Početna / Komentari / Gost komentator / KOMENTAR BRANIMIRA POFUKA: 11. siječnja povratku mržnji recimo – Ne!

KOMENTAR BRANIMIRA POFUKA: 11. siječnja povratku mržnji recimo – Ne!

Ako nam je išta donijela demokracija, onda je to mogućnost da 11. siječnja takvom povratku kroz vrijeme kažemo ne. To je moje mišljenje i moj izbor.

Pixsell AUTOGRAF Branimir Pofuk B

Foto: pixsell.hr

U večeri nakon prvog kruga predsjedničkih zaposlenica NATO-a na neplaćenom dopustu u kampanju je unijela novu mantru o tome kako neće dijeliti narod i kako je njen program namijenjen svima. “Vi ste moja snaga, vi, narod, hrvatski ljudi, bit ću vaša predsjednica”, uzviknula je slavljenički Kolinda Grabar Kitarović, a onda nastavila i detaljnije nabrajati na koga se to odnosi: “Brinut ću o svakom čovjeku, o svakom od nas, o svim nacionalno osvještenima, o svim potrebitima, o svima kojima treba pružiti ruku, od umirovljenika, do naših mladih koji odlaze…”.

Hm. O svim nacionalno osvještenima? Možda je i Tomislav Karamarko pomislio da to nije dovoljno jasno rečeno, pa je u svom obraćanju “dragim prijateljima, stranačkim kolegicama i kolegama, Hrvaticama i Hrvatima” pojasnio: “Oni koji ne vole svoju domovinu ne mogu je ni voditi”.

I evo nas opet na staroj pjesmi, koja u prozi zvuči ovako: ni mi, eto, do sada nismo uspjeli od Hrvatske učiniti zemlju blagostanja, ali za razliku od onih drugih mi Hrvatsku volimo. “Zato što volimo svoju domovinu ona naprosto mora prosperirati i ne može propasti”, reče Karamarko dopunjavajući i zaključujući govor predsjedničke kandidatkinje HDZ-a.

Tu se svaki građanin s pravom glasa ponovno mora upitati: kako se to i po čemu prepoznaju i od nacionalno osvještenih razlikuju neosvješteni građani? Kolinda Grabar Kitarović oko sebe, čini se, ima mnogo ljudi stručna oka i velike volje za obavljanje tog zadatka.

U novogodišnjoj noći, praćena kamerama, Kolinda Grabar Kitarović posjetila je šator u Savskoj. Otišla je tamo kamo je na Badnjak svratio i kardinal Bozanić i gdje je u svetoj i tihoj Božićnoj noći propovjednik poslan od, kako sam reče, Nadbiskupskog duhovnog stola, širio gnjusnu mržnju i zazivao rat.

Tamo je Kolinda Grabar Kitarović nasmiješeno pozirala, nazdravljala i u društvu samozvanih ekskluzivnih tumača i čuvara temelja hrvatske države izgovarala svoje miroljubive nacionalno-ujedinjujuće poruke, ne mičući se ispod grijalice. A na postolju te grijalice, u sredini šatora, njoj pred nosom čitavo je vrijeme visjela tjeralica za dvoje stručno detektiranih neprijatelja te njene jedinstvene Hrvatske kojom se Tomislav Karamarko u skoroj budućnosti nada vladati sa svih mjesta i svim polugama državne vlasti.

U tom pravom izbornom stožeru kandidatkinje Karamarkova HDZ-a nije bilo nikakve zabune. Na slici izvješenoj usred šatora u Savskoj, pod kojom je Kolinda Grabar Kitarović ispila i čašu pjenušca, nalaze se glave Ive Josipovića i mirovne aktivistice Vesne Teršelič uokvirene natpisom: “100 % PROTIV HRVATSKE”.

Pošto na njega nije reagirala ni treptajem oka, a kamoli riječju, za pretpostaviti je da Kolinda Grabar Kitarović nije u takvoj tjeralici vidjela ništa sporno i da ona za nju predstavlja autentični glas tog njenog čitavog, nepodijeljenog i nacionalno osvještenog naroda kojem bi kao predsjednica voljela pružati ruku.

Zbog svega navedenog ne vjerujem da bi Kolinda Grabar Kitarović, sve kad bi i htjela, u svom djelovanju mogla imati i trunku samostalnosti u odnosu na Tomislava Karamarka, Milijana Brkića i ostale koji su, za razliku od većine hrvatskih građana, prošli vrlo dug i krivudav put do svog nacionalnog osvještenja i preobraćenja.

Čak i ako ste izgubili svako povjerenje u volju i sposobnost bilo koje etablirane političke stranke i političara da zaustave materijalno nazadovanje ove naše države, i pred vama će 11. siječnja biti važan izbor.

Na jednoj strani je koliko-toliko civilizirana, koliko-toliko uljuđena, koliko-toliko demokratska i koliko-toliko još uvijek sekularna republika svih njenih građana. Na drugoj strani je klero-nacionalistički okvir za potjernice protiv svih koji misle drugačije. Taj okvir stvaraju nacionalno-osvješteni prodavači guste magle koja najbolje prikriva svakovrsne opačine, baš kao što se događalo i tih nacionalno-jedinstvenih devedesetih čiji nam povratak obećava HDZ Tomislava Karamarka, Milijana Brkića i njihove izabranice Kolinde Grabar Kitarović.

Ako nam je išta donijela demokracija, onda je to mogućnost da 11. siječnja takvom povratku kroz vrijeme kažemo ne. To je moje mišljenje i moj izbor.

Piše: Branimir Pofuk, novinar i kolumnist (stavovi iz ovoga komentara preuzeti su, uz dopuštenje autora, iz kolumne Kontrapunkt Večernjeg lista od 3. siječnja).

Izvor: predsjednicki-izbori.hr

Ostavite komentar

comments