Analiza troškova: Primorac svaki glas platio 71, Bandić 36, a Josipović 6 kn

Premda nije ušao u drugi krug izbora, neovisni kandidat Dragan Primorac najskuplje je platio glas svakog svog birača. Čak 71 kunu! I tako ispao najveći gubitnik.

Dva utega

Slijedi ga još pet kandidata čiji su novčani ulozi u svakog glasača bili viši nego oni Ive Josipovića koji je premoćno ušao u drugi krug predsjedničkih izbora. Naime, kandidat SDP-a za svaki je birački glas uložio tek šest kuna, a dobitak mu je bio – rekordan.

Iako je i on ostao u igri za predsjednika, neovisni Milan Bandić ne može dijeliti isto zadovoljstvo. Jer u kampanju je ubacio najviše novca, ali je za to njegov broj na glasačkom listiću zaokružilo razočaravajuće malo ljudi. To, pak, znači da je Bandić svaki glas – skupo platio.

Malo više od spominjanog

A do podataka o tome koliko je svakog kandidat stajao svaki osvojeni glas došli smo tako što smo iznose uložene u promidžbu na televizijama i u tisku (uza sve ostale izdatke koji čine 50 posto ukupnih troškova), koje je za mjesec dana kampanje izračunao GONG i Transparency International, podijelili sa svakim glasom.

Pita li se pak PR-stručnjaka Krešimira Macana kakva je njegova procjena o troškovima svih kandidata, on kaže da je većina kandidata potrošila malo više od iznosa koje su dosad spominjali javno.

– To se prije svega odnosi na M. Bandića, čija bi kampanja mogla doći ukupno u prvom krugu između sedam i osam milijuna kuna – precizira Macan. Kako su televizije uvijek najveći trošak, procjenjuje da će Bandića slijediti Primorac s najmanje šest milijuna kuna. Nadan Vidošević mogao bi ostati u planiranih 5,5 milijuna kuna, a tu je i Josipović koji je svoju poziciju favorita iskoristio da sačuva što više novca za drugi krug.

– Hebrang je imao relativno skromnu kampanju pa će vjerojatno proći s manje od pet milijuna kuna. A svi ostali idu od 2,5 milijuna naniže. Recimo, do skromnih 600.000 D. Kajina ili jako skromnog J. Jurčevića koji spominje nekoliko desetaka tisuća kuna – kaže Macan.

Mesić u 2. krugu sa 1,1 milijun glasova, koliko sad imaju tri kandidata zajedno

Iako se može raspravljati o tome je li odziv na izbore – jer birački popisi nisu sređeni – zapravo veći od službenih 44 posto birača, ipak apsolutne brojke govore da kandidati koji ulaze u drugi krug znatno zaostaju za podrškom koju su dobivali kandidati 2000., pa i 2005. godine, kad je bilo posve sigurno da će drugi mandat dobiti Stjepan Mesić. Prije deset godina Mesić je u prvom krugu dobio 1,1 milijun glasova, što je točno koliko su sada dobila sva tri prvoplasirana kandidata zajedno. Doduše, 2000. godina bila je prijelomna u hrvatskoj povijesti, birači su i glasovima htjeli sudjelovati u teško iščekivanim promjenama. No, ni sad situacija u Hrvatskoj nije nimalo sjajna, očito nas čekaju teške godine, no birači su ipak radije ostali u znatno većem broju kod kuće.

Kako bilo, analitičari tvrde da nije dobro to što je šansu za Pantovčak dobio i kandidat iza kojega je jučer stalo manje od 300 tisuća glasača, točnije 292 tisuće građana. Mate Granić prije deset godina imao je dvostruko više, 600 tisuća glasova, ali ipak nije uspio ući u drugi krug. Sada pak kandidat najjače stranke, Ivo Josipović, iza sebe ima tek nešto više od gubitnika Granića, ukupno 640 tisuća glasova. Podrška Stipi Mesiću u drugom krugu brojka je o kojoj će treći hrvatski predsjednik, po svemu sudeći, moći samo sanjati, jer iza Mesića je stalo 1,4 milijuna građana. Sad je pak na biralištima ukupno bilo 1,9 milijuna birača. Ma tko od dvojice pobijedio u drugom krugu 10. siječnja, teško je očekivati da će dostići Mesićevu popularnost koja u deset godina nije padala ispod 65 posto.

Izvor: Vecernji.hr

Više nije smiješno: Bandić je pred vratima drugog kruga

Kakav je to predsjednički kandidat koji nema ništa za reći? Ili još gore, onda kad progovori poželimo da se nikad nije oglasio i da zauvijek zašuti? I uopće, kakva je to zemlja u kojoj ovakav kandidat po svemu sudeći ulazi u drugi krug predsjedničkih izbora?

Svatko onaj tko je gledao Milana Bandića u debati HTV-a zna o čemu se radi. Dosta smo se smijali Bandiću, Forrestu Gumpu predsjedničke kampanje. Dosta smo se rugali njegovu striptizu na Sljemenu, puzanju po snježnim spomenicima, rogobatnom engleskom jeziku te totalnoj, nezamislivoj i zato šokantnoj ignoranciji. Vrijeme je da se počnemo brinuti. Jer najveća opasnost predsjedničkih izbora lupa na vrata drugog kruga.

Toga je svjestan svatko onaj tko je promatrao Bandića u Hloverkinu studiju u utorak navečer. Svatko onaj tko je vidio njegove oči. Jeste ih vidjeli? Beživotne, umorne oči koje gledaju u prazno i ne govore ništa. Bandić nije ništa govorio i nitko ga nije ništa pitao. Nitko se – a naročito ne Hloverka – nije usudio žešće se okomiti na njega na troškovima kampanje, na korupciji, bezobrazluku, ignoranciji…

Bandić je platio da ne mora govoriti

On misli da je platio da ne mora govoriti. Potrošio je desetke milijuna kuna da spere i opere sve ono što ga čini najgorim izbornim kandidatom. Izbjegavao je sučeljavanja da ne bi morao odgovarati na pitanja. Onda je došao na završno sučeljavanje, uvalio se u fotelju i odspavao tri sata neviđene dosade. I svima pokazao kako se ponaša čovjek koji ulazi u drugi krug.

Svi koji bolje poznaju Bandića znaju da on gotovo nikad ne odgovara na pitanja. On drži monologe. Izdaje naredbe. Baca floskule. Bulji u prazno. Ne pokazuje emocije. Čak ni inteligenciju. Osim one primordijalne, iskonske koja mu omogućava da ostvari sve što želi u ovakvoj državi.

On je marioneta u tuđim rukama. U rukama onih koji ga financiraju i podržavaju na putu do Pantovčaka. Kad Vesna Pusić govori o tome da ljudi moraju izaći na izbore jer se u debati “vidi kakve nam sve opasnosti prijete ako ne izađu”, onda je mislila u prvom redu na Milana Bandića.

Ivo Josipović je loš kandidat, ali je zadnja prepreka

Ovo zaista više nije smiješno. Bandić nije jedini isprazan, ni jedini korumpiran, ni jedini moralno i svejtonazorski suspektan. Ali on je sve to zajedno. Ivo Josipović je loš kandidat i neće biti dobar predsjednik. Ali kako sada stvari stoje, najkorisniju stvar koju mopže učiniti jest da se ispriječi između Bandića i Pantovčaka. On je zapravo posljednja prepreka. Nije baš neka, ali je zadnja.

Unatoč svoj samohvali o kaktusu, ne treba se previše nadati da će se Josipović znati boriti protiv Bandića i još važnije, onih u čije ime se kandidira. Nije to pokazao u kampanji, pa neće ni na Pantovčaku, ako se ikad na njega uspentra. Izbjegavao je sukob s Bandićem, govorio o korupciji kao da govori o globalnom zatopljenju – nečem općenitom i nedokučivom – i igrom sudbine (i silom prilika) nametnuo se kao jedina oporbena nada na razvalinama post-sanaderovske Hrvatske.

I takav kandidat predstavlja zadnju prepreku Bandićevoj pobjedi. I zagrebački gradonačelnik imao je očajnu kampanju. Žonglirao je sloganima, uveseljavao gafovima, gušio plakatima, nasmijavao kvaziinicijativama, šokirao spavanjem u debatama. I kao takav, svejedno je doteturao do drugog kruga. Ne ostavlja dojam čovjeka u zamahu, kandidata s momentumom, poletnog i nedodirljivog, onog koji krči put i nitko ga ne može zaustaviti. Ali unatoč tome, mogao bi se ugurati u drugi krug. A tamo je sve moguće.

Sve je moguće, pa i to da najgori pobjedi

Moguće je da Josipovićevi birači dignu ruke jer misle da su sve obavili u prvom krugu. Moguće je da odu na skijanje, da se mobiliziraju kandidati desnice, da Bandić napravi nešto izvanserijski. Da meteor pogodi Zemlju. Sve je moguće, pa i to da najgori kandidat pobijedi. Bandić, ne Josipović. A onda kreće lavina posljedica: od sramote i nelagode, do rušenja SDP-a i formalnog pokroviteljstva korupcije i organiziranog kriminala. Bandić je bio zagrebački kum, sad će postati hrvatski kum. Ili Kum.

Nije, dakle, ništa smiješno. Stvarno nije. I kad Bandić posrće na snijegu, skuplja glasove. Kad laže o troškovima kampanje, skuplja glasove. I kad šuti i kad baljezga, skuplja glasove. I stvarno, došlo je vrijeme da se zamislimo nad sudbinom. Da se mobiliziramo. Jer Bandić je pred vratima.

Autor: Tomislav Klauški

Izvor: Index.hr

Tko to može platit: Bandić do sada već potrošio više od 15 milijuna kuna

Milan Bandić, još sinoć na Prisavlju govorio je u sučeljavanju predsjedničkih kandidata kako vrlo malo troši u kampanji te da će na koncu potrošiti malo više od ostalih kao i da su mu dosadašnji troškovi oko 2.5 do 3 milijuna kuna. Štoviše Bandić je rekao kako će ukupno potrošiti do 7 milijuna kuna što je izazvalo podsmijeh ostalih kandidata.

A gdje su jumbo plakati, Prljavo kazalište, stožer…

Današnje istraživanje GONG-a dalo im je za pravo jer je Bandić samo za objavljivanje reklama na televiziji i dnevnim novinama do sada potrošio 5.2 milijuna kuna bruto. U taj iznos nije uključena i izrada spota odnosno reklama, kao ni ostali troškovi kampanje od prijevoza pa do angažiranje popularnih pjevača do postavljanja bina. Isto tako nisu uključeni ni troškovi postavljanja jumbo plakata, a da i ne govorimo o troškovima njegova izbornog stožera. Mnogi kažu kako se njegova kampanja opasno približila brojci od 20 milijuna kuna.

Bandić je od tog ukupnog iznosa 2.5 milijuna kuna potrošio na objavljivanje reklama na HTV-u a 2.4 milijuna kuna na oglase u dnevnim novinama dok je oglase u magazinima platio 136.500 kuna. Dragan Primorac drugi je kandidat po rastrošnosti kada je riječ o reklamama. Prema istom istraživanju potrošio je ukupno 4.1 milijun kuna na oglašavanje, a od toga iznosa malo više odčetiri milijuna potrošio je na TV reklame.

Vidošević na 2,8 milijuna kuna

Nadan Vidošević platio je svoje reklame 2.8 milijuna kuna, Andrija Hebrang 1.8 milijuna kuna, a Ivo Josipović 1.7 milijun kuna. Vesna Pusić predvodi donju listu tablice kandidata jer je potrošila svega 236 tisuća kuna, Vesna Škare Ožbolt 121 tisuću, Kajin 62 tisuće. Miroslav Tuđman 51 tisuču, a Boris Mikšić malo više od 31 tisuće kuna.

GONG je svoje istraživanje napravio u suradnji s Mediom Plus, odnosno projektom agencije Ipsos Puls koja uključuje praćenje oglašavanja u netelevizijskim medijima, kao i s AGB Nielsen Media Research koja je istraživala gledanosti TV programa i praćenje oglašavanja na TV postajama.

Podaci do 20. prosinca

Podaci u izvještaju odnose na razdoblje od početka kampanje pa zaključno sa 20. prosincem ove godine, napominju u GONG-u, dodajući kako svi iznosi prikazani u izvještaju predstavljaju bruto vrijednost zakupljenog oglasnog prostora koja se izračunava prema važećim službenim cjenicima medija te koja ne uključuje popuste.

U podatke o oglašavanju na TV-u uključeno je oglašavanje na 4 nacionalne TV postaje. U podatke o oglašavanju u tiskovinama uključene su sve dnevne novine te većina tjednih tiskovina uključenih u projekt praćenja, a koje su izašle u navedenom periodu.

Podaci o vanjskom oglašavanju će biti uključeni u finalni izvještaj, ali samo na razni ukupnog iznosa bruto vrijednost zakupljenog oglasnog prostora od strane svih kandidata, napominju u GONG-u.

Izvor: Index.hr

Primorca financiraju Andabak, VPŠ Libertas i brat

Jako Andabak s dva milijuna kuna, Visoka poslovna škola Libertas sa 246.000 kuna i brat Damir sa 90.000 kuna glavni su financijeri predsjedničke kampanje Dragana Primorca.

Dragana Primorca mediji su izdvojili kao kandidata koji je potrošio najviše novca na svoju kampanju, što je izazvalo veliko zanimanje javnosti za njegove izvore financiranja.

Priču o transparentnosti podgrijao je i DIP objavivši da je Primorac nakon isteka zakonski predviđenog roka predao izvješće o visini i izvorima sredstava prikupljenima za troškove izborne promidžbe.

Na pitanje tportala kako to da se kao kandidat koji se neprestano poziva na transparentnost komentira svoje probijanje roka Primorac je odgovorio da nije zakasnio i da je sve predao u roku. Ostale financijere Dragana Primorca i ostalih kandidata možete pronaći na stranici izbori.hr.

Izvor: Tportal.hr

180 prosjećnih plaća: Josipović u 11 dana potrošio skoro milijun kuna!

Ivo Josipović objavio je prvo privremeno financijsko izvješće po kojem je za kampanju od 19. do 30. studenoga potrošio 943.560 kuna, od toga više od polovice za oglašivanje.

Prema izvješću u spomenutom su razdoblju ostvareni prihodi od 993.300 kuna – 900.000 kuna vlastita novca SDP-a, 15.000 kuna od pravnih i 78.300 kuna od fizičkih osoba.

U izbornom stožeru Ive Josipovića na osobni uvid dostupan je i popis donatora kampanje, koji će, kako nalaže i zakon, nakon izbora biti i javno objavljen.

U ukupnu trošku od 943.560 kuna oglašivanje (vanjsko oglašivanje, radio i tisak) je sudjelovalo s 534.880 kuna, promidžbeni materijal s 205.000 kuna, a organizacija skupova s 203.680 kuna.

Ako se uzme u obzir da prema posljednjim podacima prosječna plaća osoba zaposlenih kod pravnih osoba iznosi 5236 kuna, dolazi se do podatka da je Josipović u 11 dana potrošio oko 180 prosjećnih plaća.

Financijska izvješća su privremena jer uključuju dokumentaciju koja je dostupna do trenutka zaključenja izvješća, navodi stožer koji će, uz prvo izvješće, do kraja kampanje objaviti još tri izvješća – drugo 12. prosinca, treće 20. prosinca i četvrto 3. siječnja 2010.

Izvor: Net.hr

Naknada troškova: Recesija i za izbornu promidžbu

Vlada je odlučila da će svi predsjednički kandidati koji dobiju najmanje 10% glasova kao naknadu za troškove izborne promidžbe dobiti po 250.000 kuna.

Do sada je naknada za troškove izborne promidžbe za kandidate koji su dobili najmanje 10% glasova iznosila 500.000 kuna, no Vlada je to sada prepolovila.

Pravo na naknadu predsjednički kandidati ostvaruju nakon što Državno izborno povjerenstvo objavi rezultate izbora.

U 12 dana najmanje 10.000 pravovaljanih potpisa

Rokovi za predsjedničke izbore, 27. prosinca, počeli su teći od ponoći. Svi koji se žele kandidirati za novog predsjednika u 12 dana, do 16. studenoga u ponoć, moraju prikupiti i Državnom izbornom povjerenstvu (DIP) dostaviti potpise najmanje 10.000 birača.

Obrasci za prikupljanje potpisa mogu se kupiti u prodavaonicama Narodnih novina ili skinuti s internetske stranice Državnog izbornog povjerenstva (DIP). Nakon isteka roka za kandidiranje, DIP će u roku od 48 sati utvrditi valjanost kandidatura i objaviti popis kandidata.

Objavom popisa u svim dnevnim novinama i na HTV-u počinje izborna kampanja, koja će trajati 37 dana, od 19. studenoga do 24 sata prije izbora, kada počinje izborna šutnja.

Osvoji li netko od kandidata većinu glasova svih birača koji iziđu na izbore, Hrvatska će u prvom krugu dobiti novog predsjednika. U protivnom, dva kandidata s najviše osvojenih glasova idu u drugi krug izbora, koji će se održati 10. siječnja. Pobjednik i novi predsjednik je onaj kandidat koji u drugom krugu osvoji više glasova.

Ako kandidati na ponovljenim izborima osvoje jednak broj glasova birača, izbor se još jednom ponavlja.

Izvor:  hrt.hr

Troškovi kampanje: Kandidati će trošiti 100.000 kuna na dan

Predsjednička kampanja trajati će dulje od mjesec dana što, prema najavljenim proračunima kandidata, znači da će trošiti oko 100.000 kuna na dan.

Rekorder predsjedničke utrke je Boris Mikšić koji predviđa da će u izbornoj utrci potrošiti oko 10 milijuna kuna, piše Jutarnji list.

Prvi krug predsjedničkih izbora održat će se 27. prosinca, a bude li potrebno birači će drugi put izlaziti na birališta 10. siječnja 2010.

Novi predsjednik ili predsjednica na novu će dužnost stupiti na zadnji dan mandata Stjepana Mesića – 18. veljače 2010. godine.

Izvor: Net.hr

Kajin: U kampanju sam ušao kao partizani ‘41.

“Cijelu se karijeru borim za malog čovjeka, a tako izgleda i moja predsjednička kampanja. Dok ostali kandidati imaju snažnu razgranatu infrastrukturu, ja uglavnom radim sam i bez financijske podrške. Tako sam prije nekoliko dana u Bjelovar otišao vlastitim autom u kojem sam vozio dvadeset litara vina, a kada je skup završio, publiku sam počastio i pizzom jer za više od toga nemam novca”, opisuje Damir Kajin početak svoje predsjedničke kampanje. Unatoč skromnom medijskom interesu, saborski zastupnik Istarskog demokratskog sabora vjeruje da ima šanse predstavljati iznenađenje na izborima za predsjednika Republike Hrvatske.

Damir Kajin je u proteklih 15-ak godina izgradio reputaciju žestokog kritičara HDZ-ove politike, međutim njegova je kandidatura bila iznenađenje jer su iz IDS-a tijekom proljeća najavljivali podršku zajedničkom kandidatu lijevog centra. Kako SDP nije pristao stati iza Radimira Čačića, a Ivan Jakovčić je odbio poduprijeti Ivu Josipovića, uskočio je Kajin. Ankete pokazuju da bi za njega glasovalo 4 posto birača, ali on vjeruje da će u iduća dva mjeseca bitno povećati broj svojih poklonika. Tako će oduzeti dio glasova Josipoviću i Vesni Pusić, no kako ne bi otvarao sukob s kandidatima ljevice, za Nacional iznosi obećanje da će u drugom izbornom krugu podržati nekoga od njih. Ovaj vikend je nakratko prekinuo kampanju jer je morao otići u Istru i brati masline na imanju svoje punice.
‘Vjerujem u dobar rezultat’

NACIONAL: Zašto ste se kandidirali?

- Uvjeren sam da će konačni rezultat biti vrlo dobar, a vjerujem kako će moja kandidatura potaknuti i druge predsjedničke kandidate da ne konzerviraju prilike koje vladaju u Hrvatskoj nego da ih pokušaju mijenjati. Uvijek sam bio uz narod, od mobilizacije i odlaska u rat, preko probijanja policijskih barikada 1998. u Jurišićevoj ulici, a dok Ivo Banac nije preuzeo vođenje Hrvatskog helsinškog odbora, bio sam jedan od rijetkih političara koji je za svoj rad dobio nagradu HHO-a. Neću zagovarati istrijanizaciju Hrvatske, ali mislim da bi bilo dobro kada bi ova država usvojila neke standarde koji postoje u Istri, kao što su dobri međunacionalni odnosi.

NACIONAL: To znači da glasove uglavnom očekujete u Istri?

- U Istri očekujem konsenzualnu podršku, ali vjerujem u dobre rezultate i u drugim dijelovima Republike Hrvatske. Iako sam u kampanju ušao kao i partizani ‘41., dakle, bez izgrađene infrastrukture, kamo god dođem, ljudi me lijepo primaju. Čini se da mnogi u meni prepoznaju osobu koja je solidarna s ljudima s dna kace, kako kažu u Šumadiji. Takvi ljudi ni u jednom drugom predsjedničkom kandidatu neće dobiti boljega glasnogovornika od Damira Kajina jer ja tvrdim da i taj mali čovjek može imati bolju budućnost u ovoj predivnoj, ali osiromašenoj zemlji. Kada bih postao predsjednik, ponudio bih socijalnu državu u kojoj će se živjeti barem onako kako se živjelo prije 1990. godine. Nemam ništa protiv bogatih, ali neka to postignu radom, a ne krađom. Hrvatsku treba radikalno reformirati, a za početak, saborske zastupnike treba birati direktnim načinom, i tada će Hrvatska postati istinska zemlja parlamentarne demokracije. Nisam veliki optimist, ali tražio bih reviziju pretvorbe jer ne smijemo pristati na tezu Ljube Ćesića Rojsa “tko je jamio – jamio je”. Inzistirao bih i na sankcioniranju onih koji su okrvavili ruke za vrijeme Domovinskog rata. A u unutarnjem ustroju tražio bih jačanje lokalne samouprave po uvjetima po kojima je Hrvatska živjela na temelju Ustava iz 1974. godine. Trebamo i reindustrijalizaciju, u čemu Istra treba biti uzor, a dio moralne obnove jest i decentralizacija.

NACIONAL: Kako onda objašnjavate da prema anketama dobivate otprilike tri puta manje glasova od Milana Bandića i Nadana Vidoševića?

- Ne vjerujem da će Bandić ili Vidošević ući u drugi krug. Prvi bi od Hrvatske napravio Zagrebački holding, a drugi ne može postati predsjednik države jer su protiv njega čak i navijači Torcide, koji dobro znaju kako se pod njegovim vodstvom Hajduk srozao iz perspektivnog europskog kluba na loš hrvatski. Ankete su čudna stvar i samo ću podsjetiti da 2000. i nekim drugim političarima ankete nisu davale bogznakakve izglede, a oni su pobijedili. Rezultati se broje na kraju utrke.

NACIONAL: U kuloarima unutar lijevog centra kruži priča da ste vodstvu SDP-a obećali kako ćete se povući iz kampanje i tako pomoći Ivi Josipoviću, ako isto postupi i Vesna Pusić. Ima li istine u takvim teorijama?

- Neće se povući ni Vesna Pusić ni Damir Kajin. Ako ne uspijem ući u drugi krug, spreman sam javno podržati kandidata lijevog centra, a ako treba, i sudjelovati u njegovoj kampanji. Želim vjerovati da opozicija ima šansu u drugi krug poslati dva kandidata. Kada kažem opozicija, pod tim terminom ne mislim na Milana Bandića i Nadana Vidoševića.

NACIONAL: Kao dugogodišnji kritičar Marka Perkovića Thompsona, vjerojatno niste radosno gledali kako ga brani ministar vanjskih poslva Gordan Jandroković?

- O Thompsonu danas mislim isto što sam mislio i prije tri godine, nakon njegova sramotnog koncerta u Zagrebu, na kojem su tisuće posjetitelja izvikivale “Ubij Srbina”. Tada sam rekao: “E, Thompsone, ti u Istri nastupiti nećeš.” Danas je lako govoriti kako zbog takvih pokliča treba prekidati utakmice ili isključivati ton u televizijskim prijenosima, ali trebalo je proživjeti ono što sam prije tri godine ja morao. Učinili smo sve da Thompson ne nastupi u Istri, i uspjeli smo, osim u jednom slučaju, kada se preko privatnog posjeda i uz pomoć vrha HDZ-a i Policijske uprave istarske, prošvercao i nastupio u Pazinu. Upućivane su mi suptilne prijetnje preko Državnog odvjetništva odakle su stizale najave kaznenog progona, pa do toga da je na tom jedinom istarskom koncertu od 2000 ljudi, njih 1500 najprije skandiralo “Ubij Srbina”, pa “Ubij Mesića”, a zatim iz svega glasa “Ubij, ubij Kajina”. Uvjeravam vas da to nije ugodno slušati, a još je neugodnije kada vam iste parole dođu skandirati ispod prozora.

NACIONAL: Zašto se protivite dogovoru o rješavanju hrvatsko-slovenskog graničnog spora koji su postigli Jadranka Kosor i Borut Pahor, kada se na taj način omogućuje najvažniji politički cilj, a to je ulazak Hrvatske u Europsku uniju?

- Nikada ne bih prihvatio taj sporazum. Apsolutno podupirem ulazak u EU barem zato što će se tada manje krasti, a ako je netko barem malo pridonio poboljšanju hrvatsko-slovenskih odnosa, onda sam to ja. Još 1996. sam potpisao dodjeljivanje koncesija Slovencima u Piranskom zaljevu, a 2001. smo Dino Debeljuh i ja u zadnji čas odvratili Ivicu Račana da Sloveniji ustupi dva hektara zemljišta oko kuće Joška Jorasa. “Ako to napravite, dići ću na noge pola Istre”, rekao sam Račanu i on je poslušao, no onda je krajnje nepromišljeno i neodgovorno s Drnovšekom parafirao razgraničenje na moru. Račan se tada odrekao 167 četvornih kilometara mora, od čega je trećina pripala Sloveniji, a ostatak bi ušao u međunarodne vode. Što se tiče tog nesretnog sporazuma Kosor – Pahor, koji sada odjedanput brani i predsjednik Mesić, i on će u konačnici rezultirati gubitkom hrvatskog mora. Za mene je neprihvatljiva i odredba po kojoj će se arbitražom granica određivati i na kopnu i na moru, iako je riječ o neosporno hrvatskom teritoriju. Živim uz granicu sa Slovenijom, imam puno prijatelja u toj zemlji i uvijek im kažem kako bih za njih dao i vlastitu krv, ali zemlju ne dam.

NACIONAL: Kako onda objašnjavate rast popularnosti premijerke Jadranke Kosor, u čiji su politički opstanak još prije samo tri mjeseca vjerovali tek rijetki?

- Dijelom je to posljedica svakodnevnog PR-a koji Hrvatska televizija pruža Jadranki Kosor. Odlazak Ive Sanadera najbolje je što se Hrvatskoj dogodilo u zadnjih šest godina, i Jadranka Kosor može biti samo bolja od svog prethodnika. Međutim, nju je nemoguće amnestirati od politike koju je sukreirala kao potpredsjednica Sanaderove vlade, niti da je 2004. u trenutku dolaska HDZ-a na vlast, inozemni dug Hrvatske iznosio 20 milijardi dolara, a danas je 41 milijardi. Pod njezinom vladom ove će godine BDP pasti za 5,5 posto, a 1999., koja je bila najgora godina u novijoj hrvatskoj povijesti, kada smo zbog Tuđmanova režima bili izolirani, tada je pad BDP-a bio samo 1,5 posto.

NACIONAL: Zašto u opoziciji ne pokušavate srušiti sadašnju vladu kada tvrdite da je tako slaba?

- Da sam na mjestu lidera nekih opozicijskih stranaka, vjerojatno bismo imali paralelne predsjedničke i parlamentarne izbore. Neću kazati kako opozicija ne želi preuzeti vlast, ali imam dojam da se previše čeka da im ta vlast padne u naručje poput zrele kruške. Nakon odlaska Ive Sanadera trebalo se približiti građanima i reći da ova politika nema legitimitet, a usput pokušati objasniti nekim strankama vladajuće koalicije kako će i one biti suodgovorne za postojeću socijalnu gospodarsku situaciju. Tu su i zastupnici nacionalnih manjina s kojima se trebalo razgovarati i pokušati ih uvjeriti da također napuste vladu koja se loše odnosi prema ovdašnjim manjinskim zajednicama.

NACIONAL: Je li Zoran Milanović dobar lider opozicije?

- Sve dok je predsjednik SDP-a, on je na čelu najjače opozicijske stranke. To mu sigurno daje veću specifičnu težinu od one koju imaju ostali čelnici oporbe jer nitko razuman ne smije negirati snagu brojki. Milanović će svoje liderstvo još morati potvrđivati, najprije na predsjedničkim, a zatim i parlamentarnim izborima. Od njega očekujem potpuni zaokret u odnosu na stajališta aktualne vlasti, i to u svim pitanjima, od politike prema manjinama ili Bosni i Hercegovini do brodogradnje i gospodarstva.

NACIONAL: Zbog nekih izjava o homoseksualcima optuženi ste za homofobiju. Osjećate li, doista, zazor prema osobama istospolne orijentacije?

- Ako me pitate da li bih istospolnim parovima dopustio posvajanje djece, moj decidirani odgovor glasi “Ne”. S druge strane, treba im omogućiti prava koja imaju osobe u izvanbračnim zajednicama i, razumije se, posve ih zaštititi od bilo kakvog šikaniranja. Ali ni homoseksualci ne bi trebali pitanjem djece provocirati cjelokupnu hrvatsku političku scenu. Ja sam spreman braniti sva prava tih ljudi i njihov integritet, ali isto tako moram ponoviti da sam protivnik mogućnosti da homoseksualci posvajaju djecu.

NACIONAL: Protivnici vas optužuju da ste karijeru izgradili kritizirajući svoje neistomišljenike, a da sami nikada niste radili nešto konkretno.

- Dolazim iz Buzeta, najperspektivnijega grada u Hrvatskoj u kojem je od 6000 stnovnika njih 3000 zaposleno. Izvoz iz Buzeta je prošle godine iznosio 114 milijuna dolara, dok tri puta veći Rovinj, u kojem je sjedište TDR-a, izvozi tek u vrijednosti od 118 milijuna dolara. Damir Kajin je 1993. doslovno upao unutra i spasio Istarsku pivovaru, a zahvaljujući mojem dogovoru s tadašnjim slovenskim premijerom Janezom Drnovšekom, koga sam nagovorio da sačuvamo to poduzeće, osigurao sam poslovni uspjeh tvrtki CIMOS u kojoj je danas zaposleno 1100 radnika, a izvoz iznosi 880 milijuna dolara. Budite uvjereni da nisam spašavao samo CIMOS i Istarsku pivovaru nego da u Buzetu i okolici nema ni jedne tvrtke kojoj Damir Kajin nije pomogao.

Izvor: 27.10.2009. Nacional, strana 28.

Utrka za Pantovčak: Predsjednička kampanja koštat će 34 milijuna kuna

Predsjednički kandidati koji su se uključili u utrku za Pantovčak ukupno će za promidžbu potrošiti najmanje 34 milijuna kuna, što je desetak milijuna kuna više nego što je 13 predsjedničkih kandidata utrošilo na izborima 2005. godine.

Da bi im država dijelom financirala troškove izborne kampanje, moraju osvojiti najmanje 10 posto glasova birača. Oni koji osvoje 10 posto i više glasova u svakom će krugu dobiti novac iz državne blagajne, no koliko točno, još nije poznato budući da odluku o tome donosi Vlada najkasnije mjesec dana prije datuma održavanja predsjedničkih izbora.

Na zadnjim predsjedničkim izborima 2005. godine kandidati su iz državnog proračuna dobili po 500.000 kuna. Prag od 10 posto prošli su tada samo Stjepan Mesić, Jadranka Kosor i u prvom krugu Boris Mikšić. Mesić i Kosor za oba su izborna kruga dobili ukupno milijun državnih kuna.

Prema podacima koje su tada dostavili Državnom izbornom povjerenstvu (DIP), Mesić je u kampanji potrošio 5,3 milijuna plus PDV, a današnja premijerka 6,3 milijuna kuna.

Financiranje izborne promidžbe predsjedničkih kandidata odvija se iz njihovih vlastitih sredstava, te iz darova domaćih donatora. Kampanju mogu financirati i strane fizičke osobe, samo pod uvjetom da uz drugo državljanstvo imaju i hrvatsko.

Predsjednički kandidati ne smiju primati novac ni usluge od stranih država, stranih političkih stranaka, inozemnih fizičkih i pravnih osoba, kao ni od javnih poduzeća i poduzeća u većinskom vlasništvu države ili lokalne samouprave.

Zakonom o financiranju izborne promidžbe za izbor predsjednika RH, koji je donesen 2004. godine, jasno je propisano da novac ne smiju donirati ni udruga radnika i poslodavaca, zaklade i fundacije koje zastupaju ili predstavljaju državni dužnosnici, vjerske zajednice, humanitarne te druge neprofitne udruge.

Predsjednik nema pravo ni na lipu iz lokalnih proračuna, a iz državnog točno u kunu koliko im propiše Vlada.

Također, novac za izbornu promidžbu ne može se koristiti za financiranje pojedinih projekata u svrhu dobivanja izbornih glasova čije se dovršenje uvjetuje glasovanjem za određenog kandidata.

Predsjednički kandidati dužni su sedam dana prije dana održavanja izbora dostaviti Državnom izbornom povjerenstvu prijevremena izvješća o visini i izvorima sredstava prikupljenima za troškove izborne promidžbe, a u roku od 15 dana od dana održavanja izbora dostaviti DIP-u podatke o visini iznosa i izvoru potrošenog novca.

DIP je, pak, dužan u medijima objaviti cjelovito izvješće o troškovima i imena donatora. No, iz GONG-a upozoravaju kako zakon ne predviđa mogućnost da netko ne poštuje tu odredbu, pa nema kaznene odredbe.

Također nema ni kaznene odredbe kojom bi se kažnjavao predsjednički kandidat ili netko odgovoran iz njegova izbornog stožera ako primi tzv. zabranjenu donaciju, primjerice od strane države ili strane političke stranke.

Izvor: slobodnadalmacija.hr

Molitva za Milana: Bandić Crkvi darovao puste milijune

U posljednje dvije godine Bandić je polovicu donacija dao upravo Crkvi. Od ukupno osam miljuna kuna, pripalo im je čak četiri milijuna kuna milodara.

Iako još nije objavio službenu kandidaturu Milan Bandić već sada ima veliku potporu Crkve u utrci za Pantovčak.

Gradsko poglavarstvo u u nešto više od godine dana posjetili su dva najviša dužnosnika Crkve, kardinal Josip Bozanić i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije Marin Srakić.

U srijedu je, pak, sa članovima HBK Bandić posjetio otok Daksu kraj Dubrovnika gdje je odao počast žrtvama komunističkog terora.

No, ipak svoj povlašten status duguje milijunskim donacijama koje je uvijek dijelio Katoličkoj crkvi, piše Slobodna Dalmacija.

Službeni podaci pokazuju da je u posljednje dvije godine čak polovica svih Bandićevih donacija išla upravo Crkvi, a od ukupno osam milijuna kuna, Crkvi su pripala četiri.

Grad Zagreb i Kaptol poslovni su partneri u nekoliko projekata: gradnji 2500 stanova na zemljištu zagrebačke nadbiskupije, obnovi Katoličkog sveučilišta te izgradnji novih dječjih vrtića, piše Slobodna Dalmacija.

Izvor: izbori.net.hr

Sljedeća stranica »