Bandić osvaja Pantovčak oglasom za posao

Na internetskom portalu za zapošljavanje Posao.hr osvanuo je oglas za posao ‘Hrvatski predsjednik (m/ž)’, ilustriran nacionalnim grbom, a rok prijave je 25. prosinca 2009. Klik na oglas vodi na stranice predsjedničkog kandidata Milana Bandića

Oglas za posao ‘hrvatskog predsjednika’ objavljen je na naslovnici te u rubrikama ‘Management i upravljanje’ te ‘Državna uprava’.

Je li riječ o prikrivenom oglašavanju, zanimljivoj marketinškoj inovaciji ili jeftinom političkom marketinškom triku?

Član Uprave portala Posao.hr Saša Jurković kaže kako je riječ o klasičnoj reklami te da je Bandićev predsjednički oglas i plaćen po cijeni reklame, a ne klasičnog oglasa na njihovom portalu. Jurković ističe da su apolitični i priznaje da je u početku bio u dvojbi je li riječ o prikrivenom oglašavanju, ali ga je na kraju ipak odlučio objaviti, jer je zaključio da je riječ o inovativnom obliku marketinškog oglašavanja.

Predsjednica Suda časti Hrvatske udruge reklamnih agencija (HURA) Suzana Kulaš smatra da nije riječ o prikrivenom oglašavanju nego inovativnom, ali ipak jeftinom političkom marketingu.

‘Ne vidim ništa sporno u tome da sam sebe reklamira i Bandić to i čini na njemu svojstven način ‘trži, prodaj, kupi’ i pod svojim motom ‘Sve dam samo da prodam!’ Iz tog oglasa je jasno da on Hrvatsku vidi kao brand, a nacionalni grb tretira kao trade mark’, ističe Kulaš. No iako je Bandić to lukavo napravio, nije uspio osigurati vjerodostojnost, dodaje Kulaš i kaže kako kod nje ulazak na Bandićevu službenu stranicu s oglasa na stranicama portala Posao.hr izaziva smijeh.

‘Kad bi se, nakon klika na oglas, otvorila stranica na kojoj bi pisalo koji su uvjeti koje mora ispunjavati osoba koja želi ‘posao’ hrvatskog predsjednika i da te uvjete ispunjava Milan Bandić, oglas bi imao težinu i bio bi vjerodostojan. Ovako je samo jeftini marketinški trik’, ocjenjuje Kulaš.

Ipak, priznala je kako je marketinška agencija koja je smislila oglas na portalu za zapošljavanje dobro učinila, jer tako Bandić segmentira svoje političko tržište na ljude koji traže posao.

Izvor: Tportal.hr

Utrka za Pantovčak: Predsjednička kampanja koštat će 34 milijuna kuna

Predsjednički kandidati koji su se uključili u utrku za Pantovčak ukupno će za promidžbu potrošiti najmanje 34 milijuna kuna, što je desetak milijuna kuna više nego što je 13 predsjedničkih kandidata utrošilo na izborima 2005. godine.

Da bi im država dijelom financirala troškove izborne kampanje, moraju osvojiti najmanje 10 posto glasova birača. Oni koji osvoje 10 posto i više glasova u svakom će krugu dobiti novac iz državne blagajne, no koliko točno, još nije poznato budući da odluku o tome donosi Vlada najkasnije mjesec dana prije datuma održavanja predsjedničkih izbora.

Na zadnjim predsjedničkim izborima 2005. godine kandidati su iz državnog proračuna dobili po 500.000 kuna. Prag od 10 posto prošli su tada samo Stjepan Mesić, Jadranka Kosor i u prvom krugu Boris Mikšić. Mesić i Kosor za oba su izborna kruga dobili ukupno milijun državnih kuna.

Prema podacima koje su tada dostavili Državnom izbornom povjerenstvu (DIP), Mesić je u kampanji potrošio 5,3 milijuna plus PDV, a današnja premijerka 6,3 milijuna kuna.

Financiranje izborne promidžbe predsjedničkih kandidata odvija se iz njihovih vlastitih sredstava, te iz darova domaćih donatora. Kampanju mogu financirati i strane fizičke osobe, samo pod uvjetom da uz drugo državljanstvo imaju i hrvatsko.

Predsjednički kandidati ne smiju primati novac ni usluge od stranih država, stranih političkih stranaka, inozemnih fizičkih i pravnih osoba, kao ni od javnih poduzeća i poduzeća u većinskom vlasništvu države ili lokalne samouprave.

Zakonom o financiranju izborne promidžbe za izbor predsjednika RH, koji je donesen 2004. godine, jasno je propisano da novac ne smiju donirati ni udruga radnika i poslodavaca, zaklade i fundacije koje zastupaju ili predstavljaju državni dužnosnici, vjerske zajednice, humanitarne te druge neprofitne udruge.

Predsjednik nema pravo ni na lipu iz lokalnih proračuna, a iz državnog točno u kunu koliko im propiše Vlada.

Također, novac za izbornu promidžbu ne može se koristiti za financiranje pojedinih projekata u svrhu dobivanja izbornih glasova čije se dovršenje uvjetuje glasovanjem za određenog kandidata.

Predsjednički kandidati dužni su sedam dana prije dana održavanja izbora dostaviti Državnom izbornom povjerenstvu prijevremena izvješća o visini i izvorima sredstava prikupljenima za troškove izborne promidžbe, a u roku od 15 dana od dana održavanja izbora dostaviti DIP-u podatke o visini iznosa i izvoru potrošenog novca.

DIP je, pak, dužan u medijima objaviti cjelovito izvješće o troškovima i imena donatora. No, iz GONG-a upozoravaju kako zakon ne predviđa mogućnost da netko ne poštuje tu odredbu, pa nema kaznene odredbe.

Također nema ni kaznene odredbe kojom bi se kažnjavao predsjednički kandidat ili netko odgovoran iz njegova izbornog stožera ako primi tzv. zabranjenu donaciju, primjerice od strane države ili strane političke stranke.

Izvor: slobodnadalmacija.hr

Josipović osniva band aid za juriš na Pantovčak

Vrlo raznolika grupa glazbenika snimit će posebnu himnu za kampanju, a odluka je pala na pjesmu Gorana Bareta ‘Put ka sreći’

Predsjednički kandidat SDP-a Ivo Josipović u svojoj će izbornoj kampanji imati i poseban band aid sastavljen od više desetaka hrvatskih glazbenika.

Novković siguran

Prema informacijama koje smo dobili iz estradnih krugova i izbornog stožera, u Josipovićevom band aidu trebalo bi se naći raznoliko društvo glazbenika, od rokera kao što je Bare, pa do izvođača ozbiljne glazbe kao što su Sandra Bagarić i Martina Tomčić.

Budući da razgovori s glazbenicima još traju, u izbornom stožeru nisu mogli potvrditi točan sastav, ali kao mogući članovi Josipovićeva band aida još se spominju Matija Dedić, Urban, Tamara Obrovac, TBF, Rajko Dujmić i Novi Fosili, Vinko Coce.

Razgovara se, kako doznajemo, i s Borisom Novkovićem čiji je angažman vrlo izgledan, a organizatori su zainteresirani i za Gustafe te Marijana Bana.

Želja je izbornog stožera da Josipovićev band aid snimi zajedničku pjesmu koja će biti glavni glazbeni motiv cijele kampanje, a plan je da to bude Baretova pjesma “Put ka sreći”.

O tome se još pregovara, ali doznajemo kako su u izbornom stožeru zainteresirani baš za tu pjesmu jer njezin tekst sadrži poruku koja je, kažu, kompatibilna s porukama Josipovićeva izbornog programa.

Pjesma “Put ka sreći” imala bi, međutim, posve novi aranžman koji bi napravio Nikša Bratoš koji je također angažiran. Doznajemo kako bi i sam Josipović trebao sudjelovati, odnosno na klaviru bi trebao odsvirati dionicu pjesme.

Moguće sudjelovanje mnogih glazbenika u Josipovićevom band aidu povezuje se s njegovim višegodišnjim angažmanom u Hrvatskoj glazbenoj uniji, odnosno činjenicom da je i sam skladatelj. Brojni glazbenici već su mu dali potporu na predstavljanju njegova izbornog stožera.

Brojni glazbeni događaji

Osim band aida koji se već priprema, Josipovićev izborni stožer tijekom kampanje planira organizirati i niz glazbenih događaja. Doznajemo da je u planu, na primjer, koncert ozbiljne glazbe u Vukovaru te jazz festival za Slavoniju.

Sandra Bagarić:

Zatečena sam, ali i počašćena željom svog bivšeg profesora koji mi je predavao harmoniju i čak tri puta me rušio iz svog predmeta da nastupam u njegovoj predsjedničkoj kampanji.

Matija Dedić:

Bio sam i na inauguracijskoj svečanosti Ivinog stožera, pa ću drage volje udovoljiti njegovoj želji da mu nastupam i u samoj kampanji. Izvanstranački sam čovjek, ali Ivo je u posljednjih desetak godina napravio puno toga lijepo za mene i moju obitelj, što mi nismo zaboravili.

Rajko Dujmić:

Ako je to njegova želja, nemam ništa protiv toga da ga podržim u kampanji. Naravno, pričamo o željama, za nešto konkretnije trebamo sjesti i vidjeti kako stvari stoje.

Damir Urban:

Poklope li se želje dr. Josipovića s terminima Damira Urbana, rado ćemo sudjelovati u tom poslu- kaže Urbanova menadžerica Lidija Samardžija.

Vinko Coce:

Ako su te želje iskrene, pristao bi ga podržati i pjevati na području od Zadra do Dubrovnika gdje sam najjači. Pošteno bih odradio svoje, jer ja sam pošten čovjek.

Tamara Obrovac:

Ivo Josipović jedina je iznimka među predsjedničkim kandidatima zbog koje bi bila spremna nastupiti u njegovoj kampanji. Inače, ne radim takvu vrstu nastupa, ne vežem se uz političku sferu, ali ovoga puta napravila bih iznimku zbog poštovanja prema liku i djelu tog kandidata.

Goran Bare:

Mi smo uvijek bili lijevo orijentirani i dosad smo pjevali za SDP i to ne samo zbog novca, nego i zbog uvjerenja. Ako nas budu kontaktirali iz stožera Ive Josipovića, Bare će sigurno nastupiti za njega- kaže Igor Boltek, menadžer Gorana Barea.

Martina Tomčić:

Lijepo mi je čuti da jedini predsjednički kandidat s glazbenim backgroundom smatra da bi mu glazba koju ja izvodim mogla pomoći u predsjedničkoj kampanji. Profesionalno smo bliski, to je sve što zasad mogu reći.

Izvor: jutarnji.hr

Istarski ‘džoker’ za utrku Kajin sam financira kampanju?

Predsjednički kandidat IDS-a Damir Kajin, iz svog džepa, a ne IDS-ova, financira predizbornu kampanju, za razliku od ostalih kandidata za Mesićeva nasljednika.

Zbog čega IDS nije do sada pokazao financijski “sluh” spram potreba svog kandidata, to više jer Istra prvi put ima svog “džokera” za utrku?

Predsjednik IDS-a i istarski župan Ivan Jakovčić kazao nam je kako IDS ima problema s vraćanjem dugova od prošlih lokalnih izbora.

- IDS će financirati Kajinovu kampanju, ali sa skromnim iznosom od svega nekoliko stotina tisuća kuna. Ono što je Kajin do sada potrošio, stranka će mu refundirati, ali u sklopu tih par stotina tisuća kuna – ustvrdio je Jakovčić.

Kajin nam je rekao kako do danas za predsjedničku kampanju od IDS-a nije dobio ni kune, smatrajući da će se IDS ipak uključiti s novčanom pomoći.

Izvor: slobodnadalmacija.hr

Damir Kajin: Ne mogu PR-ovci odlučivati tko će biti treći hrvatski predsjednik

- Meni je jasno da su mi nakon sučeljavanja na Visokoj novinarskoj školi vrata „debata“ zatvorena. PR misle da će oni izabrati trećeg hrvatskog predsjednika. E pa neće – poručio je IDS-ov predsjednički kandidat Damir Kajin na konferenciji za novinare.

Kajin je najavio da za PR ne namjerava izdvojiti niti jednu jedinu kunu.

- To što rade je korumpiranje dijela medija. Javnost se može neko vrijeme ponižavati, ali neće svo vrijeme – zaključio je Damir Kajin.

Dotaknuo se i gorućeg problema hrvatske brodogradnje, ističući da će se nakon predsjedničkih izbora Vlada naći u situaciji da mora odlučiti da li će u stečaj poslati splitski Brodosplit ili riječki 3. maj.

- U slučaju Brodosplita država je zbog jamstva i kredita izložena spram banaka čak 4,7 milijardi kuna, dok obveze 3. Maja iznose 2,8 milijardi kuna. Ako tome pridodamo naklonost Splićana HDZ-u, daje se naslutiti da će Vlada između 3. Maja i Brodosplita izabrati Brodosplit – istaknuo je Kajin.

Predsjednički kandidat upozorio je da brodogradnju u hrvatskoj ne mogu spasiti strani hohštapleri, već to moramo učiniti sami. Zato 2010. Vlada mora poticati brodare da spase brodogradilišta.

Kajin se osvrnuo i na izjave guvernera Rohatinskog da su danas naše mogućnosti obrane od krize znatno smanjene. Smatra da kunu danas treba čuvati kao „zjenicu oka svoga“, ali i da je zbog precijenjene kune u razdoblju od 2000. do 2007. HNB sukrivac što smo uništili izvoznu ekonomiju. Damir Kajin procjenjuje da ćemo, što se tiče krize, dno dna dosegnuti u prvoj polovici 2010. godine.

Izvor: slobodnadalmacija.hr

Nino Raspudić: Tko želi biti predsjednik?

Heraklit je prije dvije i pol tisuće godina govorio kako mnogoznanje ne vodi pameti, tj. da poznavanje i memoriranje golemog mnoštva podataka ne znači nužno da je netko npr. idealan kandidat za predsjednika države. U današnje vrijeme, kada je zahvaljujući razvitku informatičke tehnologije pohranjivanje podataka lakše i dostupnije nego što se u Heraklitovo vrijeme moglo i sanjati, važnije je nego ikada raspolagati dobrim mentalnim „pretraživačem“ i znati gdje, u koga i kako naći potrebnu informaciju.

No to ne znači da više nemamo potrebu za pamćenjem podataka. Poznavanje elementarnih činjenica omogućuje osnovno mapiranje i orijentaciju u spoznaji svijeta. U svakom području, od svakodnevna života do uskih, specijalističkih struka, neke, bitne stvari, jednostavno se moraju znati da bi se čovjeka smatralo kompetentnim. Bezbrojne je druge podatke dobro znati, ali nije nužno sve dok se zna gdje se mogu potražiti. Student talijanske književnosti mora znati u kojem je razdoblju živio i pisao Dante Alighieri kako bi u glavi imao barem minimalan pregled povijesti talijanske književnosti, koju je taj autor velikim dijelom odredio.

Nije nužno da zna kako se zvao Danteov pradjed, a ako zna i to, to bolje. Isto tako, bilo bi idealno da hrvatski predsjednik toliko dobro poznaje nacionalnu povijest da npr. može odmah ispaliti točne datume i sve sudionike Hrvatsko-ugarske nagodbe, premda to nije nužno. No nužno je da zna osnove tog povijesnog događaja jer bi se njegov opći poučak i te kako mogao ticati posla što ga obavlja danas i odluka na koje kao predsjednik može utjecati.

Nedavni mini test koji je javna televizija provela nad nekoliko predsjedničkih kandidata već danima izaziva polemike. Tvrdi se da je Nadan Vidošević, koji se tada istaknuo mnogoznanjem, varao, tj. da je imao unaprijed pripremljena pitanja. Pokaže li se da je doista bilo tako, što onda možemo očekivati u nastavku kampanje? Da će Ivo Josipović pred kamerama malo sparingirati s Mirkom Filipovićem pa ga nokautirati? Ili da će u rekreativnoj rukometnoj utakmici Andrija Hebrang održati igračku lekciju Baliću i Metličiću? Dokle ta vrsta samopotvrđivanja može ići dovoljno svjedoče fazani koji su nakon Titova hica i mrtvi nastavljali letjeti ili činjenica da je predsjednik Tuđman pobjeđivao Brunu Orešara s tolikom lakoćom da se činilo da, kad bi se još malo spremio, ni Sampras ne bi bio siguran…

Šalu na stranu (rečeno samo uvjetno jer nam se sve češće obistinjuju stvari koje smo nekoć govorili u šali), pravi skandal navedena „testiranja“ nije u tome što je Vidošević navodno štreberski varao, već što nekoliko kandidata nije znalo neke stvari koje su kao aspiranti na predsjedničku funkciju morali znati, kao što je ime mađarskog i srbijanskog premijera ili njemačkog ministra vanjskih poslova. U testu je postojalo i jedno „tricky“ pitanje – tko zastupa Hrvate u Predsjedništvu BiH? Čak i oni koji su mislili da znaju i rekli jedno ime, nisu pogodili jer točan je odgovor da ih ne zastupa nitko, no o tome drugom prilikom. Što je sljedeći korak estradizirane kampanje?

Prema Mesićevu naputku, to bi mogao biti test antifašizma – pa neka veći antifašist pobijedi! Problem je jedino u tome što još nije konstruiran mjerni instrument koji bi poput „orgonometra“ Wilhelma Reicha precizno mjerio količinu i kvalitetu antifašizma i kojeg ne bi zavaralo ni nekadašnje pjevanje Jure i Bobana ili tvrdnja o pobjedi 10. 4. 1941., jer bi ispod tih taktičkih gesti, nepogrešivo detektirao 24-karatnog antifašista.

Možda nas očekuje „Ples s kandidatima“, u kojem ćemo gledati Vesnu1 i Nicolasa, Vesnu2 i Ištvana, Nadana i Tamaru? Ili „Kandidati pjevaju“, gdje će snage odmjeriti Kondža i Josipović protiv Natali i Bandića? Zašto ne i kviz „Pobijedi Mesića“, u kojem bi se kandidati u različitim disciplinama natjecali s predsjednikom na odlasku? O „Trenutku predsjedničke istine“ da i ne govorimo… Kampanja postaje sve zanimljivija, na žalost više u estradnom nego u političkom smislu. Ne znam tko će biti sljedeći predsjednik, ali znam kakav će biti. Bit će upravo onakav kakvog smo zaslužili.

Izvor: blog.vecernji.hr

Istraživanje: Josipovićev imidž najbolji, Vesna Pusić druga, slijedi ju Damir Kajin

Drečave kravate ukrašene palmama i kaubojski šešir Borisa Mikšića dobili su bolje ocjene od poslovnih kompletića Vesne Pusić. Proizlazi to iz istraživanja o imidžu predsjedničkih kandidata koje su potkraj rujna proveli Zoran Tomić, Božo Skoko, Damir Jugo i Mario Petrović. Istraživanjem, provedenim na uzorku od 800 slučajno izabranih glasača te 100 stručnjaka u odnosima s javnošću, po uzoru na slična američka, pokušali su doznati tko od desetero predsjedničkih kandidata ima najbolji, odnosno najuvjerljiviji imidž u javnosti.

Prepoznali proizvod

– Moć imidža u politici osjetili smo još 1960. kad su se pred više od 66 milijuna TV gledatelja sučelili američki predsjednički kandidati, autoritativni Richard Nixon i mladi, poletni John Kennedy. Iako je Nixon govorio vrlo pametno i sadržajno, Kennedyjeva televizičnost, energija i mladost ostavila je bolji dojam na američke birače te je pobijedio – rekao je Božo Skoko objašnjavajući važnost imidža za uspjeh kandidata. Komunikološkim istraživanjima utvrđeno je da je biračima manje bitno što kandidati govore i koliko su sposobni ili pametni, a puno je važnije kako izgledaju i govore.

Čak 55 posto birača reagira na neverbalnu komunikaciju, 35 posto na boju i ton glasa, a samo sedam posto zaista ih i sluša što govore. Stvar je, valjda, čiste koincidencije što taj postotak odgovara postotku visokoobrazovanih Hrvata. Neverbalno najbolje komuniciraju, tvrde ispitanici, Nadan Vidošević i Milan Bandić, obojica s objektivnim retoričkim problemima, te Andrija Hebrang.

– Njegov ozbiljan i konzervativan stil, zajedno s upornošću zastupanja svojih političkih stajališta, očito nailaze na odobravanje znatnog dijela biračkog tijela – smatra Damir Jugo.

Iako po ovom istraživanju, baš kao i po posljednjim anketama, najviše ocjene, odnosno najviše glasova dobiva Ivo Josipović, ostali su rezultati poprilično drugačiji. Tako su drugo i treće mjesto osvojili Vesna Pusić i Damir Kajin, koje ispitivanja raspoloženja birača smještaju na znatno niža mjesta. Istraživači priznaju da bi rezultati vjerojatno bili ponešto drugačiji da anketu nisu provodili telefonom jer bi tako vjerojatno dobili reprezentativniji uzorak.

Zbog specifičnosti takvih anketa uvijek je slabije zastupljena ruralna populacija. Očekivano, ispitanici su najbolje ocijenili političku odlučnost i karizmatičnost Milana Bandića, ali su zato iznimno loše ocijenili njegove državničke sposobnosti. Jednako je tako loše prošao i na pitanju o sposobnosti za obavljanje izvršne vlasti iako jedini od svih kandidata ima ozbiljno iskustvo u izvršnoj vlasti jer već devet godina vodi Zagreb. No, ovo je pitanje ionako bilo ustupak američkom modelu istraživanja iako u Hrvatskoj ima malo smisla. Predsjednik Republike Hrvatske, za razliku od predsjednika SAD-a, nema izvršne ovlasti.

Ocjenjujući državničke sposobnosti, anketirani su, drže istraživači, najvjerojatnije zamišljali tko bi od ponuđenih kandidata najbolje predstavljao Hrvatsku u, primjerice, Europskoj uniji ili Ujedinjenim narodima. Ne čudi što je tu najbolje ocjene dobio Ivo Josipović, kojega javnost doživljava kao ozbiljnog, uglađenog i obrazovanog kandidata, nekoga tko ih ne bi osramotio u svijetu.

– Mnogi su kandidati zapravo puno kvalitetniji nego što javnost ima dojam o njima, međutim, znamo da imidž nikada nije odraz stvarnosti. Uostalom, uopće više nije važno što je realnost, već što ljudi misle da je istina – tvrdi Skoko. Za razliku od “običnih” ispitanika, PR-ovci su najbolje ocijenili državničke sposobnosti Nadana Vidoševića. Ta kontrolna skupina zapravo je u konačnici najbolje ocjene dala Vidoševiću i Bandiću, a Josipović je tek na trećem mjestu.

No, i PR-ovci su i inače trendovski nastrojeni i često favoriziraju kandidate s kojima bi željeli raditi. I Bandić i Vidošević su divlja djeca politike i pravi izazov za svakog kojeg savjetnika, ali su istovremeno i dovoljno atraktivni biračima pa se na njima mogu testirati najrazličitije strategije. Mario Petrović, direktor Millenium promocije, i jedan od kreatora istraživanja, ipak vjeruje da moć PR-a nije uvijek presudna u eventualnoj pobjedi.

– Moć PR-a je ili vrlo velika ili vrlo mala. Tko je kandidat za kojeg se radi PR, kakve su njegove komunikacijske sposobnosti, tko je PR savjetnik i koliki je njegov utjecaj na samog kandidata, pitanja su o kojima uvelike ovisi doseg PR-a. Najbolji primjeri su Milan Bandić, Ivo Sanader i Željko Kerum, svatko je od njih jedinstven i vidljivo je kako ni jedan PR-ovac na njih nema presudan utjecaj – tvrdi Petrović. Istraživački tim vjeruje da bi svi kandidati mogli imati koristi od njihovih rezultata odluče li biračima naglašavati baš one kvalitete koje su ispitanici već prepoznali.

Tako bi Vesna Pusić i Ivo Josipović trebali poentirati svojim retoričkim i govorničkim sposobnostima, za razliku od Nadana Vidoševića, koji će se zbog problema s glasom morati osloniti na svoju odličnu neverbalnu komunikaciju. Milan Bandić pozitivan imidž može graditi na svojoj odlučnosti i karizmatičnosti, Vesna Škare-Ožbolt graditi percepciju brižne obiteljske osobe, dok Josip Jurčević, kao jedan od najmanje eksponiranih kandidata, može poentirati na svojoj skromnosti.

Iako je većina PR profesionalaca, baš kao i većina novinara, uvjerena u odličan imidž Nadana Vidoševića, čini se da opća populacija baš i ne dijeli njihovo mišljenje. Često se, naime, može čuti da je Vidošević odličan marketinški proizvod, ali se čini da su birači u njemu prepoznali baš to – proizvod u čiju kvalitetu nemaju previše povjerenja.

Nada u važnost čovjeka

– Obmanama i umjetnim strategijama, koje od kandidata čine sve ono što oni nisue, izbori se ne dobivaju. Sve ovo potvrđuje i istraživanje o kandidatima koje smo proveli – rekao je Petrović.

Iako cijeli tim smatra da njihovo istraživanje može biti korisno kandidatima u gradnji pobjedničkog imidža, ipak naglašavaju da se pravi imidž gradi godinama, a ne tek pred kampanju. Javnost svaki kandidat treba dugo uvjeravati u vlastiti politički eros, u svoju viziju, pouzdanost, autoritet.. ali i simpatičnost. Uspije li se u tome, birači često na neočekivan način nagrađuju neke osobine kandidata. Tako su gotovo neprimjetnog Josipa Jurčevića, na čiju se kandidaturu često gleda s podcjenjivanjem, ponajviše na osnovi dobrih ocjena koje je dobio na pitanju o njegovoj ljudskoj skromnosti, istaknuli na visoko peto mjesto. To je još uvijek nedovoljno za pobjedu, ali ipak može biti platforma za gradnju rezultata.

No, bez obzira na visoke ili niske ocjene koje je neki kandidat dobio, one ne moraju izravno korespondirati s njegovim konačnim rezultatom. Izuzetno simpatičan kandidat može i izgubiti izbore ako birači u njemu ne vide pravog lidera i odluče se za nekog tko im je i manje drag, ali u njemu prepoznaju više državničkih sposobnosti. Izbor predsjednika, čak i u snažno polariziranim društvima poput hrvatskog, nije samo stvar stranačkih preferencija ili ideologija, nego rezultat kompleksnog zbroja različitih osobina. Možda je za to najbolji primjer sadašnji predsjednik Stjepan Mesić, koji je i bez snažne stranke koja bi ga podržavala osvojio prvi mandat, a tek u kampanji za drugi je dobio stvarnu potporu ljevice.

Ako je suditi po istraživanju imidža predsjedničkih kandidata, takva bi se situacija lako mogla ponoviti. Tako se vodeći Ivo Josipović već prilično, čak i fizički, odmaknuo od SDP-a, a ankete veće šanse daju Nadanu Vidošević, kojeg je HDZ izbacio iz članstva, i Milanu Bandiću, kojeg će SDP izbaciti kandidira li se, nego Andriji Hebrangu, kandidatu najbrojnije hrvatske stranke. Koje su osobine bitne za izbor kandidata, na osobnom je primjeru objasnio Zoran Tomić.

– Predsjednik mora biti gospodin s građanskim, svjetskim manirama. Morao bi imati i i određeno političko iskustvo u stranačkoj, izvršnoj ili zakonodavnoj vlasti. Vjerodostojnost na temelju prethodnog političkog djelovanja za mene je važna osobina. Želim vjerovati budućem predsjedniku – ustvrdio je Tomić. Ipak je, iako je radio istraživanje baš o imidžu, na kraju prezentacije rezultata, nakon što je citirao Nixonova pisca govora koji je rekao: “Važan je imidž, a ne čovjek”, ustvrdio da se nada da će čovjek u ovoj kampanji biti važniji od imidža.

Izvor: vecernji.hr

Kome će Zagreb ako Bandić osvoji Pantovčak?

Zagrebački gradonačelnik svojim izjavama daje do znanja da je objava njegove kandidature pitanje vremena. Stoga smo se upustili u kalkulaciju tipa ‘što bi bilo kad bi bilo’ te pokušali dokučiti kako će se situacija u Zagrebu razvijati ako se Bandić kandidira i u slučaju da pobjedi na predsjedničkim izborima.

Turneja po Europi

Nakon što je pod izlikom ‘razvijanja suradnje’ Grada Zagreba i xy malih mjesta, općina i gradova koje je Bandić o gradskom trošku u posljednjih nekoliko mjeseci obišao, u utorak je najavio da kreće na europsku turneju. Već je u srijedu krenuo prema Moskvi, a nakon toga slijedi prikupljanje potpore u Pečuhu, Beču, Münchenu, Rimu i svim ostalim gradovima s kojima Zagreb dobro surađuje.

‘Ovime Bandić pokušava steći imidž čovjeka koji se razumije u diplomatske i međunarodne poslove, a ne samo u lokalne’, zaključuje Josip Kregar. Osim što očito troši gradska sredstva za vlastitu promidžbu, Bandić se time ogriješio i o Zakon o financiranju političkih stranaka, nezavisnih listi i kandidata.

‘Službeni kandidat ne smije koristiti javna sredstva i službe u kampanji. Time bi se trebalo pozabaviti državno odvjetništvo’, kazao je GONG-ovac Dragan Zelić, no dodaje da je to novi Zakon te da smatra da se ovaj slučaj neće procesuirati. S njim se slaže i Kregar: ‘Ja sam pravnik i mislim da bi to teško moglo proći na DORH-u.’

U slučaju da se neodlučni Milan kandidira, on i dalje ostaje gradonačelnik. U SDP-a su jasno kazali da oni svoga kandidata imaju te će onaj tko se mimo stranke uključi u kampanju iz te stranke biti isključen. To za Bandića ne znači puno, s obzirom na to da se gradonačelnik na lokalnim izborima bira izravno, tj. Zagrepčani nisu izabrali SDP, već Milana Bandića.

S BANDIĆEM IZ SDP-a IDE I DIO STRANKE

U toj situaciji Bandić zadržava fotelju, no gubi potporu u zagrebačkoj Gradskoj skupštini. ‘On bi tada ostao sam u skupštini. Ako se kandidira i ne pobijedi, teško će kao gradonačelnik donositi odluke’, kazao je Dragan Zelić iz GONG-a. S njim se ne slaže najžešći Bandićev rival s lokalnih izbora Josip Kregar.

‘Ako Bandić izađe ili ga izbace iz SDP-a, za njim ide i dio stranke. On će u toj situaciji najvjerojatnije osnovati svoji stranku. SDP-ovi vijećnici ionako dosad nisu bili previše kritični prema Bandićevim odlukama’, kaže Josip Kregar.

Uostalom, kad se pogleda popis Izvršnog odbora zagrebačkog SDP-a, očito je da su na njemu uglavnom Bandićevi ljudi.

Zaključak je sljedeći: Bandić se kandidira za predsjednika, izlazi iz SDP-a, gubi na predsjedničkim izborima, ostaje gradonačelnik, osniva vlastitu stranku u koju ulazi i dio SDP-ovih vijećnika iz zagrebačke skupštine. Kada se sve skupa zbroji, Bandić i nije na gubitku.

Ako se Bandić kandidira i, kojim slučajem, postane treći hrvatski predsjednik, raspisuju se novi izbori za gradonačelničku fotelju u Zagrebu. U tom bi slučaju Bandić mogao dosta toga izgubiti. Josipa Kregara, koji je s Bandićem ušao u drugi krug na prošlim izborima, pitali smo bi li se u toj situaciji ponovno uključio u utrku. ‘Zanimljivo bi bilo to natjecanje’, suzdržano je kazao Kregar te kazao da bi izravnim odgovorom na to pitanje zapravo dao šansu da Bandić pobijedi u utrci za Pantovčak, što ne želi. On je osobno i javno podržao predsjedničkog kandidata SDP-a Ivu Josipovića. Upravo je javno uključivanje Kregara u Josipovićevu kampanju protumačeno kao još jedan udarac SDP-a Bandiću.

IGOR RAĐENOVIĆ MOGAO BI BITI SDP-OV KANDIDAT ZA GRADONAČELNIKA

Ako se raspišu novi izbori u Zagrebu, prostor se otvara i kandidatima za predsjednika zagrebačkog SDP-a. Svoje su kandidature za sada objavili osim Bandića, Željka Antunović, Ivo Jelušić, Bandićeva desna ruka, i mlađahni Davor Bernardić.

Iako se Igor Rađenović sramežljivo kandidirao samo za potpredsjednika zagrebačkog SDP-a, iz izvora bliskih toj stranci doznajemo da bi upravo on bio najizgledniji kandidat za gradonačelnika. No situacija u Gradu bila bi zamršena za Bandićevog nasljednika jer bi morao surađivati s Bandićevim kadrom u gradskim tijelima i Holdingu. ‘Tko god da dođe nakon Bandića, imat će puno problema. To je poseban stil upravljanja koji građani očito vole’, kaže naš izvor u SDP-u te dodaje da je najizglednije da će Bandić osnovati svoju stranku.

Prema trećem scenariju, Milanović neće Bandića isključiti iz SDP-a, iako tvrdi da mu Statut stranke to dopušta. Isto je tako iskoristio svoje pravo i kao predsjedničke kandidate SDP-a stranci predložio samo Ivu Josipovića i Ljubu Jurčića. Taj je Milanovićev potez izazvao veliko nezadovoljstvo u vrhu te stranke. Ako Milanović zaključi da mu je Bandiće previše vrijedan da ga se odrekne, SDP bi na izbore izašao s dvojicom kandidata. Paralelna linija zapovijedanja i ogroman jaz između Milanovićevog i Bandićevog SDP-a tako bi se samo produbio.

Izvor: tportal.hr

Nataša Božić za Novi list: Bandić na Pantovčaku – jer mi to zaslužujemo

Milan Bandić još se nije službeno kandidirao, a kad će – ne znamo. Ali, kao da i jest. U svim anketama o popularnosti predsjedničkih kandidata i njegovo je ime, iako nije objavio kandidaturu. Štoviše, u većini je već na trećem mjestu, a prema rezultatima posljednjeg istraživanja Promocije Plus preskočio je Nadana Vidoševića i puše za vrat službenom kandidatu SDP-a Ivi Josipoviću, zasada vodećem u predsjedničkoj utrci. O svojoj kandidaturi Bandić od ovoga tjedna više ne govori u kondicionalu. Mantre »kandidarat ću se ako budem siguran da mogu pobijediti« i »ako me ljudi nastave toliko nagovarati, neću imati drugog izbora« zamijenili su sasvim konkretni i nedvosmisleni planovi za kampanju.

»Rudi je sa mnom prošao samo prošle izbore, a čekaju ga još dvoji«, raspričao se Bandić tako na Dan nezavisnosti novinarima Večernjaka o aktivnostima koje planira za sebe i svog kućnog ljubimca, retrivera Rudija. Kako je rekao, planira dobiti prve sljedeće izbore te se opet kandidirati za istu funkciju. Ako se zna da su prvi idući izbori oni predsjednički – stvari su više nego jasne.

Pitanje je dana, možda čak i sata, kada će zagrebački gradonačelnik, kao posljednji među favoritima, i službeno objaviti ulazak u predsjedničku arenu u kojoj, ustvari, pliva kao riba u vodi dulje od svih ostalih. Svoje predsjedničke ambicije prvi put je, bandićevski zakulisno, najavio još u svibnju, uoči lokalnih izbora izjavivši kako je uvjeren da bi pobijedio ako se kandidira za gradonačelnika Hrvatske. Pomno isplanirana kulisa te objave dovoljno govori o ozbiljnosti kojom Bandić pristupa kandidaturi: dogodilo se to u drugom najvećem hrvatskom gradu, u Splitu, i to u društvu čovjeka koji će nedugo nakon toga postati splitski gradonačelnik – Željka Keruma. Kerumu je namijenjena jedna od ključnih uloga – velikog financijera i lobista – u Bandićevom pohodu na Pantovčak, a dvojica »narodskih gradonačelnika« planiraju i suradnju na kreiranju nove utjecajne političke stranke u slučaju da Bandić u ovom pokušaju ne stigne na cilj.

on krade al’ i nama dade

Od svih kandidata koji su ušli u predsjedničku utrku Milan Bandić istovremeno je najkontroverzniji i najtransparentniji. Za razliku od Ive Josipovića koji je, kako je to rekao jedan zlobni bandićevac, »nepoznat izvan prve tramvajske zone«, i Nadana Vidoševića o čijim se poslovima i načinima stjecanja bogatstva, doduše, naveliko nagađa od kada se kandidirao ali je godinama, zapravo, uživao poluanoniman status na lagodnoj poziciji šefa HGK, Milan Bandić pod svjetlima je reflektora od 0 do 24 već puno desetljeće.

Nitko tko zaokruži njegovo ime na predstojećim predsjedničkim izborima neće se moći žaliti da je kupio mačka u vreći.

Ne treba se, dakle, pitati o Bandiću jer o njemu se zna sve, ali se itekako treba pitati o onima koji ga unatoč svemu neprestano, točnije četiri puta za redom, biraju za prvog čovjeka metropole. Tko su oni, zašto to čine i ima li ih i u Hrvatskoj dovoljno da ga učine predsjednikom?

Politički analitičar Žarko Puhovski, profesor sociologije na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu Dražen Lalić te predsjednik Transparency internationala Hrvatske Zorislav Antun Petrović slažu se da je fenomen Bandić proizvod koruptivne društvene i političke kulture kakva, definitivno, prevladava u Hrvatskoj.

– A što očekujemo u zemlji u kojoj se onoga tko je na vlasti a nije uspio namlatiti pare smatra nesposobnim idiotom? U zemlji u kojoj politička zbivanja prati, u najbolju ruku, pet posto intelektualaca i pet posto onih koji bistre politiku po birtijama? Zavladao je opći cinizam u odnosu na političare, smatra se da su oni a priori koruptni, a onoga tko priča o poštenju doživljava se nesposobnim. Naličje tog cinizma je onda analogija na kojoj dobiva Bandić: ako su već svi koruptni, idemo onda birati onoga tko je sposoban, tko ima rezultate – objašnjava Puhovski. Ako mentalitetu u kojem su »snađi se druže« i »on krade al’ i nama dade« misao vodilja i aktivnog i pasivnog političkog angažmana, dodate još i kontekst nesređene pravne države koja ne progoni najveće ribe, te neslobodnih medija koji ne uživaju povjerenje građane, jasno je da u igri ostaje upravo ono što je Bandićev najjači adut: vidljivi rezultati »poslovanja«. Izgrađena infrastruktura, percepcija čovjeka koji »radi 16 sati na dan«, »koji se muči kao Isus Krist na križu« i jednim telefonskim pozivom rješava probleme na kojima sistem zapinje.

muljao s GUP-om, dijelio zemljišta tajkunima, vozio pijan…

Objektivno govoreći, Bandić je hodajuća afera. Od kada je 2000-te godine zasjeo u gradonačelničku fotelju u metropoli, kontroverzni potezi ili izjave Milana Bandića pune novinske stranice praktički na tjednoj bazi.

Još nije kako treba ni ušao u gradonačelniči ured, a već je skandalizirao javnost zapošljavanjem čak 14 osobnih savjetnika. Ni godinu dana poslije, otkrilo se kako gradonačelnik Zagreba ima bespravnu vikendicu u Samoborskom gorju. U vrijeme dok se na građevinske dozvole u prosjeku čekalo mjesecima, Bandić je, naravno, kad je pukla bruka, papire za svoju bespravnu građevinu »sredio« za rekordnih 15 dana. Nije mu trebalo ni dvije godine da pohvata konce i pokrene »core business« u kojem se, u godinama koje dolaze, nažalost izvještio do perfekcije. Radi se o kreativnim i učestalim promjenama GUP-a, te muljevitim zamjenama atraktivnog gradskog zemljišta za čudne i, obično, znatno manje parcele poznatih i manje poznatih »investitora«. U 2002. tako zemljišnim transakcijama pogoduje kontroverznim poduzetnicima Leonu Suliću, Anti Guciću, Ivanu Radoševiću, a u sličnim poslovima kasnije će mu partneri biti i neki puno »konkretniji« igrači od ražalovanih tajkuna iz ‘90.-tih. Na listi etičkih i pravnih regula koje nikako ne bi smio kršiti jedan političar, Bandić bi kraj svake stavke mogao staviti »check« jer – prekršio ih je sve: muljao je s gradskim resursima, šakom i kapom dijelio novce Zagrepčana širom Hrvatske isključivo u svrhu vlastite promocije, poslove dilao svojim kumovima i drugarima, bespravno gradio, vozio pijan, bježao pred policajcima i prijetio im otkazom, fiktivno se rastao od žene da bi stekli imovinu, gradio javne WC-e za 12 tisuća eura po kvadratu, psovao mater gradonačelnici (Vlasti Pavić) iz vlastite stranke na sjednici gradske skupštine…

turkey političar

– Većina ljudi u Hrvatskoj shvaća politiku vrlo, vrlo pragmatično. Treba usporediti ono što su građani Zagreba dobivali za svoje poreze prije i nakon 200., pa će se shvatiti Bandićeva tajna. Ako čovjek plaća goleme poreze i prireze i za to ne dobije baš ništa, onda je zahvalan i kada za istu lovu dobije tek čašu vode i dobar dan. Karikiram, ali u osnovi – to je to. Građani još uvijek u velikoj mjeri apstrahiraju državu i javne službe, ne shvaćaju da novac kojim raspolaže Bandić ili Kalmeta ili bilo tko drugi u javnoj vlasti nije »gradski« ili »državni« nego njihov, i da im nije nešto dao Bandić nego da oni to plaćaju – objašnjava šef TIH-a Petrović. Za razliku od Puhovskog koji vjeruje da Bandićevu pobjedu u drugom krugu predsjedničkih izbora može zaustaviti samo čudo, Petrović smatra kako će građani znati napraviti razliku između funkcije gradonačelnika i predsjednika države.

– Prema mom iskustvu na čelu TIH-a, politička kultura se ipak razvija i ljudima igraju rezultati ali igra i transparentnost. Uz to, birači ipak shvaćaju da gradonačelnik i predsjednik nisu ista stvar. Jedno je na čelo nekog grada birati čovjeka koji će na gradilištu dići slušalicu i dovući u pet minuta još jedan bager. Ali Bandić ne može ući u Europski parlament, okrenut broj telefona i riješiti stvar. Na toj razini ipak igraju neke druge vještine i kvalifikacije – smatra Petrović.

Bandić je, objašnjava Lalić, klasičan primjerak onoga što se u Americi naziva »turkey političar«, po onima koji za Dan zahvalnosti donose ljudima u kuće purice.

– Dijeli konje, daje donacije zavičajnim klubovima, krpa ceste, pomaže župama, svećenicima, crkvi. Ljudi računaju – od njega ćemo nešto dobiti. Budući da je u tome vješt, a uz to je izrazito socijalno inteligentan i ima sposobnost jednostavnog komuniciranja, mnogi računaju: nema veze ako je i korumpiran, on je za razliku od drugih političara barem simpatičan i efikasan. Uspješno je izgradio imidž Robina Hooda hrvatske politike. Naravno da je to sve jedna varka ali varke funkcioniraju. Bandić je najveći profiter na krizi političkih elita u Hrvatskoj, na krizi povjerenja ljudi u institucionalnu politiku i njezinu sposobnost da rješava probleme – objašnjava Lalić.

trenutak istine

Lalić je, međutim, uvjeren kako ono što je Bandiću bila garancija za uspjeh u Zagrebu istovremeno neće biti i sigurna ulaznica u presjedničke dvore na Pantovčaku. Puno toga, objašnjava, ovisit će o odazivu na izbore jer Bandiću, već se pokazalo i na zagrebačkim izborima, odgovara niži odaziv. Kod slabog odaziva na biračkim mjestima dominiraju oni koji su na temelju klijentelističkih motiva izašli na izbore. Za Bandića, kaže Lalić, postoji niz »bijelih mrlja« na teritoriju Hrvatske, sredina kojima on jednostavno kulutrološki i ideološki uopće ne odgovara i u kojima će mu hendikep biti to što, ako se na stranu odvoje njegovi infrastrukturni zahvati po Zagrebu i velikodušni poklončići slične materijalne prirode podijeljeni širom Hrvatske, nema nikakvu prepoznatljivu političku inicijativu i program iza sebe.

– Kada se borba s ove svakodnevne real-politike u kojoj je on vješt, prebaci na polje kulture i vrijednosti, a predsjednički izbori svakako su ta vrsta bitke za vrijednosni sustav, vidjet ćemo kako će Bandić proći. Kada ljudi budu odlučivali između europskih vrijednosti za budućnost i dosadašnjih balkanskih normi »poslovanja« u politici, Bandić će saznati svoj realni domet. Predsjednička kandidatura populista Milana Bandića bit će trenutak istine i za njega i za zemlju u cijelosti – zaključuje Lalić.

Izvor: 10.10.2009. Novi list, strana 32

Filip Šundov: Naši ljudi ne znaju s novcem

Otkako su mediji objavili njegovu predsjedničku kandidaturu, pedesetogodišnji Filip Šundov, rođeni Splićanin s njemačkom adresom u Limburgu, preko noći je postao najtraženiji Hrvat u iseljeništvu.

No, nakon medijske objave predsjedničke kandidature, Filip Šundov, potencijalni predsjednički kandidat, vrlo neugodno se iznenadio prvim medijskim konotacijama, posebno dovođenjem u kontekst sa splitskim gradonačelnikom Željkom Kerumom, kojemu predbacuju umiješanost u Šundovljevovu predsjedničku kandidaturu.

Gospodine Šundov, čiji ste zapravo igrač?

- Definitivno sam samo svoj igrač jer i nastupam kao nezavisni kandidat. Partije me nikada nisu zanimale. Zbog jedne takve sam svojevremeno prije tridesetak godina i pobjegao iz Hrvatske. A što se tiče napada na mene kako sam Kerumov igrač, mogu samo kazati da je riječ o gruboj provokaciji i neutemeljenom medijskom napadu na splitskog gradonačelnika Željka Keruma kojega nisam ni kontaktirao, a niti na bilo koji drugi način upoznao sa svojom nakanom da se kandidiram za predsjednika RH na sljedećim predsjedničkim izborima. Pitam se komu služi takvo podmetanje kada komentator jednog uglednog dnevnika javno insinuira i dovodi me u vezu kao Kerumova kandidata za predsjednika države? Moram priznati da mi na jedan način to i godi da bi bio Kerumov kandidat, ali mi ne godi činjenica kako se određene strukture plaše osnivanja Kerumove stranke i već ga bezrazložno sotoniziraju, a da čovjek još nije ni istaknuo svojeg kandidata. Nevjerojatno!

Ipak ste rođak splitskoga dogradonačelnika i daljnji Kerumov rođak ?

- Nemam što kriti, Željko mi je isto daljnji rođak, a Jure Šundov, dogradonačelnik Splita, mi je bliži rođak i to je to. Do sada ni o kakvoj suradnji nismo razgovarali, a ako do toga dođe, vjerujem da možemo dobro surađivati jer Željko i Jure su poduzetne osobe s kojima se svaka suradnja može ljudski dogovoriti i realizirati. To su oni već dokazali, a to su prepoznali i građani Splita na prošlim izborima i mislim da je vrijeme da se Keruma ostavi na miru da čovjek može raditi bez medijskih podvala i ljubomornih javnih prozivki. Split se odlučio za čovjeka koji je u životu nešto napravio i to je u redu. Činjenica je da je do sada Splitu, a i Hrvatskoj bilo dosta tih gologuzih, siromašnih političara, koji iza sebe osim praznih riječi nemaju ništa, a onda se zahvaljujući funkciji preko noći nabrzinu obogate i materijalno osiguraju svoj buduća pokoljena. To je u Hrvatskoj do sada viđeno bezbroj puta u mnogim aferama i financijskim mućkama na najvišoj državnoj razini, a da nitko za to nije odgovarao.

Ako postanete predsjednik, za što ćete se posebno zauzimati?

- Borba protiv korupcije bit će moj prioritetan zadatak. Svjesni smo činjenice kako se u Hrvatskoj kuvertom ispod stola dobivaju važni i unosni poslovi, a s time uništava i lojalna konkurencija na tržištu. Žalosno je što je korupcija uzela toliko maha baš u državnim institucijama i poduzećima koja su privatizirana u bescjenje. Kriminal je na svakom koraku i to razara građansko tkivo, jer su političari lako korumpirani i zbog činjenice da na vlast dolaze gologuzi, a kad odlaze iz politike, onda su tajkuni. Hrvatska Vlada mora još više raditi na tome da smanji plaće političarima i djelatnicima javnih tvrtki, jer to je isto jedan od načina izlaska iz krize – štednja u svim društvenim segmentima. S druge strane, treba nagraditi ljude koji pošteno rade i imaju uspješne poslovne rezultate. Često kažemo kako se po bogatstvu želimo ugledati na Nijemce, ali Nijemci nisu bogati zbog silnog razbacivanja, oni su bogati jer su racionalni i štedljivi po prirodi. A naši ljudi umjesto da sredstva ulažu u gospodarstvo i malo poduzetništvo, ulažu ih u kupnju automobila i druge tehnike, znači u luksuz, a to je u završnici bačeni novac koji se nije oplodio, dok krediti čekaju za naplatu. I tu počinje kraj naočigled sretnih hrvatskih obitelji, koje zaslužuju ljepšu budućnost od ove koju im nudi inertna hrvatska politika.

Nadan Vidošević je ipak bogatiji od Vas?

- Proteklih godina imali smo situaciju da se visoki političari u našoj zemlji naprosto natječu tko će imati veću plaću i sve to nauštrb građana koji su ih izabrali na visoke dužnosti, te na jedan način obvezali na racionalno vođenje države. No, čim dođu na vlast, mnogi zaborave na dano obećanje. Ne želim biti takav. Sve što imam u životu stekao sam na pošten način radeći u Njemačkoj od jutra do sutra. Kada sam došao u zemlju snova prije skoro 30 godina sa koferom u ruci, nisam ni sanjao kako će biti težak put do uspjeha. No, danas nemam što izgubiti iako mi bogatstvo nije nikada bilo prioritet u životu, dobro sam situiran: vlasnik četri apartmanske vile na Čiovu i mercedesa CLS. Već sada mogu izjaviti da neću biti najbogatiji predsjednički kandidat, jer iz onoga što se proteklih dana moglo vidjeti na Vidoševićevoj poreznoj prijavi, jasno je da je Nadan bogatiji od mene i na tome mu čestitam, jer ipak on je ,kako kaže, sve to stekao marljivim radom u Hrvatskoj, a ja sam cijeli svoj kapital trebao zaraditi u Njemačkoj. Hrvatska Vlada mora još više raditi na tome da smanji plaće političarima i djelatnicima javnih tvrtki, jer to je isto jedan od načina izlaska iz krize, znači štednja u svim društvenim segmentima. S druge strane, treba nagraditi ljude koji pošteno rade i imaju uspješne poslovne rezultate. Često kažemo kako se po bogastvu želimo ugledati na Nijemce, ali Nijemci nisu bogati zbog silnog razbacivanja, oni su bogati jer su racionalni i štedljivi po prirodi. A naši ljudi umjesto da sredstva ulažu u gospodarstvo i malo poduzetništvo, ulažu ih u kupnju automobila i druge tehnike, znači u mrtvi luksuzni kapital, a to je u završnici bačeni novac koji se nije oplodio, dok krediti čekaju za naplatu. I tu počinje kraj naočigled sretnih hrvatskih obitelji, koje zaslužuju ljepšu budućnost od ove koju im nudi inertna hrvatska politika.

Kao predsjednik najavili ste da se odričete svoje plaće u korist sirotinje?

- Ako budem izabran za predsjednika RH, moj prvi konkretni potez bit će odricanje od svoje mjesečne plaće koju ću darovati u korist siromašnih građana i humanitarnih udruga koje skrbe o njihovu životu. Bilo bi još lijepo vidjeti koji je predsjednički kandidat spreman to uraditi i provesti u djelo. Možda Nadan, Josipovć, Pusićka, Primorac ili drugi isto odluče smanjiti plaće predsjednika. To od njih očekujem jer zemlja nam je siromašna, pa ne možemo imati dobro plaćene političare. Nije fer u odnosu na bogate zemlje, a ni zbog naših siromašnih građana. Isto tako sredstva za predizbornu kampanju koja mi udijeli država mislim donirati za pomoć beskućnicima. Proteklih godina imali smo situaciju da se visoki političari u našoj zemlji naprosto natječu tko će imati veći osobni dohodak i sve to nauštrb građana koji su ih izabrali na visoke dužnosti, te na jedan način obavezali na racionalno vođenje države. No, čim dođu na vlast, mnogi zaborave na dano obećanje. Ne želim biti takav: lagati, muljati i pričati viceve dok Hrvatska ekonomski krvari.

Neki Vam prigovaraju u stilu ‘što će nam kuhar za predsjednika države’?

- U zemlju snova stigao sam kao VKV kuhar i danonoćno radio po restoranima. Ja se toga ne sramim, a čini mi se da u hrvatskoj politici bolje prolaze šminkeri koji ništa ne rade i ništa nemaju. A ja sam u Njemačkoj puno toga naučio počevši od kuharskog poziva kada me put doveo i do Hamburga, među njemačku elitu gdje sam jela pripremao za nogometne zvijezde poput Kevina Kigena, Buljana, Zebeca.., i tako me je krenulo. Poslije sam širom Njemačke otvarao svoje restorane i isplatilo se. U svemu tome imao sam potporu obitelji. Zahvalan sam Nijemcima što su me odlično prihvatili i pružili mi dobre radne uvjete. Veselim me što i sada kada se kandidiram za predsjednika RH imam njihovu veliku potporu na svakom koraku.

Predstavnici dijaspore su ništa

Predstavnici dijaspore u Saboru nisu napravili ništa za našu dijasporu koja ih je izabrala, a primaju plaću u visini 25.000-30.000 kuna. Pa to je sramota za jednu siromašnu Hrvatsku. I onda još kažu da su domoljubi!

Svi naši predstavnici koji su bili u Saboru to su iskoristili za dobivanje visokih mirovina, a zauzvrat u Saboru su šutjeli nikada ne artikulirajući bilo hrvatskih uspješnih poduzetnika, znanstvenika u svijetu, ljudi koji imaju kapital i koji su ga mogli uložiti u razvoj svoje zemlje s puno više duše nego strani poduzetnici, kojima je samo prioritetna zarada, a ne hrvatski interesi.

Zbog toga trebamo forsirati investitore iz iseljeništva koji vole Hrvatsku i spremni su sve u nju uložiti. Ima ih još uvijek puno takvih koji čekaju signal iz domovine. Činjenica je da hrvatsko iseljeništvo u domovinu šalje velika financijska sredstva koja se kreću u visini, nešto manje nego dobit od hrvatskog turizma, pa zamislite onda o kakvoj je godišnjoj financijskoj injekciji riječ.

A s druge strane aludira se na uzimanje glasa iseljeništvu, jer ne plaća porez u Hrvatskoj. S takvom politikom želi se izazvati sukobi iseljene i domovinske Hrvatske, koji bi financijski štetili našoj domovini, jer iseljenici su pokazali za vrijeme rata koliko su odani Hrvatskoj.

Izvor: slobodnadalmacija.hr

Sljedeća stranica »