Početna / Izdvojeno / Dosadna predsjednička kampanja i čudesna Milanovićeva ignorancija

Dosadna predsjednička kampanja i čudesna Milanovićeva ignorancija

Hrvatska se treba pokrenuti. Zadnjih godina krenula je unatrag. Moramo naprijed!

zoran-milanovic-sanader-nije-jordan-jednom_26602

Prvo što se dobro može reći o kampanji je da postoje samo tri ozbiljna kandidata. Ivo Josipović, Kolinda Grabar-Kitarović i Milan Kujundžić vrhunski su u svojim profesijama i to im nitko ne može oduzeti. Činjenica da ljudi s ozbiljnim karijerama žele biti predsjednik/predsjednica države govori da je to mjesto, iako bez pretjerane moći, primarno stvar prestiža.

U najlagodnijoj poziciji nalazi se Milan Kujundžić, koji se smjestio na desnici. Njega ne zanimaju glasovi centra i ljevice, zadatak mu je etablirati se kao desni političar i može mirne duše reći sve što zaista misli. Za sada uspješno mobilizira onaj dio desnoga glasačkoga tijela za koji je Kolinda Grabar-Kitarović preumjerena i prezapadno usmjerena. Slobodno može udarati po Josipoviću i po Milanoviću, ne mora biti umjeren.

Prisutan je u medijima i bilježi dobar postotak glasova. Iako se na prvu ruku čini da je primarno smetnja Kolindi Grabar-Kitarović, on je puno veći problem Ivi Josipoviću. Prvo, sustavno ga napada. Drugo, povećava broj glasača koji će izići na izbore, što primarno odmaže Josipoviću. Treće, vrlo vjerojatno će pozvati svoje birače da u drugom krugu glasaju za Kolindu Grabar-Kitarović. Kujundžićeva kampanja je jasna i za sada uspješna. Što god napravio, Kujundžić se nalazi u win-win situaciji.

Predsjednik Josipović je od prvoga dana svoga mandata u kampanji i nalazi se u najboljoj poziciji od svih kandidata. Dvosjekli je mač činjenica da nema svoga “Kujundžića”. Pozitivno je to što ljevica ima samo njega kao lijevoga kandidata, pa se ne rasipaju glasovi. Ali, negativno je to da taj nepostojeći drugi lijevi kandidat nema koga pozvati da daje svoje glasove Josipoviću. Jer glasači desnice, unatoč P.R. magli koja se proizvodi, ne glasaju za Ivu Josipovića.

Plus toga, nervozne reakcija, primjerice neukusna optužba da Kujundžić prima plave koverte, sigurno ne pomažu. Još jedna činjenica koja odmaže Josipoviću je to da je kandidat SDP-a. Ako iza tebe stoji Zoran Milanović, to je katastrofalno samo po sebi. Plus toga, nema na drugoj strani babaroge u obliku Milana Bandića, koji je mobilizirao značajan broj glasova sa centra u korist Ive Josipovića.

Kampanja Kolinde Grabar-Kitarović je blago kazano čudna. HDZ se ponaša tako kao da očekuje da će predsjednički mandat doći sam od sebe. Ova kockarska taktika da se zapravo nikome ne zamjerava i pušta Milana Kujundžića da izvlači tešku artiljeriju lako se može obiti u glavu HDZ-u. Teško je nešto smisleno napisati o kampanji za koju imam osjećaj kao da ne postoji. Ako HDZ nekome plaća da vodi kampanju, ja bih tražio povrat novca.

Možda će zvučati čudno što ću napisati, ali u predsjedničkoj kampanji, pogotovo u Hrvatskoj, predsjednički programi su sporedna stvar. Osim ako se ne ubaci neka lako pamtljiva fraza kao “nova pravednost”. Zapravo, da se pita građanina koje su bile pet temeljne točke predsjedničkog programa Ive Josipovića, Milana Bandića i Nadana Vidoševića (zanimljivo kako su posljednja dva u Remetincu), sve me strah kako će itko znati odgovor. Kampanja Ive Josipovića se svodila na to da je fin, pristojan i nekorumpiran, Milan Bandić je htio delati na nacionalnoj razini, a Nadan Vidošević se nudio kao uspješan i lijep. Dramiti da sadašnjih troje kandidata nemaju programe, licemjerno je.

Kada ovo pišem, srijeda je 12. studenog 2014. Premijer Milanović je mrtav-hladan izjavio da nema gladnih u Hrvatskoj, nakon što je Hrvatsku obišla priča kako dobar dio školske djece u Belom Manastiru nemaju ni pet kuna kako bi si kupili topli obrok u školi. Dakle, ljudi ne mogu odvojiti oko sto kuna mjesečno za svoju djecu. Istina, ovo nije Etiopija, pa se ne umire od gladi, ali kada u državi Europske unije 100 kuna mjesečno postane luksuz, a pučke kuhinje i tzv. socijalni dućani niču širom Hrvatske, onda možemo mirne duše govoriti o gladi. Ali, izgleda da je problem da odbijamo jesti crni kruh.

Tri godine je Isus djelovao na zemlji. U te tri godine okupio je ljude oko sebe, ostavio toliko traga da se dvije tisuće godine kasnije i dalje sustavno svađamo oko njega. Dakle, ako je pred dvije tisuće godina u rimskoj nedođiji bilo moguće iz ničega stvoriti takav pokret koji još uvijek je temelj euro-američke civilizacije, onda je jedan premijer u maloj Hrvatskoj mogao nešto napraviti u svoje tri godine. A napravio je veliko ništa.

Nalazimo se debelo u predsjedničkoj kampanji. Glavno pitanje je hoće li se u nju aktivno uključiti i premijer. U slučaju ako se aktivno uključi i krene “podupirati” Ivu Josipovića, onda će se HDZ-ova kocka isplatiti. Usred krize, sasvim osobno očekujem od predsjedničkog kandidata da pobudi nadu u ovoj nesretnoj i uspavaloj zemlji koju svakim danom napušta sve više mladih. Hrvatska se treba pokrenuti. Zadnjih godina krenula je unatrag. Moramo naprijed!

Autor: Mislav Miholek
Izvor: politikaplus.com

Ostavite komentar

comments