Mirando Mrsić: Svoju će prvu ljubav, medicinu, ostaviti zbog strasti – politike

Ponuda je na stolu. Razgovarat ću s Ivom i vidjeti hoću li prihvatiti mjesto predstojnika Ureda predsjednika jer to znači zbogom medicini koja mi je donijela puno osobnog zadovoljstva jer sam je uvijek radio sa strašću- tako nakon izborne pobjede razmišlja doc.dr. Mirando Mrsić, direktor izborne kampanje Ive Josipovića i po mnogima uvelike zaslužan za izborni uspjeh SDP-ova kandidata. Oni koji ga dobro poznaju tvrde da će ponudu teško odbiti i da je budući Mrsićev ured zasigurno na Pantovčaku.

Student Dalmoš

Kao liječnik, dr. Mrsić je u tridesetak godina spasio mnoge živote oboljelih od leukemije i slovi kao jedan od najboljih hrvatskih hematologa.

Politikom, u koju se pristupanjem SDP-u uključio prije desetak godina, aktivnije se počeo baviti 2005., kad je nakon lokalnih izbora ušao u Gradsku skupštinu Zagreba.

Makaranin je kao mladić došao u Zagreb 1978. nakon što je upisao Medicinski fakultet. Bio je, kaže, među rijetkima koji je morao polagati prijemni jer nije imao tada popularni ugovor s “udruženim radom” koji je omogućavao izravan upis. Živio je tipični život studenta Dalmoša u metropoli koji sanja da postane doktor na jednom od zagrebačkih brda pa ne čudi što je Zagreb već 30 godina njegov grad. Posrećilo mu se i poslije završenog fakulteta stažirao je na Rebru. Potom je uslijedila specijalizacija iz interne medicine, a kao vječna ljubav ostala je hematologija.

Račanov liječnički tim

Magistrirao je i doktorirao,a presađivanje koštane srži danas mu je uža specijalnost.

Pacijenti koje je liječio o Mrsiću imaju samo pohvale. Tvrde da uvijek dobiju odgovor na pitanja koja ih muče, a nastoji im pomoći i mimo klinike pa ako je potrebno osigurati i liječenje u inozemstvu. Šira ga je javnost upoznala nakon što se 2007. teško razbolio Ivica Račan. Tada je bio šef Račanova liječničkog tima. Putovao je s njim u München, tražio nove metode liječenja. Iako mu je kao iskusnom liječniku bilo jasno da nade i nema, nije odustajao.

Oni koji dobro poznaju Mrsića kažu da zapravo i ne čudi da ga je Josipović, inače susjed po korijenima (Baška Voda), odabrao za direktora kampanje jer slovi kao odličan organizator. Njegova je ideja, primjerice, i registar koštane srži što se uspješno ostvaruje preko Zaklade Ana Rukavina u kojoj radi kao medicinski direktor.

- Odlučim li se za Pantovčak, taj ću dio medicinskog posla nastaviti raditi – kaže Mrsić, svjestan da će medicini po svemu sudeći morati reći zbogom jer će mu politika oduzeti gotovo sve, pa i slobodno vrijeme.

Slučajan susret

No, strast je strast. Zbog strasti se prije šest godina razveo od supruge s kojom ima 18-godišnju kćer. Sadašnja supruga Diana Šucbah, ekonomistkinja s posdiplomskim iz farmakoekonomike, vodi tvrtku za distribuciju lijekova. Ne bavi se politikom ali političkoj karijeri supruga daje veliku podršku.

Rođena Zagrepčanka, Diana je veći dio djetinjstva provela u Njemačkoj gdje je završila školovanje. Životni ju je put potom doveo u zemlju tulipana. Ljubav je planula nakon slučajnog susreta jer lijekovi koje prodaje pomažu nekim Mirandovim pacijentima. Nije odoljela njegovu šarmu niti on njezinu i Diana je nizozemsku adresu zamijenila zagrebačkom.

Mrsić je čvrsto vezan uz rodnu Makarsku. Svakog tjedna, za vikend, kreće Dalmatinom put Jadrana na partiju balota.

- Završi to večerom i ugodnim razgovorima s prijateljima. To je jedna od strasti koja me nikad nije napustila – kaže Mrsić.

Rijetki se nakon političke karijere vraćaju medicini

Politika je u novijoj hrvatskoj povijesti nerijetko većem broju liječnika bila privlačnija od medicine.

Isprva izlet, ubrzo se pretvorio u profesiju dr. Mati Graniću, dugogodišnjem ministru vanjskih poslova, kao i dr. Andriji Hebrangu, predsjedničkom kandidatu na proteklim izborima. U politički vlak uskočio je i dr. Mirando Mrsić, kao i njegov stranački kolega dr. Željko Jovanović, koji bi također mogao u savjetničku fotelju na Pantovčaku.

Nakon kratkog izleta u predsjedničke dvore i u ministarsku fotelju ministar znanosti dr. Ivica Kostović jedan je od rijetkih koji se vratio svom zvanju – proučavanju mozga.

Dr. Andro Vlahušić nedavno je izabran za gradonačelnika Dubrovnika, a dr. Željko Reiner ravnatelj je KBC-a Zagreb. Dr. Dragan Primorac i dr. Nikica Gabrić navodno osnivaju političku stranku, a dr. Rajko Ostojić čeka priliku da postane ministar zdravstva.

Dr. Ana Stavljenić Rukavina je u penziji, a dr. Franjo Vinko Golem umro je prošle godine.

Iz politike u građevinarstvo se prebacio dr. Ivić Pašalić, a dr. Darko Milinović trenutačno je najviše pozicionirani liječnik u Hrvatskoj.

Izvor: Jutranji.hr

Slušat ću savjete i Ivice Todorića

U manje od pola sata, koliko smo dobili za intervju s novoizabranim predsjednikom, Ivi Josipoviću telefon je zvonio najmanje 15 puta. Osim na kratke pozdrave s čestitarima koji zovu sa svih strana, dobar dio razgovora odnosio se na dogovore oko upoznavanja sustava »predsjednikovanja«.

Već u srijedu ujutro Josipović ima sastanak s ljudima iz predsjedničkog protokola, a do kraja ovoga tjedna krenut će, uz pomoć aktualnog predsjednika Stjepana Mesića, u upoznavanje načina funkcioniranja predsjedničkog ureda na Pantovčaku.

Iako je u početku svog mandata predsjednik Mesić bio alergičan na to da se njegov ured naziva predsjedničkim dvorima, pa je čak obećavao i preseljenje s Pantovčaka u neki skromniji prostor, njegov ured danas broji 130 zaposlenih, 34 kuhara, slastičara, ugostitelja, 12 vrtlara, jednako toliko spremačica, cvjećara, krojača… Josipovića smo stoga prvo upitali namjerava li zadržati taj pravi dvorski pogon na Pantovčaku.

– Možda to zaista jest predimenzionirano. Ali moram prvo vidjeti kakva je uopće struktura Ureda. Naravno da bi bilo primjereno pokušati smanjiti troškove funkcioniranja Ureda, i u tom smislu se često govorilo o potrebi premještanja Ureda na neku drugu lokaciju.

Treba vidjeti što je jeftinije, ono što na prvi pogled izgleda manje skupo na kraju se često i ne pokaže kao najjeftinije. Ja ni na čemu ne inzistiram, trebam pristojne radne uvjete, ne zanima me nikakva raskoš.

Vjerujem da i način na koji neki predsjednik organizira ured dosta govori o njegovom stilu vladanja. Samo zato vas pitam hoćete li imati mali funkcionalan ured ili ćete zadržati raskošne predsjednike dvore?

– Da, jednim dijelom to svakako govori o stilu, ali treba racionalno odvagnuti trošak. Predsjednik Mesić je naslijedio ured od svoga prethodnika. I preseljenje na drugu lokaciju značilo bi neki veliki trošak. Prema tome, treba vidjeti je li racionalnije preseliti ili ostati na istome mjestu, ali reducirati troškove.

Namjeravate li zadržati nekoga od Mesićevih savjetnika? U vašem stožeru u oba kruga izbora moglo se vidjeti, primjerice, Budimira Lončara, je li to znak da on ostaje?

– Koliko znam, gospodin Lončar nije redoviti savjetnik, već vanjski suradnik s velikim, dragocjenim iskustvom. Ja ću sasvim sigurno razmisliti o novoj ekipi koja je prilagođena mom političkom razmišljanju, a hoće li biti mjesta za nekoga od sadašnjih ljudi, to tek treba vidjeti.

Sada sam u fazi kada se najprije želim upoznati s funkcioniranjem Ureda, imam za to više od mjesec dana, prema tome ne bih se sada zaletavao.

Zanimljivo je da je prva konkretna inicijativa koju pokrećete u svrhu ostvarenja vašeg programa Nove pravednosti upravo inzistiranje na objavljivanju registra branitelja. To nije u vašoj predsjedničkoj ingerenciji, kako ćete to postići?

– U prvom redu, zagovaranjem potrebe objavljivanja tog registra. Siguran sam da u javnosti postoji konsenzus po tom pitanju. O tome ću razgovarati s gospođom Kosor. Nema razloga da se ne ide prema tome.

Premijerka Kosor višekratno je isticala da je to nemoguće zbog zakona o tajnosti podataka.

– Ja ne vidim tu zakonske prepreke, a ako i postoje, to se lako riješi izmjenom zakona.

Napisat ćete novi zakon kojim ćete otkloniti prepreke?

– Pa neću ga ja napisati, ali ako kod gospođe Kosor postoji politička volja da se to riješi, lako se izmjeni jedna ili dvije zakonske odredbe da se to omogući.

Imate li na umu nekakav rok u kojem bi se trebao objaviti registar branitelja?

– Nemam nikakve rokove, ali vjerujem da će se registar branitelja objaviti. Treba stvoriti klimu u kojoj će biti jasno da nema nikakve potrebe za bilo kakvom stigmatizacijom onih ljudi za koje se ustanovi da možda nisu nosili pušku i ratovali, ali su na drugi način, u logistici, pomagali obranu.

Vjerujem da najvećim dijelom to nisu nikakvi uzurpatori, ali treba napraviti jasnu distinkciju: postoje ljudi koji su ratovali i oni koji su im pomagali. Mislim da to žele i branitelji, gdje god sam se sada u kampanji širom Hrvatske sastajao s braniteljima, to je bio njihov prvi zahtjev.

Ne bi li ipak u skladu s vašim programom Nove pravednosti i krilaticom »ili plati ili vrati«, oni za koje se ustanovi da su neopravdano uživali neke braniteljske privilegije trebali vratiti, refundirati vrijednost tih povlastica?

– Postoji široko rašireno, ali krivo uvjerenje da svih petsto tisuća ljudi u registru branitelja uživa neke povlastice, prima neke novce. To naprosto nije točno. Najveći dio tih ljudi nema nikakve financijske koristi od braniteljskog statusa.

Sigurno će se naći i onih koji ni za što nisu zaslužni, i oni moraju odgovarati i vratiti novce koje su primali jer je to prijevara. Za njih svakako vrijedi »ili plati ili vrati«, ali mislim da je to mali broj.

Je li ova inicijativa za objavom registra branitelja svojevrsni vaš test za Jadranku Kosor i iskrenost njezinih namjera da razračuna s korupcijom? Činjenica je da je njezin politički uspon bio baziran upravo na eksponiranju teme branitelja i njihovih prava.

– U prvom redu ta inicijativa kreće iz nekog mog vlastitog osjećaja za pravdu i uvjerenja da onima koji su držali glavu u torbi za vrijeme Domovinskog rata treba iskazati posebno poštovanje.

Ne bih to shvaćao kao poseban test za Jadranku Kosor, ali da – tu će se svakako vidjeti postoji li kod nje stvarna volja za pravedni zahtjev branitelja za objavom registra i volja za raščišćavanjem stvari.

U predsjedničkoj kampanji govorili ste o potrebi uvođenja socijalnih mirovina za sve ljude iznad 65 godina. Imate li predodžbu koliko bi to stajalo državu?

– Hrvatska bi za to morala naći novca. Točnih izračuna nemam, to je bio moj politički i socijalni stav za koji mislim da je ostvariv. Razgovarao sam s ljudima koji se bave mirovinskim sustavom, oni smatraju da bi se to moglo riješiti.

Isticali ste i da privilegirane mirovine nisu pravedne. Što to znači, da biste bili za ukidanje svih privilegiranih mirovina?

– Zalagao bih se da mirovine odgovaraju onome koliko je svatko od nas zaista ulagao u mirovinski fond. Naravno, to se ne odnosi na branitelje, invalide i slične kategorije. Ali, takve mirovine država mora platiti iz proračuna ili kakvog namjenskog fonda, a ne iz općeg mirovinskog fonda.

Svojim dojučerašnjim kolegama zastupnicima ukinuli biste privilegirane mirovine?

– Pa bih. I sebi samome.

Vi ćete imati predsjedničku?

– I ta je privilegirana, odrekao bih je se bez problema. Ionako kanim umrijeti radeći.

Rekli ste da kanite odmah na početku tajne službe upregnuti u bitku protiv kriminala i korupcije. Kako ćete to operativno provesti?

– Već sada zakon obvezuje tajne službe da rade na otkrivanju teških slučajeva kriminala jer to je pitanje nacionalne sigurnosti. Ja ću ih motivirati da rade još žešće.

Obećavam da niti jedno izvješće koje dobijem na uvid, a govori o sumnjama na kriminal i korupciju, neće ostati u mojoj ladici nego će biti proslijeđeno nadležnim tijelima, Državnom odvjetništvu.

Pisat ćete kaznene prijave?

– Pa ne mora to biti u formi kaznenih prijava. Državno odvjetništvo dužno je postupiti prema svakom izvješću koje dobije, prema svakoj informaciji, pa čak i prema onome što pročitaju u novinama. Ali, ako treba, pisat ću i kaznenu prijavu.

Predsjednik Mesić pune je dvije godine javno upozoravao na slučaj »kamioni« prije nego li se DORH pokrenuo.

– Pa dobro, ali je upozorio i uspio je. Nadam se da će za neke buduće slučajeve meni trebati manje od dvije godine.

Koliko detaljan uvid imate o gospodarskim i financijskim problemima zemlje? Dijelite li stav svoje stranke, odnosno bivše stranke… Ispisali ste se već iz SDP-a ili?

– Nisam još, ali hoću onoga trena kada stupim na dužnost.

Dakle, u SDP-u tvrde da je stanje toliko teško da bi ove godine mogla doći u pitanje isplata mirovina i plaća. Dijelite li tu procjenu?

– Nisam ekonomski ekspert, ali čitam ono što govore oni koji jesu, pa i ono što govori guverner HNB-a Željko Rohatinski. Nije vrijeme za paniku niti paniku treba širiti, ali mislim da je vrijeme ozbiljno i zahtijeva ozbiljnost.

Treba gospodariti pametno bez dosadašnje rastrošnosti, ali i treba razmišljati o filozofiji izlaska iz krize.

Mislim da kod nas, posebice u slučaju uvođenja tzv. harača, nije do kraja promišljena filozofija kako izaći iz krize, da li redukcijom troškova i potrošnje ili, kako su neke zemlje radile, motiviranjem potrošnje i pokretanjem zamašnjaka proizvodnje.

Što vi mislite, kojem ste od ta dva pristupa skloniji?

– Potpuno je irelevantno što ja o tome mislim jer je to pitanje struke. Za iznalaženje odgovora na ova i neka druga pitanja namjeravam otvoriti novi način komunikacije i političkog promišljanja u okviru tzv. think tankova (trustova mozgova, op. a).

Koga od domaćih ekonomista cijenite, koja tri imena će, primjerice, sigurno dobiti pozivnicu u takav Vaš savjetnički tim?

– Da ne govorimo o imenima, to neće biti tri, četiri savjetnika nego široki krug stručnih ljudi iz različitih područja. U svakom slučaju, pozivnicu će dobiti veliki gospodarstvenici koji su trenutno najuspješniji…

Ivica Todorić?

– Zašto ne i on? Njegovo poslovanje bitno utječe na gospodarsko stanje, bez obzira da li ga cijenili pozitivnim ili negativnim. Prema tome, tu vidim i gospodarstvenike, ali i jedan dio ljudi sa sveučilišta koji se bave tom problematikom, neovisne analitičare, zastupnike sindikata i potrošača.

Posebno mi se čini važnim da u ovoj krizi, a i kad iz nje izađemo, nađemo način za očuvanje i zaštitu radničkih prava. Danas su radnici gotovo potpuno nezaštićeni, imaju prava samo na papiru.

Na neki način, radnici su danas ucijenjeni prijetnjom gubitka radnih mjesta pa svoja prava i ne traže, a kada to i čine, radni postupci beskrajno dugo traju.

Zalagat ću se da se uvedu radni sudovi i maksimalno skrate ti postupci. U kampanji sam vidio neke primjere zaista uspješnih tvrtki i u njima su u pravilu zadovoljni radnici, njihova prava se ispunjavaju.

Ali vidio sam, naravno, i prevelik broj suprotnih slučajeva, žalosnih situacija gdje ljudi doslovce plaču od nemoći.

Govorite o radničkim pravima, o bijedi i žalosti koju ste vidjeli tijekom kampanje. Bez namjere da se uhvatim za neukusne diskvalifikacije vašeg protukandidata Bandića koji je više puta tvrdio da ste rođeni sa zlatnom žlicom u ustima, moram primijetiti da je ipak činjenica da ste vi rođeni u jako dobro situiranoj, imućnoj obitelji…

– Pa, rekao bih, sređenoj obitelji. Srednja klasa, ništa više od toga.

Sami kažete da danas pripadate višem srednjem sloju, dakle nikada u životu niste se morali boriti za egzistenciju. Koliko ćete moći razumijeti ogroman dio Hrvatske koji je zaista osiromašen, koji životari? To nije vaš svijet.

– Nisam nikada imao egzistencijalne probleme, ali mislim da je potpuno krivo razmišljanje da netko mora biti siromašan da bi razumio siromaštvo. Rekao bih da je to plitka demagogija. To je kao da tvrdite da netko mora biti bolestan da bi razumio patnje bolesnika.

Prljava Bandićeva kampanja se ljudima zgadila

Koji je po vama bio ključni element, ona ključna razlika zbog koje su ljudi birali vas, a ne Milana Bandića?

– Mislim da je njegova prljava kampanja, s očitim neistinama, radila protiv njega i da se ljudima zgadila.

Što mislite, koja je ljudima prva asocijacija kada vide Ivu Josipovića?

– Mislim da im je ključna asocijacija da su izabrali novu, poštenu osobu, spremnu na naporan rad. Pretpostavljam da je to percepcija. Bandić je tu percepciju pokušao rušiti besmislenim, grubim neistinama i nije uspio. Ljudi naprosto nisu povjerovali njegovim karikaturalnim optužbama.

U kampanji se uvijek daju velika obećanja, na kraju se malo toga ispuni. Što je ono što definitivno možete jamčiti ljudima koji su vas izabrali?

– Mogu jamčiti da, suprotno onome što mi je protivnički tabor pokušao prišiti u kampanji, moj program nije podjela i nije strančarenje.

Dakle, od 18. veljače jednaka distanca prema Jadranki Kosor i Zoranu Milanoviću?

– Apsolutno, u smislu praktične politike. Naravno, moj svjetonazor se neće mijenjati…

Srce je lijevo?

– Srce je lijevo, svatko ima neka uvjerenja koja se ne mogu pobrisati, ne mogu od sutra postati tabula rasa, ali to neće utjecati na obavljanje mojih državničkih poslova.

Moramo rasteretiti gospodarstvo

Često ste zadnjih dana isticali kako vas je posebno pogodila situacija u Slavoniji, imate li kakvu konkretnu inicijativu za poboljšanje stanja u toj regiji?

– Da, tako je, Slavonija je ozbiljan problem jer je resursima bogata regija, koja bi morala hraniti i sebe i druge, zapravo gladna. U Slavoniji se dogodila propast industrije koja tamo prije rata nije bila zanemariva, a s druge strane poljoprivreda je potonula, ljudi proizvode, a nemaju to gdje plasirati ili proizvode skuplje nego što mogu prodati.

Krajnje je vrijeme da se analizira zašto je to tako. Neki se razlozi takvom stanju, poput usitnjenosti posjeda, ne mogu lako otkloniti, ali sustav poticaja, koji nije dobar, može se i treba promijeniti.

U svakom slučaju, i za Slavoniju i za čitavu Hrvatsku važno je da država konačno rastereti gospodarstvo i mislim da treba vratiti na dnevni red nešto o čemu smo i mi u SDP-u govorili, temu porezne reforme kojom će se rasteretiti cijenu rada i proizvodnje, a više opteretiti ono što je iza toga, primjerice kapitalnu dobit i velike nekretnine.

Izvor: Novilist.hr

Prema tome, to je stvar odgoja, pristupa ljudima. Uostalom, moj sređen ekonomski položaj nije pao s neba. Iza njega stoje dva fakulteta, doktorat, specijalizacije, jednom riječju, vrlo naporan rad.

Ivo Josipović: U Bleiburg neću ići dokle god se tamo pojavljuju ljudi u crnom

Za nešto više od mjesec dana Ivo Josipović položit će predsjedničku prisegu i započeti petogodišnji mandat na Pantovčaku. Dva dana nakon izbora s novoizabranim predsjednikom razgovarali smo o tome ima li problema odabirom osiguranja, kako će sa Vladom Jadranke Kosor surađivati na suzbijanju korupcije, ali i hoće li u njegovu savjetničkom timu biti mjesta i za HDZ-ovce.

Kakav je to problem s osiguranjem, odbili ste ono koje je predložio MUP?

- Nema problema, nisam odbio osiguranje. Smatram da je korektno i normalno da sudjelujem u odabiru ljudi koji će sa mnom gotovo živjeti i da imama pravo među onima koji jesu stručni, a već su u sustavu, odabrati one koji mi odgovaraju. No, imam jako dobro iskustvo iz kampanje gdje se sam bio među stotinama i tisućama ljudi i nisam imao nikakvo negativno iskustvo. Imam povjerenja u hrvatske građane i osjećam se sigurno među njima.

Rekli ste da u Hrvatskoj djeluje paraobavještajna zajednica. Na što ste točno mislili?

- To je bilo očito i u ovoj kampanji. Postoji krug ljudi koji su nekada pripadali obavještajnoj zajednici i iz nje su, u pravilu, otišli zbog nepoštivanja demokratskih standarada. Danas su upregnuti u privatne interese, skupljaju podatke o građanima, fabriciraju afere, podmeću.

Kako ćete to, kao predsjednik koji ima ovlast nad radom tajnih službi, spriječiti?

- Riječ je o kršenju zakona, kršenju ljudskih prava i tražit ću od “prave” obavještajne zajednice da riješi taj problem.

Glavni cilj Vašeg programa je borba protiv korupcije. Mislite li da je ova Vlada za to sposobna?

- Vjerujem da je, jer ako ništa drugo, za razliku od nekih prijašnjih vremena premijerka Kosor nije sprječavala istrage.

Predsjednik Mesić je zbog Rončevića i ‘kamiona’ par godina puhao za vrat Vladi.

- Nadam se da više nikad neće trebati dvije godine puhati za vrat, ali tada nije bila gospođa Kosor na čelu Vlade i ja zaista vjerujem da u njoj imam dobrog partnera.

Hoćete li Vi tražiti da smjeni Kalmetu jer je upravo SDP zbog korupcije u HAC-u tražio njegovu smjenu?

- Nije to posao predsjednika države. Sigurno ću o svemu otvoreno razgovarati s premijerkom. Normalno je da oporba traži političku odgovornost ministra. Moje djelovanje od sada nije oporbeno. Ali, s premijerkom Kosor otvoreno ću razgovarati i o ovome problemu.

Mislite li da biste sa Sanaderom kao premijerom teže surađivali na suzbijaju korupcije nego što ćete to s Jadrankom Kosor?

- Bilo bi teško jer je Sanader kao premijer pokazao da nije sklon borbi protiv korupcije.

Mislite li da bi s obzirom na indicije koje se pojavljuju i Sanader mogao doći na red za privođenje?

- Ja sam pravnik krivičar i ni o kome ne želim govoriti kao kriminalcu sve dok za to ne postoje dokazi. Ali isto tako bi nadležne institucije trebale ispitati sve o kome postoje bilo kakve sumnje.

Je li Vam kao vrhovnom zapovjedniku vojske Vukelić prihvatljiv kao ministar s obzirom na upletenost u aferu Brodosplit?

- Gospodin Vukelić mora pred zakonom biti odgovoran kao i svako drugi. U svakom slučaju detalji slučaja nisu poznati javnosti. No, to je u prvom redu odgovornost premijerke u čijem je on timu. Mislim da je svakome jasno da netko tko je odgovoran za afere mora napustiti dužnosničko mjesto.

Rekli ste da ćete osnovati Ekonomski forum koji bi davao ozbiljne inicijative.

- Takav ekonomski forum mora imati ljude koji su u stanju raspravljati na način koji će biti otvoren za različite ideje. Očekujem da će na njemu biti uspješni gospodarstvenici, financijeri, predstavnici potrošačkih udruga… Volio bih da forum iz različitih kuteva sagledava gospodarske probleme.

Biste li u Forum pozvali protukandidata Nadana Vidoševića koji Vam je dao potporu u drugom krugu?

- Zašto ne. Predsjednik je Hrvatske gospodarske komore.

Koja bi bila zadaća tog foruma. Da govori o lošim stranama nekog zakona i traži njegove promjene?

- Pa i to. Ali najvažnije bi bilo vidjeti koji su dosezi određenog zakona.

Da li bi takav forum mogao predložiti vraćanje PDV-a na 22 posto?

- Možda. U svakom slučaju volio bih da se to raspravi. Kod zalaganja za vraćanje PDV-a na 22 posto slušao sam stručnjake.

Može li onda Forum pokrenuti i ukidanje kriznog poreza ili smatrate da nakon odluke Ustavnog suda to više nema smisla?

- To je pravno gotova stvar, ali bih volio vidjeti kakvi su ekonomski efekti. Neke zemlje su recimo provele zanimljivu teoriju. I dok smo mi išli spašavati proračun i rješenje krize – štednjom, one su s druge strane rekle upravo obrnuto: moramo trošiti jer je potrošnja zamašnjak gospodarstva.

Znači ako bi Forum recimo zaključio kako nema efekata od kriznog poreza, već da je više štete, tražili biste od Vlade da ga ukine?

- Tako je. A volio bih i da Vlada sudjeluje u takvoj raspravi.

Najavili ste i zalaganje za zaštitu prava radništva. Što konkretno mislite poduzeti.

- Ima puno toga. Kod nas je problem što imamo zakone koji relativno visoko pozicioniraju prava radnika, ali se ne provode gotovo nikako. Jedan od mojih prijedloga će apsolutno biti osnivanje specijaliziranih sudova za zaštitu prava rdnika.

Odnose sa Srbijom predsjednik Mesić je dodatno zategao odlaskom na Kosovo i pomilovanjem Rimca. Što ćete učiniti da ih popravite?

- Već sam istaknuo da su mi odnosi sa susjedima jedan od prioriteta jer o njima neposredno ovisi naša sigurnost. No, suradnja sa susjedima važna je i zbog našeg gospodarstva jer smo pretežno izvozno orjentirani na te države, a očekujemo i dolazak njihovih turista.

Hoće li srbijanski predsjednik Tadić biti Vaš prvi strani gost na Pantovčaku?

- Upravo se radi na popisu stranih uzvanika za inauguraciju. Vjerujem da će srbijanski predsjednik biti među njima.

Hoćete li poput predsjednika Mesića poticati suradnju s nesvrstanima?

- Da, jer mislim da je to zanimljivo područje za Hrvatsku.

Iako je Hrvatska članica NATO-a?

- Mislim da je i NATO prepoznao Hrvatsku komparativnu prednost da bude most prema tom pokretu.

A ne bojite se kritičara koji će reći: evo gura nas u Titove asocijacije.

- To su primitivna razmišljanja. Nema nikoga tko može tvrditi da bi to bilo loše za naše gospodarske veze.

Biste li i Vi išli u službeni posjet Kubi i Raulu Castru?

- Ako bi bio jedini razlog da vidim Kubu, ne bih. Ali kako bi se procjenilo da je to od nacionalnog interesa zašto ne.

A hoćete li prvo otići u Jasenovac ili na Bleiburg?

- Jasenovac je neupitna lokacija, to je strašno stratiše. S druge strane kod Bleiburga nažalost nisu u prvom planu žrtve, već politički marketing. Onog trenutka kad prestane politiziranje i želja da se kroz nesumnjive žrtve vodi dnevna politika, otišao bih i na Bleiburg. Dok se tamo pojavljuju ljudi u crnom ne bih išao.

Rekli ste da Vas je Crkva razočarala?

- Nije me razočarala Crkva kao institucija već otvorena agitacija za jednog kandidata. Osim što su na dan izbora u propovjedi pozivali da se glasa za Bandića, čuo sam da su vjernicima i na ispovjedi govorili da glasaju za njega. To me razočaralo, ali me neće spriječiti u budućoj suradnji s Crkvom. Neću se svađati s Crkvom ali ću imati neka stajališta koja možda neće biti uvijek identična crkvenim. Crkva ima pravo reći što misli, ali ne i da vodi kampanju.

Iz vaše je kampanje potpuno nestao šef SDP-a Zoran Milanović. Jeli to zato što ste Vi tražili da se on makne iz kampanje jer ste popularniji od njega?

- Ma ne. To je bio dobar i racionalan odabir. A to što je meni popularnost rasla je potpuno normalno jer sam gotovo godinu dana u kampanji. Ja sam išao na izbore za Predsjednika države i u kampanji gradio svoju popularnost, a predsjednik Milanović sebi gradi i treba izgraditi jednu drugu vrstu popularnosti.

Mislite li da bi Milanović bio dobar premijer?

- Mislim da bi bio odličan premijer.

Jeste li možda spremni zadržati kojeg savjetnika iz tima predsjednika.

- Nemam ništa protiv da ost-anu oni koji su uspješni i dobri.

Rekli ste da bi Vam savjetnici mogli biti i ljudi iz drugih političkih opcija? Biste li bili spremni pozvati i nekoga iz HDZ-a?

- Zašto ne. Ali još je rano izlaziti s bilo kakvim imenima.

Izvor: Jutarnji.hr

Početak Bandićeva kraja: Izgubio izbore, zaleđe i imunitet

Nije važna pobjeda Ive Josipovića, nego poraz Milana Bandića. Pobjeda je uvjerljiva, ali je poraz još uvjerljiviji. No, kao i na svakim hrvatskim izborima, još nije jasno tko su zapravo dobitnici, a tko gubitnici.

PORAZ BANDIĆA

Milan Bandić hvalio se činjenicom da je dosad gubio stranačke, a dobivao opće izbore. Sada je izgubio prve – i najvažnije. One koji su mu radili o glavi. Bio je spreman trampiti sedam milijardi zagrebačkih kuna za pedeset milijuna predsjedničkih i poziciju drugog najmoćnijeg političara u Hrvatskoj za fikus s Pantovčaka, samo kako bi se dočepao imuniteta od kaznenog progona. Da je uspio, kupio bi pet ili deset godina mira od istraga koje se godinama kisele u ladicama Uskoka i Državnog odvjetništva. Ovako, vraća se u Zagreb pred bankrotom, s neprijateljskom Skupštinom, bez blagajne Holdinga, bez Sanadera kao zaleđa, s razočaranim donatorima i sponzorima. Vraća se podvijena repa na političku vjetrometnu i pred “streljački vod” policije i pravosuđa. Naravno, pod uvjetom da policija ne pusti još jednog čovjeka da pobjegne u BiH, kao što mu je u petak pomogla da demantira Uskokove istrage o korupciji u Zagreb. Vidjet ćemo kakva će to biti Josipovićeva Hrvatska.

POBJEDA JOSIPOVIĆA

Hrvatska je pokazala da više nije (samo) zemlja Keruma, Bandića i HDZ-a, već i kulturnog, obrazovanog, poštenog i dozlaboga bezličnog predsjednika. Oporbenog predsjednika. Prvog SDP-ova predsjednika u samostalnoj Hrvatskoj. Prije par mjeseci činilo se da bi pobjeda Ive Josipovića na predsjedničkim izborima bila jednaka svjetskom čudu. Ali eto, i to se dogodilo. Hrvatska je bila Zemlja čuda, ali nikad do sada pozitivnih. Kandidat s karizmom smrznute lignje svladao je brojne populiste i desničare, usisao glasove ljevice, pokazao da na zatrovanoj političkoj sceni ima mjesta za ovako blijedog, birokratskog političara. Nakon Franje Tuđmana i Stjepana Mesića dobili smo Ivu Josipović. Napredak?

POBJEDA OPORBE

Josipovićeva pobjeda trijumf je oporbe. Trijumf onog biračkog tijela zgađenog HDZ-ovom vladavinom, aferama, korupcijom, kriminalom, bezobrazlukom, gospodarskim slomom, nepoštenjem… Ovo je početak onoga o čemu je Josipović govorio u Rijeci: da će SDP na idućim izborima “zacrvenjeti” Hrvatsku. Kao što je Mesić na “trećesiječanjskom” valu pobijedio 2000. godine, tako bi SDP na Josipovićevu “desetsiječanjskom” valu napokon mogao osvojiti vlast. Mogao. To ne znači da će i uspjeti.

PORAZ DESNICE

Jadna je desnica koja je spala na bivšu komunjaru Milana Bandića. Jadan je Andrija Hebrang koji je plakao zbog gomile desničarskih kandidata koji nisu njega pustili da postane predsjednik. Jadna je ta podjela na ljevicu i desnicu koja se svela na obračun Josipovića i Bandića. Ovo nije bila politička, nego svjetonazorska bitka. Sukob civilizacija. Sukob poštenja i nepoštenja. A desnica tu definitivno ne stoji najbolje.

POBJEDA GRAĐANSKE HRVATSKE

Ovo je bila pobjeda mozga nad mišićima. Urbanog nad ruralnim. Hrvatske nad dijasporom. Kulture nad nekulturom. Rekao bi Bandić, pobjeda “ateističke, snobovske, elitističke Hrvatske” nad onom drugom, bojimo se i pomisliti kakvom. Dugo se govorilo o onoj šutljivoj Hrvatskoj koja se povlači pred primitivizmom u politici, pred populistima, vicmaherima, bundžijama i lažljivcima. Sad je vratila udarac. Doduše, ne može se reći da ih Josipović digao na noge, više se može reći da ih je mobilizao strah od Bandića, Hebranga, Primorca i sličnih egzemplara. Ali nema veze, u strahu nisu samo velike oči, nego i velika – muda.

PORAZ IZBORNOG PROCESA

Kampanja je bila duga i zamorna, nemaštovita, isprazna, u velikoj mjeri promašena. Puno se optuživalo i pljuvalo. Govorilo se o svemu samo ne o onome što bi vladar Pantovčaka trebao raditi. Kandidati su bili neprivlačni, o čemu svjedoči i rekordno mali odaziv na birališta. Afera oko zabranjenog spota Milana Bandića pokazuje i kronične manjkavosti u izbornom procesu. DIP je pokazao da ne zna koje su mu ovlasti, ne barata zakonima niti unaprijeđuje izborni proces. Izbori u Hrvatskoj već su godinama utakmica u kojoj se ne znaju pravila. Opet se digla i buka oko financiranja kampanje, ali opet nikome nije palo na pamet da se uvede red i u taj segment izbornog procesa. Da se ograniči maksimalan iznos ili uvedu rigorozne sankcije za sumnjive financije. Ovako, priča o novcima upotrebljava se u političke obračune u kampanji i ni za što drugo.

POBJEDA ZORANA MILANOVIĆA?

Ovo se mora uzeti s velikom rezervom. Iako je Bandić govorio o daljinskom upravljaču i stranačkom laboratoriju, pitanje je koliko Zoran Milanović drži stvari u rukama. Već sama činjenica da je nestao iz kampanje kako ne bi upropastio šanse svom kandidatu, svjedoči o tome kako nije sve tako antiseptično u tom SDP-ovu laboratoriju. Uglavnom, Milanović je izbjegao debakl u stranci. Pokazao svima da je bio u pravu kad je od ljeta samouvjereno izjavljivao da će Josipović dobiti izbore. Učvrstio poziciju u stranci koja mu se urušava. I dobio je Bandića – opet. Josipović bi mu mogao otvoriti vrata i pobjedi na parlamentarnim izborima. Pod uvjetom da Milanović opet pobjegne na skijanje. Da ne smeta…

PORAZ BANDIĆEVIH JATAKA

Tko je izgubio Bandićevim porazom? Oni sumnjivi financijeri? Oni bjegunci od pravde koje je pozivao da se vrate? Oni pripadnici podzemlja koji su se nadali da će imati na Pantovčaku čovjeka koji bi ih branio, štitio i na kraju amnestirao? Svi oni osumnjičenici, optuženici i pripadnici njihovih obitelji koji su davali desetke tisuća kuna za Bandićevu kampanju? Je li to istovremeno i poraz dijaspore koja se mobilizirala u drugom krugu, nadajući se da će njihov Milan pobijediti? Što više gubitnika na Bandićevoj strani, to bolje za Hrvatsku.

PORAZ CRKVE

Kaptol je u šoku! Hrvatska je dobila predsjednika agnostika. Doduše, izbor je bio težak: korumpirani katolik ili nekorumpirani agnostik. Ispalo je ono drugo. Hoće li Crkva biti zadovoljna time, nakon što je do samog kraja lobirala za Milana Bandića? Ako je Kaptol nezadovoljan, onda je to znak da se dogodilo nešto dobro.

JE LI OVO ZADNJA POBJEDA?

Sjetimo se, prije točno deset godina građanska Hrvatska slavila je izbornu pobjedu. A danas smo gotovo u gorem stanju nego tada. U tom periodu nije se dogodilo puno toga dobrog: HDZ se vratio na vlast još gori nego prije, korupcija je još jača, mediji još slabiji, društvo još nemoćnije, apatija još izraženija. Kriminalaca je još više i na još višim pozicijama. A Josipović još bljeđi predsjednik od onih iz 2000. godine. Sad treba vidjeti krećemo li ispočetka prema izlasku iz tunela ili ćemo samo još dublje zaroniti u apatiju.

Izvor: Index.hr

Ivo Josipović: Premijerno smo izveli pobjedničku simfoniju, za pet godina je repriza!

“Ovo je pobjeda kandidata koji će nastaviti raditi za dobrobit Hrvatske, ali prije svega pobjeda vrijednosti za koje smo mislili da su iščezle u Hrvatskoj – uporan rad i odgovornost”, najavio je Zoran Milanović sa pozornice Novinarskog doma trećeg hrvatskog predsjednika Ivu Josipovića.

Ivo Josipović zahvalio je svim Hrvatima koji su izašli na izbore, a posebno se obratio onima koji nisu glasali za njega: “Želim biti i vaš predsjednik jer ne želim razdvajati, želim spajati. Stojim ovdje pred svima vama, pružam ruku i kažem – služit ću vama, služit ću Hrvatskoj”.

Skromno je Josipović istaknuo kako ova pobjeda nije samo njegova i zahvalio se prije svega stranci i stranačkom šefu Zoranu Milanoviću, te volonterima koji su sudjelovali u njegovoj kampanji, te svojoj obitelji, ali i svima koji su ga podržavali. “Ovo je pobjeda koju možemo slaviti svi. Svaki građanin ove zemlje večeras je pobjednik jer duboko vjerujem da svi želimo bolju i pravedniju Hrvatsku. Duboko vjerujem da svi želimo živjeti u zemlji u kojoj se rad plaća, a kriminal kažnjava, u zemlji socijalne sigurnosti i pravde”, kaže Josipović.

“Hrvatska će biti jedna od sjajnih zvijezda na europskom nebu”

“Bili smo orkestar koji je dobro uvježbao i danas premijerno izveo pobjedničku simfoniju. Repriza će biti za pet godina”, rekao je Josipović i podsjetio na svoje obećanje od prije nekoliko mjeseci:

“Građanke i građani RH, objavljujući svoju kandidaturu rekao sam da želim europsku Hrvatsku. Hrvatska će biti jedna od sjajnih zvijezda na europskom nebu”, obećao je Josipović i nabrojao sve vrijednosti za koje će se zalagati.

“Posebno, povjeravajući mi glas na ovim izborima prepoznali ste potrebu da se beskompromisno borimo protiv korupcije i organiziranog kriminala. To sam obećao, to ćemo ostvariti. Pobijedit ćemo tešku krizu, korupciju i kriminal, siromaštvo i bijedu. Krećemo zajedno na put ka novoj Hrvatskoj u veliku savezu za pravdu. Čeka nas velik i težak posao, čeka nas iskušenje koje ćemo svladati. Hrvatska će konačno biti zemlja kakvu zaslužujemo, dom svih poštenih ljudi. Na početku kampanje rekao sam pouzdanjem se u vas, pouzdajte se i vi u mene. Danas vam ponovno ponavljam, neću vas razočarati. Živjeli, živjela nam najdraža Hrvatska”, rekao je Josipović.

Karizmatik Ivo: Zaštitari jedva spasili Josipovića od obožavatelja

Mnoštvo koje je preko granica izdržljivosti ispunilo Novinarski dom burnim je pljeskom i skandiranjem “Ivo, Ivo!” dočekalo oko 22 sata dolazak pobjednika predsjedničkih izbora u njegov stožer. Josipovića su zaštitari jedva uspjeli “spasiti” od mase obožavatelja koja je krenula za njim u veliku dvoranu Novinarskog doma.

Baš svi su se htjeli rukovati i ljubiti s doktorom Ivom, a mnogima je to, na njihovo oduševljenje i uspjelo. Situacija se u jednom trenu zamalo otela kontroli jer su obožavatelji novog predsjednika gotovo “svladali” brojne zaštitare koji su čuvali Josipovića, a sve kako bi dotakli novog predsjednika i rukovali se s njim. Cijelo vrijeme je velikom salom odjekivala himna kampanje “Gdje je nestao čovjek” na koju su svi oduševljeno u ritmu pljeskali rukama i pjevali.

Josipović: Pričekajmo službene rezultate pa ćemo onda proslaviti

Nešto prije 22 sata Josipović je prvi put došao na pozornicu u Novinarskom domu, praćen pljeskom i skandiranjem. Izljubio se s voditeljem kampanje Mirandom Mrsićem i šefom SDP-a Zorana Milanovića, prije nego je održao svoj pobjednički govor. Iako je Josipović naglasio kako treba pričekati službene rezultate izbora, sasvim je jasno da se u SDP-u već naveliko slavi.

“Dragi prijatelji, dame i gospodo, građani i građanke RH zahvaljujem vam što ste sudjelovali na ovim izborima i dali svoj glas onome za koga ste mislili da je bolji. Danas je bio praznik demokracije, birao se predsjednik. Sačekajmo službene rezultate pa ćemo proslaviti. Do tada mi dozvolite da zahvalim ovim krasnim ljudima koji su iznijeli teret kampanje i koji su mi pomogli. Zahvaljujem i svim protukandidatima, i onima iz prvog kruga, kao i Bandiću u drugom krugu. Nadmetali smo se i vidjet ćemo u ponoć tko je pobijedio. Želim vam da i vi proslavite ovaj praznik demokracije. Hvala vam lijepo”, rekao je Josipović. Nakon govora SDP-ovog kandidata puštena je “Oda radosti”.

I prije nego se obratio okupljenima u svom stožeru, odmah nakon objave izlaznih anketa, Josipović je na Facebooku zahvalio svojim biračima. “Prijatelji, hvala svima!!!! Molim za još malo strpljenja do objave prvih neslužbenih rezultata iz DIP-a. U ponoć ću se obratiti svima i putem TV-a, ali i vama svima putem Facebooka”, poručio je Josipović preko popularne društvene mreže, te priložio link na Beethovenovu “Odu radosti”.

Milanović: Pobijedio je naš čovjek, ali i naša stranka

Čestitali smo Zoranu Milanoviću na pobjedi, na osjećaju koji njegova stranka dugo vremena nije uživala. “Hvala, ali moram vas podsjetiti da je naša stranka na lokalnim izborima ovog proljeća ostvarila zapažen rezultat od Vukovara do Dalmacije”, odgovara Milanović.

Hoće li vaš predsjednik biti sličan predsjedniku stranke kada nastupa u parlamentu – oštar ste kritičar i oponent Jadranki Kosor i njenoj Vladi, ali kada je situacija “stani-pani”, a potpora SDP-a potrebna uvijek ste na istoj strani?

“Ja sam na strani Hrvatske i hrvatskih nacionalnih interesa. Budite sigurni da će predsjednik Josipović braniti to na najbolji mogući način, a i u suradnji s premijerkom Kosor”, kaže Milanović.

Josipović je zahvalio takmacu iz drugog kruga. Očekujete li jednako džentlmenski podvig i s Bandićeve strane? “Ne bih komentirao poteze iz Bandićevog stožera”, rekao je predsjednik SDP-a.

Zoran Milanović pozvao Jadranku Kosor na razgovore

“Josipović nije na ničiji daljinski upravljač. On je odgovoran čovjek koji je cijeli život naporno radio i to mu se isplatilo. On je gospodar svojih postupaka i siguran sam da će biti odličan predsjednik, a meni je drago ako mu je SDP u tome pomogao”, kaže Milanović.

Šef SDP-a je večer Josipovićeve velike pobjede iskoristio i da pozove Jadranku Kosor na ozbiljne razgovore, jedan na jedan ili u prisustvu savjetnika. “Moramo se otrijezniti ako ćemo ozbiljno razgovarati. Nezaposlenost, državni proračun, najavljeni fond za oporavak gospodarstva… To su teme za razgovor, a ne unutarstranački sukobi ili konferencije za novinare bilo kojeg bivšeg stranačkog predsjednika”, kaže Milanović.

SDP ovci u euforiji: Očekivali smo pobjedu, ali s ovolikom razlikom…

Igor Dragovan odmah je nakon izlaznih anketa proglasio Josipovićevu pobjedu, kazavši kako je Hrvatska izabrala svog trećeg predsjednika, te se zahvalio ljudima koji su glasali za Ivu Josipovića. “Birališta su se upravo zatvorila, a od naših promatrača uskoro očekujemo rezultate koji će potvrditi ove izlazne ankete”, kaže Dragovan.

“Ne moramo niti čekati izborne rezultate, već nakon ovih anketa može se reći da je Josipović treći hrvatski predsjednik”, kazao je Nenad Stazić. U izborni stožer Ive Josipovića došao je i član vladajuće koalicije Milorad Pupovac, čiji je SDSS i ranije otvoreno podržao SDP-ovog kandidata.

Ingrid Antičević Marinović: Izbori su riješeni

“Izašli su glasači onog kandidata koji je pobijedio i nije nas zabrinula velika izlaznost u Bosni i Hercegovini”, izjavila je za Index Ingrid Antičević Marinović i dodala: “Izbori su riješeni”.

Gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel povjerio je da će do kasno u noć slaviti Ive Josipovića na predsjedničkim izborima.

Glavni tajnik SDP-a Dragovan je na primjedbe kako je i usprkos povećanju broja glasača i drugi krug obilježila niska izlaznost odgovorio da je na to utjecalo vrijeme kada se održavaju izbori – između dva blagdana. Dodao je kako misli da je stožer Ive Josipovića dobro odradio posao, ali da je možda motivacija birača mogla biti bolja.

“Slali smo sms-ove biračima, ali samo članovima stranke”

Dragovan je odbio komentirati kršenja izborne šutnje od strane konkurentskog tabora, a negirao je da je isto radio i Josipovićev stožer: “Mi smo slali sms-ove biračima, ali isključivo članovima naše stranke”.

“Bandićev stožer je negativnom kampanjom uprljao izbore”

Dragovan nije mogao izdržati da ne odapne strelicu prema Bandićevom štabu. “Stožer Milana Bandića je negativnom kampanjom uprljao cijeli ovaj postupak”, kaže glavni operativac SDP-a koji misli da će Bandić i dalje ostati na čelu glavnog grada: “Bandić je legitimno izabran na izborima za gradonačelnika”.

Dragovan, kako kaže, nema ambicija Iblerov i Markov trg zamijeniti Pantovčakom: “Ne vidim se na mjestu savjetnika. Glavni sam tajnik stranke i to namjeravam ostati. Nema nikakve sumnje da će se predsjednik Josipović okružiti vrhunskim stručnjacima”.

Opačić: Razlika na kraju ipak neće biti tako velika

“Pobjeda Ive Josipovića je očekivana, ali mislim da krajnji rezultat ipak neće biti 65 prema 35 posto kao što pokazuju izlazne ankete”, kaže potpredsjednica SDP-a koja je izrazila uvjerenje da će Ivo Josipović odlično surađivati s premijerkom Kosor, ali da ta suradnja neće biti bez kritičkog osvrta na rad Vlade.

“Josipović neće biti lojalni kaktus. Prije svega će voditi računa o građanima ove države i raditi sve kako bi se poboljšala situacija u zemlji. Premijerka Kosor će imati potporu u novom predsjedniku i poznavajući Ivu Josipovića očekujem da će odlično surađivati”, kaže Opačić.

Ante Kotromanović: Braniteljske udruge se ne bi smjele javno izjašnjavati kojeg kandidata podupiru

Nekadašnji zapovjednik legendarne 4. gardijske brigade HV-a i predsjednik saborskog odbora za branitelje Ante Kotromanović komentirao je “raskol” među braniteljima i braniteljskim udrugama po pitanju potpore predsjedničkim kandidatima u drugom krugu.

“Braniteljske udruge ne bi smjele javno isticati kome daju potporu zato što nisu među svojim članovima proveli referendum pa da znaju kome će njihovi članovi dati povjerenje. Jedino što bi mogli napraviti je pozvati članstvo da izađe na izbore i da glasaju”, kaže Kotromanović.

“Nije točno da su branitelji većinom desničari”

Kotromanović je također demantirao široko rasprostranjenu predrasudu da je najveći dio braniteljske populacije desničarski nastrojen, a naročito u njegovoj 4. gardijskoj brigadi. “To nije istina. Osobno poznajem mnoge moje suborce, vojnike časnike i dočasnike iz 4. gardijske, ali i drugih postrojbi HV-a koji su glasali za Ivu Josipovića”, kaže Kotromanović.

Pitali smo Kotromanovića kako tumači da je suprotni tabor krenuo sa kampanjom ocrnjivanja Josipovića da je “poslao hrvatske generale u Haag” i “pisao optužnice protiv njih”. “Mislim da bi se ljudi prije nego što povjeruju u takve gluposti trebali informirati. Josipović je oko pitanja Haškog suda i obrane hrvatskih generala pomagao svim hrvatskim vladama i vlastima, a naročito Tuđmanu i Šušku. Također, onima koji ne znaju, poručujem da je Josipović i jedan od onih koji su pisali hrvatsku tužbu protiv Srbije za genocid”, kaže Kotromanović.

“Morali smo reagirati na besramne optužbe na Josipovićev račun”

Primijetili smo da je SDP s kontra kampanjom, na onu u kojoj se prozivalo Josipovića za izdaju nacionalnih interesa, krenuo tek nakon optužbi na račun Josipovića. Kotromanović je to potvrdio: “I sam sam bio protiv toga da ističemo sve one koji nas podupiru iz braniteljskih, dragovoljačkih i veteranskih redova iako znamo da ih je veliki broj, ali nakon što su krenule te bezumne optužbe na Josipovićev račun, morali smo reagirati”.

Kako komentirate to što su neki potpisnici potpore Ivi Josipoviću povukli svoj potpis? Prije svega tu mislimo na generala Nojka Marinkovića, zapovjednika obrane Dubrovnika. “Pričali smo s generalom Marinkovićem i znam da nam je usmeno izrazio potporu tako da ne znam zbog čega je do toga kasnije došlo”, kaže Kotromanović.

Izvor: Index.hr

Josipović blizu pobjede, Bandiću naštetili Sanader i Merčep

Kampanja za drugi krug predsjedničkih izbora nije donijela baš nikakav preokret u biračkom raspoloženju.

Istraživanje javnog mišljenja, što ga je za Jutarnji list provela slovenska agencija Mediana na uzorku od 1008 ispitanika, pokazuje da će za Ivu Josipovića glasovati 52,3%, a za Milana Bandića 35,6% hrvatskih građana, uz 12% neodlučnih. Dakle, čak i kada bi se svi oni koji još ne znaju za koga će glasovati u nedjelju opredijelili za Bandića, Ivo Josipović morao bi biti izabran za trećeg predsjednika Republike Hrvatske.

Većina drugih anketa pokazuje gotovo iste rezultate. I Puls i Promocija Plus daju Josipoviću prednost između 17 i 18 poena. Jedino Media Metar tvrdi da Josipovićevo vodstvo iznosi jedva desetak bodova. Ako je najlošiji rezultat što ga je jedan kandidat postigao desetak bodova prednosti pred svojim suparnikom, taj bi kandidat morao biti vrlo, vrlo zadovoljan i siguran u konačnu pobjedu.

Kampanja za drugi krug predsjedničkih izbora nije, tako, donijela baš nikakav preokret u biračkom raspoloženju.

Ivo Josipović pobijedio je Milana Bandića s nešto više od 17 bodova razlike 27. prosinca i do sada je uspio zadržati tu razliku, usprkos tome što je u dva tjedna uoči izbora uspio učiniti nekoliko amaterskih pogrešaka, poput famozne fraze o crvenoj Hrvatskoj. Josipoviću je, s druge strane, išao u korist golemi medijski interes što ga je, pokušajem puča u Hrvatskoj demokratskoj zajednici, izazvao bivši premijer Ivo Sanader. Sanaderova je akcija iz fokusa interesa građana i medija eliminirala predsjedničke izbore, što koristi onom kandidatu koji je u dobitničkoj situaciji.

Milanu Bandiću, kao čovjeku koji je pokušao preokrenuti svoje negativne brojke, Sanaderov je 24-satni povratak na hrvatsku političku scenu iznimno naštetio, jer u posljednjih nekoliko dana izborna utrka nije dobivala osobitu medijsku pozornost. Bandić, čak i da je imao argumente, više nije imao vremena da preokrene trend koji vodi Josipovićevu dolasku na Pantovčak.

Bandiću je, nadalje, naštetila i interpretacija da Sanader podržava njegovu kandidaturu: svatko koga podržava Ivo Sanader, u ovom je trenutku naprosto osuđen na neuspjeh.

Sam je Bandić, pak, u drugoj rundi kampanje počinio nekoliko pogrešaka još značajno težih od Josipovićevih. Tu, prije svega, mislimo na prihvaćanje potpore Tomislava Merčepa. Slučaj Merčep nije pitanje politike, nego pitanje elementarnog građanskog morala. Kome god da je Tomislav Merčep saveznik, taj političar gubi elementarni demokratski legitimitet. Uostalom, i sam Tuđman riješio se Merčepa prije više od 15 godina.

Drugo, Bandićeva je kampanja postala preagresivna za hrvatske kriterije. Niska podmetanja, poput dijeljenja lažnih i uvredljivih plakata protiv Ive Josipovića ispred petrinjske crkve, većim je dijelom izbrisala negativni učinak Josipovićeve “crvene Hrvatske”. “Crveni”, zabranjeni Bandićev spot, kao i uistinu nevjerojatni pokušaji da se preko interneta Josipovića kompromitira zbog seksualnog nasilja spadaju među najprljavija mjesta u povijesti hrvatskih izbornih utrka: takvim akcijama Bandićev je stožer dodatno usmjerio javnost protiv svog kandidata.

Naposljetku, Milan Bandić jest dobio određenu potporu Crkve, koja je promijenila stav prema izborima u samo sedam dana. No, to je isključivo problem Katoličke crkve i njene, u ovom slučaju, neobične neopreznosti.

Kada je o ishodu izbora riječ, Crkva nikada nije željela da Stipe Mesić postane predsjednik Republike, što, kako znamo, nije utjecalo na odluku birača. Ivo Josipović može mirno čekati prve izlazne ankete u nedjelju navečer. Pod jednim važnim uvjetom. Golema većina njegovih potencijalnih glasača mora izaći na birališta.

Izvor: Jutarnji.hr

Poruka s Pantovčaka: “Nisi dobrodošao Milane”

Na jednoj zgradi u izgradnji na Pantovčaku ovih je dana osvanula poruka predsjedničkom kandidatu Milanu Bandiću. Stanovnici Pantovčaka Bandiću su žutim natpisom poručili: “Nisi dobrodošao Milane”.

Do drugog izbornog kruga su ostala još tri dana, a prva velika istraživanja provedena nakon prvog kruga pokazuju kako se Bandić dosta približio Josipoviću. Prema Media metru Bandić je na 45 posto, a prema Promociji plus na 37 posto.

Izvor: Index.hr

Bandićevci sms-ovima, mejlovima i telefonskim pozivima vrbuju birače

U finišu predizborne kampanje u kojoj se Ivo Josipović i Milan Bandić bore za mjesto na Pantovčaku, vodi se oštra borba za svakog glasača. Prema informacijama iz više krajeva Hrvatske, Bandićevci koji aktualnoga zagrebačkoga gradonačelnika žele kao Mesićeva nasljednika, odlučili su se za borbu za svakoga glasača.

Brojni građani Hrvatske nemalo su iznenađeni telefonskim pozivima i sms porukama koje dobivaju, a u kojima im se jasno navodi za kojeg bi kandidata trebalo glasati 10. siječnja.

“Vi koji imate hrabro srce hrvatsko, Vi koji ste vezani kršćanskim svjetonazorom, ustanite i izađite na izbore 10. siječnja 2010.g…odlučimo za križ a protiv agnosticizma i komunističke svijesti koju nam nameću Nehrvatski mediji, i mesićevski laboratorij…sad je vrijeme novog buđenja za uređenu Hrvatsku! Svaki od nas sa još 10 Nas neka izađe na birališta i glasuje za Milana Bandića… (Šalji dalje)”, stoji u sms-u kojega hrvatski građani dobivaju na svoje mobilne telefone.

Isto tako, Bandićevci telefonima zovu građane Hrvatske i daju im “jasne upute” koga je potrebno zaokružiti u drugome krugu predsjedničkih izbora.

Mejl predsjednika koji “vole građane Hrvatske”

Bandićevci su se aktivirali i slanjem mejlova na adrese građana u kojima odašilju svoju poruku.

“Dragi prijatelji, Vama i Vašim bližnjima želimo svako dobro u novoj godini! Prije svega želimo Vam da novu godinu započnemo s izborom sposobnog, hrabrog i neovisnog predsjednika, koji će zajedno s Vama, od 10. siječnja stvarati novu i drugačiju Hrvatsku.

Hrvatska mora postati zemljom koja cijeni sebe, svoje građane i koju će drugi cijeniti te prepoznati kao zemlju zajedništva, međusobnog povjerenja i jedinstva. Samo zajedništvo hrvatskih građana preduvjet je bilo kakvog napretka.

Kao sto znate, Milan Bandić iznad svega voli građane Hrvatske i spreman je poniziti se do zemlje za našu zajedničku dostojanstveniju budućnost. Pozivamo vas da svojim glasom 10. siječnja doprinesete stvaranju demokratske, pravedne i socijalno osjetljive Hrvatske u kojoj će svi građani biti jednako vrijedni i imati jednake šanse za uspjeh. Recimo “NE” jednoumlju i ne dopustimo da se Hrvatska zacrveni!

Veselimo se našoj budućoj suradnji, a ukoliko ne želite i dalje primati obavijesti iz izbornog stožera, molimo vas da nam uputite povratni mail.”, stoji u mejlu kojim Bandićevci bombardiraju građane Hrvatske.

Izvor: Index.hr

Tomislav Klauški: Tko (nam) je kriv za Milana Bandića?

Navodno bi uvredljivo bilo usporediti Milana Bandića s tumorom. Sa zloćudnom izraslinom koja raste i širi se i buja i ugrožava organizam na kojem parazitira.

Navodno bi uvredljivo bilo tako nešto napisati za čovjeka koji je osamdesetih godina krenuo s Pešćenice, da bi sada stigao nadomak Pantovčaka. Onoga koji je polovinom devedesetih kao šef zagrebačkog SDP-a u gradskoj politici predstavljao zadnju rupu na svirali, ali koji se na kraju pretvorio u gospodara metropole. Navodno ne bi bilo primjereno tako nazvati čovjeka koji je SDP-u donio vlast u Zagrebu i time zaradio vječitu zahvalnost stranačkih šefova.

Tumor koji raste, polako i neumirno

Ali kako drugačije opisati uspon čovjeka na kojeg nitko nije obraćao pažnju, a sada se pretvorio u glavnu političku prijetnju? To naprosto mora biti priča o tumoru koji raste. Polako, ali neumitno.

Tko je kriv za Bandića? Tko je kriv što se tome nije pravovremeno stalo na kraj? Je li kriv Ivica Račan koji je pustio Bandića da se neometano razvija i pretvara Zagreb u svoj privatni posjed? Je li kriv Zoran Milanović koji je imao namjeru, ali ne i dovoljno hrabrosti, da se riješi Bandića, već ga je na kraju podržavao u kandidaturi za gradonačelnika? Je li kriv Ivo Sanader koji je s Bandićem sklopio pakt, uzeo ga u zaštitu i pretvorio HDZ u njegova tihog partnera?

Ili je za sve ipak najviše kriv Mladen Bajić, glavni državni odvjetnik čija karijera prati paralelno bujanje Bandićeve moći, dok se u ladicama gomilaju kaznene prijave? Ili su možda opet krivi birači? Ne samo oni koji su za njega glasali, već najviše oni koji nisu glasali ni za koga?

Drugi krug je vjerojatni kraj Bandićeva napretka

Nitko nije mogao zamisliti da će Bandić zavladati Zagrebom. Pa da će politički preživjeti skandal s bježanjem od policije. Pa da će se vratiti nakon moždanog udara. Pa da će preživjeti sve one korupcijske afere. Onda se nitko nije nadao da će ući u utrku za predsjednika, a kamoli da će ući u drugi krug. Ali eto, tumor je nabujao do te mjere da se svi u čudu zgražaju i panično upozoravaju kako je došlo vrijeme da se Bandiću stane na kraj.

Valja vjerovati da će se to dogoditi u drugom krugu predsjedničkih izbora. Teško je zamisliti da bi neki kandidat uspio nadoknaditi toliki zaostatak, i to u samo dva tjedna. Čak i kad bi postao kandidat desnice, kad bi dobio cijelu dijasporu, kad bi uspio motivirati svoje birače (a koji su to uopće?) i čak kad bi Josipovićevo biračko tijelo slavljenički odbjeglo na skijanje, dvostruko veću razliku u glasovima gotovo je nemoguće nadoknaditi.

Ima sve, ali nema ono što mu treba za pobjedu

Naročito ako Bandić izbjegava sučeljavanja, ako više nema drugih kandidata da za njega obavljaju prljavi posao, ako više nema gdje polijepiti jumbo plakate budući da je već ionako zauzeo sve lokacije, a najviše od svega, ako je očajan kandidat. Ne samo primitivan, nekulturan, neobrazovan i nepristojan, to su još najmanji Bandićevi problemi. Nego i korumpiran, mutan, opasan, skandalozan.

Bandić je došao daleko, ali ipak predaleko za čovjeka njegovih kapaciteta. Ima novac, logistiku, energiju, medijsku pažnju (pa čak i negativnu, njemu svejedno), ali sve to ipak nije dovoljno za pobjedu na nacionalnim izborima, pa još i predsjedničkim.

Priča o Bandiću priča je o modernoj Hrvatskoj

Priča o Milanu Bandiću priča je o SDP-u, o HDZ-u, o današnjoj Hrvatskoj, njezinim biračima i građanima. Kako je moguće da socijaldemokratska stranka izrodi takvog političara? Kako je moguće da HDZ deset godina s njim tiho surađuje? Kako je moguće da se takav političar vraća nakon skandala i afera, da mu 200 kaznenih prijava stoji u ladici, pa da čovjek koji dvadeset godina glumio “komunjaru” sada odjednom postane uzdanica rigidne desnice? I napokon, priča o Bandiću priča je o sve manjim mogućnostima izbora u Hrvatskoj, o apatiji među biračima, o vječitom biranju manjeg zla, o ruglu od izbornog procesa, o medijima i devastiranim vrijednostima, s prljavom kapitalu, o korupciji u visokoj politici. Zapravo, Milan Bandić slika je moderne Hrvatske baš kao što je to i Željko Kerum, Jambo, Ivo Sanader, HDZ, pa i SDP… Popisu nema kraja.

Je li dovoljno biti pristojan?

Upravo zbog toga Ivo Josipović postao je – ni kriv, ni dužan – uzdanica neke druge Hrvatske. One koja se divi kandidatu koji je pismen, obrazovan, kulturan i pristojan. Pa i pošten. To nam je u ovim okolnostima dovoljno, ali upravo to je premalo.

Zar se poštenje ne bi trebalo podrazumijevati?

Zapravo, svi oni koji Josipovića reklamiraju argumentima da je obrazovan i kulturan nisu ni svjesni da mu time čine protuuslugu: ako su to njegove glavne kvalitete za tu funkciju, onda smo u velikom problemu. Pa čak ni tvrdnja da – za razliku od Bandića – nije korumpiran ne zvuči baš obećavajuće. Valjda bi se i to trebalo podrazumijevati prilikom kandidature za visoku funkciju.

No, u zemlji u kojoj napreduju jedino Bandić i korupcija, moramo biti zadovoljni i s malim stvarima. Samo da je kandidat pošten i kulturan. Više očito nemamo pravo tražiti.

Izvor: Index.hr

Ante Tomić: Zašto netko radi budalu od sebe za 0,37 posto glasova

Na autobusnoj stanici na tlu leži poderan i razmočen plakat predsjedničkog kandidata sa sloganom: “Kad, ako ne sad!”. Ne razumijem baš dobro u čemu je presudnost trenutka, a čini se da ne razumiju ni ostali birači, jer kandidat je s beznačajnim, gotovo infinitezimalnim šansama da se useli u ured na Pantovčaku. Čovjek je, pretpostavljam, mislio na sebe. Uistinu, on je već u ozbiljnim godinama, vrijeme mu neumitno prolazi i ako se sada ne dočepa bar neke počasti, druge prilike neće imati, njegov će život završiti u anonimnosti i neshvaćenosti. Nijedna se ulica neće nazvati po njemu, a njegova poprsja neće krasiti perivoje.

Premda se nevoljnik srčano trudio uvjeriti nas u svoje žalosne zablude o Domovini i Naciji, jutro nakon izbora će ga zateći slomljenog ponosa. Pravit će se vjerojatno da mu nije stalo, ali u sebi će krvariti zbog bijednog postotka koji je osvojio i jedno vrijeme posramljeno će izbjegavati društvo. Ovo mu je posljednje pametno, jer će i drugi izbjegavati njega. Njegovi ga najmiliji neće moći pogledati u lice, sve u strahu da im on u očima ne pročita da ni oni nisu glasali za njega.

Gledam njegovo mokro smeće na asfaltu i ne mogu se pravo načuditi zašto bi itko normalan želio doživjeti tako ružan poraz. Kakvo je neobuzdano častohleplje zaslijepilo čovjeka, tko ga je tako strašno namagarčio da je on s nula cijelih trideset sedam posto glasova dao praviti budalu od sebe.

A nije jedini, nekoliko je takvih luzera bilo na ovim izborima. Ruku na srce, barem polovica kandidata živi s tako grubim nesporazumom s realnošću da bi im psihijatar mogao ustanoviti narcistički poremećaj ličnosti i dati da triput na dan, nakon obroka, piju male ružičaste pilule.

Jutro nakon izbora svi će govoriti o dva kandidata koji su ušli u drugi krug, ali meni će zaista biti zanimljiviji oni koji nisu.

Ravnodušni zaborav koji će pokriti gubitnike i statiste, njihova bol i uvrijeđenost, to je prava ljudska tragedija.

Izvor: Jutarnji.hr

Sljedeća stranica »