Puls: Ivi Josipoviću 55,8%, Milanu Bandiću 39,5% glasova

Predsjednički kandidat Milan Bandić prema najnovijem istraživanju preuzeo je čak 52 posto biračkoga tijela neovisnog kandidata i bivšeg člana HDZ-a, Nadana Vidoševića. Rezultati istraživanja koje je agencija Puls provela za Večernji list i RTl kazuju da Ivo Josipović dobiva 55,8 posto glasova, a Milan Bandić 39,5 posto glasova. U anketi je sudjelovalo 807 ispitanika iz cijele Hrvatske.

Na drugi krug izbora planira izaći 80 posto glasača koji su glasali u prvome krugu izbora, a 45 posto onih koji u prvome krugu nisu nikome dali svoj glas planira u drugome krugu sudjelovati u izboru trećega hrvatskoga predsjednika.

U istraživanju nije obuhvaćena dijaspora, a analitičari smatraju da će dijaspora utjecati sa četiri do šest posto.

Prema analizi Žarka Puhovskoga, manja izlaznost odgovara Josipoviću, a veća Bandiću jer on pokriva širu društvenu bazu. Puhovski dodaje da je priča oko Ive Sanadera koja je dva dana “drmala” Hrvatsku pomogla josipoviću jer njemu odgovara što kraća kampanja.

Bandić prema anketama od 35 do 45 posto glasova

Prve ankete koje su provedene u Hrvatskoj nakon prvoga kruga predsjedničkih izbora, pokazale su da se Milan Bandić ozbiljno približio SDP-ovom predsjedničkom kandidatu Ivi Josipoviću. Prema Media metru Bandić je na 45 posto, a prema Promociji plus na 37 posto.

Media metrovo istraživanje je pokazalo da se prednost Ive Josipovića pred Milanom Bandićem u drugom krugu predsjedničkih izbora smanjila na samo 10 posto, odnosno čak i na manje ako se pribroje glasovi dijaspore.

Prema redovitom tjednom istraživanju CRO-Demoskop koje je 4. siječnja provela istraživačka agencija Promocija plus Ivo Josipović dobio je 54,5 posto glasova a Milan Bandić 37,1 posto dok 8,4 posto birača još uvijek ne zna za koga će glasati.

Izvor: Index.hr

Velik uspijeh Pulsa: odstupanje izlaznih anketa unutar 1%

Usporedba nepotpunih službenih rezultata izbora za predsjednika RH s rezultatima izlaznih anketa agencije Ipsos Puls za Novu TV i RTL pokazuje vrlo visoku razinu preciznosti izlaznih anketa. Izlazne ankete su predvidjele rezultate svih predsjedničkih kandidata s odstupanjem manjim od 1 posto! Statistička pogreška korištenog uzorka dopušta odstupanja do 2,1 posto, s tim da je iskustvena pogreška na prethodnim izborima dosezala 3 posto. Prosječno odstupanje rezultata svih predsjedničkih kandidata iznosilo je samo oko 0,3%. Takva razina odstupanja spada u sam vrh svjetskih iskustava s izlaznim anketama.

Izlazne ankete su provedene na uzorku od 150 slučajno odabranih biračkih mjesta na kojima je anketirano 10.084 birača. Na realizaciji cijelog projekta bilo je angažirano oko 360 suradnika.

Izvor: Puls.hr

Podsjetnik na izbore 2007. kada su sve izlazne ankete dale nešto drugačiju prognozu izbornog pobjednika i zašto: Jutarnji.hr

Josipović blizu pobjede, Bandiću naštetili Sanader i Merčep

Kampanja za drugi krug predsjedničkih izbora nije donijela baš nikakav preokret u biračkom raspoloženju.

Istraživanje javnog mišljenja, što ga je za Jutarnji list provela slovenska agencija Mediana na uzorku od 1008 ispitanika, pokazuje da će za Ivu Josipovića glasovati 52,3%, a za Milana Bandića 35,6% hrvatskih građana, uz 12% neodlučnih. Dakle, čak i kada bi se svi oni koji još ne znaju za koga će glasovati u nedjelju opredijelili za Bandića, Ivo Josipović morao bi biti izabran za trećeg predsjednika Republike Hrvatske.

Većina drugih anketa pokazuje gotovo iste rezultate. I Puls i Promocija Plus daju Josipoviću prednost između 17 i 18 poena. Jedino Media Metar tvrdi da Josipovićevo vodstvo iznosi jedva desetak bodova. Ako je najlošiji rezultat što ga je jedan kandidat postigao desetak bodova prednosti pred svojim suparnikom, taj bi kandidat morao biti vrlo, vrlo zadovoljan i siguran u konačnu pobjedu.

Kampanja za drugi krug predsjedničkih izbora nije, tako, donijela baš nikakav preokret u biračkom raspoloženju.

Ivo Josipović pobijedio je Milana Bandića s nešto više od 17 bodova razlike 27. prosinca i do sada je uspio zadržati tu razliku, usprkos tome što je u dva tjedna uoči izbora uspio učiniti nekoliko amaterskih pogrešaka, poput famozne fraze o crvenoj Hrvatskoj. Josipoviću je, s druge strane, išao u korist golemi medijski interes što ga je, pokušajem puča u Hrvatskoj demokratskoj zajednici, izazvao bivši premijer Ivo Sanader. Sanaderova je akcija iz fokusa interesa građana i medija eliminirala predsjedničke izbore, što koristi onom kandidatu koji je u dobitničkoj situaciji.

Milanu Bandiću, kao čovjeku koji je pokušao preokrenuti svoje negativne brojke, Sanaderov je 24-satni povratak na hrvatsku političku scenu iznimno naštetio, jer u posljednjih nekoliko dana izborna utrka nije dobivala osobitu medijsku pozornost. Bandić, čak i da je imao argumente, više nije imao vremena da preokrene trend koji vodi Josipovićevu dolasku na Pantovčak.

Bandiću je, nadalje, naštetila i interpretacija da Sanader podržava njegovu kandidaturu: svatko koga podržava Ivo Sanader, u ovom je trenutku naprosto osuđen na neuspjeh.

Sam je Bandić, pak, u drugoj rundi kampanje počinio nekoliko pogrešaka još značajno težih od Josipovićevih. Tu, prije svega, mislimo na prihvaćanje potpore Tomislava Merčepa. Slučaj Merčep nije pitanje politike, nego pitanje elementarnog građanskog morala. Kome god da je Tomislav Merčep saveznik, taj političar gubi elementarni demokratski legitimitet. Uostalom, i sam Tuđman riješio se Merčepa prije više od 15 godina.

Drugo, Bandićeva je kampanja postala preagresivna za hrvatske kriterije. Niska podmetanja, poput dijeljenja lažnih i uvredljivih plakata protiv Ive Josipovića ispred petrinjske crkve, većim je dijelom izbrisala negativni učinak Josipovićeve “crvene Hrvatske”. “Crveni”, zabranjeni Bandićev spot, kao i uistinu nevjerojatni pokušaji da se preko interneta Josipovića kompromitira zbog seksualnog nasilja spadaju među najprljavija mjesta u povijesti hrvatskih izbornih utrka: takvim akcijama Bandićev je stožer dodatno usmjerio javnost protiv svog kandidata.

Naposljetku, Milan Bandić jest dobio određenu potporu Crkve, koja je promijenila stav prema izborima u samo sedam dana. No, to je isključivo problem Katoličke crkve i njene, u ovom slučaju, neobične neopreznosti.

Kada je o ishodu izbora riječ, Crkva nikada nije željela da Stipe Mesić postane predsjednik Republike, što, kako znamo, nije utjecalo na odluku birača. Ivo Josipović može mirno čekati prve izlazne ankete u nedjelju navečer. Pod jednim važnim uvjetom. Golema većina njegovih potencijalnih glasača mora izaći na birališta.

Izvor: Jutarnji.hr

Sadašnji izbori teško mogu biti regularni

Danas se ne plaća samo nastup u nekom mediju, nego i da oni drugi ne nastupe. Najgore je što dio predsjedničkih kandidata to prepoznaje, ali ništa ne čini da se to promijeni.

Damir Kajin, predsjednički kandidat IDS-a, u izbornoj kampanji za predsjednika Republike praktično je još od ljeta. Proteklih tjedana intenzivirao je putovanja Hrvatskom, posjetio je i birače izvan državnih granica, dok je u Hrvatskom saboru imao niz zapaženih istupa. Ipak, stječe se dojam da ga glavni mediji izbjegavaju iako je na početku utrke imao solidnu podršku birača. To je, svakako, stoga što IDS ima »šuplje džepove«, ali i zbog posve neovisne pozicije prema glavnim centrima društvene moći u zemlji.

Mediji su predsjedničke kandidate podijelili u dvije skupine koje možemo nazvati »favoritima« i »marginalcima«. To se najbolje vidi po podjeli uloga na komercijalnim televizijskim mrežama. Jeste li i Vi kandidat »drugog reda«?

– Na ovim izborima došlo je do neočekivanog tretmana pojedinih kandidata. Ali, mnogi će se iznenaditi, kao što su se iznenadili i izborom Stipe Mesića 2000. godine, odnosno rezultatom Borisa Mikšića 2003. Političke elite bit će zatečene rezultatima koje će izbori pokazati.

Što određuje ove izbore?

– Došlo je do reinkarnacije Ive Sanadera u tijeku izborne kampanje jer on želi i dalje utjecati na političke procese u zemlji. Također, pokazalo se da krupni kapital ima svoje kandidate, ali ja ne želim vjerovati da će im birači dati povjerenje. Mi smo danas u teškoj situaciji i trebamo pokazati zajedništvo, kao što smo pokazali 1991. Dakle, jasno je da izbore određuje velik novac kojim raspolaže dio kandidata. Volio bih da svi mi, kandidati, predočimo izvore financiranja, jer će se u protivnom sa sigurnošću moći reći kako se radi o prljavom novcu. Prljavi novac u bilo kojoj kampanji gori je od najgore korupcije.

Zašto smatrate da krupni kapital, tzv. hrvatski tajkuni, žele osvojiti Pantovčak?

– Krupni kapital želi osvojiti institucije. One im ne trebaju zbog njihovog budžeta, jer Ured predsjednika ima proračun od 50 milijuna kuna, dok Grad Zagreb ima sedam milijardi kuna, a Zagrebački holding još toliko u proračunu. HGK raspolaže pak s proračunom od 225 milijuna kuna. No institucije im trebaju jer u Hrvatskoj još ima bogatstva za »čerečiti«. Bez toga krupni kapital ne može opstati. A s tim ima veze i prljava kampanja koju vode komercijalne televizije.

Možete li to objasniti?

– Najprije sam mislio da je kod komercijalnih televizija stvar u novcu. No uvjeravaju me da nije bitan novac nego vlasnička struktura i sastav upravnih odbora tih televizija. Rekli su mi – ako si protiv sporazuma sa Slovenijom i za povlačenje HV-a iz Afganistana, onda ti neće dati šansu da tu svoju politiku prezentiraš i obnašaš. Stoga mislim da ovi izbori teško mogu biti regularni. Vlasnici komercijalnih televizija nameću nam svoj stav i zemlja će, na kraju, biti podijeljena i jadna. Već tamo oko Uskrsa vlast bi se mogla valjati ulicama, kad eskaliraju problemi oko proračunskih izbora.

Drugim riječima, krupni kapital nema samo svoje kandidate nego, preko dijela medija, regulira izbornu kampanju i postavlja pravila?

– Imaju kandidate i određuju pravila igre. Danas se ne plaća samo nastup u nekom mediju, nego i da oni drugi ne nastupe. Najgore je što dio predsjedničkih kandidata, ljevičara i demokrata, to prepoznaje, ali ništa ne čini da se to promijeni. Pozivam dr. Josipovića i dr. Pusić da ne sudjeluju u toj prljavoj igri, iako je to teško od njih tražiti i očekivati.

Koliko ćete glasova, u takvim uvjetima, osvojiti?

– Prema agenciji Puls, početkom rujna imao sam 6,9 posto glasova. Siguran sam da ću te glasove osvojiti. Želim vjerovati da ću biti iznenađenje ovih izbora. Dobit ću mnogo više glasova izvan Istre nego što se predviđa. Od trenutka objave tog Pulsovog istraživanja možda sam bio nekoliko sekundi u Dnevniku Nove TV te uopće nisam bio u vijestima RTL-a, pa neće me nitko uvjeriti da je to slučajnost!

Kako Vas primaju birači, jeste li preoštri kad govorite o politici?

– Ili su za ili su protiv. To sam primijetio ovih dana u Zadru. Ali želim naglasiti da je moja politička pozicija u proteklih 20 godina jednaka.

Po čemu ćemo pamtiti Mesića?

– Mesić odlazi u povijest, pamtit ćemo ga kao jamca stabilnosti institucija te širenja dobrih odnosa sa susjedima. Na neke stvari nije mogao utjecati, pa smo 2000. imali deset milijardi eura duga, dok danas imamo 42 milijarde. Ostali ekonomski pokazatelji, nezaposlenost, BDP i izvoz, bili su također bolji nego danas. Žalosno je što moram primijetiti kako Hrvatska u dvadeset godina svoje samostalnosti nije napravila ni upola veliki razvoj, kao bivša Jugoslavija u svojim četrdeset godina.

Kako to mislite?

– Nakon Drugog svjetskog rata, ovdje se razvila država koja je imala izgrađene privredne grane, socijalnu skrb, obrazovni sustav i druge elemente na kojima se zasniva i naš sadašnji razvoj. Razvijala se brodogradnja, turizam, industrija, poljoprivreda, da bismo sada imali samo dijelove tih sustava, a u ponekim sustavima niti to. Hrvatska nije iskoristila naslijeđene potencijale. Uzrok tome djelomice je rat u kojem smo bili napadnuti, ali dobrim dijelom i naša nesposobnost. Bojim se da smo potrošili dvadeset godina da shvatimo, te upropastimo, neke stvari.

Posljednjih dana uočavaju se žestoki obračuni među kandidatima izniklima iz HDZ-a koji se tuku za isti birački korpus. Spominje se i Bandić, kojeg ste na početku kampanje prozvali zbog jabuka.

– Činjenica je da Bandić na svojim skupovima planira podijeliti oko milijun jabuka. Nakon što sam ustvrdio da mu ih je dao Ivica Todorić, sam se Todorić oglasio u dva intervjua, koji su izašli u istom danu, te rekao da će Bandić platiti te jabuke. Zbog te svoje tvrdnje dobio sam besplatna plakatna mjesta od jednog poslovnog čovjeka koji mi je rekao da sam jedino ja uspio natjerati šefa Agrokora na takav potez. Što se tiče Primorca i Bandića, ne smatram da je Bandić Sanaderov igrač. Prije bih rekao da je to Primorac, kojeg Sanader drži u džepiću pored srca. Sanaderov igrač prije je i Vidošević nego Bandić. No, niti jedan od njih prilike u Hrvatskoj ne želi mijenjati. Oni ih žele konzervirati, što odgovara Sanaderu i njegovoj ekipi. Zato Sanaderovu politiku treba što prije demantirati, a to do izbora ne može nitko osim predsjednika Mesića. To treba biti posljednja Mesićeva pomoć Hrvatskoj u borbi protiv korupcije i za zaštitu institucija.

Kako ćete se boriti protiv Sanaderova naslijeđa kad je premijerka Jadranka Kosor njegova višegodišnja desna ruka?

– Kad govorimo o Jadranki Kosor i HDZ-u, govorimo o ekipi upitnog legitimiteta. Većinu u Saboru, legalitet, imaju dok elektronsko glasovanje ne pokaže suprotno. Oni ne mogu izvući zemlju iz krize, ali mogu nas još dublje zakopati. Krivicu snosi i opozicija, koja kao da ne želi vlast u teškim vremenima. Misle li da će Jadranka Kosor riješiti najveće ekonomske probleme, poput brodogradnje i otpuštanja, jako se varaju. Rekao sam Milanoviću da ne misli da će ona povući te poteze. Uostalom, jako me zasmetalo to što se nije javio za riječ oko Kalmete. Kosoričina vlast će vegetirati, čekati sljedeće izbore, poslije kojih će nova vlast morati povući sve nepopularne i teške poteze.

Izvor: Novi list, 21.12.2009., str.26, Novi list.hr

Zašto Hebrang i Bandić toliko gube glasove?

Objavljena anketa o predsjedničkim izborima, ona Pulsova, provedena od 7. do 13. prosinca, ukazala je na dva zanimljiva i važna trenda. Prvo, ukupni broj glasova za kandidate liberalne ljevice u stalnom je porastu. Ivo Josipović dobiva tridesetak posto, a Vesna Pusić više od osam posto glasova. Uspon Vesne Pusić, koja je u prethodnim istraživanjima bilježila petpostotnu i manju potporu, nije se, dakle, dogodio na račun SDP-ova kandidata, koji, također, iz istraživanja u istraživanje, stoji sve bolje.

Prednost neobilježenih

Vrlo dobri rezultati Ive Josipovića i Vesne Pusić ne znače, naravno, da je Hrvatska otišla ulijevo. Oni samo ukazuju da se velik broj “običnih” građana, onih koji nisu vezani stranačkom lojalnošću i ideološko-kulturnim ratovima, priklonio kandidatima koji su najudaljeniji od sadašnjeg modela vlasti. Sadašnji je model vlasti obilježen korupcijskim aferama i najgorom ekonomskom krizom unatrag deset godina: logično je stoga da svi koji žele promjene podržavaju one kandidate koji nemaju nikakve veze s Hrvatskom demokratskom zajednicom. Josipović i Pusić jedina su dva predsjednička kandidata koji nemaju baš nikakve veze s Hrvatskom demokratskom zajednicom. Osim toga, strateška je prednost Ive Josipovića što on ne pripada devedesetim godinama. Hrvatska je javna scena prekontaminirana političarima iz devedesetih: radi se o ljudima koje su zauvijek obilježili pad komunizma, rat, tranzicija i Tuđmanov režim. Ti političari, prirodno, ne mogu govoriti jezikom moderne, normalne Hrvatske, nego javnost podsjećaju na davno prošla vremena, koja nemaju mnogo veze s današnjim senzibilitetom. Stoga skoro sve predsjedničke kampanje, među ostalim svojim značajkama, predstavljaju i povratak u prošlost. Josipovićeva je golema komparativna prednost što on ama baš nikoga ne asocira na devedesete. Prošle sam srijede sjedio na večeri s desetak ljudi koji su na prethodnim izborima uglavnom glasovali za HDZ.

Razgovarali smo, naravno, i o predsjedničkoj utrci i većina ih je, osim jednog opatijskog poduzetnika, odmah rekla da će glasovati za Josipovića, što me iznenadilo. Kada sam pitao zašto, gotovo su unisono odgovorili da je Josipović jedini kandidat “bez balasta.” Druga, još interesantnija pojava, na koju je ukazalo recentno Pulsovo istraživanje, jest pad popularnosti Milana Bandića i Andrije Hebranga. Bandić i Hebrang jedina su dvojica, među stvarnim predsjedničkim kandidatima koji su od početka kampanje izgubili glasove.

Strašljivi Bandić

Milan Bandić, kao proizvod, sveprisutan je u hrvatskim medijima. Uistinu se ne sjećam kada je bilo koji hrvatski političar objavio toliko plaćenih oglasa kao Milan Bandić. A rezultat je obrnuto proporcionalan uloženom: Bandić je u kampanju ušao s petnaestak posto glasova i sa statusom čvrstog favorita za drugo mjesto.

Sada je, pak, izgubio nekoliko postotaka te je pao na treće mjesto, gdje mu opasno prijeti Dragan Primorac, donedavno potpuni autsajder, koji je, međutim, najviše napredovao tijekom kampanje. Tajnu Bandićeva trenutnog neuspjeha sasvim je lako dešifrirati. Prije svega, političare se ne prodaje kao Coca-Colu, što Bandićev izborni stožer očito nije razumio. Nitko, ali baš nitko, ne može postati predsjednik zato što je emitirao tisuću spotova u prvorazrednim televizijskim terminima: političari moraju pokazati da imaju stvarnu supstancu i kičmu, da mogu komunicirati i da se mogu svađati i sa svojim suparnicima, i s građanima.

Bandićevo izbjegavanje javnog sučeljavanja s drugim kandidatima proizvelo je tri efekta: prvo, Bandić je u očima birača postao čovjek koji se boji svojih protivnika. Nitko ne želi glasovati za kandidata koji se boji. Drugo, Bandić je nestao iz fokusa kampanje: kandidat koji ne sudjeluje u kandidatskim debatama prestaje biti kandidat. Treće, Bandić je, ignoriranjem javnih istupa s drugim kandidatima, pokazao stanovitu oholost, što je, trenutno, jedna od najnepoželjnijih osobina u Hrvatskoj.

Dodamo li svemu tome da Milan Bandić, sasvim očigledno, uvjerljivo vodi u trošenju novca na oglase, i to u vrijeme kada je svaki izdatak postao zazoran, sasvim je logično da njegov rejting pada. Bandića, međutim, ne treba podcijeniti. On će osvojiti vrlo mnogo glasova u Bosni i Hercegovini, i on uistinu ima dovoljno energije da se bori za drugi krug do zadnjega prebrojanog glasa.

Hebrang gubi desnicu

Kada je, pak, riječ o Andriji Hebrangu, njegove šanse blijede iz sata u sat.

Hebrang se, pokušavajući se odreći imidža rigidnog HDZ-ovca, pretvorio u pristojnog i simpatičnog čovjeka koji priča viceve i kojem ideološka ograničenja više nisu presudna. No, HDZ-ova desnica ne želi predsjednika koji poštuje Josipa Broza Tita i želi surađivati s Haaškim sudom.

Hebrang je, dakle, svojom osobno-ideološkom preobrazbom izgubio dio glasova tvrdih HDZ-ovih birača, a nije dobio baš niti jedan glas s centra i ljevice.

Osim toga, HDZ nije kadar financirati njegovu kampanju, a u političkim se kuloarima već govori kako će vladajuća stranka u drugom krugu podržati Nadana Vidoševića, ako se on kvalificira za playoff (što je, opet, vrlo dvojbeno; nije jasno kako će HDZ odjednom preporučiti svojim biračima da glasuju za Vidoševića, kada je, evo, HDZ tijekom prvog dijela kampanje činio sve što može da Vidoševića diskvalificira kao pretvorbenog kriminalca).

Hebrangov ulazak u drugi krug predsjedničkih izbora u ovom bi trenutku predstavljao jedno od većih izbornih iznenađenja, koje, međutim, ne treba isključiti. SDP je danas pred ozbiljnim izazovom.

Je li SDP kadar pobijediti?

Sve ankete tvrde da će Ivo Josipović postati treći hrvatski predsjednik. SDP mora pronaći način da građane, koji podržavaju Josipovića u anketama, mobilizira da uistinu i glasuju. U suprotnom, SDP-u bi se mogao dogoditi težak politički neuspjeh. Ne samo zbog činjenice da Josipović uživa u prednosti kakvu nitko nije očekivao uoči kampanje, nego i zbog toga što će Josipović – postane li predsjednik – biti prvi stranački predsjednik Republike Hrvatske. Franjo Tuđman uvijek je pobjeđivao na izborima kao Franjo Tuđman, politički vođa koji je redovito bio snažniji od Hrvatske demokratske zajednice. Stipe Mesić iza sebe nije imao niti jednu stranku.

Ivo Josipović, pobijedi li na izborima, bit će predsjednik Republike iz SDP-a, a ne samo predsjednik Republike Ivo Josipović. Ta, ključna distinkcija povezuje i status SDP-a s Josipovićevim izbornim uspjehom ili neuspjehom.

Naravno da eventualni Josipovićev poraz neće izazvati katastrofu u SDP-u, kao što ni debakl Jadranke Kosor ne predsjedničkim izborima prije pet godina nije ugrozio Ivu Sanadera. Međutim, Josipovićev bi poraz mogao označiti SDP kao stranku koja nije kadra pobjeđivati.

Autor: Davor Butković

Izvor: Jutarnji.hr

HDZ-ovci bježe Primorcu, Bandić strmoglavo pada

Da su predsjednički izbori danas, SDP-ov kandidat Ivo Josipović s podrškom od 29,3 posto osvojio bi prvi krug, pokazuje istraživanje agencije Puls provedeno za tportal na uzorku od 966 ispitanika u periodu između 5. i 14. prosinca.

U odnosu na istraživanje od prije mjesec dana, Josipović je povećao svoju prednost za 1,2 posto, dok se u borbi za drugo mjesto koje vodi u drugi krug situacija opasno zahuktava. Nadan Vidošević je, istina s nešto slabijim rejtingom (13,9 u odnosu na 14,4 posto prošlog mjeseca), za sobom ostavio Milana Bandića, koji je ulaznicu u drugi krug imao u prošlomjesečnom istraživanju. Bandiću, pak, za vrat opako puše Dragan Primorac, čija je potpora udvostručena – sa 5,2 posto u studenom, skočio je na 10,4 posto.

Gotovo identičan skok, ali naniže, bilježi Andrija Hebrang – HDZ-ovog kandidata sada podržava 7,6 posto ispitanika, u odnosu na 12,2 posto proteklog mjeseca, što navodi na zaključak da je dio HDZ-ovaca ‘prebjegao’ u tabor odmetnutog bivšeg ministra. Na šestom mjestu nalazi se Vesna Pusić, s identičnom potporom kao proteklih mjeseci, dok lagani skok bilježe kandidati iz ‘donjeg doma’ – Damir Kajin, Josip Jurčević, Miroslav Tuđman i Vesna Škare-Ožbolt, koje podržava oko dva posto biračkog tijela. Ispod jedan posto podrške imaju samo Boris Mikšić i Slavko Vukušić, dok se u odnosu na studeni broj neodlučnih glasača smanjio – sad ih je ispod 10 posto.

Primorac Nadanu oteo i žene!

Istraživanje pokazuje da je dvije trećine Hrvata sigurno da će 27. prosinca izići na izbore, a zanimljivo je promotriti da planiraju glasati prema demografskim karakteristikama. Vodeći Josipović tako ima više izraženu podršku žena (30 posto) nego muškaraca (28 posto), dok Vidošević, o čijoj fizičkoj atraktivnosti se u kampanji naveliko raspredalo, podržava više muškaraca (15 posto) nego žena (13 posto). Žene su se zato, čini se, okrenule Primorcu – 13 posto njih podržava bivšeg ministra znanosti, dok je među njegovim simpatizerima osam posto muškaraca. Koliko u ovom mini-preokretu ulogu igra aktualni skandal plasiran iz Vidoševićevog tabora o navodnom Primorčevom zlostavljanju supruge, na koji je Primorac žestoko uzvratio, ostavljamo vam da zaključite sami.

Bandić izgubio glasove mladih

Demografski pokazatelji otkrivaju još neke kuriozitete – umirovljenici, kao stabilno glasačko tijelo, i dalje su u ogromnom postotku za Josipovića (37 posto), a SDP-ov kandidat preuzeo je od Bandića vodstvo i među mlađima od 30 godina, među kojima zagrebački gradonačelnik bilježi strmoglavi pad potpore (sa 30 na 19 posto). Kad je riječ o obrazovanju, Ivo Josipović favorit je visokoobrazovanih glasača – čak 45 posto njih podržalo bi ga na izborima, a za njim slijede Nadan Vidošević (12 posto) i Vesna Pusić (11 posto potpore).

Gledano prema zanimanjima, Ivo Josipović je od Bandića preuzeo primat i u kategorijama kućanica i studenata, kojima je zagrebački gradonačelnik u studenom neprikosnoveno vladao. Danas, primjerice, dvostruko više (25 posto) studenata podržava Josipovića nego Bandića (13 posto) – dok je jedan svirao s T.B.F.-om na splitskoj Rivi, drugi je ronio u snijegu polažući vijence u Posavini, pa takav rezultat ne čudi. Što se tiče kućanica, one su jedina profesija kod kojih kategorija ‘neodlučan’ i dalje dominira – četvrtina kućanica u ovoj zemlji još uvijek ne zna za kog bi glasala, pa bi se u upotrebu mogli vratiti i promidžbeni rekviziti poput SDP-ovih kuhača (sjećamo ih se s izbora 2000. godine).

Josipović vodi kod bogatih, siromašnih, u selu i u gradu

Analiziramo li podatke prema prihodima kućanstava, u oči upada tek jedan kuriozitet – Dragan Primorac je svojom agresivnom antikorupcijski orijentiranom kampanjom uspio pridobiti glasače s minimalnim primanjima (ispod 3.000 kuna) te kod njih kotira na drugom mjestu, iza Josipovića koji vodi i kod bogatijih (34 posto) i kod siromašnijih (26 posto). Slično je stanje i kad analiziramo razliku između urbane i ruralne biračke populacije – Josipović kod gradskog stanovništva vodi s potporom od 33 posto, a kod seoskog sa 22 posto, dok je na selu oštra borba za drugo mjesto između Bandića i Vidoševića (po 14 posto) te Primorca (13 posto).

Regionalna disperzija popularnosti pokazuje određene nijanse – Josipović prednjači u svim regijama, u Slavoniji i Lici je drugi Bandić, u Istri, Rijeci i Gorskom kotaru Vesna Pusić ispred Damira Kajina. Zanimljiva je situacija u Dalmaciji – drugo mjesto sa 19 posto podrške glasača čvrsto drži Dragan Primorac, znatno ispred Nadana Vidoševića (12 posto). Vidoševića bi, zato, u drugi krug poguralo glasačko tijelo Zagreba i Sjeverne Hrvatske (po 16 posto).

Izvor: Tportal.hr

Preokret- ankete protiv stranaka: 44 posto dobivaju nezavisni kandidati

Ako je vjerovati pulsu koji među građanima redovito mjere agencije za ispitivanje javnog mišljenja, nezavisni predsjednički kandidati na ovim bi izborima mogli osvojiti rekordan broj glasova.

Ranije 23 posto

Prema posljednjoj terenskoj Pulsovoj anketi objavljenoj početkom mjeseca, osmero nezavisnih uživa ukupno 43,5 posto podrške. Gotovo identičan zbroj dobila je i agencija Promocija Plus (43,7 posto) u telefonskom istraživanju provedenom prvih dana prosinca.

Pet godina ranije, na predsjedničkim je izborima bilo je sedam nezavisnih kandidata, no oni su osvojili tek 23,7 posto glasova, i to uglavnom zahvaljujući strelovitom usponu Borisa Mikšića.

- U Hrvatskoj pada povjerenje prema stranačkom establišmentu. Taj trend pokazao se i na posljednjim lokalnim izborima, kada je u cijelom nizu sredina otvorio put nezavisnim kandidatima, posebno onima iz svijeta biznisa koji su u izbore mogli uložiti dosta novca – ističe politički analitičar prof. dr. Ivan Rimac, koji upravo ovih dana sa skupinom znanstvenika dovršava analizu koja bi trebala otkriti razloge pada povjerenja u političke stranke.

Dio toga, otkriva on, posljedica je teškoća u tranziciji, a dio nezadovoljstva aktualnom vlašću, koje se onda automatski prelijeva na sve stranke. Ipak, dr. Rimac upozorava da model koji je upalio na lokalnim izborima ne mora uspjeti i na predsjedničkima.

- Birači po drugim kriterijima biraju predsjednika države nego što biraju gradonačelnika ili načelnika općine. Za gradonačelnika može proći osoba koje je neozbiljna, no vrlo će teško proći za predsjednika jer birači traže dodatan kredibilitet – smatra dr. Rimac, koji drži da su političke stranke u krizi, ali ne i pred svojim osipanjem.

- Da bi se postojeće političke stranke osule, potrebno je da se pojavi nova, karizmatska osoba ili stranka koja ima potpuno drukčiji pogled na budućnost Hrvatske i nudi neka potpuno nova rješenja. Toga za sada još uvijek nema – zaključuje dr. Rimac.

Izvor: Slobodna Dalmacija.hr

Izbori dijele HDZ, ne i SDP

Predsjednička utakmica pretvara se u žestoku borbu za drugu poziciju. Ivo Josipović apsolutni je favorit, njegov status nitko ne uspijeva ugroziti. Dapače, on je svoju prednost dodatno podebljao. Osvaja dvostruko više od drugoplasiranog. Ali tko će s njim u drugi krug – taj meč postaje sve napetiji. Zato Josipovića gotovo nitko od kandidata ne dira. U ovom trenutku na njega se ne isplati trošiti energiju ni municiju. Ali zato perje leti u drugom ešalonu. Kandidati međusobno izmjenjuju teške optužbe i osobne uvrede, od toga da su kriminalci i mjesto im je u zatvoru do toga da su zlostavljači žena.

Prema najnovijem, prošli tjedan provedenom istraživanju agencije Puls, Nadan Vidošević (14 posto) uspio se probiti na drugo mjesto, ispred Milana Bandića (11 posto). Njegov skok rezultat je Bandićeva pada, ne vlastitih postignuća. Šanse da nastave natjecanje u drugom krugu još imaju Dragan Primorac (11 posto) te Vesna Pusić (8 posto) koja je ostvarila veliki prodor i s petog je mjesta izgurala Andriju Hebranga (7 posto). Hebrangov će izborni rezultat vjerojatno biti nešto bolji, jer Puls nije obuhvatio takozvanu dijasporu. Usto, istraživanje je provedeno telefonski, što redovito umanjuje HDZ-ov rezultat jer se biračko tijelo te stranke nerado javno izjašnjava, a dijelom je i telefonski nedostupno. Iz sličnih se razloga može računati i na nešto bolji Bandićev rezultat.

Ne uđe li Hebrang u drugi krug – što je vrlo izgledno – HDZ će doživjeti težak poraz. Bude li peti, šesti, bit će to potpuni debakl. Elektorat vladajuće stranke posve se podijelio: po petina HDZ-ovih glasača ide Hebrangu (21 posto), Primorcu (19 posto) te po 18 posto Vidoševiću i Bandiću. Takva disperzija veliki je problem ne samo za HDZ-ova službenog kandidata nego u budućnosti i za šeficu stranke. Jer se HDZ-ov korpus pokazuje totalno zbunjenim i dezorijentiranim.

SDP stoji mnogo bolje: ne samo da njihov kandidat premoćno vodi, nego im se ni biračko tijelo nije podijelilo ni osulo. Za Josipovića će glasati više od 60 posto SDP-ovih birača. Kako kampanja odmiče, tako se biračko tijelo te stranke sve više homogenizira. Bandić im nije uspio napraviti značajniju štetu. Za razliku od HDZ-a, kojemu vlastiti disidenti ruše službenog predsjedničkog kandidata Hebranga, SDP-ov otpadnik ne uspijeva povući biračko tijelo svoje donedavne stranke.

Bandiću, prema Pulsovom istraživanju, ide samo svaki deseti SDP-ov glas, isto koliko iz SDP-a uzimaju Vidošević ili Vesna Pusić. To onda znači da njegov odlazak ne može izazvati nikakve dramatične posljedice ni cijepanje stranke, što iz njegova tabora žarko prizivaju. Bandićevom samoamputacijom od SDP-a stvari konačno dolaze na svoje mjesto. Za njega dominanto glasa desnica pa je njegova pripadnost lijevoj stranci bila posve neprirodna. Za HDZ je loš, a za SDP dobar znak i podatak da su Josipoviću dobrim dijelom skloni i glasači koalicije HSS-HSLS. Šefovi tih stranaka još se ne žele izjasniti kojega bi od predsjedničkih kandidata mogli podržati.

Ali njihovo je biračko tijelo svoj izbor već napravilo: trećina tvrdi da će glas dati SDP-ovu kandidatu Josipoviću. Ostali se rasipaju na sve strane, samo HDZ-ovu akviziciju široko zaobilaze. U biračkom tijelu koalicije HSS-HSLS Hebrang trenutno uspijeva dobiti nula glasova.

Autor: Jelena Lovrić

Izvor: Jutarnji.hr

Kako izabrati manje zlo: Strah od razočaranja na izborima

Predizborne ankete koje su proteklih dana naručili stožeri predsjedničkih kandidata pokazuju vrlo slične rezultate: Ivo Josipović vodi s 30 % glasova, drugi je Milan Bandić za kojega bi glasalo između 13 i 15 % glasača, slijedi Nadan Vidošević s 12 do 14 %, a iza njega je Andrija Hebrang s 9 do 11 %, dok je Dragan Primorac odmah iza njega s 8 do 10 %. Ovih dana zasipaju nas predviđanjima koja se pretvaraju u postotke, telefoni rade naveliko i sve to, izraženo u postocima i brojevima čini se prilično izvjesnim. U različitim se stožerima i strankama pribrajaju i oduzimaju postoci, kalkulira se i prilagođava strategija, radi se uglavnom jedan uobičajen politički posao koji računa s građanima koji će izaći na izbore. Pri tome se manje piše i misli o onima koji neće izaći, o toj „tihoj većini” koja u biti predstavlja iznenađenje za svake izbore i čini nesigurnom svaku anketu.

Osim uobičajenih poziva GONG-a, Crkve i političkih stranaka građanima da izađu na izbore, problem apstinencije od biračkoga prava, čini mi se, nema u javnosti onu težinu koju bi trebao imati jer pri velikom postotku onih koji nisu izašli na izbore, svaka izborna pobjeda i svaka vlast ne neki način postaje upitna. A sva je prilika da će i na predstojećim predsjedničkim izborima biti velik postotak onih koji se neće pojaviti na biračkome mjestu, apstinenata koji kao da za svake izbore daju ostavku na svoj status birača i građanina. A zašto ljudi ne izlaze na izbore? U anketi agencije „Puls” rađenoj 2006. godine, obrađeno je i u postocima iskazano to „zašto”. Anketa je rađena prije zadnjih lokalnih izbora pa je, logično, visok postotak onih koji ne izlaze na izbore, više od 14 %, odgovorilo da ne glasa zato što njihov glas ne odlučuje tko će biti gradonačelnik pa im sve izgleda uzaludno. Na prošlim lokalnim izborima stvar se promijenila, ali postotak onih koji su izlazili nije bio zadovoljavajući. Dragan Bagić iz agencije „Puls” objasnio je kako je izlazak na izbore u anketama uvijek veća nego u stvarnosti. To i jest donekle logično, jer u anketi se doma odgovara ne telefon, a da bi se došlo do izbornog mjesta, treba obući cipele. Međutim, ni tradicionalna ljudska lijenost ne može biti osnovni uzrok toga što imamo veliko i stabilno „apstinencijsko tijelo”. Među građanima koji se suzdržavaju od izbora uvjerljivo vode oni koji su kao razlog naveli „Ne zanima me politika”, njih je 18,5 %, dok je onih koji su rekli da nisu imali za koga glasati 11 %.

Iza ovih odgovora se očito krije negativan stav o politici općenito, nešto naslijeđeno iz prošlih vremena kad je bavljenje politikom po općem mišljenju bilo prilično opasno, pa su brižni roditelji savjetovali svojoj djeci: “Samo ne diraju u politiku. Radi svoj posao, budu stručnjak, neka te trebaju, ali politiku zaobilazi u širokom luku.” To je neka opća uputa za preživljavanje u olovnim vremenima. Nešto od toga duha doklatarilo se i do danas, kad se situacija iz temelja promijenila. Dio mladih i danas politiku doživljava kao nešto dosadno, uškopljeno i u temelju nemoralno. U spomenutoj anketi je pak začuđujuće malen postotak onih koji su izjavili da su se razočarali u politiku. Svega 1%. To mi se nikako ne čini točnim. Ne mislim pri tome na obradu ankete, nego na to jesu li izborni apstinenti ozbiljno razmislili o stvarnom razlogu zbog kojega ne izlaze na izbore. Točnije, što se krije iza toga „ne zanima me” ili „nema adekvatnog kandidata”. Čini mi se da je osnovni razlog zapravo ono što je navelo najmanje anketiranih: razočaranje. Velik je dio onih koji apstiniraju prije izlazio na izbore, a to više ne čine jednostavno zato što su se razočarali. Biti za nekoga od izbornih kandidata u biti je navijačka pozicija, čovjek je stavljen u situaciju da svakodnevno prati postupke, govore ili izjave svoga kandidata i kroz kampanju se prilično veže za njega. Čini mi se da se birači, čak i kada glasaju za manje zlo, kako se to kod nas kaže, s vremenom obično nekako srode s tim „manjim zlom” i onda to postaje njihov izbor. Pobjeda drugoga kandidata doživljava se i kao osoban poraz, a moguća vladavina drugih kao kakva apokaliptična vizija. Bit će strašno ako nam Bandić bude predsjednik, kažu jedni, drugi pak vele da će strašnije biti ako to postane Vidošević. Neki su sigurni da treba prodati imovinu i iseliti se iz zemlje ako na Pantovčak zasjedne Primorac. Za mnoge je birače koji će postati apstinenti izborna kampanja povorka zastrašujućih likova i zastrašujućih budućnosti. Tu se uklapa i Milan Bandić sa svojim sloganom „Budućnost je naš posao”, koji mi se čini najbolje sročenim u kampanji. U ovakvom kontekstu taj nas slogan, međutim, može podsjetiti na antologijsku scenu iz filma „Cabaret” kad ljepuškasti mladić u nacističkoj uniformi krasnim hermafroditskim glasom pjeva: “Budućnost pripada meni.” Bandić, naravno, nije nacist, ali mnogi njegovu moguću pobjedu doživljavaju katastrofično kao da se kandidirao sam Göbbels.

Uvjeren sam stoga da osnovni razlog za odustajanje od izbora nije ravnodušnost, nego upravo suprotno: strah od razočaranja. Jer, ako pobijedi onaj drugi, život će odjednom stati i sve će se pretvoriti u katastrofu, sunce neće sjati, vode neće teći, mjesec će izgubiti sjaj. Stvar je, dakle, u tome što se s vjerom u politiku ovdje kod nas oduvijek pretjerivalo, pretjerivalo se do te granice da nam je moralo postati svejedno da ne poludimo. A kad nam je jednom postalo svejedno, ne postoji takav racionalni razlog koji bi nas ponovo natjerao pred glasačke kutije. To je zato što je ovaj razlog koji nas je kao birače otjerao zapravo duboko emotivan i da bi ga se samome sebi formuliralo, trebalo bi s tom istom osobom sasvim ozbiljno i iskreno popričati što, dakako, ne ide lako. Složit ćemo se da je najteže iskreno popričati sa samim sobom i utvrditi prave razloge zašto se na izborni dan ne igramo zaokruživanja, nego idemo, recimo u planine ili u toplice. Onda čitava ta euforija i sve to moguće razočaranje nekako prolazi mimo nas. Čak i ako se poslije izbora ne razočaramo, čak i ako je pobijedio naš kandidat, nakon kratkog veselja opet ćemo se razočarati. I to će razočaranje u „svoga” kandidata i u „svoju stranku” biti još dublje i razornije nego razočaranje zbog pobjede tuđeg kandidata. Postoji, dakle, ideja o tome da ćemo se u uvijek razočarati pa onda ne valja ni sudjelovati u izboru vlasti. Mi smo, naprosto, zemlja duboko razočaranih ljudi, ali nikako da to priznamo. Ni anketarima, a bome niti sebi.

Autor: Zoran Ferić

Izvor: Nacional.hr

Istraživanje Pulsa: Vesna Pusić jača je od Hebranga, Vidošević ispred Bandića

Dva tjedna prije predsjedničkih izbora mijenja se rejting kandidata koji imaju šanse ući u drugi krug s Ivom Josipovićem

U samo tjedan dana dogodio se potpuni preokret na ljestvici popularnosti predsjedničkih kandidata. Najnovije istraživanje, koje je agencija Puls od 7. do 13 prosinca provela za SDP, pokazuje da je Ivo Josipović sa nešto manje od 30 posto i dalje u značajnoj prednosti pred ostalima. No isto tako, nezavisni kandidat Nadan Vidošević, prema Pulsu, prvi put je od listopada pretekao Milana Bandića i to za nešto manje od 3 posto.

Pusić na 8,2 posto

Veliko je iznenađenje Vesna Pusić kojoj je u sedam dana rejting porastao za gotovo 3 posto, pa je pretekla uzdanicu puno jačeg HDZ-a Andriju Hebranga koji “pao” za 1,6 posto. Pusić dobiva 8,2, a Hebrang 7,1 posto.

Bandić je u većini istraživanja do sada držao, doduše labavo, ali ipak drugo mjesto. U ovom posljednjem Vidošević sa 14,3 posto bježi pred Bandićevih 11,8. Još jedan skok bilježi i Dragan Primorac koji je premašio 10 posto i došao na 10,6.

Istraživanja rejtinga predsjedničkih kandidata koja su u protekla dva mjeseca provodile različite agencije najbolje potvrđuju kako će predstojeći izbori biti potpuno neizvjesni jer se poredak među prvih šest stalno mijenja i jedino je SDP-ov kandidat Ivo Josipović ostajao čvrsto na prvoj poziciji.

Duga kampanja

Razlog Josipovićeva stalnog vodstva dijelo vjerojatno leži i u činjenici što je prvi objavio kako želi biti predsjednik pa je kampanju počeo voditi još ljetos, a posljednja istraživanja zabilježila su i porast njegovog rejtinga za više od 3 posto.

Bandiću je s druge strane odugovlačanje s kandidaturom očigledno samo štetilo jer dok je u listopadu prije nego je i službeno rekao “želim biti predsjednik Hrvatske” dobivao 17%, dva mjeseca kasnije pao je na 11,8 pa se razlika između njega i Vidoševića najprije smanjila na 1%, da bi ga Vidošević petnaestak dana prije izbora i pretekao.

No, zato je “upalila” kampanja Dragana Primorca koji je počeo sa 4,8 u listopadu, a danas je na iznad 10%. On najviše uzima Hebrangu jer kako njemu rejting raste tako se HDZ-ovom kandidatu smanjuje, pa ne čudi što Hebrang najviše napada Primorca.

Izvor: Jutarnji.hr

Sljedeća stranica »