Bandić: Braniteljima ću vratiti dignitet

Milan Bandić, predsjednički kandidat od ranoj je jutra krenuo na turneju po Zadarskoj županiji. Mještanima općina i gradova koje je posjetio, dijelio je sadnice maslina, a najmlađe je obradovao nogometnim loptama s natpisom svojega imena. Starije mještanke Posedarja u kojem se okupilo 200-tinjak ljudi Bandića su očekale pjesmom “Evo zore, evo dana, evo nama Bandića Milana”. Prije nego se popeo na pozornicu, iz razglasa se orio Thompson, no glazba je ubrzo utišana. Obraćajući se mještanima Posedarja, Milan Bandić je kazao kako će kao budući predsjednik napraviti sve da hrvatskim braniteljima i Domovinskom ratu vrati dignitet i da su hrvatski branitelji ti zbog kojih se i kandidirao.

- Na žalost u 19 godina ni jedna Vlada ni predsjednilk nisu podvukli crtu razdjelnicu i proglasili hrvatske heroje, a ja ću učiniti sve da Domovinskom ratu i hrvatskim braniteljima vratim dignitet. Želim Hrvatsku gospodarskog prosperiteta, socdijalne pravde i jednake šanse za svvih. Uvijek ću čuvati dostojanstvo ove zemlje – govorio je Bandić s pozornice.

Uvjeren u pobjedu na predsjedničkim izborima, Bandić je kazao kako će premijerki Kosor već u siječnju predložiti izradu strategije ravnomjernog razvoja Hrvatske.

- Ja sam samo šljaker i slušam ljude. Oni koji su pljunuli na mene pozivam da izvade sve iz ladica ali neka ne idu ispod pojasa. Nisam nikad uzeo ni kune i nisam se kandidirao zbog moći i love – kazao je Bandić.

Milan Bandić nije htio komentirati optužbe iz stožera Ive Josipovića o dodatku ekstra minuta na televiziji. Poželio mu je tek, kao i ostalim kandidatima, sve najbolje u kampanjii.

Na upit da li će večeras podržati ministra Božidara Kalmetu, Bandić je rekao da je to pitanje za premijerku Kosor i da on Kalmetu nije niti doveo u Vladu.

Najavio je da kao budući predsjednik neće uzurpirati rezidenciju na Brijunima i da tamo neće ljetovati.

Našalio se i na račun svoje brade koju kaže, nije obrijao od pada Vukovara, 18. studenog 1991. godine.

Naravno, Bandić nije ni propustio u Posedarju pomaziti ni zlatnog retrivera.

Milan Bandić u nastavku turneje po zadarskoj županiji prisustvovao je i nogometnoj utakmici Zadar – Hajduk, nakon koje je popio piće u kultnom kafiću Lloyd pokraj katedrale Sv. Stošije. Tamo se sastao i sa zadarskim nadbiskupom msgnr. Ivanom Prendžom. No, o čemu su razgovarali nije htio otkriti. Prije večerašnjeg nastupa Prljavog kazališta, službenog benda njegove kampanje, Bandić se obratio okupljenim Zadranima kojih se na zadarskih rivi okupilo nekoliko tisuća.

- Ja nemam stranku, moja stranka jedina je Hrvatska, ali imam vas, i preduvjet da bi mogli napraviti gospodarsku strategiju i besplatno obrazovanje, penzije za umirovljenike, i vratiti povjerenje i dignitet hrvatskim braniteljima. Od 2. veljače više ništa neće biti kao što je bilo. Ujedinit ćemo naciju zajedno i otvoriti put gospodarskom prosperitetu – kazao je Milan Bandić.

Izvor: Večernji.hr

Mesić neće Bandića za nasljednika

HRVATSKI PREDSJEDNIK pred suradnicima sve češće Milana Bandića opisuje kao opasnog populista

Hrvatski predsjednik Stjepan Mesić snažno se suprotstavio mogućnosti da ga naslijedi Milan Bandić. Mesić sve češće u internim razgovorima s bliskim suradnicima opisuje zagrebačkog gradonačelnika kao populista čiji bi izbor za predsjednika Republike bio vrlo opasan. Prema informacijama iz predsjedničkog ureda tri su razloga zbog čega je raskinuto donedavno prilično čvrsto savezništvo dvojice moćnih političara: Bandićevo priklanjanje stajalištima što ih zagovaraju Crkva i konzervativni klerikalni krugovi, njegovo koketiranje s desnicom i kritičarima antifašizma te oslanjanje na sumnjive poslovne krugove.

Zbog ta tri grijeha Mesić definitivno neće pozvati građane da glasuju za Bandića, štoviše, iskazat će maksimalnu benevolentnost bude li se u idućih mjesec dana suzdržao od otvorenog napada na SDP-ova disidenta. Nacional je to doznao od osobe iz Mesićeva najpovjerljivijeg kruga, a tijekom vikenda to su potvrdila još dva pouzdana izvora. Sad je posve očito da Mesić nipošto ne želi vidjeti Bandića kao idućeg predsjednika Republike. Prvi nagovještaj razlaza nazirao se u prošlotjednom Mesićevu intervjuu za Nacional.

Na pitanje o njegovim sukobima s crkvenim vrhom uslijedila je neočekivana reakcija predsjednika Republike: “Isto je s nekim ljudima koji su do 1990. bili u Savezu komunista. SK se transformirao u Socijaldemokratsku partiju te godine, ali to ne znači da su se reformirali i ti nekadašnji komunisti i postali socijaldemokrati. A sada su oni postali pravi vjernici i javno viču kako je konačno došlo vrijeme da pravi vjernik dođe na mjesto predsjednika Republike Hrvatske.” Mesić je odbio eksplicitno odgovoriti na koga je mislio, ali iz njegova istupa očito je da je riječ o Bandiću. U ponedjeljak ujutro iz Mesićeva ureda stigla je poruka da predsjednik prije završetka prvog izbornog kruga ne želi govoriti o pojedinim kandidatima. Isto se odnosi i na Milana Bandića, prenijeli su suradnici Stipe Mesića. Međutim, kad se apstrahiraju protokolarne izjave, očito je da Mesić i Bandić nakon cijelog desetljeća suradnje više nisu u dobrim odnosima. Pristojno se pozdrave pri javnim susretima, ali to je sve, iako je predsjednik Republike još proljetos smatrao da su u SDP-u pogriješili kad kao svog kandidata nisu istaknuli Zlatka Komadinu ili Milana Bandića.

Kako se Bandić sve direktnije promovirao kao kandidat, tako je kod Mesića jačao otklon od dojučerašnjeg bliskog političara s kojim se slagao o većini pitanja. Razlaz je kulminirao nakon objavljivanja Bandićeve kandidature i od tog trenutka njih dvojica su se našli na suprotnim stranama. Kod Mesića je definitivno prevladalo uvjerenje da bi Bandićev izbor bio loš jer bi u velikoj mjeri označavao prekid kontinuiteta politike koja se nakon 2000. vodi iz Ureda predsjednika Republike. Ukratko, radi se o tri bitna pitanja na kojima su se razišli Bandić i Mesić, a to su različite poslovne grupacije na koje se oslanjaju, politika prema Katoličkoj crkvi i čuvanje antifašističke baštine. Mesić je uvjeren da će Bandić na sva ta tri područja voditi politiku koja je drukčija od njegove. Kad se radi o poslovnim krugovima, nije tajna da predsjednik Mesić ima svoje favorite, recimo, među njih je spadao donedavni šef Ine Tomislav Dragičević, ali i direktori raznih javnih poduzeća. Jedan od primjera tih razlika vidljiv je u moćnom građevinskom lobiju, gdje Bandić promovira IGH i Juru Radića, dok je Mesić blizak Ingri i Igoru Oppenheimu, koji je pak u sukobu sa zagrebačkim gradonačelnikom.

Bandićeva pobjeda vjerojatno bi donijela kadrovske promjene u većini javnih poduzeća i na dio vodećih položaja došle bi osobe od njegova povjerenja. To znači i abdikaciju Mesićevih kadrova, na što sadašnji predsjednik ne želi pristati. Ovo je, ujedno, i jedan od razloga što je Mesić sklon podržati Nadana Vidoševića ako ovaj uđe u drugi krug. Manje se radi o Vidoševićevim menadžerskim potencijalima, a mnogo više o tome što on uglavnom ne bi dirao Mesićeve kadrove u gospodarstvu. Ništa manje značajan razlog nije ni tzv. pitanje crkvene politike. Bandićeva bliskost s Katoličkom crkvom iznimno je važan razlog zbog kojega ga se Mesić odrekao. Sadašnji predsjednik se gotovo cijeli svoj mandat sukobljavao s crkvenim krugovima, a spektar njegovih kritičara među klerom je impozantan – od Hrvatske biskupske konferencije koja okuplja cjelokupni hrvatski crkveni vrh, preko Vojnog ordinarija Jurja Jezerinca i njegova nekadašnjeg pomoćnika Anđelka Kaćunka, vodećih predstavnika benediktinaca pa do brojnih dijecezanskih svećenika koji su na misama i procesijama, ponekad implicitno, a češće potpuno otvoreno, Mesića nazivali izdajicom. Poznat je i dugogodišnji spor s Glasom Koncila i glavnim urednikom Ivanom Miklenićem, a crkveni napadi na šefa države događali su se i u inozemstvu, kao prije nekoliko mjeseci kad su Mesića u Münchenu napali demonstranti koje je nekoliko dana ranije pokrenuo član tamošnje Hrvatske katoličke misije fra Tomislav Dukić.

Crkva se pokušala distancirati od tog skandala, ali nepobitno je da je Dukić javno pozivao na demonstracije i najavljivao kako će u njima i osobno sudjelovati. Bandićev odnos s Katoličkom crkvom sasvim je drukčiji i u posljednje vrijeme može se govoriti o neprikrivenom savezništvu. Bandić već godinama ističe da je katolik i vjernik, a kao životne uzore navodi svoju majku i Boga. Ipak, mnogo je važnija materijalna dimenzija njegovih veza s Crkvom. Bandić je jedan od glavnih financijera Katoličke crkve i zahvaljujući milijunskim donacijama iz zagrebačkog proračuna, realizirani su brojni crkveni projekti. Novac koji se dijeli Crkvi iz Zagreba već godinama prema njegovim nalozima plasira se i u druge krajeve, od Slavonije i Bosanske Posavine do Hercegovine i Dalmacije. Svi koji održavaju kontakte s crkvenim krugovima već godinama znaju da je na Kaptolu, ali i među brojnim svećenicima, najpopularniji hrvatski političar upravo Milan Bandić. On je, posebno u posljednjih pet godina, popularniji negoli je to bio i donedavni HDZ-ov premijer Ivo Sanader, koji u najužoj obitelji ima časne sestre i svećenike. Ali, iz crkvene perspektive, Sanader je izbjegavao provoditi baš sve crkvene zahtjeve, dok je Bandić ispunjavao brojne zahtjeve.

Prema službenim podacima, Bandić je donirao 8 milijuna kuna biskupijama u Zagrebu, Zadru, Šibeniku i Đakovu, a to je samo dio novca koji je uplatio za crkvene potrebe. Zato ga je još Ivica Račan angažirao da diskretno uspostavi neformalnu komunikaciju između SDP-a i Crkve, no kako se Bandić udaljavao od socijaldemokrata, tako je slabila mogućnost suradnje Katoličke crkve i ljevice. Prije nego što je objavio predsjedničku kandidaturu posjetio ga je predsjednik HBK Marin Srakić. Razumije se da Srakić nije pozvao vjernike da glasuju za Bandića, ali dovoljna poruka bio je njegov javni dolazak u ured zagrebačkoga gradonačelnika. Desetak dana kasnije Milan Bandić se susreo sa skupinom od 300-tinjak svećenika i osim njega nije bilo drugih političara, a kamoli predsjedničkih kandidata. Bandić se u posljednje vrijeme priklonio Katoličkoj crkvi i njenoj permanentnoj kritici antifašizma. Čak je i Franjo Tuđman shvaćao važnost kontinuiteta sadašnje Hrvatske s antifašističkim pokretom iz II. svjetskog rata, a Mesić je uvjereni sljedbenik tradicija partizanskog pokreta. Unatoč sramotnim događajima, posebno 90-ih kad je srušeno više od tri tisuće partizanskih spomenika, službeno se ni jedna vlast nije distancirala od antifašističke tradicije. Cijelo to vrijeme Katolička crkva je jedina snažna institucija u Hrvatskoj koja tvrdi da je partizanski pokret bio zločinački i odgovoran za kasnije komunističke zločine. Ogromna većina svećenstva izrazito je antikomunistički orijentirana, pri čemu u njihovim kritikama nema distinkcije između antifašizma i komunizma.

Nominalno je sve donedavno Bandić pripadao drugoj strani. SDP je uvijek isticao tekovine antifašizma, što je jedan od razloga zbog čega je na udaru Katoličke crkve. Signifikantan je podatak da biskupi ili Glas Koncila, koji redovito koriste priliku za napad na liberalno-lijeve političare, njega nisu kritizirali ni u jednoj prigodi, a kamoli da bi podsjetili kako je godinama bio član SK. Bilo je pitanje vremena kada će Stipe Mesić napasti Bandića zbog koketiranja s desnicom. Mesić je beskompromisni branitelj antifašizma, zbog čega se sukobio čak i sa Zoranom Milanovićem kad je predsjednik SDP-a odlučio odati počast žrtvama križnih putova. U Bandićevu primjeru situacija je još dramatičnija i podjelu najbolje oslikava podatak da je ove godine Mesić bio na komemoraciji žrtvama ustaškog logora Jasenovac, a Bandić na Daksi zajedno s dalmatinskim svećenicima pokazao pijetet prema osobama koje su strijeljali partizani kad su 1944. oslobodili Dubrovnik. Među žrtvama s Dakse bilo je i nevinih, ali i dosta onih koji su surađivali s nacistima i ustašama. Za Katoličku crkvu svi su oni nevine žrtve komunističkog režima i odlaskom na komemoraciju Bandić je pokazao da se slaže s takvim razmišljanjem, koje je u potpunoj suprotnosti sa stavovima koje zastupa Mesić. Kao zagrebački gradonačelnik Bandić je omogućio nastup na Trgu bana Jelačića vodećem desničarskom pjevaču Marku Perkoviću Thompsonu, čiji koncerti tradicionalno počinju usklikom “za dom spremni”.

Mesić je žestoki protivnik Thompsona, a nedavno je zatražio smjenu šefa diplomacije Gordana Jandrokovića, koji je pokušao uvjeriti švicarske vlasti da u svojoj zemlji omoguće nastup desničarskog muzičara. Dodatni element razlaza treba tražiti i u potpori koju Bandić dobiva od raznih braniteljskih udruga. U većini slučajeva ratni veterani su žestoki Mesićevi kritičari i povremeno ga optužuju za izdaju Domovinskog rata i suradnju s Haaškim tribunalom. Za razliku od Mesića, pripadnici braniteljskih udruga snažno podržavaju Bandića, koji im je u Zagrebu dodijelio stanove i osigurao zapošljavanje, a materijalno je pomagao veteranskim ograncima u drugim mjestima u Hrvatskoj. Bandićevu predsjedničku kandidaturu podržava i HDSSB, stranka čiji je utemeljitelj odbjegli ratni zločinac Branimir Glavaš. Ta podrška samo je još jedan dio mozaika među razlozima koji su Stipu Mesića naveli na stav kako bi pobjeda Milana Bandića bila prilično opasna za Hrvatsku. Mesić se boji kako će u slučaju Bandićeve pobjede biti temeljito rekonstruirana politika koju je kao predsjednik države stvarao u proteklom desetljeću. Umjesto odvajanja Crkve i države, vratit će se stanje iz mandata Franje Tuđmana, kada su biskupi bili rado viđeni gosti u predsjedničkom uredu. Konzervativni katolički kler dobit će saveznika na najvažnijem političkom položaju u zemlji i u pitanje će doći i tekovine ZAVNOH-a i antifašizma. Nitko ne očekuje da će Bandić koketirati s ustaštvom, ali već i priklanjanje politici koju zagovaraju biskupi izazvalo bi proces svojevrsne demesićizacije.

Dijelom zbog vlastitog ega, ali prije svega zbog principijelne politike koju je vodio otkako je izabran, Mesić ne želi pristati na takav razvoj političkih prilika u Hrvatskoj. Hrvatski predsjednik još uvijek se odbija decidirano izjasniti o tome koga bi volio vidjeti kao svog nasljednika, ali jedno je sigurno – to nipošto nije Milan Bandić.

Izvor: Nacional 24.11. (str. 10-12)

Protivni eutanaziji, ali oprezni s Thompsonom

Iako se pitanja ne tiču ovlasti predsjedničkih kandidata niti o njima govore u svojim programima, odgovori na pitanja ipak govore ponešto o njima

Dva dosadašnja hrvatska predsjednika svoje su mandate, bez obzira na razlike u ovlastima, snažno obilježila i svojim svjetonazorima i vrednotama za koje su se zalagali. Tako će svjetonazor biti važan i u funkcioniranju, ali i društvenom utjecaju novog hrvatskog predsjednika. Nekoliko predsjedničkih kandidata stoga smo priupitali što misle o nekim pitanjima koja se ne tiču njihovih ovlasti, o kojima ne govore u svojim programima, ali odgovori na ta pitanja govore ponešto o njima.

Kandidatima smo postavili pitanja koja se tiču hrvatske prošlosti, poput odnosa prema lustraciji, sadašnjosti, poput stava prema suradniku homoseksualne orijentacije, te budućnosti, poput pitanja proizvodnje biogoriva ili legalizacije eutanazije.

Sedam kandidata i jedna kandidatkinja potpuno su suglasni samo oko jedne teme: pri odabiru najbližih suradnika nevažna im je seksualna orijentacija mogućeg suradnika ili suradnice, bitno im je jedino da im ti ljudi budu pouzdani i odani.

Naši sugovornici složili su se oko još jedne teme, ali ne u sadržaju odgovora, već u pristupu – najveći oprez iskazali su odgovarajući na pitanje o Thompsonovim koncertima na javnim gradskim prostorima. Mali otklon u odgovorima u odnosu na većinu postoji samo kod Damira Kajina i Vesne Pusić koji su se založili – ali ni oni bezuvjeto – za zabranu Thompsonovih nastupa na zagrebačkom Trgu bana Jelačića ili dubrovačkom Stradunu.

Najraznolikije odgovore dobili smo na pitanje o lustraciji gdje dva kandidata smatraju da ju je trebalo provesti, tri vjeruju da je za to prekasno ili da početkom 90-ih, zbog rata, to nije bilo moguće, a troje ih se protivi lustraciji. Ivo Josipović jedini je kandidat koji se dugoročno, ali pod strogo definiranim uvjetima, kategorički ne protivi eutanaziji. S druge strane, Milan Bandić jedini se usprotivio proizvodnji poljoprivrednih kultura za biogorivo.

Pitanja kandidatima

1 Treba li dopustiti održavanje koncerata Marka Perkovića Thompsona na Trgu bana Jelačića u Zagrebu ili na dubrovačkom Stradunu?

2 U slučaju da imate dva kandidata za isto mjesto savjetnika u Uredu predsjednika s istim kvalifikacijama, bi li činjenica da je jedan od njih deklarirana homoseksualna osoba bila prednost ili nedostatak pri zapošljavanju?

3 Je li Hrvatska pogriješila što nije provela lustraciju?

4 Treba li u Hrvatskoj zakonski dopustiti eutanaziju i u kojim slučajevima?

5 Treba li svijet i Hrvatska, u ime zaštite okoliša, a u trenutku kad cijene hrane rastu, uzgajati poljoprivredne kulture za pogonsko gorivo automobila?

Milan Bandić, nezavisni

1. O THOMPSONU: Koliko znam on ne krši zakone. Kada će njegove pjesme pozivati na mržnju i nacionalnu nesnošljivost prvi ću ga osuditi i predložiti zabranu njegovih nastupa. Koliko ja znam Perković je osudio ustaške zločine i njegove pjesme govore o ljubavi prema domovini. Čuo sam da je Thompson jednom pjevao pjesmu u kojoj se veličaju zločini ustaškog režima. To osuđujem jednako kao i nošenje simbola kvislinške vlasti. Pobornik sam svih oblika slobode javne riječi, i ne možemo čovjeka unaprijed osuditi zbog eventualnih provokatora koji će doći na njegov koncert.

2. O SURADNIKU DEKLARIRANOM HOMOSEKSUALCU: Za mene seksualna orijentacija ljudi ne igra nikakvu ulogu kada biram suradnike. Važni su mi poštenje, stručnost i iskustvo osobe. Na koncu imam među mnogobrojnim suradnicima i homoseksualaca.

3. O LUSTRACIJI: Dio zemalja bivšeg istočnog bloka proveo je lustraciju i to se pokazalo dobrom odlukom jer se njome razjasnila povijest. Nažalost, Hrvatska nije je bila u stanju provesti zbog rata i potrebe za nacionalnim jedinstvom. Iz tadašnje perspektive to je bila mudra odluka. No, zašto lustracija nije provedena nakon rata to bi trebalo pitati dosadašnje Vlade.

4. O EUTANAZIJI: Teško je gledati patnju bližnjega. Mnogi ljudi se unatoč patnji i boli odlučuju boriti do posljednjeg daha i to je ono što život čini dragocjenim. Kada bi ljudima oduzeli nadu i želju za borbom mislim kako bi izgubili i dio svoje ljudskosti.

5. O BIOGORIVU: Za Hrvatsku bi bilo pogrešno uzgajati poljoprivredne kulture za pogonsko gorivo. Proizvodnjom zdrave hrane možemo puno bolje profitirati na svjetskom tržištu.

Vesna Pusić, HNS

1. O THOMPSONU: Prvo procesuirati, onda pjevati. Sve što je poticanje na mržnju, nasilje i fašizam treba procesuirati. Što se ostalog tiče može pjevati.

2. O SURADNIKU DEKLARIRANOM HOMOSEKSUALCU: Bilo bi mi potpuno svejedno.

3. O LUSTRACIJI: Ne.

4. O EUTANAZIJI: Jako osjetljivo pitanje. Potrebna je ozbiljna stručna i društvena rasprava.

5. O BIOGORIVU: Trebaju nam raznoliki izvori energije pa tako i bioenergija.

Andrija Hebrang, HDZ

1. O THOMPSONU: Svi hrvatski građani isti su pred zakonom i moraju imati jednaka, Ustavom zajamčena, prava. To se odnosi i na Marka Perkovića Thompsona. Ni manje ni više.

2. O SURADNIKU DEKLARIRANOM HOMOSEKSUALCU: Nečija homoseksualna sklonost ne bi utjecala na moju odluku pri izboru savjetnika u Uredu predsjednika.

3. O LUSTRACIJI: Pogriješili smo, ali ratni uvjeti u kojima je Hrvatska živjela devedesetih godina jednostavno nam nisu dozvolili provođenje lustracije. Zato još uvijek snosimo posljedice zbog izostanka bilo kakve vrste lustracije.

4. O EUTANAZIJI: Ne. Kao liječnik, političar i čovjek strogo se protivim eutanaziji jer znam da ne postoji osoba koja bi mogla donijeti odluku da za nečiji život više nema nikakve šanse i da on treba prestati. Uvijek sam se zalagao za potpuno očuvanje života.

5. O BIOGORIVU: Treba. Dugoročno je očuvanje okoliša puno važnije od trenutačno loše ekonomske situacije u Hrvatskoj i svijetu.

Damir Kajin, IDS

1. O THOMPSONU: Ni na Trgu bna Jelačića, ni na Stradunu, ni u Areni ne treba mu dopustiti koncert dok se ne ogradi od poruka »Za dom spremni« i te propale zločinačke ideologije koja je na tom pozdravu počivala. Nakon toga bit ću prvi koji će se boriti da može slobodno putovati svijetom.

2. O SURADNIKU DEKLARIRANOM HOMOSEKSUALCU: Iako me neki od njih drže homofobom, ja to nisam, ali nisam ni da usvajaju djecu, no kada je riječ o radnom mjestu, nije mi bitno kojeg ste nacionalnog, vjerskog, spolnog opredjeljenja, već da ste mi vrijedan i lojalan suradnik.

3. O LUSTRACIJI: Nije. Što bi otkrila? Da je Tuđman bio visoki oficir JNA ili da je 90-te HDZ bio pribjeglište i za dobar dio bivših udbaša. Ako tako gledamo, šteta da lustracija nije sprovedena, ali moj odgovor je ne.

4. O EUTANAZIJI: Bog daje, Bog uzima. Protiv sam eutanazije i ne želim stupnjevati u kojem bi ona slučaju bila dopuštena. Znam da ima osoba koje bi zbog boli radije da ih nema, ali ja sam sklon mišljenju da se do zadnjeg časa treba boriti za nečiji život.

5. O BIOGORIVU: U Hrvatskoj ima milijun hektara neobrađenog poljoprivrednog zemljišta. Stoga, prostora za uzgoj kultura za proizvodnju hrane, ali i »nafte« ima, ali ono što je za nas veći problem od ove dileme je zašto Hrvatska mora uvoziti hranu za 2 milijarde dolara i zašto nismo u stanju sami sebe prehraniti. Prema tome, nismo mi te sreće da izoremo neobrađeno i dođemo do kultura za pogonsko gorivo automobila.

Ivo Josipović, SDP

1. O THOMPSONU: Riječ je o skupovima na kojima se može očekivati kršenje javnog reda i mira isticanjem ustaškog znakovlja. Zato takav skup ne bi trebalo odobriti dok g. Thompson s potpunom sigurnošću ne uvjeri nadležne da je, kao organizator, osigurao da toga ne bude, kao ni pjesama kojima se zaziva nacionalna netrpeljivost.

2. O SURADNIKU DEKLARIRANOM HOMOSEKSUALCU: Ne zanima me seksualna orijentacija osoba s kojima radim.

3. O LUSTRACIJI: Lustracija očito nije bila moguća zbog potrebe da se osigura jedinstvo u obrani zemlje od agresije. Uz to, velika većina onih koji bi možda mogli doći pod udar lustracije, prešli su u HDZ, pa nije bilo za očekivati da tada vladajuća stranka otvori proces lustracije.

4. O EUTANAZIJI: Eutanazija će s vremenom biti dopustiva u velikoj većini razvijenih i prosvijećenih zemalja. Naravno, uvjeti moraju biti vrlo strogi, vezani uz terminalno oboljenje i patnju bolesnika, te njegovu jasnu volju da završi život.

5. O BIOGORIVU: Načelno, hrana i njena dostupnost ljudima na prvom je mjestu. Ali, Hrvatska ima dovoljno neobrađenog poljoprivrednog zemljišta da razumnom politikom može ostvariti i proizvodnju kvalitetne i jeftine hrane, a i poljoprivrednu proizvodnju za druge namjene, poput biogoriva.

Dragan Primorac, nezavisni

1. O THOMPSONU: Protiv sam bilo kakvih zabrana pa tako i zabrane bilo čijeg koncerta. Naravno, to podrazumijeva da na koncertu, bez obzira o kome se radilo, ne smije biti bilo kakvih ekscesa niti neprikladnih simbola

2. O SURADNIKU DEKLARIRANOM HOMOSEKSUALCU: Niti prednost niti mana. Jedino bitno je stručnost kandidata i profesionalno iskustvo za rad na mjestu za koje se javlja. Iako sam odgojen tradicionalno, smatram da seksualna orijentacija ne bi smjela biti odlučujući faktor nego prije svega znanje i stručnost.

3. O LUSTRACIJI: Nisam za »progon vještica«, ali isto tako smatram da se svako kazneno djelo, bez obzira tko ga je počinio, mora sankcionirati.

4. O EUTANAZIJI: Ovo je osjetljivo pitanje o kojem ni struka nije zauzela jasan stav, ne samo u Hrvatskoj. Ljudski život i dostojanstvo treba zaštititi, a kod eutanazije mnoga moralna i etička pitanja još uvijek su ostala neodgovorena.

5. O BIOGORIVU: Ne treba isključivati niti jedan alternativni izvor energije. Proizvodnja pogonskog goriva za automobile iz poljoprivrednih kultura u Hrvatskoj nije na tolikoj razini da bi ugrožavala proizvodnju hrane i ne treba je u ovom trenutku automatski ograničavati. Trebalo bi, međutim, poticati i sve druge alternativne oblike proizvodnje energije, od solarnih ćelija nadalje. To nam je, kao budućoj članici Europske unije i obaveza.

Josip Jurčević, nezavisni

1. O THOMPSONU: Opći interes hrvatskog društva je da se, po svim osnovama i vrstama, što više smanje mnogobrojne negativnosti, uključujući diskriminaciju, korupciju, nepotizam itd. Dakle, Thompsonu treba dopustiti samo ono što se dopušta i drugima.

2. O SURADNIKU DEKLARIRANOM HOMOSEKSUALCU: Savjetničko mjesto prvenstveno zahtijeva stručnost, moralnost i socijalnu odgovornost, a osobne sklonosti i orijentacije su prava privatnosti. Prema tome, deklarirana homoseksualnost ne bi bila ni prednost niti nedostatak.

3. O LUSTRACIJI: Ako Hrvatska želi biti pluralna građansko-demokratska država i društvo, nužno je provesti proces dekomunizacije, u kojem je lustracija samo jedan dio. Odgađanje tog neminovnog procesa je teška pogreška i nanosi nam goleme štete.

4. O EUTANAZIJI: Pravo na život je najvažnije ljudsko pravo, a eutanazija narušava to pravo. U Hrvatskoj je velik institucijski nered, te nas iskustvo uči da bi legalizacija eutanazije za neke slučajeve bila zlorabljena.

5. O BIOGORIVU: Zaštita okoliša je preduvjet biološkog opstanka čovječanstva, pa sam stoga, bez zadrške, veliki zagovornik čistih, naročito obnovljivih izvora energije. U Hrvatskoj i svijetu postoje goleme neiskorištene površine za proizvodnju i hrane i pogonskog goriva, pa tu nema međusobne konkurencije, a cijene hrane rastu iz savim drugih, necivilizacijskih i nemoralnih, razloga.

Nadan Vidošević, nezavisni

1. O THOMPSONU: To je pitanje interesa i stava pojedinoga grada i komercijalnog interesa izvođača.

2. O SURADNIKU DEKLARIRANOM HOMOSEKSUALCU: Ni jedno ni drugo, presudilo bi ono intuitivno što svi imamo.

3. O LUSTRACIJI: Hrvatska jednostavno nije imala prilike za tako nešto, a dvadeset godina kasnije, čini mi se da je prekasno.

4. O EUTANAZIJI: Ne.

5. O BIOGORIVU: To je jedan od najvećih izazova suvremenog svijeta. Svijet traži odgovore kada su u pitanju i hrana i energija u budućnosti i tu odgovor niti je jednostavan niti je jednoznačan.

Izvor: Novi list