Početna / Vijesti / Komentar JASMINA KLARIĆA: Hrvatskoj ne treba Josipovićevo nuklearno gorivo za SDP i HDZ

Komentar JASMINA KLARIĆA: Hrvatskoj ne treba Josipovićevo nuklearno gorivo za SDP i HDZ

Na marginama priče o referendumu i načinu glasanja na izborima je, međutim, usput isplivala i ideja o izbornom sustavu kakvu ima predsjednik države Ivo Josipović.

Željka Markić

Piše: Jasmin Klarić

U vrijeme antigej referenduma, prošle jeseni, mnogima je vjerojatno izgledalo kako su ocjene o tome da će se Željka Markić obiti o glavu HDZ-u debelo pretjerane i rezultat “wishful thinkinga” ljevice. No, već tad je bilo prilično očito da pojava ultradesnog političkog faktora kojem je u podršku priskočila najjača oporbena politička stranka može poslužiti kao mobilizacijski faktor glasačima ljevice, kao onaj poziv na birališta kako bi se obranila stečena građanska prava, bez obzira na eventualno razočaranje poslom koji obavlja Vlada lijevog centra.

No, ocjene o Markić i HDZ-u tad nisu dolazile samo iz tog kuta, već se radilo uglavnom o prognozama o tome da bi ambicija Markić na neki način mogla predstavljati problem HDZ-ovom okrupnjavanju cijele desnice. Te procjene spektakularno se ostvaruju ovih dana na svemu što se zbiva oko referenduma o izbornom sustavu. O nizu bizarnosti se već dosta i pisalo: da su neke stranke Karamarkove megakoalicije za referendum, dok je HDZ strogo protiv, a klin je ubačen i unutar druge stranke po snazi u toj koaliciji, pa se Ruža Tomašić izjasnila za preferencijalno glasanje, a glavni tajnik njene stranke joj opalio hladnu šamarčinu: “Procjena je da gospođa Markić sve to radi zbog osobne promocije, no mi u tome ne bismo sudjelovali”.

Referendum je, ipak, po svemu sudeći propao, odnosno nema dovoljno potpisa da ga se raspiše. No, ako je i odahnuo, Karamarko je to mogao napraviti samo na tren, jer se u priču sa jučerašnje sjednice Vlade uključio i Zoran Milanović, ponudivši da se ipak onaj oživotvori dio Markićinog paketa koji ne bi imao toksične efekte – preferencijalno glasanje, na kojem je ovih dana praktički inzistirala cijela javnost. No, Milanovićev uvjet je makar prešutna podrška HDZ-a toj izmjeni. I opet je krenuo lom. Već sinoć je Karamarko skočio u vlastita usta i iako je praktički do koje minute prije toga tvrdio kako je HDZ-u preferencijalno glasanje prihvatljivo, počeo petljati o tome kako neće prihvatiti izmjene izbornih pravila godinu dana prije izbora.

Do izbora je, međutim, 14 mjeseci, no ta matematička politička omaška s predumišljajem je najmanji problem za šefa HDZ-a. Jer, što će sada reći članovi njegove koalicije?

Ne radi se samo o taktičkom prestrojavanju, u kojem se HSS i Ruža Tomašić mogu hladno smjestiti iza Karamarkovog “kišobrana” o godini koja traje 14 mjeseci i za sve optužiti nenarodnu vlast. Jer, u slučaju preferencijalnog glasanja rastu šanse strankama s prepoznatljivim kandidatima, a obe spomenute stranke imaju vrlo pozitivno iskustvo s nedavnih euroizbora. Onome, pak, tko slaže koaliciju, preferencijalni glas predstavlja dodatni ogroman problem, jer je nemoguće u potpunosti predvidjeti ishod glasanja i raspodjelu mandata.

Kosor_Karamarko

A kako su se dijelili glasovi na HDZ-ovim koalicijskim listama na izborima za europarlament, nije teško zamisliti da bi “stožerna stranka” ostala bez još većeg komada plijena nego je na to računala slažući koaliciju od do ovog trenutka ukupno osam stranaka. S druge strane, problem četveročlanog Kukuriku sastava su u tom slučaju mnogo manji, i zbog broja i zbog snage stranaka koje ju čine.

Kako god bilo, rasplet priče o preferencijalnom glasanju koju je potpalila Željka Markić, bit će nevjerojatno zanimljivo pratiti u narednim tjednima.

Na marginama priče o referendumu i načinu glasanja na izborima je, međutim, usput isplivala i ideja o izbornom sustavu kakvu ima predsjednik države Ivo Josipović. Ona je dio paketa ustavnih promjena s kojima Josipović kroči kroz kampanju kao s osnovicom svog programa za drugi mandat. I dok se o drugim stvarima koji čine ustavne promjene koje je predsjednik države navodno spreman gurati i kroz narodni referendum (makar ovdje treba izraziti određenu skepsu u pogledu realizacije – ima li uopće predsjednik države infrastrukturu za prikupljanje 450 tisuća potpisa i, još više, je li spreman ići na rizik potpunog političkog poniženja i vegetiranja do kraja mandata u slučaju da skupljanje potpisa ne uspije?), o izbornom sustavu kakvog zamišlja Josipović ne bi trebalo biti pregovora.

Naime, predsjednik predlaže mješoviti izborni sustav (uz smanjenje broja zastupnika za trećinu). Dakle, polovica Sabora birala bi se u jednoj izbornoj jedinci, s lista i s preferencijalnim glasom, a druga polovica većinski, na 50 izbornih jedinica diljem Hrvatske, na kojima ne bi bilo stranačkih lista, već bi udario kandidat na kandidata.

Većinska raspodjela mandata po izbornim jedinicama raspodjela bi, kako je poznato iz mnogih političkih sustava na svijetu (Francuska, Velika Britanija, SAD…), prije svega značila jednu stvar: dodatnu bipolarizaciju političkog sustava. Jer, vrlo je malo jedinica na kojima bi se u većinskom sustavu moglo pobijediti bez podrške SDP-a (ukoliko Orah ne zbriše dugoročno tu stranku, ali onda se u ovoj jednadžbi s lijeve strane samo mijenja ime partije) i HDZ-a. Vjerojatno manje nego prstiju na ruci. Jednoj.

Ovakav sustav bi u odnosu na d’Hondtovu raspodjelu mandata po listama bio nuklearno gorivo za pretjeranu dodatnu snagu SDP-a i HDZ-a u odnosu na dizel kakvim ih pogoni aktualni model. Koliko Hrvatskoj treba ekstra poguranac za dvije najjače stranke i koliko bi ta ideja mogla biti popularna u javnosti, ne treba previše analizirati. Da je domaći politički sustav leglo nestabilnosti i da se Vlade u parlamentu redovno ruše proizvodeći prateći društveni kaos, onda bi predsjednikova ideja mogla biti vrijedan doprinos stabilizaciji stanja.

Ovako – ne radi se o smirivanju, nego o okoštavanju već solidno okoštale i neprotočne stranačke strukture. Za razliku od ideja Željke Markić (zabrana koalicija i radikalno smanjenje izbornog praga) koje su mogle poslužiti uvođenju opasnog političkog kaosa u zemlji, ideje Pantovčaka mogle bi bilo kakvu nepredvidivost potpuno izbaciti iz političkog lonca.

Ali, ako u političkim institucijama ne “kuha”, moglo bi “zakuhati” na ulici. Zavođenje stabilnosti tako bi u konačnici moglo postati jednako opasnim kao i anarhične ideje političkih patuljaka

Izvor: novilist.hr

Ostavite komentar

comments