao bio bih očajan jer nisam ni pokušao.

Izvor: Jutarnji.hr

Nadan Vidošević podržao Ivu Josipovića

- Podržat ću ono što nije valjanje u blatu, što nije skidanje čarapa i cipela. Lakrdijaši ne mogu proći. Svoju potporu dajem Ivi Josipoviću – kazao je u večerašnjem HTV-ovu Dnevniku Nadan Vidošević, nezavisni predsjednički kandidat koji je ispao u prvom krugu.

Kazao je i to da je u HDZ-a sada nastala jedna tragična situacija jer se Hebrang u kampanji pogubio, a kako je Vidošević kazao, instruirao ga je onaj koji je otišao.

Upitan je li i u čemu je pogriješio kad nije prošao dalje, Vidošević je uzvratio da “on nije pogriješio nego nije dopustio svojima da traže krivca u nekima drugima”.

Osvrnuo se i na današnju izjavu SDP-ova kandiata Ive Josipovića danu u Rijeci ocijenivši to ovim riječima:

- To u Rijeci nije smio reći, to je bilo nepromišljeno, nije bilo pametno.

Mladi Jastreb, Ademi i Blaškić podupiru Josipovića

- Mi, istaknuti branitelji iz Domovinskog rata, ne želimo da predstavnici bilo kakvih udruga u naše ime daju potporu predsjedničkomu kandidatu Milanu Bandiću i tako pokušavaju stvoriti sliku da je cijela braniteljska populacija uz njih. Upravo suprotno, Ivo Josipović je kandidat kojega podupiremo i kojemu ćemo na izborima dati svoj glas -stoji u pismu koje su, među ostalima, poslali generali Rahim Ademi, Nojko Marinković, Tihomir Blaškić, Ivica Obrovac, Veselko Gabričević, Josip Zvirotić te vukovarski branitelji Branko Borković zvani Mladi Jastreb, Fred Matić, Petar Janjić Tromblon…

U pismu potpore napominju da “s indignacijom odbacuju sve laži o tome da je Ivo Josipović sudjelovao u pisanju optužnica Haaškoga suda protiv hrvatskih generala” te konstatiraju da je Ivo Josipović pred tim sudom štitio hrvatske interese braneći državu u predmetu “sub poene”.

Podsjećaju i da je Josipović kao tajnik Hrvatskog odbora za pravnu pomoć sudjelovao u oslobađanju 180 branitelja iz srpskih logora među kojima je bio i jedini preživjeli s Ovčare.

Izvor: Vecernji.hr

Kako je Sanader svoj glas dao Slavku Vukšiću

Život je ponekad baš kurvin sin, razmišljao je građanin Ivo Sanader kad ga je jutros, dok je lijepo u toplome pijuckao čaj i gledao televiziju – taman u najzanimljivijem trenutku, kad je detektiv Monk ušao u trag ubojici košarkaške trenerice – žena Mirjana digla iz trosjeda i potjerala u Radnički Dol. I još mu cijelim putem žugala da se obukao kao da ide baciti smeće, a ne na predsjedničke izbore.

Samica glasačkog mjesta

Da, život je ponekad baš težak kurvin sin, razmišljao je građanin Sanader u samici glasačkog mjesta u Radničkom Dolu, okružen kartonskim paravanom, sam sa sobom, kemijskom olovkom i komadom papira s dvanaest imena. Koliko jučer, nema tome koji mjesec – sjeća se, bili su lokalni izbori – bio je ovdje, na istom ovom glasačkom mjestu, kao hrvatski premijer. Gospođa iz izborne komisije cvrkutala je i vibrirala poput mobitela, držeći mu osobnu kartu u uzdrhtalim rukama kao relikviju – „Nije moguće da ste vi ’53. godište!“ – novinari su plazili i obješenim jezicima laštili parket, grozdovi šarenih mikrofona izrasli su mu bili pod bradom, oko glave poput komaraca zujale kamere televizija, kao da je sam Michael Jackson došao u Radnički Dol glasati na hrvatskim lokalnim izborima.

A danas? Nema novinara, nema kamera, samo ova bakica koja ga nepovjerljivo gleda preko paravana, i ista ona gospođa iz izborne komisije koja mu je maločas tri puta okrenula osobnu kartu u rukama, sumnjičavo gledajući čas u fotografiju, čas u njega. „Sanader, Sanader… odnekud ste mi strašno poznati“, klizila je prstom po spisku, „da niste vi prije radili u Higijenskom, u Mirogojskoj?“

Sic transit gloria Sanaderi. Nema tome mnogo da je sanjao ovaj dan – novinare oko njega razgrću gorile s tamnim naočalama, a on, u dugačkom crnom kaputu što mu ga je Mirjana kupila u Londonu baš za predsjedničke izbore, na glasačkom listiću zaokružuje broj 1, dr. Ivo Sanader, pa sedam minuta stoji s listićem nad kutijom, s osmijehom širokim kao ekvator, dok oko njega sijevaju fotografski blicevi poput tropske oluje. Umjesto toga, eto dojučerašnjeg hrvatskog premijera, nesuđenog predsjednika Republike, u džemperiću, poput penzionera, u samici glasačkog mjesta u Radničkom Dolu, okruženog kartonskim paravanom, sam sa sobom, kemijskom olovkom i komadom papira s dvanaest imena, i nikog živog ne zanima koga će zaokružiti. Kao da ničeg nije bilo, kao da nije još jučer pred kamerama CNN-a s Georgeom Bushom ogovarao Vladimira Putina, baš kao da je proteklih šest godina radio u Higijenskom zavodu u Mirogojskoj ulici.

Nedostaje 13. kandidat

Gleda građanin Ivo Sanader papir s dvanaest imena i gorko se u sebi smije. Glasački listić hrvatskih predsjedničkih izbora 2009. izgleda baš kao popis njegovih najljućih protivnika i dušmana, kao da je netko glasački listić štampao samo da njemu napakosti, svatko je na toj listi nekad bio Sanaderov vanjski ili unutrašnji neprijatelj. Da bi popis bio potpun nedostaje još samo broj 13., nezavisni kandidat Mirjana Sanader – pomisli bivši premijer i krišom se smije svojoj internoj šali, pa uplašeno osvrće, pa opet smije sam sebi. Kao da mu Mirjana može čitati misli, kao da će to što razmišlja izaći u Jutarnjem listu, od riječi do riječi.

Putuje građanin Sanader kemijskom olovkom po glasačkom listiću i razmišlja koga zaokružiti. Broj 1, Milan Bandić. Svi sad govore kako je Bandić njegov čovjek, a taj bi ga podmukli hercegovački poskok, da kojim slučajem postane predsjednik, prvi bacio u Lepoglavu. Lijepo mu Mirjana govori: od komunista su gori samo socijaldemokrati, a od socijaldemokrata samo bivši socijaldemokrati: ne vjeruj im ni kad se u Mirka Norca zaklinju. Dobije li Bandić – vikala je jutros iz kupatila – ja idem u Južnu Ameriku tražiti politički brazil!

Partizanski zombi

Broj 2, Andrija Hebrang, kandidat HDZ-a. Ne može građanin Sanader stranci oprostiti kako ga se lako javno odrekla, poručujući mu kako im više ne treba, niti može Andriji Hebrangu oprostiti što ga je onako odjebao na početku kampanje, kad mu je htio doći na predizborni skup, poručujući kako bi mu njegov negativni imidž donio samo štetu. Zbogom, HDZ! Onda broj 3, Ivo Josipović. Prije bi mu se ruka osušila nego da zaokruži kandidata SDP-a. Sveti Petar bi mu sutra iz dosjea izvukao ovaj glasački listić i pitao „Što ti je ovo trebalo, crni Ivo?“. Broj 4, Josip Jurčević. Nema šanse, taj je lakrdijaš prije nekoliko dana u kampanji izjavio da je „Sanader zbog svojih ustupaka prema Haagu veleizdajnik“. Broj 5, Damir Kajin. Partizanski zombi. Njega bi mogao zaokružiti samo Četvrtom i Sedmom gardijskom, na Učkoj.

Broj 6, Boris Mikšić. Kaubojski konjokradica koji sad uokolo cmizdri da su ga na izborima 2005. eliminirali Sanader i Mesić, namjestivši drugi krug izbora Jadranki Kosor. Odjebi. Broj 7, Dragan Primorac. Nakon svega što je izgovorio kad je otišao iz Vlade, nakon svih ovih optužbi u kampanji? Nou vej. Broj 8, Vesna Pusić. Ha, to bi bila fora. Čak mu je kroz glavu prošlo da je zaokruži, onako, čisto iz zajebancije, ali onda je krajičkom oka pogledao prema Mirjani i sledio se od užasa. Brzo je prešao na broj 9. Vesna Škare Ožbolt. Jel’ to ona kojoj nema razlike između Pašalića i Sanadera? E, pa računaj da nema razlike između tebe i Pusićke!

Nepregledni užas

Idemo dalje, broj 10, Miroslav Tuđman. Jebemti, što je stariji, ide isti otac. Sve mu izgleda kao da je stari oživio i da će mu iščupati uši kad ga dohvati. Brrrr. Brzo prelazi građanin Sanader na broj 11, Nadan Vidošević. Ha, tu li si se skrio! Znam ja tog šminkera iz Spinuta. Maneken beogradskih sajmova. Kako ono, „Sanader je potonuo kao gliser“. A jel? E pa računaj da je tonući gliser neoprezno propelerom otkinuo glas nesretnom plivaču Nadanu V. iz Spinuta. Hahaha, nasmijao se Sanader svojoj uspjeloj šali. A taman je siromah operirao glas, pomisli pa se još slađe nasmije.

Popravilo se tako građaninu Sanaderu raspoloženje, pa došao do posljednjeg kandidata. Broj 12, Slavko Vukšić. Slavko Vukšić, Slavko Vukšić, odnekud mu je to strašno poznato. „Da niste vi prije radili u Higijenskom, u Mirogojskoj?“, krevelji se u sebi Sanader, pa se opet krišom smije. Ne, stvarno, sad bez zajebancije, tko je taj Slavko Vukšić? – misli se građanin Ivo Sanader, pa u tom trenutku shvati svu tugu svoje situacije, odjednom mu se rastvorio sav golemi, nepregledni užas usred kojega se našao, on, bivši predsjednik Vlade, čovjek koji je do jučer s Georgeom Bushom ogovarao Vladimira Putina, a koji danas u kartonskom skloništu u Radničkom Dolu najozbiljnije razmišlja da zaokruži nekog Stanka Vukušića, Slavka Bokšića, kako se već zove, redikula sa škrlakom iz Stranke Slavonske Ravnice.

Strogi pogled

Iz takvoga ga razmišljanja trgne strogi pogled supruge Mirjane, i građanin Sanader shvati da jedina dobra ideja koje se dosjetio – da na listiću nacrta ogromni penis, kao onomad u WC-u osnovne škole „Šime Krstulović“, i napiše „Imena luda nalaze se svuda“ – nije rješenje njegovih problema. Shvati, naime, građanin Sanader da će ga žena pitati za koga je glasao, i da mu štos iz osnovne škole kod nje neće proći. A onda neka mu je dragi Bog na pomoći.

Život je ponekad baš kurvin sin, razmišljao je građanin Ivo Sanader u samici glasačkog mjesta u Radničkom Dolu, okružen kartonskim paravanom, sam sa sobom, kemijskom olovkom i komadom papira s dvanaest imena. I najradije bi se nekako šćućurio iza ovog kartona i sakrio dok ne padne noć, možda, jebiga, nitko ne bi primijetio da ga nema, pa bi onda noćas, kad cijela Hrvatska bude na televiziji pratila rezultate izbora, i kad ga nitko ne bi vidio, s ovim kartonom preko glave pobjegao negdje daleko.

A na stolu glasačkog mjesta ostao bi tek jedan komad papira, nesigurnim, gotovo dječjim rukopisom pisalo bi na marginama glasačkog listića – „Zbogom, Hrvati, znam da sad dok ovo čitate plačete za mnom, ali mene nema i nikad se više neću vratiti, i ne tražite me jer sam otišao daleko i zauvijek.“

Tako zamišlja građanin Ivo Sanader, pa u mislima preko kartonskog paravana viri poput Toma Sawyera, i gleda kako Hrvati ridaju i plaču i čupaju kosu i preklinju dan kad je otišao, a njega nema, on je daleko, u Kanadi, sve dok jednog dana CNN ne objavi ime novog generalnog sekretara Ujedinjenih naroda, a Hrvati su u čudu budu pitali: „Bogati, jel ono Sanader?“

Doći će tako novi generalni sekretar UN-a u prvu posjetu Hrvatskoj, i kroz prozor aviona gledati kako se na zagrebačkom aerodromu okupila cijela ta žgadija, postrojena uz crveni tapet, a on će se smješkati i pustiti ih da čekaju, ko ih jebe, stoku nezahvalnu. „Ivo, idemo, ljudi čekaju!“, govorit će ms. Mirjana Sanader, supruga generalnog sekretara, a on će se zadovoljno smijati i gledati hrvatskog predsjednika kako nervozno namješta kravatu i znoji se na pisti. „Ivo, idemo, ljudi čekaju!“, ponavlja žena, a Sanader se samo smijulji, sve dok odjednom diplomatska torba ne ispadne iz pretinca nad sjedalom i padne mu ravno na potiljak.

Uhvatio se za glavu

Uhvatio se tada generalni sekretar Ujedinjenih naroda dr. Ivo Sanader za glavu i podigao pogled. „Ivo, idemo, ljudi čekaju, a ti spavaš!“, ljutito odozgo ponavlja supruga Mirjana, nagnuta nad kartonski paravan glasačkog mjesta u Radničkom Dolu.

Eh da, život je ponekad baš kurvin sin.

Autor: Boris Dežulović

Izvor: Jutarnji.hr

Analiza troškova: Primorac svaki glas platio 71, Bandić 36, a Josipović 6 kn

Premda nije ušao u drugi krug izbora, neovisni kandidat Dragan Primorac najskuplje je platio glas svakog svog birača. Čak 71 kunu! I tako ispao najveći gubitnik.

Dva utega

Slijedi ga još pet kandidata čiji su novčani ulozi u svakog glasača bili viši nego oni Ive Josipovića koji je premoćno ušao u drugi krug predsjedničkih izbora. Naime, kandidat SDP-a za svaki je birački glas uložio tek šest kuna, a dobitak mu je bio – rekordan.

Iako je i on ostao u igri za predsjednika, neovisni Milan Bandić ne može dijeliti isto zadovoljstvo. Jer u kampanju je ubacio najviše novca, ali je za to njegov broj na glasačkom listiću zaokružilo razočaravajuće malo ljudi. To, pak, znači da je Bandić svaki glas – skupo platio.

Malo više od spominjanog

A do podataka o tome koliko je svakog kandidat stajao svaki osvojeni glas došli smo tako što smo iznose uložene u promidžbu na televizijama i u tisku (uza sve ostale izdatke koji čine 50 posto ukupnih troškova), koje je za mjesec dana kampanje izračunao GONG i Transparency International, podijelili sa svakim glasom.

Pita li se pak PR-stručnjaka Krešimira Macana kakva je njegova procjena o troškovima svih kandidata, on kaže da je većina kandidata potrošila malo više od iznosa koje su dosad spominjali javno.

– To se prije svega odnosi na M. Bandića, čija bi kampanja mogla doći ukupno u prvom krugu između sedam i osam milijuna kuna – precizira Macan. Kako su televizije uvijek najveći trošak, procjenjuje da će Bandića slijediti Primorac s najmanje šest milijuna kuna. Nadan Vidošević mogao bi ostati u planiranih 5,5 milijuna kuna, a tu je i Josipović koji je svoju poziciju favorita iskoristio da sačuva što više novca za drugi krug.

– Hebrang je imao relativno skromnu kampanju pa će vjerojatno proći s manje od pet milijuna kuna. A svi ostali idu od 2,5 milijuna naniže. Recimo, do skromnih 600.000 D. Kajina ili jako skromnog J. Jurčevića koji spominje nekoliko desetaka tisuća kuna – kaže Macan.

Mesić u 2. krugu sa 1,1 milijun glasova, koliko sad imaju tri kandidata zajedno

Iako se može raspravljati o tome je li odziv na izbore – jer birački popisi nisu sređeni – zapravo veći od službenih 44 posto birača, ipak apsolutne brojke govore da kandidati koji ulaze u drugi krug znatno zaostaju za podrškom koju su dobivali kandidati 2000., pa i 2005. godine, kad je bilo posve sigurno da će drugi mandat dobiti Stjepan Mesić. Prije deset godina Mesić je u prvom krugu dobio 1,1 milijun glasova, što je točno koliko su sada dobila sva tri prvoplasirana kandidata zajedno. Doduše, 2000. godina bila je prijelomna u hrvatskoj povijesti, birači su i glasovima htjeli sudjelovati u teško iščekivanim promjenama. No, ni sad situacija u Hrvatskoj nije nimalo sjajna, očito nas čekaju teške godine, no birači su ipak radije ostali u znatno većem broju kod kuće.

Kako bilo, analitičari tvrde da nije dobro to što je šansu za Pantovčak dobio i kandidat iza kojega je jučer stalo manje od 300 tisuća glasača, točnije 292 tisuće građana. Mate Granić prije deset godina imao je dvostruko više, 600 tisuća glasova, ali ipak nije uspio ući u drugi krug. Sada pak kandidat najjače stranke, Ivo Josipović, iza sebe ima tek nešto više od gubitnika Granića, ukupno 640 tisuća glasova. Podrška Stipi Mesiću u drugom krugu brojka je o kojoj će treći hrvatski predsjednik, po svemu sudeći, moći samo sanjati, jer iza Mesića je stalo 1,4 milijuna građana. Sad je pak na biralištima ukupno bilo 1,9 milijuna birača. Ma tko od dvojice pobijedio u drugom krugu 10. siječnja, teško je očekivati da će dostići Mesićevu popularnost koja u deset godina nije padala ispod 65 posto.

Izvor: Vecernji.hr

Sljedeća stranica »