Početna / Vijesti / Koliko snijega u glasačkim kutijama…

Koliko snijega u glasačkim kutijama…

Kako je, prema tvrdnjama iz izbornih stožera Ive Josipovića i Kolinde Grabar-Kitarović, samo snijeg spriječio da staroga predsjednika ili novu predsjednicu dobijemo već u prvom krugu, i kako se dojučer neupitni rejting-efendija pretvorio u vejting-efendiju…

250514IzboriEUGM1

Tolika je meteopatologija zavladala izbornim stožerima, da bi čovjek mogao pomisliti kako građanke i građani Republike Hrvatske ove nedjelje nisu glasali za predsjednika ili predsjednicu države, već da su se nadmetali u pravljenju što većega Snješka ili što punašnije Snješkice Bijelić. Pa da se onaj Snješko ili Snješkica čija tjelesina ispadne krupnija, na čiju glavu stane lončina veće zapremine i čije lice ukrasi dulja i deblja mrkva, na koncu trijumfalno otpelja do Pantovčaka i tamo zakiti predsjedničkom lentom.

Dominirao je taj meteopatološki duh velikom dvoranom Novinarskoga doma u bijelome gradu Zagrebu, gdje su pravoputnici Ive Josipovića uglavnom grintali na snijeg koji je Zagrepčanke i Zagrepčane spriječio da na birališta izađu u većem broju, pa da svojim glasovima za drugi mandat aktualnoga predsjednika poštede i sebe i ostale birače od ponavljanja izborne gnjavaže u drugome krugu. Tim prije što bi Zagreb 11. siječnja mogao osvanuti zatrpan snijegom većim od prekjučerašnjega, a Josipovićevi stožernici omrknuti još snuždeniji negoli u prvoj izbornoj noći s 28. na 29. prosinca.

A taj je snijeg u glavnome gradu bio toliki da se sudionicima kisele fešte u Novinarskom domu zabijelilo pred očima, pa nisu vidjeli ništa osim bijela krivca za blijed rezultat pobjednika prvoga kruga predsjedničkih izbora, čiju su blijedu pobjedu proslavili tako razdragano i zdušno kako se još slave samo Dinamove titule prvaka Hrvatske na maksimirskom stadionu. Nisu primijetili da je snijeg pao još ponegdje osim u Zagrebu i da je zabijelio skoro čitavu Hrvatsku. Nisu u tom svojemu bjelilu i bljedilu uočili da izlaznost na izbore nema nikakve veze s visinom snježnoga pokrivača, jer ih nije ni zanimalo kakav je odaziv birača u onim snijegom zametenim krajevima daleko od metropole.

A dogodilo se da su ljudi, čak i na ona birališta gdje su glasačke listiće morali dostavljati pripadnici Gorske službe spašavanja, izlazili u većem postotku negoli u prvom krugu predsjedničkih izbora prije pet godina. Dogodilo se ne samo to da je izlaznost bila numerički veća od one iz prosinca 2009. već da je i u svakom drugom pogledu bila puno izraženija nego što su to predsjednički kandidati, svaki ponaosob i svi zajedno, uopće zaslužili. Pa kad se već dogodilo da – gonjeni politokratskim »apelima na građansku svijest i savjest« i bezdušnim porukama kako »za spas Hrvatske« moraju glasati čak i nepokretni – na birališta po ovoj pasjoj hladnoći pohrle i srčani bolesnici, i da jedan od njih i umre nad glasačkom kutijom, onda je stvarno svinjarija nad svinjarijama pričati o maloj izlaznosti.

Ali budući da pripadnike političke kaste ne zanimaju ljudi, ni živi ni mrtvi, već samo brojevi, čudno je kako Josipovićevi numerolozi nisu pronašli aritmetičku zadovoljštinu u podatku da je trenutačni predsjednik na ovim izborima, unatoč snježnoj diverziji s neba ponad Zagreba i skresanim biračkim listama, u glavnome gradu dobio skoro četiri tisuće glasova više nego prije pet godina ili – izraženo u postocima – današnjih 40,16 naspram ondašnjih 34,57 posto. Ili u podatku da je za Josipovića u cijeloj Hrvatskoj sada glasalo gotovo 50 tisuća birača više negoli u prvom krugu 2009. godine (u procentima: 38,46 danas prema 32,42 posto prigodom prvoga pohoda na Pantovčak).

No, ostavimo ih u uvjerenju da je samo snijeg kriv što nešto više od 350 tisuća građana Zagreba s pravom glasa nije izašlo na birališta i ispunilo svoju građansku dužnost da ne glasaju ni za koga drugog doli za predsjedničkoga kandidata Ivu Josipovića. Pustimo ih da maštaju kako bi Josipović pod povoljnijim klimatskim uvjetima i u Zagrebu ostvario rezultat ravan onome u Japanu, gdje je neometan snijegom osvojio 75 posto glasova, kad već, eto, nije bilo moguće da i u hrvatskom glavnom gradu poluči senzacionalan uspjeh ravan onome u Delhiju, gdje također nije bilo snijega pa je za aktualnog predsjednika Republike Hrvatske glasalo 100 posto birača ili – iskazano prostim brojem – njih sve troje. I ne ometajmo ih dok s glavama u snježnim oblacima pokušavaju proniknuti u uzroke trijumfalnog izbornog fijaska Ive Josipovića u gradu Zagrebu, gdje se dojučer neupitni rejting-efendija pretvorio u smušenoga vejting-efendiju koji bi – kad bi mu to omogućavale ustavne ovlasti – najradije donio ukaz da se drugi krug izbora ima održati 11. siječnja, ali ne 2015. nego najranije 2020. godine.

I u stožeru Kolinde Grabar-Kitarović su očekivali bolje vrijeme i još bolje izborne rezultate u zemlji Hrvatskoj, gdje kandidatkinja HDZ-a – jasno vam je, samo zbog snijega – nije dobila svojih zasluženih 78 posto glasova kao u Argentini ili čak 88 posto kao u Australiji, zemljama na južnoj hemisferi gdje je upravo započelo ljeto i gdje su hrvatski birači svoje racionalne i domoljubne odluke donosili na temperaturama od 27 do 30 stupnjeva Celsiusovih. Šef njezine stranke Tomislav Karamarko ove je nedjelje od ranoga jutra, sav promrznut, kukumakao kako mu je »žao ako loše vrijeme i snijeg poremete izlaznost na izbore«, jer je očekivao da će se ljudi u Hrvatskoj »plebiscitarno odlučiti za promjene«, pa svoje glasove listom dati zna se čijoj kandidatkinji.

Ali dogodilo se, eto, da je snijeg zameo sve birače koji bi glasali za Josipovića ili za Kolindu, pa je svakome od to dvoje apsolutnih favorita za pobjedu u prvom krugu ostalo da se bore za glasače onog trećega kandidata koji se u nedjelju navečer proglasio pobjednikom izbora. Za glasače Ivana Vilibora Sinčića koji je doista trijumfirao na biralištima u Indoneziji i Irskoj, dok je u Rumunjskoj prvo mjesto podijelio s Josipovićem. I za glasače Milana Kujundžića koji je već u prvom krugu izbora u Podbablju osvojio čak 68,73 posto glasova, pa time zaslužio da svoju do prekjučer neupitnu titulu novoga predsjednika države nadomjesti utješnom funkcijom počasnoga predsjednika tamošnje općine.

Autor: Predrag Lucić

Izvor: novilist.hr

Ostavite komentar

comments