Početna / Kolumne / Čitanje Pantovčaka / KOLUMNA DRAGE PILSELA: Prestrašno klevetanje predsjednika Josipovića!

KOLUMNA DRAGE PILSELA: Prestrašno klevetanje predsjednika Josipovića!

Neću, nadam se, jer mi to nije želja ni zadatak, polemizirati sa svakom novinarkom ili novinarom ma koliko nihilistički oni bili raspoloženi, koji smatraju da je glas za Ivu Josipovića bačen glas jer, kao, nemamo ama baš nikakvog razloga da ga podržimo kao da i nemamo baš za koga glasati i da su svi oni i one ”isti” ili ”iste”, pa je i glas za Ivu Josipovića glas protiv razuma.

Ivo-Josipovic

Ali hoću, ako za to osjetim potrebu, reagirati, kao što činim danas, i to zato što ne podnosim bezobrazluk i klevetanje (organski to ne podnosim), odurno laganje o bilo kojem od predsjedničkih kandidata, svejedno radilo se o gospođi Grabar Kitarović, dr. Kujundžiću, Ivi Josipoviću ili o nekoj četvrtoj osobi koja trpi štetu zbog iznošenja grubih uvreda i podmetanja.

Da, točno je, kritičan sam prema Kolindi Grabar Kitarović i nešto manje prema Milanu Kujundžiću (zato što nije dao povoda da ga se odviše kritizira), ali to činim isključivo na temelju činjenica. Kako je kandidatkinja HDZ-a krila istinu o stvarnom radnom statusu u NATO-u, trebalo ju je raskrinkati. I opet bih ponovio svaku riječ koju sam o njoj napisao. Ali neću prešutjeti klevetanje kandidata. Bilo kojeg.

I ovo što ću ovdje napisati ne objavljujem zato što sam jasno i javno obznanio da u ovim kolumnama zagovaram još jedan mandat Ive Josipovića, što je moje kolumnističko pravo. Isto bih postupio da je oklevetan neki od Josipovićevih protukandidata.

Tko me poznaje, zna da je to tako. A tko me ne pozna, ovo mu je prilika.

Pošto su klevete i uvrede na račun Predsjednika Republike isuviše jake i nedozvoljene iz perspektive Kodeksa časti Hrvatskog novinarskog društva, dužnost mi je prozvati novinarku portala Forum.tm Sandru Bartolović, jer smatram da je povrijedila naš Kodeks (u tekstu ”Kad Norac i Josipović zabrljaju”, koji je objavljen u četvrtak 6. studenog).

Ako gospođa Bartolović bude smatrala da sam pogriješio, naš spor možemo nastaviti pred Vijećem časti HND-a.

Novinarka Bartolović podsjeća da je ‘‘najmanje 50 civila, uglavnom Srba, koji ni na koji način nisu sudjelovali u ratnom sukobu niti pomagali neprijatelju, likvidirano u Lipovoj Glavici i na Pazarištu u gospićkom kraju između 16. i 18. listopada 1991. godine”, što je ”ustvrdila na kraju suđenja 2003. godine sutkinja Ika Šarić. Sudsko vijeće potvrdilo je da su Tihomir Orešković i Mirko Norac davali nalog za odvođenje civila iz kuća i podruma, njihovo zatočenje i likvidaciju, pri čemu je Norac na Pazarištu osobno ubio jednu ženu. Organizacija, odvođenje, zatočenje i ubijanje civila provođeno je po nalogu Norca i Oreškovića, utvrdilo je sudsko vijeće, i za ta nedjela ratnog zločina kaznilo ih s 12, odnosno, 15 godina zatvora.’

Bartolovićka optužuje Josipovića da je ”uskrsnuo” ratnog zločinca Mirka Norca koji je ”kaznu odslužio, izašao je nakon deset godina, više od dvije trećine odslužene kazne, i povukao se iz javnog života”.

Kaže to ovako: ”Netko tko želi da ga se smatra državnikom govorio bi o sramoti generala koji je počinio stravičan ratni zločin nad nedužnim civilnim stanovništvom. I to upravo onaj kojemu je osobno u rujnu 2010. oduzeo čin general-bojnika, dok mu je njegov prethodnik Stjepan Mesić godinu dana ranije kao osuđenom ratnom zločincu oduzeo sedam odlikovanja. Proračunati, sitni politikant, međutim, u grabežu za glasove govori o generalima koji su, eto, zabrljali. Jer, tko bi se blasfemično usudio dirnuti u generale, naše ‘svetinje’, i to dva mjeseca prije izbora? Jesu li u Josipovićevoj optici dečki tog listopada 1991. godine bili ponešto nestašni, šalili se, malo zaigrali, možda nešto i popili pa, eto, na kraju i zabrljali i ode 50 glava po kratkom postupku?”

Pa još i ovo: ”Je li mu nespretno pobjegla nesmotrena riječ, kao što se na dnevnoj bazi događa njegovoj glavnoj suparnici? Naravno da nije. Josipović uvijek beskrupulozno kalkulira i pomno bira riječi koje će izgovoriti, ovisno o ušima kojima su namijenjene. Nije, naime, uputno u ovoj užarenoj braniteljsko-domovinskoj histeriji izreći riječ od koje se mršti mnoga obrva od Savske 66 pa sve do Vukovara. Pa se onda gnjusni, surovi ratni zločin za potrebe izborne kampanje s lakoćom pretvori u brljanje. Onih 50 nesretnika ionako je odavno pod zemljom pa im je sasvim svejedno kako se danas kategorizira pokolj koji su im upriličili naši generali, dika naša i ponos. Toliko o ‘novoj pravednosti’ u kojoj je dopustivo postojanje eufemizama za masovnu egzekuciju nevinih ljudi, samo zato što su Srbi, ne bi li se ušićarilo štogod u izbornim kutijama.’

Pravo je novinarke Bartolović da ne voli Ivu Josipovića. Njeno je pravo da smatra kako je on loš izbor za Hrvatsku, jer mu je prvi mandat bio ovakav ili onakav, ona će reći – nikakav.

Ali novinarka Bartolović nema pravo na takvu vrstu govora mržnje.

Očito nije svjesna da čini isto što čine prosvjednici utaboreni u Savskoj 66 u Zagrebu, koji najtežim uvredama zazivaju zlo na ministra branitelja Predraga Matića i njegova pomoćnika Bojana Glavaševića.

Optužba da Josipović ”beskrupulozno kalkulira” do te mjere da će se porugati ubijenim Srbima u opisanom ratnom zločinu (ili više njih) monstruozna je i ravna optužbi da Bojan Glavašević i Fred Matić promoviraju agresore, da ih hoće nagraditi ili da izjednačavaju žrtvu i agresora u smislu da poništavaju krivnju za zločine počinjene tijekom agresije na Republiku Hrvatsku od strane agresora.

Ali mislim da sam krivo rekao – ta optužba nije ravna pokušaju da se hrvatskom društvu nametne diskurs građanskoga rata, što rade Josip Klemm i njegovi stažisti i adlatusi. Ona je i gora od njih.

Novinarka Bartolović, nadajmo se da je to učinila nesvjesno, optužuje šefa države da relativizira zločine koji lede krv u žilama. Posljedica njena ”vrijednosnoga suda” je ta da čini mogućim taj građanski rat.

Jer ako iz braniteljskih redova upravo slušamo da im nije mrska ni ideja državnog udara – kolovođe prosvjeda se hvale da mogu organizirati 50.000 branitelja i spominju mogućnost zauzimanja najviših državnih institucija, Sabora i Vlade – pa ne zveckaju samo oružjem eventualno mobiliziranih, jer znamo i da plaćaju gomilu naoružanih zaštitara, što bi u tom kontekstu značila spoznaja da imamo šefa oružanih snaga koji bi pred ratnim zločinom kalkulirao, a pred pučistima se možda i povukao?

Gospođo Bartolović, izjasnite se, jeste li Vi za obranu ustavnog poretka ili hranite i bildate zagovornike kaosa?!

Iz onoga što je Predsjednik izgovorio formirati tezu da ubijanje Srba Ivo Josipović smatra nevažnim zaista je, blago rečeno, tendenciozni bezobrazluk. I nije prvi put da si rečena novinarka takve stvari dopušta. Slutim, neće biti ni posljednji.

Da, Ivo Josipović je upotrijebio riječ ”zabrljao“, ali ta riječ nikako ne podrazumijeva ni potcjenjivanje zločina, još manje odobravanje. To znači da je učinjeno nešto nedopušteno. Ni više, ni manje.

Zna li novinarka Bartolović da je svim generalima (Norcu je to učinio predsjednik Mesić) koji su počinili zločine Predsjednik Republike oduzeo odlikovanja i činove?!

Zaključno, u potpunosti je legitimno kritizirati Ivu Josipovića (kao i ostale kandidate), ali na temelju činjenica. Koliko vidim, Sandra Bartolović uglavnom lijepi etikete. Vrlo ružne i nimalo novinarske. Njeno pisanje nalik je onom na neofašističkim portalima. Potaknut je meni potpuno neshvatljivom netrpeljivošću.

Šteta, rado bih objavio svaki članak koji bi argumentirano iznio nedostatke prvoga mandata sadašnjega predsjednika. Kao glavni urednik ovoga portala sam pozvao na suradnju i druge kandidate jamčeći da ni jedna riječ neće biti maknuta ma koliko god kritizirali predsjednika Josipovića ako to čine na profesionalan način i žao mi je što su se u HDZ-u oglušili na ponudu.

Sve ćemo objaviti, ali ako bude utemeljeno na činjenicama. Klevetema i brutalnim uvredama kojima se narušavaju red i mir ovdje pak neće biti mjesta niti bi ga trebalo biti među onima koji zagovaraju profesionalno novinarenje.

Piše Drago Pilsel
Izvor: predsjednicki-izbori.hr

Ostavite komentar

comments