Početna / Vijesti / KOLUMNA DRAGE PILSELA: Analiza prvoga mandata Ive Josipovića (2)

KOLUMNA DRAGE PILSELA: Analiza prvoga mandata Ive Josipovića (2)

Kako sam napisao u prvom nastavku ove analize (i tako ću započeti svaki nastavak), ništa me u vezi Kolinde Grabar Kitarović ne smeta toliko (zaista, niti jedna od njenih muljaža ni manipulacija) koliko njena opetovana tvrdnja (koju je možda pokupila od nihilističkih, zločesti i potpuno neupučenih novinarki i novinara) da ”Josipović nije učinio apsolutno ništa”.

Foto: ivojosipovicprh

Foto: ivojosipovicprh

Ovako to govori kandidatkinja HDZ-a, koju pak njen stranački šef izrijekom smatra nevažnom pojavom (u istom tjedniku):

”On (Ivo Josipović, op.D.P.) nije učinio apsolutno ništa. Možete li se sjetiti ičega bitnog što je on napravio za ovu državu? Možete li se sjetiti ijednog njegovog bitnog stava?…” (Intervju za tjednik Globus: ”Josipović je pet godina prodavao maglu. Odakle mu obraz da traži novih pet godina?”, razgovarala Janja Franko, broj 1253. od 12.12.2014.).

Pa, da krenemo. Gospođo Grabar Kitarović: Read my lips – ”That’s bullshit”.

U ovom nastavku se bavim drugom temom: dostupnosti građanima od šest najavljenih: 1) stabilnosti poretka; 2) dostupnosti građanima; 3) otvorenosti i uravnoteženosti; 4) promoviranja postupnih promjena; 5) inicijativa za poboljšanje standarda građana i gospodarskog stanja u državi i 6) vanjskopolitičkih ciljeva i međunarodnog kredibiliteta zemlje

Tijekom cijelog svog prvog mandata, predsjednik Josipović održavao je svakodnevni dijalog s građanima. On je to u više navrata tijekom pretkampanje i ovih dana službene kampanje ponovio.

Što on osobno, a što Ured Predsjednika Republike u tom su razdoblju primali prosječno po 200, a nekad i do 300 poruka, pisama, mailova, kontakata posredstvom društvenih mreža ili telefonskih poziva dnevno. Ivo Josipović, što mogu svjedočiti iz prve ruke jer sam ga često ”lovio” kako u dva ili čak u tri iza ponoći sjedi za kompjutorom šibajući poruke, osobno se svima koji su mu pisali na mail javljao.

Radilo se, inače i uglavnom (kako saznajemo od njega samoga i od suradnika koji su nam dostupili evidenciju), o prijedlozima građana o tome kako poboljšati funkcioniranje sustava, o prigovorima na nepravedne postupke prema njima, a neka pisma su predlagala i konkretne promjene u zakonima.

Predsjednik Republike redovito je primao građane – i to ne samo kroz popularnu Kavu s građanima (uvedenu za mandata njegova prethodnika, predsjednika Stjepana Mesića) nego i izvan tog termina. Pantovčak je postao dostupan svima, te je u punoj mjeri bio i ostao otvoren za one koji žele vidjeti Predsjednika.

I tu mogu biti svjedok. Svaki puta kada bi me novinarski posao doveo na Pantovčak, ili bih tamo otišao u pratnji nekao stranog gosta, išao bih provjeriti knjigu utisaka i vidio golemi broj potpisa zahvalnih građana a mnoge sam i sâm susretao na Pantovčaku.

U 55 mjeseci mandata evidentirano je 49.008 građana koji su došli kao pojedinci, dio izaslanstva, sudionici okruglih stolova, novinari… ta brojka obuhvaća i 7.298 građana koji su sudjelovali u programu ”Kava s Predsjednikom”, kao pojedinačne stranke, ili kao dio grupe.

Od lipnja 2010. do kolovoza 2014. održano je ukupno 46 ”Kava” na kojima je sudjelovalo 266 grupa građana (ukupno 6636 osoba, prosječno 25 osobe po grupi) i 662 građana pojedinca. Dakle, sasvim je jasno, ta je brojka sada veća jer sam se poslužio statistikom od prošloga ljeta.

Predsjednik Josipović vrlo je aktivan i na svom Facebook profilu. Broj lajkova od 2011.godine ima kontinuirani organski rast i na dan 30.7.2014. iznosio je 106.946.

Od prvog dana svog mandata, predsjednik Josipović je posjećivao naselja u Hrvatskoj, te gotovo da nije bilo dijela zemlje u kojem nije bio.

Odlazio je na poziv lokalnih čelnika – i to bez razlike po pitanju političke strukture u nekoj općini ili gradu. To je činio iz poštovanja prema građanima, ali i da istakne važnost lokalne samouprave.

Također, posjete gradovima i općinama bile su i posjete građanima, koji su na taj način imali prilike upoznati Predsjednika i govoriti mu o svojim tegobama ili planovima, a da ne moraju zbog toga putovati u Zagreb.

Predsjednika Republike mora, to je sasvim jasno i nepotrebno je obrazlagati, održavati neposredni kontakt s građanima – gdje god i kad god je to moguće.

Osim toga, Predsjednik Republike mora biti upoznat s funkcioniranjem ili nefunkcioniranjem cijele strukture državne administracije i političkog sustava: ne samo onog na razini države, nego i lokalnog. Isto tako, neposredni kontakti s građanima su primjer i drugim akterima političkog života da se okrenu prema građanima, a ne samima sebi.

Direktni kontakt s ljudima služio je i za informiranje o stvarnom stanju u zemlji – koje se ponekad ”izgubi u papirima”, odnosno uredskim propisima.

Dostupnost predsjednika Josipovića predstavljao je značajan doprinos demokratizaciji zemlje, te primjerom kako institucija Predsjednika Republike treba funkcionirati i ubuduće.

To je naročito važno u situaciji u kojoj građani imaju osjećaj da su im političke institucije nedostupne i da su od njih udaljene, te u okviru postojećeg sustava izbora zastupnika u Hrvatski sabor, koji – osim kad se radi o zastupnicima koji predstavljaju nacionalne manjine – depersonalizira izbore. A kada je riješ o zastupnicima dodajmo i to da vrlo mali broj zastupnika zaista komunicira sa svojom izbornom bazom.

Predsjednik Republike je neposredno izabran i stoga ima potrebu za neposrednim komuniciranjem s građanima. Predsjednik Josipović je u našem političkom životu nastavio praksu predsjednika Mesića ali ju je znatno intenzivirao.

Otkako je HDZ, što bojažljivo, ispitivajući teren, što odlučnije, iako je tada bila još aktivna (a ne samo pasivna zaposlenica NATO-a, kao što je sada), lansirao Kolindu Grabar Kitarović za svoju predsjedničku kandidatkinju, čujemo kritike kako je Ivo Josipović ”zloupotrijebio” svoj položaj Predsjednika Republike kako bi na račun poreznih obveznika bio ”stalno u kampanji”.

To je toliko glupa optužba koliko je i dokaz potpunog neshvaćanja ovdje opisanih principa rada i način na koji smo postavili (mogu to tako reći jer sam bio dio tima u prethodnoj kampanji) dinamiku susretanja s građanima. Ivo Josipović je Predsjednik Republike i nije mogao prestati provoditi dogovorene programe jer se to nije dopalo glavnoj izazivačici.

Koliko je Ivo Josipović želio imati vrlo ažuran i živ kontakt s građanima govori podatak da sam u prethodnoj kampanji, između brojnih obaveza, bio zadužen i da primam pisma građana, majlove i pozive, a u stožeru i sve one koji su željeli osobno doći ”sa svojom pričom”, te da sve te priče, često jako teške, proslijeđujem čovjeku koji je želio biti informiran ”o svemu” jer, kako je rekao na kraju inauguracijskoga govora (18. veljače 2010): ”Građani Republike Hrvatske, hvala Vam, i još jedanput obećajem: Služit ću Vam, služit ću našoj zemlji!”

Rekao je to, da podsjetim, nakon navođenja ključnih riječi Jeana Moneta, jednog od utemeljitelja Europske unije: ”Mi ne ujedinjujemo države, mi u prvom redu zbližavamo ljude.”

Ja samo svjedočim, iz prve ruke, kako su se stvari dogodile a kasnije i razvile. Tko to ne razumije, a kandidira se, taj nema što tražiti na Pantovčaku.

Autor: Drago Pilsel

Izvor: predsjednicki-izbori.hr

Ostavite komentar

comments