Početna / Vijesti / Komentar Ivana Hrstića: Vasina internetska bojna udara samo po Kujundžiću

Komentar Ivana Hrstića: Vasina internetska bojna udara samo po Kujundžiću

Ivan Hrstić ilustracija 5

Sad je sasvim jasno, na izborima za Predsjednika Republike Hrvatske imamo samo četiri kandidata. Jedan stoji najbolje u naručenim anketama, jedan (jedna) je skupio najviše potpisa, treći će pobijediti, a četvrti će ga, nadam se, podržati.

Broj prikupljenih potpisa također je samo PR alat uz pomoć kojega oni koji ga koriste priželjkuju narodu sugerirati pobjednika. No, da se malo našalimo, ako ćemo se poslužiti statistikama i dosadašnjim iskustvima, onda je najveći broj prikupljenih potpisa zapravo – garancija izgubljenih izbora.

Nisam ni najmanje sumnjao da će se stranačka snaga HDZ-a pokazati i na broju potpisa i u tome samo po sebi ne mora biti ništa loše. No, veliki nemir unijela je nerazumna želja da se dođe do 500.000 potpisa, i grčeviti pritisak na članove stranke da se pošto-poto ostvari taj rezultat.

Pri tome se doista nisu birala sredstva , jer se na brojne članove stranke vršio izravni pritisak da dokažu da su oni i svi njihovi dali potpis za službeno preporučenog kandidata, uz fotografiranje potpisa i osobnih iskaznica.

Gledajući zakonski, takav postupak graniči s ucjenom.U malim sredinama obilazak od vrata do vrata i trazenje potpisa također nije bezazlena stvar, jer se na taj način na građane vrši pritisak da se javno izjasne za koga su, a svi znaju da takovo izjašnjavanje može povlačiti i posljedice.

Po svemu sudeći, neki se nisu ustručavali ni krivotvorenja potpisa. Ilustrativan je primjer mladića iz stožera Milana Kujundžića koji je prije dvije godine izišao iz HDZ-a, a njegovi prijatelji su mu javili da je i njegovo, vrlo karakteristično ime, također na jučer dostavljenim potpisima podrške gospođi Kitarović.

Naravno, uopće ne priželjkujem istragu regularnosti tih potpisa, no, možda sam naivac, ali ono što me i dalje šokira je: otkud nekome potreba i instinkt da uz takvu očitu snagu stranačke mašinerije poseže i za takvim prljavim postupcima?!? Nije valjda odgovor samo u onome: Zato jer možemo!

Taj udbaški mentalitet koji se posve nepotrebno nameće, normalni članovi HDZ-a, a takvi su većina, to znam iz prve ruke, doživljavaju kao veliki psihološki teret. To sigurno nije ono što su oni htjeli. Oni otvoreno kažu: Milan Kujundžić u svakom slučaju mnogo bolje predstavlja njihovu viziju onoga što bi predsjednik RH trebao biti.

Susreo sam ih mnoštvo posljednjih dana, uključujući one koji poslušno izvršavaju dodijeljeni zadatak, prikupljaju potpise za svojeg službenog kandidata, a svoj potpis čuvaju za Kujundžića. To vjerojatno i jest uzrok zašto su Vaso i društvo odlučili uzeti uzde čvrsto u svoje ruke i primijeniti metode Velikog Brata.

A u isto vrijeme krenuli su i organizirani napadi preko medija – kako na internetu, tako i na kontroliranim televizijskim emisijama. Traže tako odgovor od Kujundžića zašto se u Koloni sjećanja dok su prolazili jedan pored drugog pozdravio Josipovića (među 100.000 ljudi), gdje je bio 1991. (sudjelovao u blokadama vojarni u Zagrebu), gdje su mu skrivene vile i apartmani (popis imovine objavio je još prije nekoliko tjedana, u trenutku kad je to javno tražila Kolinda Grabar Kitarović , usput budi rečeno, svoju imovinsku karticu još nije objavila).

Ta Vasina internetska medijska bojna koja nesmiljeno udara po Milanu Kujundžiću kao “Josipovićevom igraču” pokušavajući usput iskontruirati prljavštine, potencijalno najveću štetu pravi Kolindi Grabar Kitarović. Naime, ako oni doista vjeruju da ona ima siguran prolaz u drugi krug, što to oni misle, na koji način će ona pobijediti Ivu Josipovića bez glasova ljudi koji će svoj glas dati Milanu Kujundžiću? Ima li ona i najmanju šansu bez glasova ljudi koje će oni odbiti ovakvim svojim gadljivim ponašanjem i pljuvačinom?

Ili će im upravo taj sukob poslužiti kao ultimativno opravdanje zašto je ona izgubila? Jer, ako sam imao neke dvojbe, one su u međuvremenu raspršene: Vrh HDZ-a po četvrti put simulira juriš na Pantovčak i po četvrti put nimalo ne želi da njihova kandidatkinja uspije. Pitanje je samo je li ona sama toga svjesna.

Može se ona pred kamerama damski smješkati koliko hoće, možda ona o tome stvarno ne zna ništa, no, morala bi znati da takav prljavi nastup njezinih igrača iz paraobavještajnog podzemlja proizvodi kontraefekt i unosi razdor koji neće biti moguće tek tako zakrpati. Kampanja je prekratka i prežestoka da bi se na to moglo računati.
Već sam više puta javno rekao da bi gospođa Grabar-Kitarović sigurno bila daleko bolji predsjednik od Josipovića. O njoj je pozitivno u tom smislu govorio i Milan Kujundžić. No, njegova ponuda HDZ-u da se javno uzajamno obvežu da će dati jedno drugom podršku u drugom krugu ostala je bez odgovora.

Što se mene tiče, a tako ne moraju misliti svi glasači Milana Kujundžića, na ovim izborima ona je drugi najbolji kandidat, premda daleko iza Kujundžića. Iako je jasno da bi mogla više nego korektno obavljati protokolarne predsjedničke dužnosti, ona zasada jednostavno nije uvjerljiva u tome da glas za nju nije zapravo glas – za Tomu i Vasu, te da neće preko nje za koji mjesec njih dvojica, što izravno što neizravno, upravljati i Gričem i Pantovčakom.

Hrvatskoj treba suštinska pozitivna promjena o kakvoj ona uopće ne govori, ona uopće ne pokazuje ambicije da obavi transformaciju za kakvom žudi hrvatski čovjek koji ne zna što će na Božić djeci staviti na stol, a kamoli pod božićno drvce.

A tim ljudima prije svega obraća se Milan Kujundžić.

Onoj Hrvatskoj koja je već okrenula leđa izborima vjerujući da se na njima ništa ne može promijeniti. I da nije već znatan broj njih probudio svojim ulaskom u kampanju Ivo Josipović bi odnio pobjedu već u prvom krugu.

Hrvatskoj ne treba tek obična promjena imena na pločici u Uredu Predsjednika RH, Hrvatska treba čovjeka s vizijom socijalnog i gospodarskog zaokreta, a s neupitnim hrvatskim predznakom, dovoljno odlučnog da se suprotstavi svima onima koji su uprli snage da se zadrže gdje jesu i da poput pijavica nastave isisavati i dušu iz ovog društva.

Jasno je, koliko god bili međusobno suprotstavljeni, da bi oboje trebali biti na istom zadatku: smijeniti Ivu Josipovića, čovjeka koji se pet godina nakon predstavljanja sad već zaboravljene Nove Pravednosti namjerava sutra predstaviti s posve novim programom.

Poput upornog trgovca rabljenim automobilima pokušat će naciji još jednom prodati krntiju koja je ni prije pet godina nije upalila ni na guranje.

Što se mene tiče, bilo koji program kojeg Josipović sutra predstavi bit će samo krunski dokaz da pet godina nije napravio baš ništa vrijedno pamćenja, što bi građanima ove države pomoglo da se ne osjećaju još jednom izdani, prevareni i razočarani.

Piše: Ivan Hrstić, glasnogovornik Milana Kujundžića

Ostavite komentar

comments