Početna / Analize / Analiza: Ovo su sudbinski izbori, a za koga igra Milan Kujundžić?

Analiza: Ovo su sudbinski izbori, a za koga igra Milan Kujundžić?

Sudbinski su za budućnost Hrvatske jer ne bira se samo nova predsjednica ili novi predsjednik nego se bira i put kojim će ići Hrvatska.

Foto: HrvatskaZoraStrankaNaroda

Foto: HrvatskaZoraStrankaNaroda

Počela je izborna kampanja. Na poprištu su ostala četiri kandidata. Kandidat lijevog centra i ljevice i 17 stranaka je Ivo Josipović, sadašnji predsjednik države. Nezavisni kandidat nezadovoljne i frustrirane hrvatske madeži, kandidat Živog zida koji se afirmirao na sprječavanu prisilnih deložacija sirotinje.

Desni centar i hrvatska desnica ima dva kandidata: Kolindu Grabar Kitarović, kandidatkinju HDZ-a i HDZ-ove koalicije i Milana Kujundžića, kandidata Saveza za Hrvatsku.

Na prvi pogled je jasno da Josipović nema nikoga tko bi mu mogao uzimati njegove glasove. Svi Josipovićevi glasači mogu glasati za njega tako da on, ako ima dovoljno glasača, može pobijediti u prvom krugu. Dakle, ljevica i lijevi centar su ponovno i na ovim izborima nastupili ujedinjeni i nema nikakvog rasipanja glasova. Suprotno tome, treći put zaredom hrvatska desnica i desni centar opet su pokazali neslogu i nezrelost.

Kandidatura Milana Kujundžića, bez obzira na njegove namjere i ciljeve, objektivno onemogućava da kandidatkinja HDZ-a i koalicije Kolinda Grabar Kitarović pobijedi u prvom krugu jer će joj Kujundžić uzeti dovoljan broj glasova da u prvom krugu ne može pobijediti. Kandidatura Milana Kujundžića objektivno spašava Ivu Josipovića od poraza u prvom krugu jer uzima određeni postotak glasova Kolindi Grabar Kitarović. Kandidatura Milana Kujundžića vjerojatno vodi u drugi krug predsjedničkih izbora.

Dakle, Milan Kujundžić svojom kandidaturom na dvostruki način pomaže Ivi Josipoviću. Prvo, uzimanjem glasova Kolindi Grabar Kitarović spašava Ivu Josipovića od poraza u prvom izbornom krugu. Drugo, omogućava Ivi Josipoviću novu mogućnost ako ne uspije sa svim svojim glasačima dobiti u prvom krugu da eventualno dobije u drugom krugu računajući da će Milan Kujundžić u sudaru s Kolindom Grabar Kitarović zatrovati atmosferu na desnici te da njegovi birači neće izaći u drugom krugu, a možda će čak neki glasovati za Josipovića da se osvete za poraz u prvom krugu, jer je za pretpostaviti da će u drugi krug ići Kolinda Grabar Kitarović a ne Milan Kujundžić. To su činjenice koje se ne mogu osporiti.

Postoje dva izlaza iz sadašnje situacije. Prvi je da deset dana prije izbora, kada bude vidljivo da Milan Kujundžić nema nikakve šanse da uđe u drugi krug, odustane od predsjedničke utrke i kao hrvatski domoljub pozove svoje potencijalne glasače da glasuju za Kolindu Grabar Kitarović i da se izbori završe u prvom krugu porazom Ive Josipovića.

Takvim svojim domoljubnim potezom Milan Kujundžić donedavno najveći pretendent i konkurent Karamarka za predsjednika HDZ-a dokazao bi da je hrvatski domoljub, da je cilj njegovog političkog angažiranja bio mobilizirati biračko tijelo desne i krajnje desne opcije za koje je Kolinda Grabar Kitarović nedovoljno desno odnosno dokazao bi da mu je glavni cilj njegovog angažiranja bio ojačati Savez za Hrvatsku, što je već učinio, i ostvariti uvjete da postane parlamentarna stranka na idućim izborima te da postane istinski i pravi koalicijski partner HDZ-u u preuzimanju vlasti u Hrvatskoj.

Takvim potezom došlo bi do ujedinjavanja hrvatske desnice na način kako je ujedinjena hrvatska ljevica. I osobno Milan Kujundžić bi mnogo dobio, postao bi dokazani domoljub i rodoljub i zreli političar koji ima snage odreći se svoga ega i ambicija u korist zajedničkog nacionalnog cilja. Takvim potezom Milan Kujundžić imao bi velike šanse npr. ako dođe do izbora za gradonačelnika Zagreba da uvjerljivo dobije glasove za gradonačelnika grada Zagreba.

Takav rasplet bi bio happy end za desni centar i hrvatsku desnicu ne samo u ovim predsjedničkim izborima nego i stvaranju realne političke snage ujedinjenog centra i desnice koja može pobijediti ujedinjeni lijevi centar i ljevicu. To bi stabiliziralo političku scenu i čak bi stvorilo uvjete da se završe ideološki politički ratovi koji stalno destabiliziraju Hrvatsku.

Kažu mi moji prijatelji, s kojima sam razgovarao o ovome, da je ovakva solucija nerealna i da se neće dogoditi. Međutim, usprkos toga mislim da je važno javno argumentirati zašto je ova opcija ne samo u interesu desnog centra i desnice nego i u interesu cijelog hrvatskog naroda te se isplati za nju boriti do zadnjeg trenutka.

Druga opcija je da se ide u drugi krug, što će se vjerojatno i dogoditi, jer ne vjerujem da Josipović ima dovoljno glasača za pobjedu u prvom krugu. U tom slučaju također je moguć happy end ako bi se prije objavljivanja rezultata prvog kruga postigao sporazum između HDZ-a i Saveza za Hrvatsku o dugoročnoj suradnji i zajedničkim političkim ciljevima na temelju koje bi i Savez za Hrvatsku i Milan Kujundžić ne samo pozvali svoje glasače nego ih i mobilizirali da u drugom krugu masovno izađu na izbore i doprinesu pobjedi Kolinde Grabar Kitarović.

Treća je mogućnost koja nije happy end za desnicu i desni centar nego je happy end za Ivu Josipovića. Ta mogućnost realna je ako ne dođe do razgovora i suradnje HDZ-a i Saveza za Hrvatsku već u tijeku prvog izbornog kruga, ako se ne postigne politički dogovor da u drugom krugu zajednički nastupe i pobijede Ivu Josipovića. Ako ne bude toga dogovora, ako se u prvom krugu razbuktaju strasti, ako se u žestoke sukobe uvuku i sukobljeni glasači desnice i desnog centra onda ili oni neće izaći na izbore u drugom krugu te će smanjiti postotak birača što može dovesti do pobjede Ive Josipovića iako neće dobiti ništa više glasova nego u prvom krugu jer će ukupan broj birača koji su izašli na izbore biti manji.

Od toga kako će se ponašati desnica i desni centar u ovim predsjedničkim izborima mnogo zavisi i rezultat skorih parlamentarnih izbora. Ovi izbori mogu biti početak trajne suradnje i stvaranja zajedničke desnice usprkos sadašnjih sukoba i teških riječi ali mogu biti i potpuni raskol na desnici koji može omogućiti lijevoj koaliciji koja obuhvaća i dio političkog centra da usprkos katastrofalnom rezultatu ove Vlade pobijedi i na idućim parlamentarnim izborima.

Zbog svih tih razloga ovi predsjednički izbori su sudbinski za budućnost Hrvatske jer ne bira se samo nova predsjednica ili novi predsjednik nego se bira i put kojim će ići Hrvatska. Ivo Josipović i njegova koalicija nudi isti put koji evo već pet godina vodi Hrvatsku u propast. Desnica i desni centra traži promjene ali nema snage da se ujedini kako bi mogla pobijediti i te promjene izvršiti.

Reći će vjerojatno kritičari i ove analize da nisam objektivan jer ne uzimam u obzir i druge mogućnosti. Prva je da u drugi krug idu i Kolinda Grabar Kitarović i Milan Kujundžić a da Ivo Josipović otpada već u prvom krugu. Druga mogućnost je da u prvom krugu otpadne Kolinda Grabar Kitarović a da u drugi krug idu Milan Kujundžić i Ivo Josipović. To su samo teorijske pretpostavke koje su neostvarive na temelju odnosa snaga u hrvatskom društvu. Ne treba ih do kraja isključiti ali one nisu puno vjerojatnije od teorijske mogućnosti da i mladi Ivan Vilibor Sinčić, 25. godišnjak postane predsjednik Hrvatske.

Iz svega navedenog vidljivo je da Milan Kujundžić postaje bitan u raspletu političke krize i u pobjedi ili porazu određenih političkih koncepcija. On je izuzetno važan, iako nema realne šanse da ide u drugi krug jer posredno svojim ponašanjem po mom mišljenu presudno će odlučiti hoće li Hrvatska nastaviti istim putem na čelu s Josipovićem koji vodi u propast ili će doći do nužne promjene i otvaranja prostora za novi put koji umjesto na Balkan Hrvatsku čvrsto pozicionira u zapadne saveze i zapadnu politiku.

Autor: Prof. dr. sc. Zdravko Tomac

Izvor: direktno.hr

Ostavite komentar

comments