Početna / Vijesti / JELENA LOVRIĆ Kako je Milanović nanio Josipoviću milijunsku štetu

JELENA LOVRIĆ Kako je Milanović nanio Josipoviću milijunsku štetu

Potpuno skandalozna odluka da se naknada za troškove kampanje pobjedniku prvog kruga predsjedničkih izbora poveća na milijun kuna, dakle učetverostruči, ide na štetu samo aktualnom šefu države. Koji slovi za favorita, pa se teško oteti dojmu da je Vlada vrtoglavu nagradu htjela namjestiti svom čovjeku. Milijun bi mogao dobiti, ali je počinjena šteta neprocjenjiva!

zoran-milanovic-sanader-nije-jordan-jednom_26602

Dosad je u predsjedničkoj kampanji samo HDZ-ova kandidatkinja Kolinda Grabar Kitarović svaki čas sama sebi pucala u nogu ili su je ranjavali stranački drugovi. Sada je Zoran Milanović naciljao direktno SDP-ova kandidata Ivu Josipovića. Potpuno skandalozna odluka da se naknada za troškove kampanje pobjedniku prvog kruga predsjedničkih izbora poveća na milijun kuna, dakle učetverostruči, ide na štetu samo aktualnom šefu države. Koji slovi za favorita, pa se teško oteti dojmu da je Vlada vrtoglavu nagradu htjela namjestiti svom čovjeku. Milijun bi mogao dobiti, ali je počinjena šteta neprocjenjiva! Odigrati takav potez u današnjoj ekonomski očajnoj i socijalno nervoznoj Hrvatskoj – to može samo netko tko ne zna ni elementarno politički misliti. Ili vlastitom kandidatu pakira poraz.

Dosta, pobogu, te demagogije! – reći će premijer Milanović, koji potpuno autističan potez naziva uvođenjem transparentnog i čistog sistema te se zalaže, kako je rekao, da se političke aktivnosti u što većem obimu financiraju iz proračuna. Šef Vlade opet pokušava prodati spinove. Svojevrsni financijski inženjering proglašava uzorom političke čestitosti. Ovdje je riječ o tome da se distribucijom državnih para pokušava voditi stranačka politika. Jer, nedavno je Milanovićeva Vlada u sličnoj situaciji donijela posve suprotnu odluku. Drastično je smanjila iznos kojim se refundiraju troškovi kampanje za Europski parlament. Za lani, u prvoj rundi izabrane europarlamentarce – koji su birani samo na devet mjeseci – stranke su iz državnog budžeta dobile po 250 tisuća kuna. Međutim, nakon nedavnih europskih izbora Vlada donosi odluku da puni, četverogodišnji mandat u Bruxellesu vrijedi samo 43 tisuće kuna. Dobro upućeni izvori smatraju da je takav rez izraz premijerove pakosti prema OraH-u. Jer, stranka Mirele Holy, kao što je poznato, ima velikih problema s financiranjem. Za razliku od drugih parlamentarnih partija, koje po svakom saborskom zastupniku od države inkasiraju 350 tisuća kuna godišnje!

Četverostrukim podebljavanjem nagrade za najuspješnijeg predsjedničkog kandidata Vlada pokazuje nesmanjenu volju da državni budžet i dalje smatra vrećom bez dna, neiscrpnih mogućnosti. Dok se sa svih strana roje dramatična upozorenja da Hrvatska hitno mora rezati svoju javnu potrošnju, jer njeno bujanje može rezultirati urušavanjem kompletnih državnih financija, premijer Milanović okreće pilu naopako. Suprotno svima koji tvrde da državi prijeti potpuni kolaps nastavi li trošiti i zaduživati se kao dosad, šef Vlade pokrenuo je pravu kampanju protiv štednje, bolnih rezova i strukturnih reformi. Po njemu, upravo je kresanje državne potrošnje put u propast.

U više recentnih istupa, a poglavito u jednom velikom, vrlo čudnom intervjuu – čudnom jer pokazuje frapantnu nezainteresiranost za goruće probleme u državi, pa su mu najčešći odgovori bili: Ne znam, Ne zanima me, To nije moja briga – premijer je izložio vlastito viđenje ekonomskih problema i politika. Možda je moguće govoriti o specijalnoj, Milanovićevoj doktrini. Koja je, na žalost, posve crvotočna. Njegov je pogled originalan, ali i vrlo problematičan. Izjave otkrivaju da je od njegove Vlade bilo kakve pomake teško očekivati.

Prvo, hrvatski premijer tvrdi da, kako je rekao, okrutna štednja ne donosi rast gospodarstva. Načelno se izjašnjava za smanjivanje deficita, ali ne “bezuvjetnom štednjom i bezglavim rezanjem svih mogućih troškova”, što, po njemu, proizvodi recesiju. Za politiku Europske unije, koju će proglasiti, doslovce, “slijepim rezanjem”, ocjenjuje da “nakon šest godina krize nije nikamo dovela”. Naprotiv, kaže Milanović, “dovela je do recesije u Italiji i gotovo stagnacije u Njemačkoj”. Zato Hrvatska neće tim putem. Jednako se tvrdo protivi i reformama: “Guraju nas u reforme za koje je pitanje bi li imale ikakav utjecaj na rast”. Strukturne reforme, na koje ga, kaže, nagovaraju, on svodi samo na otpuštanje:”Savjetuju nam da krenemo s reformama tipa otpustiti 70 tisuća ljudi”.

Potpuno je apsurdno da iz pozicije ekonomski najlošije zemlje Europske unije Zoran Milanović svisoka govori o stagnaciji Njemačke. Da iz problema nekih drugih zemalja pokušava graditi stav o vlastitoj superiornosti. Drugi neka sude o tome kamo su dovedeni, ali kamo je njegova politika odbijanja štednje i dubinskih promjena dovela Hrvatsku, na dno Europe, to je barem jasno. Nedoumice oko mogućih rezultata pojedinih reformi posve su legitimne, ali njihovo izbjegavanje pouzdano ima jedan nedvosmislen učinak: utjecalo je i utječe na pad BDP-a. Nakon tri godine u Banskim dvorima premijer bi morao znati da se strukturne reforme ne svode samo na otkaze. Hrvatska je, kao što je dobro poznato, zemlja koja i dalje troši mnogo više nego što stvara. Javni je dug u godinu dana rastao za 10 posto. Svakoga dana samo za kamate država plaća 30 milijuna kuna. Ekonomska agonija se produbljava. No, umjesto kresanja troškova hipertrofirane države koje usahla privreda više ne može podnijeti, umjesto reformi koje bi zaustavile pad i pokrenule nekakav rast, premijer plaši narod štednjom.

Drugo, Zoran Milanović tvrdi da izbjegavanjem rezova čuva zaposlenost te socijalni mir i stabilnost. Nema rasta, ali to je, po njemu, cijena za nebacanje ljudi na ulicu. Gospodarstvo se ne oporavlja, ali društvo ne propada. Mogli smo, reći će, “ići na radikalne rezove, ali to je lošija varijanta jer bi bilo više nezaposlenih”. Na pitanje novinara je li mogao učiniti više na smanjenju državne potrošnje, koja nadmašuje mogućnosti hrvatske ekonomije, slično odgovara: “Možda, ali uz cijenu veće nezaposlenosti, većih socijalnih tenzija”. Za svoj, kako ga naziva, “umjereni put” tvrdi da je “jedina razumna politika”. Ali, ta je “jedina razumna politika” bez rezultata!

Istina, Milanovićeva Vlada nije smanjivala broj zaposlenih u državnom sektoru. Dapače, čuvala je i povećavala broj neproduktivnih mjesta u politici i državi. Kada govori protiv otpuštanja, premijer misli samo na taj dio zaposlenih. Oni u privredi kao da nisu njegova briga. Jer, u pet godina u realnom je sektoru izgubljeno oko 250 tisuća radnih mjesta. Toliko je danas zaposlenih manje nego 2008. Svake ih se godine ugasi više od 40 tisuća. Nepodnošljivo nabildani državni troškovi za direktnu posljedicu imaju kontrahiranje privrede. Također, kada govori o tome da je manje nezaposlenih nego lani, premijer prešućuje da se i broj zaposlenih rapidno smanjuje. U takvoj situaciji socijalna je ravnoteža fatamorgana. Balansa odavno nema, niti se Vlada oko njega nešto trudi. Bit će kako bude – običava govoriti njen šef.

Treće, svemu usprkos, premijer Milanović izjavljuje da postoje jasni znaci napretka. Neće baš reći, kao lani, da ima lošu vijest za pesimiste, ali, doslovce, tvrdi da su “stvorene pretpostavke za jedan dulji održivi rast i samo je pitanje godine kada će to početi i neće se lako zaustaviti”. Pitanje godine? “Hrvatski građani živjet će bolje za nekoliko godina”, odgovara. Koliko godina? O tome se ne izjašnjava. Ali je na početku mandata mahao obećanjem da će to biti samo što nije. S konkretnim ekonomskim pokazateljima vjerojatno mnogo bliži ministar financija Lalovac istodobno tvrdi da će iduće godine biti sve teže i teže. Njegove prognoze, na žalost, djeluju mnogo uvjerljivije.

U Hrvatskoj je došlo do potpune zamjene teza: umjesto fokusiranja na podivljalu državnu potrošnju, koju bi trebalo zauzdati, premijer razvija kritiku politike rezanja te raspiruje strahove od potpuno izmišljenih mjera štednje, pokušavajući fingirati da se stavlja na branik nacije pred njihovim zastrašujućim učincima. Milanovićevo dizanje panike zbog, navodno prijetećih, a faktički nepostojećih, fantomskih rezova služi samo jednome: aboliranju vlastite reformske jalovosti i prikrivanju činjenice da država, nezasitna gutačica nacionalnih resursa, u svom ponašanju i dalje ništa ne namjerava mijenjati. Kapitalac, vrlo čitani ekonomski blog, ovih dana upozorava na ilustrativnu novu Vladinu obmanu u vezi s proračunom za iduću godinu. Državni će se budžet, navodno, srezati, ali to je smanjenje rezultat izdvajanja HZZO-a, teškog oko 22 milijarde kuna, iz državne riznice, što će reći da su kresanja samo prividna. Vlada je opet skovala nerealan, neodrživ i neodgovoran proračun i sad javnosti pokušava prodati priču kako je to za opće dobro, a ona silno socijalno osjetljiva. Kaj god, rekao bi pokojni Ivica Račan…

 Autor: Jelena Lovrić

Izvor: jutarnji.hr

Ostavite komentar

comments