Početna / Analize / KOLUMNA DRAGE PILSELA: Analiza prvoga mandata Ive Josipovića (5)

KOLUMNA DRAGE PILSELA: Analiza prvoga mandata Ive Josipovića (5)

Kako sam napisao u prethodnim nastavcima ove analize (i tako ću započeti svaki nastavak), ništa me u vezi Kolinde Grabar Kitarović ne smeta toliko (zaista, niti jedna od njenih muljaža ni manipulacija, kao ova najnovija, da kao proziva korupciju u nogometu i HNS-u ali se ne želi ”zamjeriti” njenom i HDZ-ovskom sponzoru i simpatizeru, nogometnom velikome gazdi Zdravku Mamiću) koliko njena opetovana tvrdnja (koju je možda pokupila od nihilističkih, zločesti i potpuno neupučenih novinarki i novinara) da ”Josipović nije učinio apsolutno ništa”.

Foto: ivojosipovicprh

Foto: ivojosipovicprh

Ovako to govori kandidatkinja HDZ-a, koju pak njen stranački šef izrijekom smatra nevažnom pojavom (u istom tjedniku):
”On (Ivo Josipović, op.D.P.) nije učinio apsolutno ništa. Možete li se sjetiti ičega bitnog što je on napravio za ovu državu? Možete li se sjetiti ijednog njegovog bitnog stava?…” (Intervju za tjednik Globus: ”Josipović je pet godina prodavao maglu. Odakle mu obraz da traži novih pet godina?”, razgovarala Janja Franko, broj 1253. od 12.12.2014.).

Pa, da krenemo. Gospođo Grabar Kitarović: Read my lips – ”That’s bullshit”.

U ovom nastavku se bavim petom temom: ”Inicijativa za poboljšanje standarda građana i gospodarskog stanja u državi” od šest najavljenih: 1) stabilnosti poretka; 2) dostupnosti građanima; 3) otvorenosti i uravnoteženosti; 4) promoviranja postupnih promjena; 5) inicijativa za poboljšanje standarda građana i gospodarskog stanja u državi i 6) vanjskopolitičkih ciljeva i međunarodnog kredibiliteta zemlje.

U ožujku 2013. godine, na tematskoj zajedničkog sjednici Vijeća za socijalnu pravdu i Savjeta za gospodarstvo na temu ”Dužnička kriza građana, politika razduživanja i društvena pravednost”, Predsjednik Josipović je, podsjetimo gospođu Grabar Kitarović, ali i Milana Kujundžića i Ivana Sinčića, te sve one koji su papagajski ponavljali kako je mandat bio prazan i izdajnički prema građanima, predložio 20 preporuka, primarno Vladi, radi rasterećenja građana, izlaska iz dužničke krize i ostvarenja balansiranog pristupa građanima u podnošenju financijskog tereta svojih obveza.

Preporuke Predsjednika nisu polazile od strančarenja, nego od odgovornosti i suosjećanja prema onim sugrađanima koje je kriza najteže pogodila.

Josipović je tom prigodom napravio snažan iskorak iz svojih nadležnosti, pokazujući empatiju, odgovornost i solidarnost s onima koji su posrnuli pod teretom krize, očekujući provedbu preporuka kako bi one pomogle opterećenim građanima da se dignu iz ponora duga i da ponovo preuzmu aktivnu ulogu u društvu, na korist svoje obitelji, za vlastiti prosperitet i za prosperitet cijelog društva.

Neke od prijedloga predstavljaju inicijative koje su verbalizirale prije toga neke druge skupine no, kako nisu naišle na odjek ili nisu uvažene, Predsjednik je bio taj koji je, kao autoritet i možda jedna od posljednjih moralnih uzvisina kojoj se dnevno obraćaju ljudi sa svojim problemima, odlučio ih istaći i podržati njihovu provedbu.

Predstavljajući sadržajno iscrpne i pomno sastavljene preporuke koje, provedene, mogu uistinu olakšati život svakog pojedinca, poslao je poruku solidarnosti, pravednije raspodjele tereta krize i duga i poruku pravednosti.

Dok je tada aktualna Vlada, kao i ona prije nje, tražila rješenja u gospodarskom rastu i privlačenju investicija, pravo rješenje individualne dužničke krize, krize pojedinaca, čekajući gospodarski oporavak, Predsjednik je naglasio kako se ne može nijemo gledati kako sve veći broj građana i njihovih obitelji tone u neizlječivo siromaštvo, gledati kako gube svu svoju imovinu i kako oni i njihove obitelji ne mogu ostvariti ni najosnovnije potrebe.

U svojoj funkciji Predsjednika svih građana, naglasio je kako Hrvatska jest i mora biti socijalna država, pa i onda kada u krizi i sama nema dovoljno novaca uz mnoge od svojih funkcija, pa ni one socijalne.

Na žalost, rezimirajući usvojene Preporuke, možemo reći da one nisu naišle na odjek, primarno Vlade, obzirom da su usvojene u maksimalno 50% slučajeva. I to je jedan od razloga zbog kojih Ivo Josipović Vladi Zorana Milanoviće ”ne daje prozanu ocjenu”.
Ono što je najviše obilježilo mandat Predsjednika Josipovića je činjenica da je bio na raspolaganju, u riješavanju ili pomoći, koliko je to njegova ovlast dopuštala, najvećem mogućem broju poduzetnika, obrtnika, građana po pitanju zakonskih nelogičnosti, administrativnih procedura, dugotrajnih postupaka, šutnje administracije.

Isto tako, često je pozivan i odazivao se otvorenjima novih pogona, novih tvrtki, podupirao projekte, posjećivao sajmove, zadruge i Obiteljska poljoprivredna gospodarstva.

Kao Predsjednik, usred najveće gospodarske krize koja je zahvatila Hrvatsku, nastojao je svojim prisustvom pokazati i svijetle primjere i na taj način dati poticaj i ohrabrenje kao i podići razinu optimizma.

Predsjednik je, kao dio gospodarske diplomacije i sukreator vanjske politike, kad god je to mogao, koristio državničke posjete za promociju hrvatskog gospodarstva, za poticaj investicija u Hrvatsku te je nastojao u svojim delegacijama imati grupe respektabilnih velikih gospodarstvenika, malih i manjih tvrtki proizvodnog i/ili uslužnog karaktera.

Bio je inicijator i brojnih procesa kao što je Brdo Brijuni proces na kojima je zagovarao i otvarao ciljane gospodarske teme u kojima Hrvatska ima potencijal i osiguravao njihovu provedbu.

Predsjednikova uloga u promociji i podizanju razine gospodarstva u Hrvatskoj prepoznata je i od strane stranih investitora; gotovo svaka strana veća kompanija koja je tijekom mandata Predsjednika Josipovića posjetila Hrvatsku i nadležne institucije, gotovo nezaobilazno je tražila i dobila prijem kod Predsjednika.

S druge strane, socijalna je pravednost bila na posebnom iskušenju zbog rastuće nezaposlenosti i siromaštva. Ipak, kroz koncept pravednosti snažno je promovirana i prihvaćena vrijednost koju ne može ignorirati nijedna politička grupacija koja obnaša vlast.

Naše društvo snažno ispoljava osjećaj pravednosti kao i potrebu za društvenom pravdom, a u to je, mislim Ivo Josipović uložio najveći napor svojega prvog mandata, te od toga ne kani odustajati, kako smo čuli u predizbornoj kampnaji i u sučeljavanjima kandidata, jer odustajanje bi značilo da ne želimo ostvariti zajednički cilj da živimo u pravednome društvu.

Piše: Drago Pilsel

Izvor: predsjednicki-izbori.hr

Ostavite komentar

comments