Početna / Vijesti / KOLINDA GRABAR KITAROVIĆ: Josipović je šutio jer se bojao Milanovića

KOLINDA GRABAR KITAROVIĆ: Josipović je šutio jer se bojao Milanovića

Predsjednik se Milanoviću očito ne želi zamjeriti. Neki dan su ga pitali da ocijeni rad Vlade, rekao je da ne može. Oprostite, ako on to ne može, tko bi to mogao? To pokazuje da se on jednostavno ne želi miješati. Vjerojatno zato da mu ne bi izvisila kandidatura za drugi mandat.

Foto: KolindaGrabarKitarovic

Foto: KolindaGrabarKitarovic

Kandidatkinja HDZ-a Kolinda Grabar-Kitarović započela je kampanju na Grobniku, u svojim Dražicama, uz glavnu poruku da je aktualni predsjednik Ivo Josipović sukrivac zajedno s Vladom za sadašnju tešku ekonomsku i socijalnu krizu u Hrvatskoj.

Kako ste doživjeli početak kampanje na Grobniku?

– Oduševljena sam, za mene je bilo iznimno emotivno doći doma, tu su bili moji roditelji, tete, rođaci, prijatelji, ljudi s kojima sam odrastala. Atmosfera je bila uistinu fantastična, zajedno smo čekali ponoć da kampanja počne i dok sam držala govor, to prekidanje pljeskom, taj veliki entuzijazam, to ulijeva u meni nadu da ćemo doista uspjeti na ovim izborima, da ćemo se maknuti iz ovog sivila, okupiti oko ideje za bolju Hrvatsku, s ciljem da pokrenemo zemlju naprijed i pokažemo svima onima koji tvrde da se ne može, jer su predsjedničke ovlasti previše ograničene – da to jednostavno nije točno, da se može, da treba raditi, donositi odluke i prvenstveno misliti o rejtingu Hrvatske, a ne o svom vlastitom rejtingu.

Kako to da svi drugi kandidati govore o promjenama ovlasti i Ustava, a jedino vi mislite da ima dovoljno prostora da se i s ovim ovlastima više učini?

– Prvo, mi nismo u ustavnoj krizi, već u teškoj gospodarskoj i socijalnoj krizi! Osim toga, mislim da je često mijenjati Ustav – neozbiljno. Nijedna država to ne radi. Ustav je temeljni dokument, on se mijenja samo kad je to nužno. Drugo, u redu je da to bude i dio programa, ustavne promjene jesu u ovlasti predsjednika, ali će to biti vrlo teško jer koliko znamo Ivo Josipović ima protiv sebe čak i SDP-ovu većinu u Saboru, a trebaju mu dvije trećine glasova za izmjene Ustava. Ili će, ako to ne dobije, krenuti u inicijativu građana, na referendum, ali onda će se opet baviti onim što uopće nije prioritet. Predsjednik mora brinuti za normalno, usklađeno funkcioniranje poluga vlasti, a ne samo za svoj status. Josipović gura Ustav na naslovnice samo da bi skrenuo pozornost s katastrofalne gospodarske situacije za koju je i sam itekako odgovoran.

Moralna vertikala

Pa ništa od toga nije izravna ovlast predsjednika.

– Slažem se, međutim, sjećate li se kako je Josipović prezentirao rezultate anketa o izbornom zakonu, svi su mediji bili na Pantovčaku, to je bila tema dana. Znači predsjednik ima na raspolaganju sve komunikacijske kanale, mora i može biti snažan korektiv, on je i po Ustavu arbitar, nestranačka i nadstranačka osoba, uz to i moralna vertikala, koja mora otvarati bitna pitanja. Dakle poticanje javne rasprave o stanju gospodarstva i socijale – to jest jedna od dužnosti predsjednika. Pogledajte i EK, Hrvatska stoji jako loše, na začelju je po svim ljestvicama – kako predsjednik na to reagira? Umjesto da žestoko ustane, idemo sazvati sjednicu Vlade, on kaže: pa stanje baš i nije tako loše. Neki dan su ga pitali da ocijeni rad Vlade, rekao je da ne može. Oprostite, ako on to ne može, tko bi to mogao? To pokazuje da se on jednostavno ne želi miješati. Vjerojatno zato da mu ne bi izvisila kandidatura za drugi mandat. To mu je bila u 5 godina jedina motivacija. A u tom prvome mandatu nije napravio apsolutno ništa. Zašto te ustavne promjene nije napravio u prvom mandatu? Što je čekao?

Puno je primao građane…

– Da, krasno, a kakvu su oni i svi ostali imali koristi od toga? S ljudima treba biti na terenu ne zato da bi se popilo 50.000 kava nego da bi se ljude čulo, a onda djelovalo. Potom, usklađen rad tijela državne uprave, isto tako: zašto ne prozivati tu birokraciju, ona je glavna prepreka investicijama. U prvom redu korupcija, onda sporost birokracije, pa nepredvidivost sustava. Zamislite, sad još i učestale promjene Ustava!

Što mislite, zašto Josipović ide u to, a nema ni podršku SDP-a?

– Doista se neću baviti time o čemu razmišljaju Josipović i Milanović. Ja želim misliti o načinima izlaska iz krize. Neću šutjeti. Nisam konfliktna, volim miriti, zbližavati ljude i mislim da treba vratiti zajedništvo iz 90-ih, jer sad smo podjeljeniji nego ikada…

Može se, kad se hoće

Ali ipak i lupiti katkad šakom o stol? Hajde nam lijepo objasnite što to znači?

– To je slikovita sintagma, malo slikovitije želim reći da to znači: dosta je bilo, dečki i cure, idemo razgovarati, ne radite ništa, niste uspješni, tako dalje ne ide. Osim toga, nema niti jednog ozbiljnog svjetskog državnika koji nije, kada je to bilo važno i potrebno, udario šakom o stol. Pogledajmo fondove EU, financijska perspektiva za razdoblje od 2007-2013. bila je takva da smo iskoristili 25 posto svega – najgora država je iskoristila 50 posto, a neke i 90 posto, a i to iz projekata bivše HDZ vlade. Za 2014. isprojektirana je 1,1 milijarda iz instrumenata kohezijske politike, 400 milijuna iz poljoprivrede i 36 milijuna iz ribarstva – to vam je 11 milijardi kuna. Znate koliko je isprogramirano dosad? Nula. Ni jedan jedini euro. Zašto? Projekti postoje, diljem Hrvatske ljudi kažu da su pripremljeni, ali nema natječaja jer nisu usvojeni programi putem kojih se to raspisuje, a to mora Vlada. Program ruralnog razvoja, na primjer…

To je onaj što je bio na popravku?

– Da, 300 primjedbi, još uvijek je na popravku. Ja ne mogu shvatiti da se ne može.

Zašto vi mislite da ćete nakon izbora, ako pobijedite, bez problema dobiti premijera Milanovića na kavu? Pa on ni sa sadašnjim predsjednikom baš ne ide na kavu i ne prima ga.

– Predsjednik se njemu očito ne želi zamjeriti. A bitno je o tome, na što sada upozoravam javno govoriti, to ljudi ne znaju. Gledajte, tih 11 milijardi kuna, to vam je pola iznosa od 22 milijarde koje žele dobiti od monetizacije. Zamislite dakle da su se ti novci povukli, koliko bi se rasteretio državni proračun, koliko bi se otvorilo radnih mjesta. Gospodin Josipović ne želi o tome govoriti, da se ne bi zamjerio Milanoviću, to je poanta. Dobiti Milanovića? Pa nadam se da hoću. Nadam se, doista. Kad je postao premijer, ja sam mu poželjela svako dobro i uspjeh, jer nije bitno je li u SDP-u ili HDZ-u nego ide li zemlja naprijed. Međutim, evo, ne radi se. I ako se neće naći, ako neće razgovarati, onda ćemo razgovarati javno, obavijestit ćemo javnost i kritična masa nezadovoljstva dovest će do toga da Vlada odstupi i da se raspišu prijevremeni izbori i da dođe netko tko zna.

Foto: KolindaGrabarKitarovic

Foto: KolindaGrabarKitarovic

Šutio je i gledao

Dakle, predsjednik Josipović je po vama sukrivac za sve?

– Jest, apsolutno, jer je šutio i gledao.

Izjavio je da HDZ više nije državotvorna stranka. Što na to kažete?

– (Smijeh) Ne znam stvarno što bih rekla na to. Jednostavno, to nije istina.

Rekao je i da čak ni Franjo Tuđman nije odnio zastavu iz Knina, a vi jeste.

– Pa gledajte – zašto je ta zastava toliko zanimljiva? Nisam je ni ja odnijela – skinuta je u sklopu redovnog održavanja, umjesto da je bace, dala mi ju je gradonačelnica Knina. Kako bih mogla odbiti zastavu koja je visila na jarbolu na koju je prvu hrvatsku zastavu podignuo predsjednik Tuđman? Recite mi, kako? Pa ljudi su gladni oko nas, siromaštvo je, a mi toliko govorimo o toj zastavi. Ali u čemu je uopće problem, zašto je to predmet kampanje, pa moramo razgovarati o programima. Zašto se nije reagiralo kad je spaljena hrvatska zastava u Beogradu? Ti isti ljudi koji me napadaju to su šutke gledali.

Mislite na utakmici u Beogradu?

– Da. Šutjeli su. Zašto sad neprestance spominju zastavu jer sam je prigrlila uza srce? Uostalom, dala sam je Udruzi žena u Domovinskom ratu, jer ona jest simbol zajedništva i pobjede.

Nisam znala za afere

Pažljivo sam slušala vaš prvi govor na Grobniku: on je jako okrenut centru biračkog tijela, jedina točka koju bih ocijenila desničarskom jest samo pozivanje na Franju Tuđmana, sve ostalo je vrlo moderno kad se govori o regiji, EU, NATO-u… Na koje biračko tijelo vi ciljate? Želite glasove cijelog centra, zar ne?

– Ja ciljam na sve građane, želim da Hrvatsku pokrenemo iz sivila. Mladi odlaze, demografski starimo, djeca su gladna, želim govoriti o tome. A ti se problemi tiču svih, i slijeva i zdesna. Zato ne dijelim biračko tijelo na lijevo ili desno, žensko ili muško, hrvatsko ili nehrvatsko.

Koliko vam odmaže činjenica da ste bili u Sanaderovoj vladi?

– Pa svi znaju kakvi su moji odnosi sa Sanaderom bili, osim toga svoju sam dužnost profesionalno obavljala. Uz to, ja nikakvih spoznaja nisam imala ni o čemu što se afera ili korupcije tiče. Vjerujte mi, bila bih dala ruku u vatru i kad su procesi otpočeli da u tome nema ničega. A što se tiče tog razdoblja, to je bila zapravo vrlo uspješna vlada – vrijeme gospodarskog rasta, i kao ministrica sam otvorila pregovore za članstvo EU, dobili smo pozitivan avis, screening sam odradila, nekoliko poglavlja smo riješili, čvrsto smo krenuli k NATO-u, lobirala sam aktivno za Hrvatsku u Vijeću sigurnosti UN-a, i još puno toga. Bilo je i puno dobrih stvari.

Kući govorimo čakavski

Kako mislite da ćete proći u Rijeci, gdje vas ljudi i osobno poznaju? Mnogi kažu: kakva je ona Grobnišćica, otišla je sa 16-17 godina, što ona zna o Rijeci?

– Pa vraćam se, evo, tu sam redovito.

Govorite li i čakavski?

– Da, naravno.

Djeca isto?

– Da, pa i moja mama je tako često s nama, pa i zato. Naravno, čakavski je prirodni ambijent kod nas kući i sa svakim tko tako govori i razumije, ja govorim čakavski.

Mislite li da će vam to pomoći na izborima u Rijeci?

– Htjela bih da ljudi gledaju program, a vjerujem da će to i Rijeka prepoznati. Mislim, divno mi je biti u Rijeci, doma, nastojim doći što češće, često me ljudi i ne vide, ne šećem Korzom nego odem k prijateljima i obitelji, ali tu sam često. Također, odem na Hahlić, na vrh Tunine glave promatrati Kvarner, ili kad sam na Cresu, na Osoršćici, to su mi najljepša mjesta na svijetu. Slušati šum vjetra, upijati tu ljepotu. Nema boljega mjesta na svijetu.

Rekao mi je: Donesi trave s Grobnika

Jednom ste izjavili da ste u srednjoj školi bili diskriminirani zbog čakavskog narječja, je li to točno? Išli ste u »pedagošku«, kako smo je tada zvali, gimnaziju, zar ne?

– Jesam, da. Ja sam ona šuvarovska generacija, išli smo u školu prema mjestu stanovanja, tako da su mnogi Grobničani završili u Trgovačkoj školi, no ja sam zaista htjela u gimnaziju jer sam imala sve 5,0 i mislila sam da je to jača škola, što je i bila, nisu sve škole iste, složit ćete se. Bila sam jako, jako uporna i na kraju upala u pedagošku.

Rekli ste i da ste u djetinjstvu puno čitali književnost, pa ste zato bili bez čakavskog naglaska. Mnogi su to shvatili kao vaše odricanje od čakavštine?

– Ma ne, nisam to tako rekla, samo jer sam jako puno čitala i dobro savladala književni jezik pa sam uvijek nastupala u školi na Grobniku, na recitacijama i slično. Ali isto tako sam puno čitala i engleski, i španjolski jezik. Tako sam stvorila naglasak koji se ne može nigdje regionalno postaviti, to sam htjela reći. Krivo sam interpretirana, nije mi namjera bila odreći se svog jezika, dapače. A diskriminaciju jesam doživjela, vidjela sam da su neki profesori to činili. Jasno mi je kad je riječ o profesorima hrvatskog jezika, a drugi profesori ne bi, po mom mišljenju, trebali govornicima čakavskog narječja nikako ne snižavati ocjene ako se koji put izraze na čakavskom narječju, a pritom pokazuju dovoljnu razinu znanja tog predmeta. To sam htjela reći. Nažalost, ja sam tada, 80-ih godina, to i osobno vidjela: jedan od profesora je naglo promijenio odnos prema meni kad je vidio odakle sam. Vidio me da čekam bus za Grobnik i baš se promijenio. Kad nije bilo spužve u razredu, a ja sam bila dežurna, rekao mi je: donesi trave s Grobnika, pa s njom obriši ploču. Slažete se da je to doista neprimjereno, zar ne? Mislim da danas, kako su se stvari promjenile u školama, vjerojatno to baš ne bi prošlo.

Rijeka užasno stagnira

Kako ocjenjujete prilike danas u Rijeci?

– Rijeka užasno stagnira. Ono što je nekima kontradiktorno, evo podsjetit ću – najveća ulaganja u Rijeku su bila za vrijeme HDZ-ovske vlasti. Za vrijeme SDP-a čini se da Vlada ignorira Rijeku. Žao mi je da su odustalo od ravničarske pruge i Žute Lokve, mislim da je to apsolutno neophodno za Rijeku, pogotovo za izgradnju Jadransko-jonskog koridora. To je preduvjet razvoja i to će se promijeniti s novom vladom.

Sufinancirat ću kampanju

Koliko ste već novaca prikupili od donacija?

– Oko 1,1 milijun kuna. I bit će još tri takve donatorske večere. Većinu ćemo prikupiti kroz donacije, a i kredit ćemo dignuti ako bude potrebno. No, i osobno ću financijski participirati.

Sa koliko sredstava, ako se smije znati?

– Ne mogu vam sad reći. Stanje u stranci je jako teško financijski, i ja osjećam potrebu da i osobno uložim sredstva koliko mogu. Vremena su teška. To ipak ostaje u Hrvatskoj, netko će od toga zaraditi. Ali vrlo skromno radimo, ne bahatimo se, pazimo s novcem, vremena su takva. Kad vidite da su djeca gladna, ne možete pretjerivati ni da hoćete.

Autor: Tihana Tomičić

Izvor: NOVI LIST

Ostavite komentar

comments