Početna / Kolumne / Čitanje Pantovčaka / KOLUMNA DRAGE PILSELA: Analiza prvoga mandata Ive Josipovića (6)

KOLUMNA DRAGE PILSELA: Analiza prvoga mandata Ive Josipovića (6)

Kako sam napisao u prethodnim nastavcima ove analize, i tako završavam ovaj niz, ništa me u vezi Kolinde Grabar Kitarović ne smeta toliko (zaista, niti jedna od njenih muljaža ni manipulacija) koliko njena opetovana tvrdnja (koju je možda pokupila od nihilističkih, zločesti i potpuno neupučenih novinarki i novinara) da ”Josipović nije učinio apsolutno ništa”.

josipović-fb-1

Ovako to govori kandidatkinja HDZ-a, koju pak njen stranački šef izrijekom smatra nevažnom pojavom (u istom tjedniku):

”On (Ivo Josipović, op.D.P.) nije učinio apsolutno ništa. Možete li se sjetiti ičega bitnog što je on napravio za ovu državu? Možete li se sjetiti ijednog njegovog bitnog stava?…” (Intervju za tjednik Globus: ”Josipović je pet godina prodavao maglu. Odakle mu obraz da traži novih pet godina?”, razgovarala Janja Franko, broj 1253. od 12.12.2014.). Ovako je to ponovila na svim svojim predizbornim skupovima.

Gospođo Grabar Kitarović, po šesti puta vam kažem: Read my lips – ”That’s bullshit”.

U ovom posljednjem nastavku analize mandata Ive Josipovića se bavim šestom: ”vanjskopolitički ciljevi i međunarodni kredibilitet zemlje” od šest najavljenih: 1) stabilnosti poretka; 2) dostupnosti građanima; 3) otvorenosti i uravnoteženosti; 4) promoviranja postupnih promjena; 5) inicijativa za poboljšanje standarda građana i gospodarskog stanja u državi i 6) ostvarenje vanjskopolitičkih ciljeva i međunarodni kredibilitet zemlje.

Vanjsko političko djelovanje Predsjednika Republike bilo je u funkciji zaštite i promocije nacionalnog interesa i ispunjavanja strateških ciljeva RH u međunarodnim odnosima.

Predsjednik Josipović je svojim aktivnostima značajno utjecao na pozitivan ishod pregovora RH s EU što je konačno rezultiralo dugo očekivanim ulaskom republike Hrvatske u punopravno članstvo EU. Svojim aktivnim objašnjavanjem situacije u RH značajno je utjecao na razumijevanje vodećih europskih lidera, kako postignuća tako i konteksta u kojem se odvijalo hrvatsko pridruživanje.

Poticao je reforme koje su se provodile u državi a koje su bile ključne za ispunjavanje kriterija za završetak pregovora i tumačio ih međunarodnoj zajednici.

Bio je svojevrstan jamac da reforme neće prestati niti nakon ulaska u članstvo. Branio je i obrazlagao svoje čvrsto uvjerenje da je proces promjena nepovratan.

Vrlo aktivno je sudjelovao u tumačenju značenja i suštine europskih integracija hrvatskoj javnosti. Branio je EU kao vrijednosnu i ekonomsku zajednicu suverenih država koje su se ujedinile na osnovama demokracije, poštovanja sloboda i ljudskih i manjinskih prava. Smatrao je da će se ulaskom u EU hrvatski nacionalni identitet dodatno afirmirati, a Hrvatska dobiti povijesnu šansu za promicanje svojih interesa.

U međunarodnoj zajednici i u svojim kontaktima s političkim i državnim vodstvima Predsjednik je državama članicama EU približio hrvatsku stvarnost, sve napore i uspjehe koje su od osamostaljenja do danas.

Tijekom proteklih godina značajno mjesto u okviru vanjskopolitičkog djelovanja Predsjednika Josipovića zauzimala je bilateralna suradnja s državama članicama.

Predsjednik je bio u službenim i radnim posjetima u najvećem broju država članica EU gdje je pojašnjavao situaciju u RH ne samo političkom vrhu nego i inozemnoj javnosti, što je bilo izuzetno važno s obzirom na proces ratifikacije kroz koji smo morali proći u svakoj državi.

Također, Predsjednik je bio domaćin značajnom broju najviših državnika, kraljeva i predsjednika iz država članica, što je kulminiralo samim danom ulaska u RH. Bio je to proces upoznavanja i zbližavanja koji je bio instrumentalan za naš ulazak u EU.

Suradnja sa zemljama u neposrednom susjedstvu bio je jedan od prioriteta vanjske politike predsjednika Josipovića. Kao zemlja koja je dio tri europske regije (Mediterana, srednje Europe i JI Europe) Hrvatska ima vitalni interes za suradnjom unutar tih regija, a posebno za stabilnošću neposrednog okruženja.

Popis njegovih nastupa je zaista impresivan a ja bih se ovom prilikom samo kratko zaustavio kod govora koji je Ivo Josipović održao 14. travnja 2010. Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine u Sarajevu kada je rekao i ovo:

”… Republika Hrvatska nije samo susjed Bosni i Hercegovini, nego i iskren prijatelj, partner i saveznik. Zajedno s vama i ostalim našim susjedima, želimo od ove regije, koja je u bližoj i daljnjoj prošlosti često stradala i previše toga propatila, stvoriti prostor trajnog mira, slobode i napretka. Danas sam došao potvrditi to prijateljstvo i savezništvo. Došao sam kao prijatelj k prijateljima, kao susjed k susjedima, bez ikakvih skrivenih namjera, kako bismo mi u Zagrebu rekli, bez fige u džepu (…)

Samo pravom i pravdom i možemo naše narode očistiti od zla međusobna okrivljavanja za prošla nedjela, osigurati da se zlo više nikada ne ponovi. Ne dogodilo se nikad više!

Politike koje su devedesetih – bilo to iz zloćudnosti, neznanja, arogancije ili ludosti -vjerovale da je rješenje za Bosnu i Hercegovinu – podjela, posijale su u Bosni i Hercegovini ali i u svojim zemljama zlosretno sjeme. Zavedeni su narodi i pojedinci požnjeli rat, smrt i sakaćenje stotina tisuća, milijune raseljenih, uništena gospodarstva, uništene obitelji, a ovdje u Bosni i Hercegovini ostavili za sobom rastrgano tkivo jednoga nedvojbeno posebnoga društvenog i kulturnoga bića utemeljenog na multietničnosti i multikonfesionalnosti.

Duboko žalim što je i Republika Hrvatska svojom politikom u devedesetim godinama prošlog stoljeća tome doprinijela. Duboko žalim što je takva hrvatska politika doprinijela stradanjima ljudi i podjelama koje nas i danas muče. Došlo je novo doba, doba u kojemu odlučno treba prepoznati pogreške prijašnjih vremena, i hrabro kročiti novim putem, putem koji će trajno u regiji donijeti mir, stabilnost i prosperitet (…)
Svi mi – Bošnjaci, Srbi i Hrvati, Europljani općenito – moramo naći snage da prevladamo sumnje i strahove, da izađemo iz začaranog kruga u koji nas je uvela loša politika iz prethodnih vremena.

To je moguće jedino ako jednakopravnost naroda i zaštitu pojedinca stavimo u središte svoga političkog i javnog djelovanja. Svatko je slobodan da bude Hrvat, Bošnjak, Srbin Židov, ili Rom, pravoslavan, musliman, katolik, ili ateist. Svaki pojedinac neka ima slobodu da ostvaruje svoje pravo da bude zdrav, obrazovan i sretan. Postavimo u središte svojih vitalnih interesa narode i pojedince koji žele mir i slobodu za sebe, svoje najbliže i za buduće generacije. Koji nisu zarobljenici prošlosti i ne strahuju od budućnosti.

One koji žele vidjeti – što prije – da se na sve građanke i građane odnosi europsko načelo slobode kretanja bez viza, bez čvrstih granica među državama i narodima, bez osjećaja da su u Europi gosti ili da su u njoj neravnopravni. Ta vizija budućnosti jest ono što nas sve čvrsto povezuje.

U izgradnji takve budućnosti, želim svima vama, nama i cijeloj Bosni i Hercegovini mnogo uspjeha.”

S predsjednicima država Srednje Europe RH Ivo Josipović je održavao redovite i intenzivne kontakte. Time je doprinosio produbljivanju izuzetno dobrih i kvalitetnih, posebno gospodarskih odnosa među državama. Najveći investitori u RH dolaze upravo iz tih država, najveći broj turista i najveća trgovinska razmjena se odvija upravo s državama srednjoistočnog kruga. Ulaskom u Europsku uniju ti su se odnosi još više razvili na osnovama zajedničkih interesa u okvirima europskih politika, s posebnim naglaskom na proširenju koje sve države Srednje Europe naglašeno podržavaju.

Jugoistočna Europa tj susjedne zemlje Zapadnog Balkana, posebno njihova stabilnost i razvoj od velikog su interesa za Republiku Hrvatsku. Posebno važan element daljnjeg stabiliziranja regije Zapadnog Balkana je proces približavanja i pridruživanja Europskoj Uniji, koji donosi strukturne reforme i prilagodbu svih standarda europskoj praksi i vrijednostima.

Hrvatska sa zemljama susjedima dijeli interes po najvećem broju pitanja, od prava manjina, pitanja sigurnosti do gospodarske i kulturne razmjene. Također, ostao je dio teških problema iz prošlosti koje treba riješiti, posebno pitanje nestalih. Proces pomirenja, i uspostave strateških dobrosusjedskih odnosa, na čijim temeljima je i nastala ideja Europske unije, bio je jedan od dnevnih prioriteta vanjske politike predsjednika Josipovića.

Kao članica Europske unije Hrvatska je dobila nove mogućnosti i u suradnji s vaneuropskim zemljama, posebice u gospodarstvu. To je otvorilo novu fazu hrvatske vanjske politike u kojoj je Predsjednik Republike u državnim posjetima i sastancima sa stranim državnicima prije svega promovirao vrijednosti Hrvatske kao novog europskog infrastrukturnog i energetskog stjecišta, ali i zemlje s velikim nizom kreativnih i proizvodnih potencijala.

U proteklom vremenu Predsjednik je sudjelovao u velikom broju međunarodnih skupova, kako u okvirima globalnih međunarodnih organizacija tako i na specifičnim skupovima po pojedinim temama iz područja globalne i regionalne sigurnosti.

Josipović pred skupštinom UN-a

U UN-u Predsjednik je redovito sudjelovao u raspravama o gorućim globalnim problemima koji su temeljni uzroci mnogih svjetskih i regionalnih kriza s kojima se susrećemo. Pitanje klimatskih promjena, siromaštva, ljudskih prava, razoružanja ili energetske sigurnosti dominiraju u globalnim raspravama i Predsjednik je aktivno sudjelovao u traženjima rješenja koja mogu kao i izvori krize biti pronađena samo na globalnoj razini.

Zastupao je stavove da i male države moraju preuzeti u granicama svojih mogućnosti odgovornost za uspostavu mira i sigurnosti na način da u granicama svojih mogućnosti, mijenjaju i zastupaju promjene u ponašanju država, interesnih grupa i pojedinaca koji izazivaju krize.

Prilično je važan bio i Josipovićev govor u Narodnoj skupštini Republike Srbije 16. listopada 2013. kada je, u sklopu svoje mirotvorne, intergrativne politike, politike koja mora tumačiti i predstavljati interese Europske Unije na Balkanu, rekao i ovo:

”…Osobno, ne prihvaćam da nas teška povijest zauvijek čini neprijateljima ili barem stranama koje nikako ne mogu naći zajednički jezik. Ne prihvaćam beznađe i defetizam.To su sve izrazi straha, neznanja i nemoći, nedostatka vizije i samopouzdanja. Maša generacija mora imati samopouzdanja. Nemamo pravo na izgovore i odlaganja posla koji se mora obaviti za dobrobit naših država i naroda.

Tragični dijelovi naše prošlosti povezuju nas na način koji nameće posebne obaveze. Oni koji ne budu mogli odgovoriti tom izazovu brzo će prestati biti važni na političkoj sceni.

Povijest moderne Europe je povijest praštanja i strateške velikodušnosti. Nas su građani izabrali da probleme rješavamo, ne da ih stvaramo….”.

Defanzivna regionalna politika (koju predlažu Josipovićevi oponenti) koja trpi zbog predrasuda prošlosti nije prihvatljiva. Regija zapadnog Balkana još je bremenita zbog problema koji traže rješenja. Europska je perspektiva ključ stabilizacije toga prostora. Mir, sigurnost i prosperitet država toga područja u vitalnom su interesu Hrvatske i EU-a.

Hrvatska mora nastaviti snažnu politiku ekonomskih integracija prema neposrednim susjedima Sloveniji i Italiji te našim snažnijim ekonomskim partnerima Austriji i Mađarskoj koje čine važan dio naše političke i ekonomske povijesti. Hrvatska, to je bio ključan argument regionalne Josipovićeve politike, mora biti predvodnik artikuliranja i kreiranja politike EU-a prema jugoistočnoj Europi, posebno kada je riječ o politici integracija u EU.

Zaključno, svojim sudjelovanjem u mnogobrojnim konferencijama, strukovnim sastancima, sastancima profesionalnih asocijacija u inozemstvu Predsjednik je zastupao i tumačio interese RH. Time je učvršćivao poziciju države na međunarodnoj sceni, podižući njenu vidljivost i kredibilitet.

Kroz svih ovih analiza sam pokazao da svi oni koji tvrde da ”Josipović nije učinio ništa” govore besmislice, počevši od Kolinde Grabar Kitarović.

Prvi mandat Ive Josipovića je bio izuzetno sadržajan, konzistentan, logičan, konstruktivan i koristan za našu zemlju. U drugom mandatu, za kojeg se zalažem, nastavit će se projekt nove pravednosti jer ćemo dobiti novi ustav, decentralizirat ćemo i regionalizirati državu, modernizirati upravu i stvoriti uvjete za toliko potrebnu i potpunu društvenu pravednost kroz zajamčeni gospodarski rast.

Za pet godina, Hrvatska će biti potpuno neprepoznatljiva zemlja, po boljemu i sveopćem boljitku.

Prvi mandat je protekao u ostvarenju dvaju važnih ciljeva – na pokretanju projekta društvene pravednosti i na ostvarenju punopravnog članstva Hrvatske u Europskoj uniji. Uz to, znatno smo popravili odnose sa svim susjednim državama i ojačali svoju sigurnost i gospodarske interese u regiji.

To je bio i ostat će, da iskoristim Josipovićevu parolu – pravi put.

Autor: Drago Pilsel

Izvor: predsjednicki-izbori.hr

Ostavite komentar

comments