Početna / Kolumne / Čitanje Pantovčaka / KOLUMNA DRAGE PILSELA: Analiza prvoga mandata Ive Josipovića (4)

KOLUMNA DRAGE PILSELA: Analiza prvoga mandata Ive Josipovića (4)

Kako sam napisao u prethodnim nastavcima ove analize (i tako ću započeti svaki nastavak), ništa me u vezi Kolinde Grabar Kitarović ne smeta toliko (zaista, niti jedna od njenih muljaža ni manipulacija) koliko njena opetovana tvrdnja (koju je možda pokupila od nihilističkih, zločesti i potpuno neupučenih novinarki i novinara) da ”Josipović nije učinio apsolutno ništa”.

Foto: ivojosipovicprh

Foto: ivojosipovicprh

Ovako to govori kandidatkinja HDZ-a, koju pak njen stranački šef izrijekom smatra nevažnom pojavom (u istom tjedniku):

”On (Ivo Josipović, op.D.P.) nije učinio apsolutno ništa. Možete li se sjetiti ičega bitnog što je on napravio za ovu državu? Možete li se sjetiti ijednog njegovog bitnog stava?…” (Intervju za tjednik Globus: ”Josipović je pet godina prodavao maglu. Odakle mu obraz da traži novih pet godina?”, razgovarala Janja Franko, broj 1253. od 12.12.2014.).

Pa, da krenemo. Gospođo Grabar Kitarović: Read my lips – ”That’s bullshit”.

U ovom nastavku se bavim trećom temom: ”promoviranja postupnih promjena” od šest najavljenih: 1) stabilnosti poretka; 2) dostupnosti građanima; 3) otvorenosti i uravnoteženosti; 4) promoviranja postupnih promjena; 5) inicijativa za poboljšanje standarda građana i gospodarskog stanja u državi i 6) vanjskopolitičkih ciljeva i međunarodnog kredibiliteta zemlje.

Predsjednik Josipović polazio je u svom prvom mandatu od stava da je hrvatska povijest bila prepuna radikalnih zaokreta, od kojih je većina toliko podijelila naše društvo, da ono i danas ostaje opterećeno time.

Umjesto naglih zaokreta a često i neosmišljenih promjena, Predsjednik je bio stava da politički sustav i društvo treba mijenjati postupno, oprezno i temeljem dobro pripremljenih analiza i procjena o pozitivnim i negativnim stranama promjena.

Studioznost i ozbiljnost, a ne zalijetanje i izricanje neostvarivih obećanja – to su bile osobine pristupa predsjednika Josipovića. Polazilo se od ideje da mijenjati treba, ali ne zbog toga da bi se mijenjalo, nego onda i kad je to opravdano.

Nažalost, takav pristup umjerenog i postupnog mijenjanja kroz transformaciju, nije u potpunosti prihvaćen u našem političkom životu. Osim toga, izuzetno nepametni novinari i nihilističke novinarke i novinari misle da je umjerenost isto što i kukavičluk. Pa sada čak imamo i inicijativu jednoga portala za pitanje civbilnoga društva, pazite sad, koji se zalaže da se izađe na izbore ali da se prekriže svo četvero kandidata ?!

I dalje se događa da svaka nova vlast pokušava najprije ”revolucionarno“ zamijeniti dostignuća prethodne, pri čemu se promjene događaju nepromišljeno, što dovodi do neuspjeha u implementaciji. Stoga ih se uskoro napušta. Stvara se razočarenje i osjećaj da reforme ne mogu uspjeti, a ne radi se o tome, nego samo o tome da nepromišljene i nedovoljno osmišljene reforme propadaju.

Razočarenje reformama potom vodi u drugu krajnost – prema kojoj ne treba mijenjati ništa. Otpor ikakvim promjenama je, također, štetan za društvo, jer sprječava napredak. U današnjoj situaciji gospodarske i društvene krize, promjene su apsolutno nužne. Ali, one moraju biti postupne, ne smiju biti kampanjske, i moraju biti dobro pripremljene, kako bi bile uspješne.

S te pozicije, predsjednik Josipović je u svom prvom mandatu uporno zagovarao osmišljavanje politika prije nego ih se promovira. On je, također, predlagao određene konkretne promjene u političkom, gospodarskom i društvenom poretku.

Poznata je njegova inicijativa Vladi za uvođenjem mjera koje bi omogućile lakše investiranje i olakšale život građanima koji se nalaze na rubu siromaštva.

Također, inicirano je pisanje novog Ustava – upravo na način da se najprije okupe eksperti i u miru rasprave doseg promjena, a potom da se prijedlog novog ustava uputi u raspravu.

I to dolazimo do ključnog trenutka u njegovoj kampanji a to je rasprava o nužnosti ustavnih promjena pa ću navesti vrlo važan odgovor koji je predsjednik Josipović dao javno postavljenim pitanjima Danice Ramljak:

”Stvarno je životno pitanje kako provesti strukturne reforme koje se odgađaju punih 20 godina? Kako? Lupati šakom o stol? Vikati da ćete sazvati sjednicu vlade koju zapravo po ustavu ne možete sazvati? Govoriti, kao što kaže gospođa Grabar Kitarović, da nemamo ustavnu krizu, pa nisu potrebne ustavne reforme? Kakva površnost i neznanje! Država nam je u strukturnoj blokadi već dvadeset godina. Treba pročitati pismo bivšeg premijera Nikice Valentića predsjedniku Tuđmanu davne 1995. O čemu on govori? O nejasnim ovlastima institucija.

Foto: ivojosipovicprh

Foto: ivojosipovicprh

Na sve to još dolazi katastrofalna administrativna organizacija zemlje. Stvorena je da se mogu dobivati izbori, a ne da bi zemlja i ekonomija mogle funkcionirati. Imamo 577 načelnika, gradonačelnika i župana. Hrvatska ima najveći broj plaćenih političara na broj stanovnika u Europi. Želim tome konačno stati na kraj.

Gospođa Grabar Kitarović i gospodin Karamarko brane taj propali sustav, jer u njemu plaću prima većina članova HDZ-a. Jedino oni u Europi tvrde da ne treba stvarati moćne regije. To je prava istina. Ali, ovo je trenutak u kome ne kanim popustiti niti HDZ-u, niti bilo kojoj drugoj antireformskoj stranci u ovoj zemlji, zato što to čine samo iz neznanja, ili iz interesa. Vratimo se na bitno.

HDZ je održao press konferenciju na temu Ustavnih promjena i gospodarskog rasta. Opet su pokazali da ne žele, ne mogu i ne znaju provesti nikakve promjene. Posebno ne žele promjene teritorijalnog ustroja države. Dohvatili su se i primjera Poljske. Poljska ekonomija je danas zvijezda europske unije. Zašto? Poljaci su učinili upravo ono što HDZ nikako ne želi. Predsjednik HDZ-a je izričito, nekoliko puta izjavio da 21 županija mora ostati.

Poljska je uspjela u svojim reformama jer je broj regija (voivodship) smanjla s 49 na 16. Poljska je u vremenu od samo dvije godine donijela novi Ustav koji je postavio potpuno nove političke temelje zemlje, provela administrativnu reformu i lansirala vladin program ekonomskih reformi.

Ekonomski program koji je provediv samo unutar nove strukture države. Ne znaju da postoji posebna grana ekonomije “constitutional economics” (http://www.nobelprize.org/…/econo…/laureates/1986/press.html)
Osnivač je James McGill Buchanan koji je dobio Nobela zbog objašnjenja veze između “ugovornih i ustavnih temelja i ekonomskog i političkog odlučivanja”

Predsjednik Republike je više puta govorio da je potrebno razmotriti i određene aspekte izbornog sustava, kako bi on postao pravedniji i omogućio bolju predstavljenost građana. Prilikom inicijative za referendum o definiciji braka, Predsjednik Republike založio se za jasnije definiranje uvjeta pod kojima se mogu održati referendumi, te je djelovao na postupnoj promjeni, kako bi se zaustavilo nepotrebno antagoniziranje političke scene. Isto je postupio i u slučaju najavljenog referenduma o dvojezičnosti.

Predsjednik je inzistirao na transformaciji državne administracije i pravosudnog sustava, kako bi se oni prilagodili novim okolnostima. S obzirom da Predsjednik Republike nema neposrednih ovlasti u tim područjima, mogao se pojaviti samo kao javni zagovaratelj i inicijator, dok je konačna odluka stvar Vlade i Sabora.

Predsjednikova svojedobna inicijativa da se jasnije definiraju određene ovlasti vezane uz poziciju Predsjednika Republike, bila je rezultat upravo iskustva obnašanja te dužnosti. Naime, s obzirom na visoku dostupnost te mnoge inicijative koje je Predsjednik pokrenuo, a koje nisu uvijek nailazile na odobravanje od strane političkih elita, predsjednik Josipović je inicirao jasnije definiranje kao i eventualno proširenje ovlasti Predsjednika Republike, u skladu s očekivanjima građana.

S obzirom na dostupnost predsjednika Josipovića građanima, njegov je zaključak bio da su mnogi prigovori građana opravdani, ali se ne mogu riješiti bez sistemskih promjena. No, sadašnji ustavni poredak ne omogućava Predsjedniku Republike dovoljno ovlasti da bi inicirao takve promjene. On to može kao građanin – javnim zagovorom – ali nema ustavnih ovlasti za provedbu takvih promjena.

Motiv za takve inicijative bio je jasan: što neposrednije i efikasnije pomoći građanima, te odgovoriti na njihove opravdane prigovore i prijedloge. Nažalost, ta inicijativa nije naišla na dovoljnu podršku u političkoj sferi: možda će prijedlog promjena Ustava, kojeg je inicirao predsjednik Josipović, biti uspješniji u tome. On je u to sto posto uvjeren i jasno kaže da tu neće nikomu popustiti.

Autor: Drago Pilsel

Izvor: predsjednicki-izbori.hr

Ostavite komentar

comments