Početna / Intervju / IVO JOSIPOVIĆ: Hrvatska će se morati još čvršće suprotstaviti desničarskoj netoleranciji

IVO JOSIPOVIĆ: Hrvatska će se morati još čvršće suprotstaviti desničarskoj netoleranciji

Gospodin Karamarko zagovara lustracije, progone po različitim osnovama. Oni koji nude obračune i Kevinu jamu za političke oponente žele drukčiju Hrvatsku, bitno lošiju za život građana od one koju zagovaram .

Foto: ivojosipovicprh

Foto: ivojosipovicprh

Predsjednik Ivo Josipović svojim autobusom svakodnevno obilazi Hrvatsku. Službena izborna kampanja u punom je jeku, a on kaže da je jednako optimističan kao i na njezinom početku i da ga najveća konkurentica Kolinda Grabar Kitarović nije impresionirala s 320 tisuća prikupljenih potpisa.

– Prije pet godina tadašnji HDZ-ov kandidat Andrija Hebrang imao je puno više potpisa nego ja, a zna se kako je to završilo. Potpisi, dakle, nisu nikakav kriterij. Konačni sud građana je onaj na izborima, a profesionalne ankete najbolji su orijentir. Prema njima je situacija mjesecima stabilna u moju korist i rezultati će se vjerojatno kretati unutar tih brojki.

Prvi ste mandat osvojili pobijedivši Milana Bandića. On je standardno slab u javnim nastupima, ali zagrebački gradonačelnik sigurno je bio ozbiljan kandidat. U usporedbi s njim, vaši sadašnji suparnici, Kolinda Grabar Kitarović i Milan Kujundžić, uistinu su perolaka kategorija. Bi li vam bilo jako neugodno u slučaju da izgubite od nekog od to dvoje?

– Svakako mi ne bi bilo drago, ali ne bi mi bilo ni neugodno. Volja naroda je volja naroda i stoga je potrebno biti na distanci od vlastitih emocija. Onome tko pobijedi treba pružiti ruku, zaželjeti mu najbolje i pomoći ako je to moguće. Nadam se da će moji protukandidati tako postupiti, jer namjeravam dobiti i ove izbore.

Sada ipak teže

Prošli ste put ipak imali jaču konkurenciju.

– Točno je da je prije pet godina bilo više zaista respektabilnih kandidata. Međutim, ipak mi je sada teže. Na prošlim predsjedničkim izborima HDZ nije u potpunosti stao niti iza jednog kandidata, dok danas to nije slučaj.
Ali, Kolinda Grabar Kitarović je baš loš kandidat.

– O tome će građani odlučiti, ali činjenica je da se ona nalazi u puno boljoj poziciji nego što je bio Bandić. HDZ, jedna velika stranka, sada rukama i nogama radi za nju, što je logično. Ali, postoji u njezinoj kandidaturi ozbiljan problem, čitali ste kako je predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko rekao da bi ukinuo neposredan izbor predsjednika, kojeg bi birao u Saboru. Dakle, on unaprijed podcjenjuje dužnost za koju se njegova kandidatkinja natječe. Uostalom, kazao je tom prilikom i da ovi predsjednički izbori za njega i nisu osobito važni, što je dosta ružna politička poruka.

Stvara li tako Karamarko alibi za njezin neuspjeh?

– Da, mislim da je to alibi za predstojeći poraz.

Stjepan Mesić je svoj drugi mandat osvojio na čistu rutinu, nije u kampanji ulazio ni u kakve rizike, a vi se ponašate upravo suprotno. Predstavili ste prijedlog promjena Ustava koji ni u kojem slučaju nije naišao na nepodijeljenu podršku. Što vam je to trebalo?

– Kao prvo, današnje su okolnosti u državi bitno različite nego u vrijeme kad je predsjednik Mesić išao po svoj drugi mandat, 2005. godine. Sjetimo se da su tada ekonomski trendovi u Hrvatskoj bili povoljni, BDP je rastao, društveni optimizam bio je na bitno višoj razini. Sada je Hrvatska u problemima, razlog su i pogreške činjene dugi niz godina. Danas ni koalicija lijevog centra ne uživa simpatije kao nekad.

Komplicirana situacija

Teže vam je nego Mesiću prije deset godina?

– Apsolutno, moja je situacija kompliciranija. Hrvatska treba ozbiljne društvene promjene i novi pravni okvir kako bi se gospodarstvo moglo bolje razvijati. Zato se zalažem za više demokarcije, reformu države i njezinih institucija. Trebamo i novo gospodarstvo. Istina, to je manje predmet Ustava, no novi će Ustav dati bolju platformu za gospodarstvo. U političkom dijelu svog programa naglašavam da se konačno moramo odmaknuti od gospodarstva 20. stoljeća, koje kod nas i nije bilo naročito napredno, i prijeći u ekonomiju 21. stoljeća.

Vi sada, za razliku od protukandidata, morate nešto objašnjavati, ustavne promjene.

– Ja sam upravo na toj temi stekao prednost. Sada baš svi suparnici izlaze sa svojim prijedlozima ustavnih promjena, iako često amaterskim, smiješnim i konfuznim. Oni su na političkom repu moje kampanje. U HDZ-u je konfuzija. Predsjednička kandidatkinja drži govor kako nije potrebno mijenjati Ustav, dok njezin šef iznosi prijedlog ustavnih promjena, koji kandidaturu Kolinde Grabar-Kitarović čini besmislenom.

Najbitniji su građani

Tko će vam usvojiti taj Ustav? Zastupnik koji bi glasovao u Saboru da se ukine njegova županija, što vi predlažete, ne bi se nakon toga smio vratiti kući.

– Mislim da to nije tako. Za Ustav će glasovati zastupnik koji će svojem biračkom tijelu znati objasniti da bi time dobili bolje usluge, zdravstvo, bolje uvjete za ekonomiju i više novca za poslove od lokalnog značaja. Mislite li da su ljudi ludi za svojim županijama, ako ne mogu u njima dobiti usluge životno bitne svim građanima?

Ljudi možda i ne, ali političari su ludi za županijama, a oni su ti koji odlučuju.

– Neki da, neki ne. Ali, podsjetit ću vas da su svi bili protiv i kad sam inicirao da se Ustavom uvede nezastarijevanje ratnog profiterstva i pretvorbenog kriminala. Na kraju je to ipak izglasano. Potrebno je stvoriti povoljnu društvenu klimu i ona se počela stvarati.

Sada ste, dakle, dobili i konkurenta kad je o ustavnim promjenama riječ. I Tomislav Karamarko najavljuje da će izmijeniti Ustav.

– Da, gospodin Karamarko je najprije govorio da ne treba mijenjati Ustav, a sada misli drukčije. Želio bi kancelarski sustav, koji u našim okolnostima sigurno nije dobar. Karamarko želi politički sustav u kojemu bi netko bez ozbiljnog legitimiteta kod građana, jer on je najnepopularniji političar, mogao biti na dužnosti koja odlučuje o svemu. Hoće građanima oteti pravo da biraju svog predsjednika neposredno, što želi 94 posto građana. Takva ignorancija volje građana jasno govori o tome kako bi, da ima priliku, vladao Karamarko.

Karamarko bi u Ustav stavio i Franju Tuđmana, odnosno pojam tuđmanizam.

– Neprimjereno je uvoditi osobe u Ustav. Domovinski rat i obrana zemlje, što je sigurno bilo dobro u razdoblju predsjednika Tuđmana, već se nalaze u Ustavu, a stvar je povjesničara da ocijene pozitivne i negativne strane svakog pojedinca. Poštujem Tuđmana kao prvog predsjednika i, sviđao se on nekom ili ne, činjenica je da je on vodio proces stvaranja hrvatske države i njezine obrane.

Ništa od lupanja šakom

Tko će prije uspjeti promijeniti Ustav, Karamarko ili vi?

– Siguran sam, ja.

Kolinda Grabar-Kitarović tvrdi čak da će kao predsjednica moći promijeniti lice zemlje.

– Planet Zemlju?

Ne, zemlju Hrvatsku.

– Predsjednik bi teško mogao to sam napraviti, ali, naravno, da može pozitivno utjecati. No, dobro je da kandidati imaju ambicije, makar one bile nerealne. Nikakve se ciljeve, koliko god oni bili i općeniti, ne može realizirati lupanjem šakom o stol. I ja obećavam velike, važne stvari, ali imam i mehanizam, a to je promjena Ustava koju može predlagati i predsjednik Republike.

Vlada Jadranke Kosor bila je 2010. i 2011. godine vrlo nepopularna i nisu se baš znali nositi s recesijom. Je li vam ikad bilo palo na pamet da im kažete da pokupe svoje stvari i odu?

– Nije. Onaj tko obnaša dužnost predsjednika Republike mora znati što mu je zadaća i u skladu s tim se ponašati. Nikad gospođi Kosor nisam rekao da mora otići, a jednako tako odbijam svaki razgovor o tome da bih sadašnju Vladu pozvao na ostavku. Predsjednik je prema duhu Ustava partner vladama, ne smije biti oporba. Kad me oporba kritizira da nisam oštar prema Vladi, to znači da oni ne rade svoj posao. Njihova je zadaća da demokratskim sredstvima, da tako slikovito kažem, politički podrivaju Vladu. Na predsjedniku je da pomaže vladama. Surađivao sam s dvije vlade, HDZ-ovom i SDP-ovom, bilo je određenih čarki s obje, ali mislim da sam održao duh Ustava, a to nije potkopavanje, nego pomaganje Vladi.

Podrivanje Ustava

Da ste Jadranki Kosor, u čijoj je vladi sjedio i Karamarko, rekli da pokupi svoje stvari, Kolinda Grabar-Kitarović postala bi vaš veliki simpatizer. Ona, naime, ovih dana najavljuje da će Zoranu Milanoviću kao predsjednica reći da se pokupi i ode.

– To je neprihvatljivo političko podrivanje Ustava. U parlamentarnom sustavu našeg tipa predsjednik na to jednostavno nema pravo. Zato niti od Vlade u kojoj je bio Karamarko nisam tražio da ode, iako je u njoj bilo puno problema.

Je li Milanovićeva vlada najslabija točka vaše kandidature?

– Ne, Vlada mi nije uteg. Kao predsjednik sam radio svoj posao, a Vlada svoj. Istraživanja pokazuju da golema većina građana shvaća da ja nisam dio Vlade ni SDP-a. Osim toga, za sadašnje stanje u državi nije kriva samo jedna vlada, niz godina se problemi nisu rješavali. Zato i predlažem krupne ustavne promjene.

S kojima se premijer Milanović ne slaže.

– Rasprava je tek otvorena.

Milanovića nema previše u vašoj kampanji, kao ni Karamarka uz HDZ-ovu kandidatkinju.

– Ima Karamarka puno u kampanji gospođe Grabar Kitarović. On i gospodin Milijan Brkić dirigenti su njezine kampanje. Ja sam neovisan predsjednik, socijaldemokrat sam, ali nisam stranački čovjek. Predsjednik SDP-a Milanović je od početka mandata razumio da predsjednik mora biti neovisan i nije pretendirao biti mi politički pokrovitelj. Znao je da takvo što nije moguće, ni pravno, ni politički. Posebno cijenim što ima takav pristup instituciji predsjednika Republike.

Vi kod političke desnice budite posebno negativne emocije, još i više nego Milanović. Desnica je zadnjih tjedana angažirala protiv vas sve svoje resurse, njihovi internetski portali rade punom parom, tiskaju se knjige protiv vas, održavaju se tribine, simbolički su vas osudili za veleizdaju, kazneno prijavili zbog Titove biste…

– Budite sigurni da ću dio glasova dobiti i na desnici. I tamo ima ljudi koji poštuju ono što radim kao predsjednik. Uostalom, imam i prijatelja koji su desni. Ovi koji politiku vode prljavim sredstvima ipak su uži krug ljudi, ali žestoki su i gnjevni jer me prepoznaju kao ozbiljnog protivnika. Da ne misle tako, sigurno ovo ne bi radili. Ali, analizirajmo malo koju to oni političku kulturu promiču, možete li uopće zamisliti da ta ekipa sutra dobije vlast? Pogledajte samo kako vode kampanju protiv svih ljudi s kojima se ne slažu. To bi bio povratak u nedemokratsko društvo, mogao bih upotrijebiti i neki teži izraz. Stvorili su snažnu infrastrukturu, za njih pišu novinari koji se ponekad ne žele potpisati vlastitim imenom, često i bivši pripadnici tajnih službi. A priče su im doista fantastične. Posebno me razveselilo kad sam na dnevno.hr pročitao da iz mene govori sama sotona, da sam ja osoba kroz koju vrag utječe na svijet.

Ako pobijedite, bit će to vaš zadnji mandat i nećete više biti pod pritiskom reizbora. Hoćete li se u tom slučaju drukčije, slobodnije ponašati?

– Imat ću veći manevarski prostor, ali sigurno neću početi vikati, jer ne mislim da je to dobra metoda. Koncilijantan sam, ali i vrlo uporan u ostvarenju ciljeva. Ovi izbori nisu pitanje dnevne politike, nego su strateškog karaktera. Radi se o tome kako će hrvatsko društvo izgledati za dulji vremenski period. Mogu samo reći da će bitno drukčije izgledati ako budem izabran ja ili, pak, netko od dva kandidata desnice.

Manevarski prostor

Kako bi hrvatsko društvo moglo izgledati ako vi ne pobijedite?

– Pogledajte portale i medije koje ste i sami spominjali. Oni jasno daju sliku kakva bi bila Hrvatska da izbore dobije HDZ i njegova kandidatkinja.

Mislite da bi s eventualnom pobjedom Kolinde Grabar Kitarović ili Milana Kujundžića porasla netolerancija u društvu?

– Sigurno. Gospodin Karamarko zagovara lustracije, progone po različitim osnovama. Čuo sam da je na jednom skupu HDZ-a rečeno da »ni kamen na kamenu ne smije ostati«.

Ako oni preuzmu vlast?

– Da. Isto bih vam govorio i da je netko drugi, a ne ja, kandidat lijevog centra, bolje reći građanske Hrvatske. Nisam osobno ja toliko važan, ponavljam, ovo je strateško pitanje razvoja hrvatskog društva. Naime, sadašnji HDZ, Karamarkov i Vase Brkića, nije demokratski. Mogli bi biti demokratska stranka da su drukčije vođeni.

Jeste li u drugom mandatu spremni na neki način postati predvodnik građanske Hrvatske, koja će se suprotstaviti toj nabujaloj netoleranciji u društvu?

– I sada se tome suprotstavljam. Ali, mislim da će, ova to kampanja pokazuje, doći trenutak kad će demokratska Hrvatska morati čvršće stati u obranu vrijednosti o kojima govorimo. Hrvatska je, unatoč svim poteškoćama koje smo imali, u velikoj mjeri demokratska, pa i tolerantna, bez obzira na povremene ispade. Oni koji nude obračune i Kevinu jamu za političke oponente žele drukčiju Hrvatsku, bitno lošiju za život građana od one koju zagovaram.

U Ured predsjednika stavio sam Tuđmanovu sliku

Odvjetnik Vladimir Gredelj podnio je protiv vas kaznenu prijavu, jer u Uredu predsjednika držite Titovu bistu.

– On se vjerojatno šali.

Tito je bio diktator koji je masovno kršio ljudska prava, da ne idemo dalje od toga. Dakle, u najmanju je ruku bio kontroverzan. Je li bistama takvih osoba mjesto u Uredu predsjednika?

– Povijest ne možemo mjeriti današnjim mjerilima. Tito ima na Pantovčaku bistu zbog vodeće uloge u antifašističkom pokretu i tamo ju je stavio drugi antifašist, predsjednik Tuđman.

Što ne znači da je Tuđman dobro postupio.

– Ne znam, Karamarko bi ga danas zbog antifašizma sigurno izbacio iz HDZ-a. A opet, najavljuje da će ga staviti u Ustav. Povijest, uz vremensku distancu, radi selekciju i u kolektivnoj memoriji ostavlja ono najbitnije. Tako je i s Titom i s Tuđmanom. Siguran sam, obojica imaju važno mjesto u našoj povijesti, sa svim svojim dobrim i lošim potezima. A povjesničari će o detaljima tih poteza. Ima u Uredu predsjednika još bista ljudi čija percepcija nije jednoznačna, recimo ban Jelačić, čak se i Strossmayera dovodi u pitanje. Ali, sve je njih povijest ipak prepoznala kao velikane. U hrvatskom društvu prevladavajuća je ocjena da su kod Tita i Tuđmana pretezale dobre strane, to pokazuju brojne nepristrane ankete.

Zašto niste Tuđmanovu bistu stavili u Ured predsjednika?

– Stavio sam njegovu sliku, kao i predsjednika Mesića. Sve biste sam tamo zatekao i one pripadaju ljudima koji su iz daljnje povijesti. Mislim da sam pokazao korektan odnos prema kontinuitetu hrvatske države.

Potičem suradnju, ali neću miriti Milanovića i Holy

Zoran Milanović i Mirela Holy zajednički vas podržavaju. Možete li ih vi pomiriti, imate li uopće takvih ambicija?

– Oboje su odgovorni političari i ne treba im tutor koji će ih miriti. Kao predsjednik smatram da mi je dužnost poticati suradnju svih demokratskih opcija, ne samo stranačkih. Ali mirenje nije moj posao. Hoće li ući u koaliciju ili ne, u to se predsjednik ne treba miješati.

Autor: Dražen Ciglenečki

Izvor: NOVI LIST

Ostavite komentar

comments