Početna / Intervju / Beus Richembergh: Josipović je u pravu, Ustavu treba rekonstrukcija

Beus Richembergh: Josipović je u pravu, Ustavu treba rekonstrukcija

Ustav ovakav kakav jest izdržao je test svoga vremena. No činjenica je da neke njegove strukturne postavke jesu pogrešno dograđivane. Zato je Ivo Josipović u pravu kada kaže da mu je potrebna rekonstrukcija

Foto: D.Kovacevic

Foto: D.Kovacevic

U  tijeku je donošenje novog izbornog zakona, počelo je usuglašavanje unutar vladajuće koalicije, a HNS-ov zastupnika Gorana Beusa Richembergha pitali smo koji prijedlozi su na stolu i što je za HNS-u prihvatljivo.– Kao što je već poznato pet je različitih prijedloga, koji se u mnogo čemu i preklapaju. Počelo je usuglašavanje vladajuće koalicije i nadamo se da će do Nove godine biti gotov tekst zajedničkog prijedloga. Što se HNS-a tiče, mi mislimo da izborno zakonodavstvo inače treba jednu korjenitu i temeljitu promjenu, no nažalost to je posao za sljedeći mandat.

Zašto ova vladajuća ekipa nije mijenjala izborne jedinice?

– Izborne jedinice su samo jedan od elemenata i to se uređuje posebnim zakonom. Činjenica je da mi imamo regulirane lokalne, parlamentarne, europarlamentarne i predsjedničke izbore, sva različitim zakonima. Mi smo pristalice ideje da se pristupi izradi jednoga izbornoga zakonika kojim bi se ujednačila izborna praksa i standardi, koji bi vrijedili onda za sve izbore na svim razinama. Nadam se da će u sljedećem mandatu oni koji budu činili većinu biti dovoljno pametni da s tim izađu već u prvoj polovici mandata. A što se izbora zastupnika tiče, postojeći model imamo već nekih 15-ak godina, on stvara stabilnu parlamentarnu većinu i stabilne vlade. Promjene koje bi išle u smislu fragmentiranja parlamenta nama su neprihvatljive. Zato s tim ne treba eksperimentirati nego postojeći model dograditi i povratiti barem dio povjerenja građana u izborni proces. Jedan od modela koji im to može omogućiti je uvođenje preferencijalnog glasa, gdje građani pored svog opredjeljenja za konkretnu listu mogu s te liste glasom stimulirati konkretna imena i prezimena.

Jesmo li nasjeli svi zajedno na referendum Želje Markić, jer to nije bila tema do prije šest mjeseci ili početkom godine, prije nego što je ona u to krenula?

– Tu su temu otvorili europski izbori na kojima smo dva puta glasali preferencijalno. Na onima 2013. nisu bili ni tako zaoštreni odnosi između građana i političkih institucija. Građani očito traže više vlastite participacije. Dakle, ključne promjene su uvođenje preferencijalnog glasa, a određene modifikacije trebale bi ići i u sustavu izbora predstavnika nacionalnih manjina.

Dvostruko pravo glasa?

– Radi se o dopunskom pravu glasa koje je već omogućeno Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina. Njega HNS zagovara već 20 godina. Treba ga po našemu sudu sad omogućiti i izbornim zakonom.

Ucjenjivački način

Unatoč traženjima HDZ-a broj zastupnika u dijaspori ostaje isti?

– Taj broj je fiksan, on se ne može dirati bez promjene Ustava, a za to nema ni političke snage niti potrebe.

HDZ će to sigurno u kampanji tražiti?

– Oni pristupaju na jedan ucjenjivački način i često nude politički kič. Dakle, mi ne vidimo potrebu za tim. Drugo, ne daj Bože da HDZ uopće može na svoju ruku mijenjati Ustav, jer bi u njemu moglo pisati sve i svašta. Karamarko kaže da bi želio da u Ustav uđe i pojam »tuđmanizam«.
Ustav nije »kanta za škovace«, ako mene pitate. To je jedan vrlo važan tekst kojemu treba pažljivo pristupati. Ovakav kakav jest izdržao je test svoga vremena, stabilizirao je politički sustav. No činjenica je da neke njegove strukturne postavke jesu pogrešno dograđivane kroz ovih 20-ak godina. Zato je predsjednik Josipović u pravu kada kaže da mu je potrebna rekonstrukcija i modernizacija. Zgrada koja je građena na način da se interpolira na 3., 8. i 24. katu zapravo trpi od manjka statike. Dakle, mi smo spremni na tu priču, želimo otvoriti raspravu oko novog Ustava. HNS će vrlo rado sudjelovati u tome. Josipović je u pravu kada kaže da su neka strukturna rješenja u Ustavu već arhaična. Priželjkujemo modernija rješenja.

Bit će malo čudno ako stranke koje su većinske u Saboru, i na izborima podržavaju predsjednika Josipovića, nakon izbora ne daju podršku u Saboru za Josipovićevu inicijativu?

– Ne znam odakle vam to, ja vam mogu garantirati da će biti obrnuto – podržat ćemo ustavne promjene koje predlaže predsjednik. Jedini koji će ostati izvan te priče bit će vjerojatno HDZ. I zato je potrebna institucija referenduma da razriješi tu situaciju, ali o tom-potom.

Da li je Hrvatska u fazi pomodnosti kada su u pitanju referendumi, sada je to in, pa ako ne ide drugačije – idemo na referendum?

– Kad sve zbrojite i oduzmete, nakon izjašnjavanja o ulasku Hrvatske u Europsku uniju, ovo je jedino ozbiljno i državotvorno pitanje koje će uopće ići na referendum. Dakle, referendum i treba koristiti isključivo za ta pitanja, a ne za alkemičarske nakane grupe desnih političkih aktivista koji sebe vide u vlasti pod svaku cijenu. Ja drugo ne vidim da stoji iza ovih inicijativa koje su do sada bile na cesti.

Preferencijalni glas

Koje pozitivne i negativne strane zapravo donosi preferencijalno glasanje? Kako doskočiti tome da primjerice neki niže rangirani koalicijski partner ispadne s liste zato jer prođe zvučniji SDP-ov – to bi moglo biti problem za IDS, pa čak i HNS?

– Jednostavno – ugledom svog kandidata. To je jedini mogući način. No ne treba divinizirati niti model preferencijalnog glasovanja, on nije taj koji rješava sve. Imali smo nedavno slučaj kod izbora zastupnika u parlament jedne europske zemlje koja već ima uhodano preferencijalno glasovanje koji pokazuje kako preferencijalno glasovanje nije uvijek presudno. Od 150 zastupnika 26 ih je izabrano preferencijalnim glasom, ali samo jedan od njih je preskočio ostale na listi jer bi onih 25 ionako bilo izabrano po visokoj poziciji na listi. To znači da pametne, zrele političke stranke na vrh liste stavljaju ljude koji su od najvećeg ugleda i onda nemaju strah da bi birači na neki način kaznili neko njihovo licemjerno ponašanje.

A one koje nisu pametne, kao što su neke naše? Tonino Picula je dobar primjer, recimo?

– Postoje različiti pristupi, ali ja za svoju stranku držim da je pametna.

A koliko će to populizma možda donijeti – hoće li se politika estradizirati?

– Onaj tko estradizira politiku uglavnom dobije manje glasova. Neka se svatko na listi predstavi, što je moguće neposrednije. Zašto ne? Dosad smo imali situaciju da su uglavnom perjanice kampanja bili ljudi na prvih par mjesta. A što su drugi? Manekeni ili ukras? Sada je prilika da se to promijeni.

Neće li to biti možda i sredstvo manipulacije lidera političkih stanaka kod sastavljanja lista?

– Ja ne bih krenuo u takvo razmišljanje, meni je čaša uvijek do pola puna, a ne prazna. Politički lideri koji budu pristupali na taj način, mogu opravdano sumnjati da neće dugo trajati.

Uvodi se i ženska kvota od 40 posto, i morat će se strogo poštivati, inače će liste biti odbijene od DIP-a.

– HNS-u se ne može spočitavati da ima neke probleme oko toga, jer znate da od četiri ministarska mjesta u vladi imamo tri žene, naša predsjednica stranke je žena, imamo gradonačelnice i načelnice, dakle, mi tu vrstu problema nemamo. Neka ovo bude poticaj da se zaoštri unutarstranačka kompeticija kod svih.

Odnos sa SDP-om

HNS i SDP će sigurno biti zajedno na idućim izborima ponovno?

– Ništa nije sigurno. HNS će učiniti sve da do ljeta iduće godine bude sposoban za kvalitetan samostalni izlazak na izbore, jer to je u interesu političke ideje koju mi zastupamo. Liberalna ideja u Hrvatskoj mora biti dovoljno snažno reprezentirana da uvijek može sama na izbore. Tim više jer je u mnogo čemu Hrvatska retradicionalizirana i gurnuta unatrag. Zato je pitanje reafirmacije liberalnih ideja i vrijednosti iznimno važno. Druga je stvar, želimo li mi sinergijskim učinkom omogućiti da se neki važni i pozitivni procesi koje smo pokrenuli sa socijaldemokratima nastave i u narednom mandatu. U tom slučaju se postavlja pitanje što je nama važniji interes – stranački ili nacionalni. Što se nas tiče, a to se vidjelo nekoliko puta, mi stranački interes u takvim situacijama stavljali uvijek na drugo mjesto. Ako se treba žrtvovati u tom smislu, to radimo i sada i u ovoj Vladi. Žrtvujemo neke svoje interese i primamo »batine« što nas, kao stranku, košta i dijela naklonosti javnosti. A na to pristajemo zato što vjerujemo u projekt ove vlade koji je od nacionalnog značenja. No, svima onima koji nam na nos nabijaju tobožnji nizak rejting mogu samo reći – mi smo pune 23 godine parlamentarna stranka, i tako će i ostati.

No jedno je sigurno: HNS sigurno neće opet imati 15 mandata, s obzirom na rejting.

– Imali smo mi i faze s dva zastupnika, ali i tada smo također igrali vrlo važnu političku ulogu, kao što igramo i kada imamo 13 ili 14. Dakle, nije toliko važno koliko će nas sutra biti u parlamentu, bitno je da se projekt liberalne demokracije snažno suprostavi svojevrsnoj kulturi straha koja nam se nudi kao alternativa, ako se to uopće može nazvati kulturom.

ORaH se mora izjasniti s kim će

Da li se po vama bez ORaH-a može uopće formirati sljedeća lijeva Vlada?

– To je jedno gatalačko pitanje. Naime, anketna popularnost je jedan par rukava, a stvarna popularnost među biračima koji izlaze na izbore drugi. Mi imamo dva vrlo friška primjera koji mogu pokazati drastične razlike: Hrvatski laburisti su pred prošle lokalne izbore imali i do 15 posto, danas ne igraju nikakvu ulogu. Ili Nacionalni forum Nikice Gabrića koji je mjeren na 17 posto neposredno prije EU izbora, a danas više ni ne postoji. Dakle, radi se o jednom rezervoaru lijevo-demokratskih glasova, koji su nezadovoljni postojećom situacijom i koji se privremeno alociraju prema onima koji im ovoga časa znače najprihvatljiviju alternativu. Što će se dogoditi u trenutku izbora, to ćemo tek vidjeti, jer mnogi građani u zadnji čas procjenjuju da li im se isplati dati glas za neizvjesnu opciju ili za nešto izvjesniju, pa makar nisu s njom do kraja zadovoljni. Sjetimo se i primjera HSLS-a i HSS-a koji su teško platili politiku ekvidistance. Kada su počeli pričati priču da su jednak broj svjetlosnih godina udaljeni od SDP-a i HDZ-a, tog su se časa izgubili u svemiru i prestali biti poželjni biračima. Svatko mora jasno reći u kom smjeru ide.

Znači mislite da bi se ORaH trebao prije izbora ipak izjasniti?

– Meni se čini da je ovo što sad rade greška, ali ja im nisam politički savjetnik. Ali, mislim da je kolegica Mirela Holy itekako svjesna situacije u kojoj se nalazi i zato cijelo vrijeme govori da je zabrinuta.

Greška, mislite, jer ne kažu jasno da će nakon izbora ipak podržati SDP, a ne HDZ?

– Ta politika ekvidistance nije realna. Ona birača zbunjuje jer poručuje da stranci uopće nije važno da bude dio vlasti i mijenja stanje na bolje. Što je onda smisao njenog djelovanja?

Zašto ste svi u Kukuriku koaliciji tako sigurni da ćete dobiti novi mandat? I SDP i HNS stalno tako nastupaju. Temeljem čega?

– Ne samo da smo mi sigurni, nego i Karamarko misli da je tako. Jer da je on siguran da HDZ može sada dobiti izbore, on bi snažno zahtijevao da se raspišu prijevremeni izbori. Njihovu nemoć je jasno ogolila Martina Dalić kad je izlazila iz HDZ-a. No to ne znači da su stvari jasne, godina dana je dug period i može se svašta dogoditi i na političkom i na gospodarskom planu. Doista smo uvjereni da Hrvatska neće zatvoriti oči, zakoraknuti unatrag i izabrati HDZ.

Autor: Tihana Tomičić

Izvor: novilist.hr

Ostavite komentar

comments