Početna / Kolumne / Čitanje Pantovčaka / KOLUMNA DRAGE PILSELA: Analiza prvoga mandata Ive Josipovića (3)

KOLUMNA DRAGE PILSELA: Analiza prvoga mandata Ive Josipovića (3)

Kako sam napisao u prvom i drugom nastavku ove analize (i tako ću započeti svaki nastavak), ništa me u vezi Kolinde Grabar Kitarović ne smeta toliko (zaista, niti jedna od njenih muljaža ni manipulacija) koliko njena opetovana tvrdnja (koju je možda pokupila od nihilističkih, zločesti i potpuno neupučenih novinarki i novinara) da ”Josipović nije učinio apsolutno ništa”.

Foto: ivojosipovicprh

Foto: ivojosipovicprh

Ovako to govori kandidatkinja HDZ-a, koju pak njen stranački šef izrijekom smatra nevažnom pojavom (u istom tjedniku):

”On (Ivo Josipović, op.D.P.) nije učinio apsolutno ništa. Možete li se sjetiti ičega bitnog što je on napravio za ovu državu? Možete li se sjetiti ijednog njegovog bitnog stava?…” (Intervju za tjednik Globus: ”Josipović je pet godina prodavao maglu. Odakle mu obraz da traži novih pet godina?”, razgovarala Janja Franko, broj 1253. od 12.12.2014.).

Pa, da krenemo. Gospođo Grabar Kitarović: Read my lips – ”That’s bullshit”.

U ovom nastavku se bavim trećom temom: ”otvorenosti i uravnoteženosti” od šest najavljenih: 1) stabilnosti poretka; 2) dostupnosti građanima; 3) otvorenosti i uravnoteženosti; 4) promoviranja postupnih promjena; 5) inicijativa za poboljšanje standarda građana i gospodarskog stanja u državi i 6) vanjskopolitičkih ciljeva i međunarodnog kredibiliteta zemlje.

Tijekom svog mandata Predsjednik Josipović demonstrirao je, uz dostupnost, i otvorenost inicijativama, drukčijim mišljenjima, otvorenost raspravama i dijalogu bez obzira na svjetonazor sugovornika.

Kao agnostik, uvažavajući značaj i položaj Katoličke crkve u Hrvatskoj i većinu stanovništva koje se izjašnjava katolicima, Predsjednik Josipović bio je u kontinuiranom dijalogu s predstavnicima Katoličke crkve i sudjelovao u vjerskim sadržajima.

Jednako tako, odazivao se na suradnju i održavao komunikaciju i dijalog s predstavnicima svih drugih vjerskih zajednica i institucija te sudjelovao u njihovim vjerskim obilježavanjima svetkovina i blagdana.

Zbog toga, zbog unapređivanju dijaloga i tolerancije, nagrađen je od strane Udruge za vjersku slobodu u Republici Hrvatskoj, Evanđeoskog teološkog fakulteta u Osijeku i Mešihata islamske zajednice u Republici Hrvatskoj.

Pritom, niti u jednom trenutku nije odricao pravo vjerskim zajednicama na njihov politički pogled u Hrvatskoj i javno zalaganje svojih stajališta o bitnim društvenim i političkim pitanjima.

Ne jednom, Predsjednik je naglasio kako vjerske zajednice imaju pravo na političke i druge stavove te da same moraju procijeniti rizik miješanja vjere i politike u odnosu na podršku svojih vjernika.

Foto: ivojosipovicprh

Foto: ivojosipovicprh

Prigodom posjeta novom poglavaru Katoličke crkve, papi Franji, Predsjednik Josipović otvoreno je naglasio kako je dijalog mjesne Crkve i države pitanje o kojem je ”potrebna rasprava, ne samo na relaciji Crkva – država, nego i unutar države. Različite političke opcije, različite socijalne grupacije, različito vide pojedina pitanja, a karakteristika je demokratskoga društva da se o njima otvoreno raspravlja”.

U papi Franji imao je pak pozitivnog sugovornika obzirom da sam zagovara ”otvorenu Crkvu koja ne pretendira na klerikalizam ili na uplitanje u državne poslove”.

U pogledu promicanja vjerskih sloboda i kvalitete odnosa Republike Hrvatske s većinskom vjerskom zajednicom, a u povodu promocije knjige “Sveta Stolica i Hrvatska: dvadeset godina diplomatskih odnosa” (19. studenog 2014.), Predsjednik Josipović je rekao i ovo:

”Promicanjem tolerancije i razumijevanja među vjernicima širio se i prostor za ravnopravnu i tolerantnu koegzistenciju s građanima koji nisu vjernici. Neke od tema iz ugovora (sa Svetom Stolicom, op.D.P.) nosile su potencijal za raspravu i polemiku, najčešće zbog problema koji su se javljali ili se još uvijek javljaju u procesu implementacije. Neke su potakle prijepore između Katoličke crkve i aktera civilnog društva, pa i pojedinih predstavnika vlasti.

Ja sam čvrsto uvjeren: ne moramo svi imati isti svjetonazor da bismo mogli razgovarati i da bismo se mogli razumjeti. U bivšem sustavu se u šali govorilo da zidovi imaju uši, a danas bi se moglo reći kako je to duhovito primijetio jedan filozof, da uši sve više imaju zidove. Zato trebamo rušiti te zidove. Zato trebamo ustrajati na dijalogu.

Dijalog je temelj napretka u svim životnim situacijama. Veliki mislioci, poput Platona i Sokrata dijalog su smatrali pravim putem koji pridonosi razvoju čovjeka i društva. Kontinuitet dijaloških papa u suvremenoj povijesti Crkve, od Ivana XXIII. do pape Franje govori tome u prilog.

Koncilski teolog Tomislav Šagi Bunić je davno, još u drugoj polovici 60-ih godina 20. stoljeća, govorio da ‘drugog puta nema’, ali i da živimo ‘vrijeme suodgovornosti’.

Ja duboko vjerujem u to da drugog puta, osim onoga čiji je alat iskreni i tolerantni dijalog, nema. Uvjeren sam da je to jedini način kojim se u budućnosti mogu rješavati prijepori u odnosima između države i Crkve, ali i ostalih aktera društvenog života. Jer zaista, možemo reći, živimo u vremenu suodgovornosti – za zajedničku budućnost, za našu zajedničku domovinu. Za našu Hrvatsku.”

Predsjednik Josipović od početka je djelovao tako da ne pravi ideološke razlike – ni u pitanju prošlih žrtava (Bleiburg, Jasenovac i druga stratišta ustaške vlasti, žrtve Domovinskog rata), ni u pitanju suvremene politike.

Time je, vjerojatno, kao prvi predsjednik uopće, dao novi izgled i sadržaj funkciji Predsjednika. Predsjednik je jamac stabilnosti i poštivanja ustavnog poretka, a ne tek jedan od političara koji se natječu za vlast.

Zašto smatram da je Ivo Josipović bio otvoren i uravnotežen? Zato što sam kroz mnogih njegovih nastupa vidio da ispravno shvaća odnos morala i politike.

Citiram dio njegova predavanja održanog na ovoj temi u Vatikanu 10. listopada 2013. Josipović postavlja ključno pitanje: ” Moraju li državni poglavari, upravljači, vladari – ako žele biti uspješni – ‘zaboraviti’ na moralne norme, i usmjeriti se na tehnologiju vladanja? Je li uspjeh važniji od moralnosti? I, što je to uopće uspjeh u politici? U širem smislu, pitanje se ne odnosi samo na cilj osvajanja ili opstanka na vlasti, nego i na postizanje drugih ciljeva. Je li opravdano, ako je u interesu nekog ‘višeg’ cilja zaboraviti na etiku?”

Foto: ivojosipovicprh

Foto: ivojosipovicprh

Josipović spada u one koji ne vjeruju da politiku treba odvojiti od morala. Zna da ima mišljenja kako je politika gotovo pa osuđena na ignoriranje morala, te da je ona uglavnom borba za moć.

”Ima ljudi koji vjeruju da je politika samo instrument provođenja interesa – osobnih, grupnih i nacionalnih. No, na svakome tko djeluje u prostoru politike je da se upita o svrsi i cilju takvog djelovanja. A svrha i cilj moraju biti usmjereni određenim vrijednostima, među kojima su i moralne. Politika nije samo tehnologija vladanja, nego je pokušaj ostvarivanja nekog društvenog cilja. Što je bliža moralnim načelima i vrijednostima, to je bliža ljudima (…)

Moram podsjetiti da u današnjem složenom društvu, pa i u Hrvatskoj, koegzistiraju različite, nekada i oprečne vrijednosti. Ne mogu se ne složiti s Johnom Rawlsom koji ističe kako je u suvremenim društvima život određen činjenicom pluralizma.

Unutar istoga društva različita vjerska, filozofska i moralna učenja razilaze se a često i sukobljavaju oko vizije dobroga života. Jedan od najvažnijih izazova za političku filozofiju, dodao bih, i za praktičnu politiku, predstavlja pronaći način kako uspostaviti trajan i stabilan obrazac suradnje između ljudi različitih uvjerenja poštujući posebnost i dostojanstvo svakoga od njih.

Osnove javnog i političkog života moraju stoga biti postavljene na zajedničkom presjecištu koje dijele sva ta učenja. Mogućnost pronalaženja te zajedničke točke ovisi u prvome redu o spremnosti svakoga od nas da toleriramo i uvažavamo mišljenja i stavove drugačije od naših.

Odnos građana, pa i političara, prema raznim društvenim vrijednostima, prema određenim postupcima i ponašanjima, različit je. Podsjetimo se samo razlika koje građani imaju u odnosu na istospolne brakove, preljub, abortus, poslovne poteze koji koriste jednima a jako štete drugima, međusobna prava i obveze poslodavaca i radnika, iznošenje privatnosti, pa čak i razlike koje postoje u odnosu na ratni zločin.

Jednaki moralni kriteriji i spremnost da se sukob moralnih načela riješi primjenom ‘višeg’ moralnog načela, pa i da se u određenim slučajevima prihvati koegzistencija različitosti, temelj su politike koja želi djelovati moralno. Naravno, pitanje granice iza koje kompromis postaje nemoralan, uvijek je otvoreno.”

Završit ću ovaj nastavak riječima Vaclava Havela, velikog humanista, borca za ljudska prava, književnika i političara, kojeg i Josipović navodi, a koji je ”prakticiranje politike shvatio kao ispit skromnosti” prožet duhom moralnosti koji je – ”prva i posljednja instanca, početak i svršetak, uvjet bez kojega se ne može i bez kojega je svaka misija osuđena na propast”.

Autor: Drago Pilsel

Izvor: predsjednicki-izbori.hr

Ostavite komentar

comments